Kardinal Koch, anglikanskim stopama: stupnjevito priznanje protestantskih ministarstva

Kojim su putem krenuli anglikanci kad su se odvojili od Pape? Oni su znali da ako i dalje ostave služiti misu kakva je i bila, preko svećenika i biskupa, koji bi makar neposlušni Rimu, očuvali milost svećeničkog reda mogli valjano služiti Sv. Misu, te bi se narod malo po malo mogao vratiti Katoličkoj Crkvi.

Potrebno je bilo stoga presjeći svaku vezu sa Katoličkom Crkvom. Ova počiva na nauku i sakramentima. Prvo su počeli onda mjenjati nauk: Papu se ne treba slušati, to je razbojnik u Rimu, pijanica i propalica kojeg interesira politička moć. Umjesto Pape, imati ćete sada vašeg Kralja, njega slušajte. On treba da bude prvi u državi, i u Crkvi.

U biti to je anglikanska šizma. S ciljem da kralj može izvršti sve svoje bludne prohtjeve. Uvijek neki bijedni interes se krije iza "velikih otkrića".

No, svatko je mogao vidjeti lako da je upravo taj kralj propalica, bludnik i razbojnik. Potrebno je bilo stoga odvojiti vjernike od svakog spomena na Katoličku vjeru.

Zbog toga su promijenili misu. Nastala je tako anglikanska služba, vrlo slična današnjem Novus Ordo Missae. Umjesto na Žrtvu, stavio se akcenat na zajednicu i blagovanje. Umjesto kamenih oltara, pravili su se drveni. Zašto? Jer se na drvetu blaguje, a na kamenu žrtvuje.

Još su razarali oltare i od srušenog kamenja pravili stepenice za ući u crkvu. Da vjernici po njima gaze.

Ipak, ostao je još uvijek svećenički red. Taj sakramenat je bio ostao netaknut. Moglo se dogoditi da u nekom trenutku određeni klerici htjednu ponovno služiti katoličku misu, i sve bi bilo prevaziđeno. Ono što su bili razorili, moglo se ispraviti. Što sad? Promijeniti ćemo ritual svećeničkog ređenja. To je bilo otprilike sto godina nako šizme. Novi ritual je bio nevažeći, jer nije sadržavao potrebne riječi za valjani sakramenat. Dogmatski je to potvrdio Papa Lav XIII 1896. bulom Apostolicae Curae. Tako da su anglikanci ostali bez mise i bez svećeništva.

Koji su dakle koraci: nauk, liturgija, svećeništvo.

Nešto slično izvršilo se nakon Drugog Vatikanskog Sabora: promijenio se nauk, onda se ustanovila nova misa, pa novi ritual svećeničkog reda. Ovo dvoje zadnje ostavilo je neke dvoznačne elemente. 

No, ti dvoznačni elementi se definitivno gube kad se ide  još koji korak unaprijed. I takvi koraci se upravo prave.

Prije par godina Franjin Kardinal Coccopalmerio je doveo u pitanje valjanost Bule Lava XIII. Natuknuo je da bi anglikanski ritual mogao biti važeći.

I sada dolazi Kardinal Koch, zaduženi za ekumenizam. Želi stupnjevito priznanje protestantskih minstarstava. 

 Ako bi "koncilska Crkva" dala taj korak o kojem već govore izvjesno vrijeme, definitivno bi se izgubila valjanost sakramenta svećeničkog reda u Franjinoj družbi. Jer bi bio doveden na nivo nevažećih protestantskih službi.

Judaizacija prijevoda Biblije

Čitajući Rimski Katekizam Tridentinskog Sabora, naiđem na citat (1. Ivanova, V 7-8):

"Quoniam tres sunt, qui testimonium dant in cælo : Pater, Verbum, et Spiritus Sanctus : et hi tres unum sunt. Et tres sunt, qui testimonium dant in terra : spiritus, et aqua, et sanguis : et hi tres unum sunt." (Jer su troje koji daju svjedočanstvo na nebu: Otac, Riječ i Duh Sveti: i to troje su jedno. I troje su koji daju svjedočanstvo na zemlji: duh, voda i krv: i to troje su jedno.)

koji me je iznenadio jer mi nije bio poznat. Rekoh, čekaj malo, ovo me nešto ne podsjeća. I potražim prvo kod starijeg prijevoda Bonaventure Dude, i doista ne dolazi stih o Ocu, Sinu i Duhu Svetomu:

Potražim kod Šarića, isto tako.

Svakako, citat Rimskog Katekizma nalazi se u Vulgati, službenom prijevodu Katoličke Crkve iz najranijih doba Svetog Jeronima:

Usporedim i sa prijevodom jedne ruske biblije koju imam kod sebe, i doista isto kao i u Vulgati:

Mislim: Šarić i Duda su morali napraviti svoj prijevod koristeći se francuskim izdanjem "Biblije iz Jeruzalema", čije je prvo izdanje bilo 1956, i poslije 1973, ali imam samo od 1998, gdje nalazimo isti prijevod kao kod Šarića i Dude:

Sličnu stvar imamo i na engleskom, gdje se pojavljuje novi prijevod Biblije u drugoj polovici XX stoljeća.

Što možemo reći? Prelazi se preko svjedočanstva o Presvetom Trojstvu sadržanom na tako značajnom mjestu u Svetom Pismu. O čemu mislim da je riječ? O ovom: od samog početka Crkve počele su se pojavljivati hereze koje su napadale bilo božanstvo Isusa Krista, bilo vjeru u Presveto Trojstvo. Iza tih hereza često puta se nalazio židovski utjecaj koji nije podnosio vjeru u božanstvo Isusa Krista, kao što im se činilo da je vjera u Presveto Trojstvo predstavljala izdaju jednobožstva. Znamo iz Djela Apostolskih da su upravo kršćani farizejskog i sličnih korijena nastojali nametnuti Mojsijev Zakon kršćanima, što je odbijeno već na prvom saboru u Jeruzalemu, braneći bit Kristovog nauka i Evanđelja.

Ta borba nevjere protiv vjere vukla se kroz vjekove, uvijek ostavljajući netaknutom i čistom vjeru danu nam od Krista Isusa. U zadnjim vremenima u kojima živimo - ne znamo koliko će trajati - ovi nasrtaji biti će sve veći i jači.

Ali kršćanska, katolička vjera uvijek će ostati netaknuta dok ne dođe Zaručnik Crkve.

BergoChe se ne plaši šizme: on je traži

Na povratku iz Afrike (uvijek na povratku sa nekog otpadničkog putovanja slijedi oni najgore, u avionu), BergoChe daje poruku svojim kritičarima, i odgovara na pitanje napasti šizme kod izvjesne skupine katolika, s njemu svojestvenom drskošću, "Ne plašim se šizme":

 Zašto se ne plaši šizme? Jer je on traži. Traži da mala skupina katolika istupi naprijed i kaže: "Odlazimo!" Tako će ostati sa onim 99%, 90%, 80%, svejedno, velika većina ostaje s njim, s kojima će raditi što mu drago. 

Takvi najverojatnije vrlo brzo ne će imati ništa što bi i podsjećalo na katoličku misu.

Sve zbog toga što ga dovoljan broj pastira u svoje vrijeme nije, ne otišao u neku "šizmu" - ne biti s njim nije šizma -, poslao u govna. Eto to je što su mu trebali reći i učiniti.

Ali vrijeme je Velikog Otpada - ostati će vjerni Ostatak, Crkva Katolička je neuništiva -, i lažni proroci poput BergoChea pripremaju put za dolazak Antikrista.

Budi vjeran do krvi i mučeništva. Ovaj život nije bitan, već vječni.

LGBTI, ne želim vam sreću u Sarajevu

Sazivaju ih na pohod sa svih strana:

Daje im se podrška i iz Vatikana, dežurna pederčina hvali otvaranje "katolika" novim situacijama: župnika koji im otvara svoju župu, biskupa koji uvjerava transeksualca da će biti prihvaćen, itd:

Zabrinuti su što nisu dobro došli:

Sarajevo nije više ono o kojem je pjevao Kemal Monteno 1976., i kakvim ga žele još uvijek predstaviti, navodno multietnički, dok predstavlja jednu od jezgri najradikalnijeg islamizma u Evropi:

"Zajedno smo rasli

grade, ja i ti
isto, plavo nebo
poklonilo nam stih
ispod Trebevića sanjali smo sne
ko će brže rasti

ko će ljepši biti"

"Ti si bio velik

a rodio se ja

s' Igmana uz osmijeh

slao si mi san

dječak koji raste zavolio te tad

ostao je ovdje

vezan, za svoj grad

Bilo gdje da krenem

o tebi sanjam

putevi me svi tebi vode

čekam s' nekom čežnjom

na svjetla tvoja

Sarajevo, ljubavi moja"

"Pjesme svoje imaš

i ja ih pjevam

želim da ti kažem šta sanjam

radosti su moje i sreća tvoja

Sarajevo. ljubavi moja

Kada prođu zime

i dođe lijepi maj

djevojke su ljepše

ljubavi im daj

šetalište tamno

uzdasima zri

neke oči plave

neke riječi nježne

Sad je dječak čovjek

a zima pokri' brijeg

park i kosa bijeli

al' otići će snijeg

proljeće i mladost

ispunit' će tad

Sarajevo moje

jedini moj grad"

Dva se dakle totalitarizma sukubljavaju iduće nedjelje.

Ali sotonistima ne želim sreću:

Gubite se odavde, što drugo reći onima koji sami priznaju da je preko (dokle?) 50% njihovih članova iz redova LGBTQ.

Dabogda vam ne dozvolili oholi, protunaravni, protubožji marš u svim gradovima, kako bi trebalo biti.

Ali čas je tmina.

I gubite se!

Nešto što će se događati sve češće: svećenik izopćen jer je nazvao Bergoglia antipapom

Riječ je o brazilskom svećeniku Paulo Renato Dornelles, Doctor u Kanonskom i Civilnom Zakonu na Pontificijskom Lateranskom Sveučilištu Porto Alegre. Prije tri godine zatražio je prestati predavati kao profesor na Katoličkoj Sveučilištu u Porto Alegre. Nedavno je proglasio Franju heretikom zbog njegovih poznatih spisa i izjava. Izopćen je zbog "provociranja odbojnosti prema Svetoj Stolici".

Dnevno slavi Tradicionalnu Misu i srećan je zbog ovog izopćenja, jer ostaje vjeran Jedinoj, Svetoj, Katoličkoj Crkvi i njenom nepromjenjivom nauku.

Potcrtavamo samo jedno: ovakvi slučajevi biti će sve češći. Uzmimo samo u obzir ono što se približava: Amazonska Sinoda gdje već otvoreno neki izjavljuju da će sve staviti naopačke. Vidjeti ćemo dokle će doći.

No, ovo je činjenica: Bergoglio je izabrao nove kardinale, od kojih su svih deset na liniji pro lgbti, inmigracija, i sl. Tako je već skoro polovica kardinala izabrana od Bergoglia. Sjetimo se samo italijana Zuppija, kako je imao misu prije skoro tri godine na željezničkom kolodvoru (riječ je bila o ponoćki), gdje je Dijete Isus bilo položene u jaslice sa lgbti zastavom, uz brodić koji asocira na "prihvaćanje inmigranata". Tj., na invaziju Evrope. Njeno materijanlo i duhovno uništenje. To su ljudi koji su dobivali poene kod Franje i postigli na kraju kardinalsko imenovanje.

Stoga, spomenuti potezi će biti sve češći.