petak, 8. rujna 2017.

Slava fratra i mučenika Nikole Tavelića, i bijeda fra ekumenskog Ike Skoke

Sveti Toma Akvinski o Muhamedu u Summa contra Gentiles:

"On (Muhamed) zaveo je ljude obećanjima tjelesnog užitka na koje ih potiče požuda strasti. Njegov nauk također je sadržavao naredbe koje su bile u skladu sa njegovim obećanjima, koja su otvarala vrata razvratu. U svemu ovom, kako se moglo očekivati, bio je poslušan od iskvarenih ljudi i kao dokaze istine njegove doktrine, dao je samo one koji bi mogli biti shvaćeni od onih slabog shvaćanja. Doista, istine koje je pokazivao bile su mješane sa mnogim fabulama i lažnim doktrinama.

...Muhamed je rekao da je bio poslan snagom svoje ruke - znak koji ne nedostaje i kod bandita i tirana. Štoviše, nitko od mudrih ljudi, poučenih u božjim i ljudskim stvarima, nije mu vjerovao. Oni koji mu povjerovaše bili su brutalni ljudi i pustinjske skitnice, potpuno ignorantni bilo koje pouke. Muhamed preko ovakvih, nasiljem svoje ruke, natjerao je druge obratiti se u svoje sljedbenike.

Jednako nije bilo božanskih uputa prethodnih proroka koji bi svjedočili za njega. Nasuprot, on izvrće skoro sva svjedočanstva Sarog i Novog Zavjeta predstavljajući ih ljudskom tvorevinom, kako može vidjeti bilo tko tko istraži njegov zakon. Zbog toga, bilo je lukavo s njegove strane zabraniti svojim sljedbenicima čitati knjige Starog i Novog Zavjeta, ne bili tako slučajno shvatili da ga ove knjige osuđuju kao varljivca. Jasno je, dakle, da oni koji vjeruju njegovim riječima, čine to iz ludosti."


Kao obuzeti nekim omamnin sinkretističkim plesom, fratri u BiH počeli su revnosno izvršavati "ekumenski" ritual posjećivanja džamija i čestitanja Bajrama. Prvo smo imali fra Julijana Madžara u Travniku početkom ovog ljeta, kad je srcem i dušom požurio svoje noge za odat počast i ljubav Muhamedovim sljedbenicima u Šarenoj džamiji u Travniku. Da ne bi slučajno Bajram prošao bez fratra:


[PRVI PUT NAKON RATA: SVEĆENIK U TRAVNIKU DOČEKAO   BAJRAM U ŠARENOJ DŽAMIJI]

Sada u Mostaru, krajem ljeta, eto ti našeg fra Ike Skoke hrabro, zdušno i velebno pohrliti na bajramski prijem, radovati se što muslimani slave oprvrgavanje Abrahomovog (Ibrahim) lika. Naime, po Kuranu ljubljeni Abrahamov sin nije bio Izak, već Ismael, suprotno Svetom Pismu.


[Ništa tako uspješno ne prezentira otomansko nazadno naslijeđe kao rentgentski snimak nasilne bahatosti njih Otomana jučer, a danas njihovih velikobošnjačkih i velikobosanskih nasljednika. Jednostavno uinat i u svakoj mogućoj prigodi drukčijim od sebe činiti sve one gnjusobe koje sebi nikad ne bi poželjeli samo zato jer znaju da je to najlošije što postoji, najponižavajuće, najbolnije i najpogibeljnije.
Sjećam se scene iz filma "Schindler liste" kada prolupali nacistički general mamuran uz vrhunsko vino i cognac s terase kuće, smještene u središnjem dijelu logora, sa snajperom neselektivno cilja i ubija zarobljene Židove koji su u logoru prisilno u neljudskim uvjetima radili. Schindler sjedi pored njega i glumi ravnodušnost, a kadija-general logora pita ga - zašto ti Schndleru među Židovima imaš veći autoritet od mene i više se plaše tebe, a ne ubijaš ih?

Schindler je znao kako kod Židova zarobljenih u loguru smrti njegov autoritet ne počiva na strahu već na želji Židova da nekog od njih stavi na svoju listu navodno neophodnih stručanjaka prijeko potrebitih za djelovanje fabrike što je bila jedina ulaznica za spašavanje. Schindler i Židovi znali su kako je ta fabrika utemeljena samo s jednim ciljem - spasiti što veći broj židovskih života - ali je zvjerskom kadiji-generalu upravo zbog toga pravu istinu sakrio i mudro mu odgovorio.
Ti nemaš autoritet i ne plašete se više jer svakodnevno neumjereno zlorabiš svoju moć. Evo, možeš ih sve do jednog ubiti oni te se ne plaše jer od tebe tu tvoju bahatost i očekuju. Mene se plaše jer znaju da imam moć ali je još nikad nisam izkoristio i ne znaju kolika je.

Nacistički kadija-general logora od tog dana sve manje je snajperima ubijao, a sve više potajno se divio Schindlerovom autoritetu.

Velikobošnjaci i Velikobosanci sa sarajevske terase smještene u središnjem dijelu bh logora snajperski precizno neselektivno tuku po svim obespravljenim Hrvatima i ta bahatost će ih stajati upravo onog što samo za sebe žele prisvojiti, navodno u ime ljubavi i multi-kulti ravnopravnosti, a u stvari poradi prisvajanje cijele BiH i uništenja onih koji im u bh logur najviše smetaju i mrze ih. Ta njihova naslijeđena otomanska bahatost - kao kada su za vrijeme otomanskog genocida na ovim prostorima lijeni i pataloškom mržnjom oplemeniti begovi, muftije, kadije pa i onaj obični tek poturčeni izrod - od silne osionosti i danas korz stisnute zube izbaci presjek svoje zvjerske zloćudnosti koja se zove sikter.]

Čestitati Bajram, dragi moji ako niste znali, a trebali biste, jest popljuvati no kršćanskoj vjeri, i prema tome po samom Iusu Kristu, začetniku naše vjere por riječima Sv. Pavla (ne da bi isus bio prvi vjernik, već je uzrok vjere, onaj koji je njen objekt). (Svakako bi te riječi trebao imati na pameti i taj "pravoslavni" pop što je do fra Ike, ako već kaže da je njima Sv. Pavao "nešto". A nisu više ni šizmatici da valja.)

Kažem "trebali biste", fratrino moja, jer i u vašem Časoslovu što u principu molite svakog dana, stoji čitanje o mučeništvu fra Nikole Tavelića, hrvata iz plemenite Šibenske obitelji koji je pošao stopama Sv. Franje u XIV stoljeću; nakon 12 godina propovijedanja među bogumilima u Bosni, kreće u Svetu Zemlju. Već tamo, služeći vjerno Bogu kao član svoje svete zajednice, odluči s dvojicom drugova, jednim italijanom i jednim francuzom, otići na sam Kurban Bajram kod Jeruzalemskog kadije i pozvati ga na obraćenje na pravu vjeru i nužno ostavljanje kobnog Muhamedovog puta. Taj istup prvo mu je zavrijedio okrutno mučenje kroz tri dana, te naknadni izlaz na "sud", pri čemu je pogubljen ne zatajujući još jednom vjeru, i svjedočeći ljubav i vjeru prema jedinom koji to zaslužuje.

Da čitate Sv. Tomu Akvinskog, kao što niste - već svakojako modernističko smeće koje vam stavljaju pred nos i još se nadimate time k'o paunovi -, trebali bi znati kako se ponašati i kako u istini ljubiti nevjernike. Zato vam moram podsjetiti na glavni dio čitanja iz Časoslova - ne onog prethondnog, već ovog "važečeg" za vas - 14. studenog na dan Sv. Nikole Tavelića, čitanja kojeg bi SVAKE GODINE trebali čitati i razmatrati i ovi današnji fratri:

"A njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kada su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo evanđelje, u kojem se nalazi blago istine i put kojim ljudi mogu postići vječno spasenje (opaska: ovdje se već naslućuje novi ekumenizam Pavla VI. Kaže: "put kojim ljudi mogu postići vječno spasenje". Nije da "mogu", već "jedino mogu". Jer ljudi ne mogu po Muhamedu postići spasenje; ako se koji musliman spasi na osnovu, samo Bog to zna, "neznanja bez krivnje", to je uvijek usprkos Islamu, a nikako zahvaljujući toj teško pogrešnoj sljedbi. Da se ljudi "jedino mogu" spasiti samo po Isusu Kristu, to je podcrtao već prvi Papa, Sv. Petar, kad je u Djelima Apostolskim svečano izjavio židovskim prvacima: "Nije ljudima pod nebom dano drugo ime za spasiti se, osim po imenu isusa Krista.").

Vođeni takvom odlukom, tj. da služe dobru nevjernika, savjetovavši se prije dugo s razboritim i mudrim ljudima, da ne bi počini nešto što se protivi istini i dužnoj ljubavi prema svakome, pođu k najvećoj muslimanskoj, tzv, Omarovoj džamiji, a zatim do stana državnog službenika, pučki rečeno 'kadije', koji je vršio vjersku upravu u gradu, da u djelo provedu stvorenu odluku. Bio je to dan 11. mjeseca studenog god. 1391. Slavio se blagdan, pučkim jezikom nazvan 'Kurban Barjam', uz veliko sudjelovanje svijeta. Ušavši u kuću državnog službenika, sasvim slobodno i smelo stanu govoriti o uzvišenom i spasonosnom Kristovu nauku, kojem treba potpuno zapostaviti onaj koji je Muhamed uveo. Franjevce je u govoru jačala najbolja nada da će se slušatelji, obasjani Božjim svjetlom, konačno prikloniti štovanju jednoga Boga i njegova Sina, Otkupitelja Ljudi. Ujedno ih je vodio neki zanos i žar da za istinitost kršćanske vjere podnesu mučeništvo. I takvo ih očekivanje nije prevarilo.

Čuvši napad na svoj zakon, prisutni se silno rasrde na propovjednike evanđelja, osobito kadija, koje je odmah nastupio kao sudac i govorio Božjim ljudima da opozovu što su rekli, štoviše da odstupe od buntovne kršćanske sekte; ako to ne učine, morat će umrijeti. Kad su braća ostala postojana u Kristovoj vjeri, sudac ih je osudio na smrt. Nevjernici odmah divljački navale na njih i stanu ih tući. Tri su dana Kristovi borci trpjeli različite najstrašnije muke. Zatim su odvedeni pred građanski sud da, navodno, odgovaraju javno za zločonstva. Opet su izjavili da je Krist Sin Božji. Kad je bila izrečena smrtna osuda, mnoštvo, još žešće raspaljeno srdžbom i beskrajnom mržnjom, navali na njih mačevima, sasijeku ih, bace na lomaču i raznesu, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali."


[Slika mučeništva Sv. Fra Nikole Tavelića u Županji. Imam osjećaj da ekumenski stil i ovdje vrši pritisiak da se na slikama ne prikaže vjerno pravi razlog smrti ovog velikog sveca. Nejasni prikazt onih koji ga gledaju liče na zbunjene promatrače koji su se tu slučajno našli. Šta će, ta nisu krivi oni krivi ni za što. Uostalom, ne trebamo insistirati na razlikama, već promicati ono što nas zbližava. To je izgleda poruka ove slike. Sveti mučeniče, isprosi nam svima hrabrost za posvjedočiti vjeru pred svima.]

U Časoslvu se navodi i izvor: "Iz Apostolskog pisma kojim se podjeljuju svetačke počasti Nikoli Taveliču i njegovim drugovima mučenicima. AAS LXIII (1971), str. 346-353. Hvali se i preporučuje za nasljedovanje krepost postojanosti.

Nikola Tavelić rodio se oko 1340. g. u našem gradu Šibeniku. Kao mladić stupio je u Franjevački red i postao svećenik. Radio je najprije 12 godina kao misionar u Bosni među hereticima, tzv. 'bogumilima'. Zatim je pošao u Svetu Zemlju. U Jeruzalemu je s tri druga, tj. s Deodatom iz Ruticinija, s Petrom iz Narbone i Stjepanom iz Cunea, zbog javnog propovijedanja kršćanske vjere, stekao palmu mučeništva 14. studenog 1391. Papa Pavao VI proglasio ga svetim 21. lipnja 1970."

Što dakle vidimo? Fra Nikola Tavelić je fratar i katolik, dostojan sin Sv. Franje, dok je fra Iko Skoko... BUDALA! Najobičnija budala koja gura još više katolike BiH u još veću opasnost pred vječitim neprijateljima. U prvom redu, i što je najvažnije i gore, jer zatajuje vjeru. Drugo, odatle proizlaze sve negativne posljedice i nikako Božji blagoslov. Treće, kad ćete več jednom, makar se radilo samo i iz interesa kad vas drugo ne zanima, spoznati što je upravo Islam i koji je njegov modus operandi? Zašto, kad već toliko trubite o "međureligijskom dijalogu", ne proučite što naučava Kuran i to javno u lice svime kažete, prvo onima koji se navodno diče njime i slijede tu "mudrost"? Što vi hoćete od muslimana? Da prijeđu preko Kurana kao što vi prelazite preko Biblije? Vi mislite da budući vi uzimate Bibliju kako vam prhne i već kojim pravcem vjetar puhao, da  što vi prelazite preko Biblije? Da ne govorim o crkvenim vjekovnim dokumentima s kojima se ophodite kao da biste bili neko mađioničar, sad je ovakav, sad je onakav, sad ga vidiš, sad ga ne vidiš; vi mislite dakle da će muslimani isto tako sa Kuranom? Musliman bez Kurana nije musliman, budalo jedna slijepa. Vaši prethodnici su to dobro znali, i zbog toga su žrtvovali svoj vlastiti život, slijedeći Isusa Krista, da bi njih doveli do spasenja. Preko svog mučeništva, ne preko vaše izdaje. Pogledajte barem dakle što uči Kuran o odnosu prema nevjernicima, šura 3:28:

"Neka vjernici (muslimani) ne uzme nevjernike (nemuslimane) za prijatelje i saveznike umjesto vjernika. Tko god to radio neće biti u prijateljstvu sa Alahom - osim ako ne čuvate same sebe protiv njih, iz predostrožnosti".

Ovaj redak daje povod islamskoj doktrini takije koja uspostavlja njihove principe u ratu. U biti, to je bijedna izdaja i varka navodnih saveznika koje jednostavno iskorištavaju. Kad su slabiji, pokunje glavu i predstavljaju se kao navodni prijatelji ili saveznici. Čim li su malo jači, ide nož u leđa. Zar nisi to vidio, fra Iko, u zadnjem ratu?

Nije ovo razmišljanje nekog izvana, koji dolazi do ovog zaključka na osnovu ponašanja muslimanskog življa. Već to ponašanje potvrđuje njihovu teoriju kojom su zadojeni, i u kojoj su poučeni. Tako Muhamed ibn jarir at Tabari (umro 923.), autor standardnog i autoritativnog komentara Kurana, objašnjava aleju 3:28 kao:

"Ako ste vi (muslimani) pod njihovom (ne muslimana) vlašću, plašeći se za same sebe, dajite izgled lojalnosti prema njima vašim jezikom, dok iznutra gajite neprijateljstvo prema nevjernicima... (znajte da) Bog je zabranio vjernicima da budu prijatelji ili da su bliski s nevjernicima - osim kad su iznad njih (kad su nevjernici na vlasti)."

Jednako Ibn Katir (umro 1373.), drugi veliki autoritet u interpretaciji kuranskih tekstova, piše: "Bilo tko (od muslimana), na bilo kom mjestu, bude strepio neko zlo (od nemuslimana) može zaštiti samog sebe vanjskim prikrivanjem". Kao dokaz za ovo, on citira Muhamedov napad na Abu Dardu, kad je rekao: "Smijmo im se u lice, dok ih naše srce bude proklinjalo". Drugi autorizirani interpet Kurana, poznat kao Al Hasan, nadodaje: "Takija je prihvatljiva do Sudnjeg Dana". Tj., uvijek.

Drugi uvaženi tumači Kurana i islamske tradicije, kao Abu Abdulah al Kurtubi (1214-71) i Muhji d-Din ibn al Arabi (1165-1240), protežu primjenu takije (u engleskoj transkripciji 'taqiyya') na same islamske dužnosti. Drugim riječima, makar je muslimanima zabranjeno štovati idole ili prignuti se pred križom, i svakako nositi ga na sebi; oni, prema ovim učiteljima, mogu ići i do te prijetvornosti da se klanjaju križu, dajući LAŽNO SVJEDOČANSTVO, pa čak i prijaviti neprijateljima svoju braću muslimane - pa ništa manje do i ubiti neke - sve u cilju zadobivanja povjerenja od strane svojih neprijatelja, te tako im moći zadati gori udarac: "Takija, pa čak i izvršena bez prinude, ne vodi u stanje nevjerstva - pa makar podrazumjevalo počinjavanje grijeha koji zaslužuju pakao".

Dakle i jednostavno: nijednom muslimanu ne možete vjerovati. Što je "pobožniji", to gore. Možete vjerovati onima koji se provejreno obrate na kršćanstvo, i u stanju su trpjeti za to, kao što ima dosta takvih slučajeva. Ali riječ je već o kršćanima, i to onima koji ozviljno i herojski brane svoje uvjerenje. Ne napadajući druge, već žrtvujući same sebe. Također, ljudski gledano, provjereno sekularni "muslimani", koji se godinama opiru islamskom fanatizmu i nametanju, druga su piča.

Assad bi mogao biti jedan od takvih. Na koncu, ima pokoji doista liberalniji hodža, i sami žrtve islamskog nasilja, koji u društvu mogu polagati pravo na potrebnu zaštitu. No Islam, pravi pravcati Islam, je rak rana za bilo koje društvo, kao što povijest i njihovo teorijsko učenje to pokazuju.

Ipak, sve ove stvari mogu se prvenstveno očekivati za znati od nekog političara. Možda neki svećenik ne mora biti specijalist o ovom pitanju, ali trebao bi znati puno toga više nego što to pokazuju djelima i činima. No, ono što jedan svećenik mora znati jest da je Krist Istina, Put i Život, a ne Muhamed ni Alah. Prema tome, SVEĆENIK NE MOŽE ČESTITATI BAJRAM. Barem toliko, ako već se ne usuđuje navijestiti Krista kao fra Nikola Tavelić. Nije svaki fratar obavezan učiniti ono što i fra Nikola, ali ono što NE SMIJE UČINITI to je čestitati nekom jer ne prihvaća Krista. Možete čestitati nekom jer mu se rodilo dijete, jer je sklopio brak i željeti mu sve najbolje u životu; što je dobio posao koji je tražio itd., bilo kojem čovjeku jer svima treba da želimo najbolje (nama uvijek to obuhvaća nadnaravnu dimenziju, ako netko nas priupita o tome, jednako mu to pojasnimo). Ali ne čestita se nekom tko niječe Presveto Trojstvo i djelo Sina Božjega.

Da zaokružimo, fra Nikola Tavelić imao je katolički stav kojeg trebamo imati u vidu i za primjer, a fra Iko nekatolički, i kojeg trebamo osuditi i ne oponašati. Kao i cijeli njihov pogubni "ekumenizam" koji je razlog ovog ponora i stida.


***

Ove stvari, kako znamo, zagadile su Crkvu, bolje reći tolike kršćane na Zapadu. Sada vidimo da je to uvelike zahvatilo i naše krajeve, nešto o čemu smo dosta već govorili. O stalnom i glupom naginjanju u zadnjih stotinjak godina barem, hrvatske politike prema muslimanima, na Balkanu stranom tijelu, dosta puta smo navodili razloge u naivnoj, neodgovornoj i povijesno promašenoj teoriji suradnje hrvata i muslimana, "hrvatskog cvijeća". Ček je Hrvatska bila prva pokrajina u Evropi koja je ozakonila Islam kao zvaničnu religiju odmah nakon prvog svjetskog rata.

Dramatično je ipak, da se uz sva krvava zbivanja vezana za Islam na evropskomm tlu, i ne samo krvava već i nakanska poniženja evropskih žena putem silovanja i sl., upravo iz redova Crkve, bolje reći "navodnih redova", ili "u ime Crkve" što sve nije istina, i dalje, i dalje, i dalje i zavrto nastoji promaći taj pakleni ekumenizam i rušenje vjere i Crkve. Nije samo riječ o Islamu, već i inače o drugim religijama svih mogućih vrsta i boja. Nedavno je vikar u Ceuti (španjolski grad na sjeveru Afrike, kojeg je ponovno došao u ruke katoličkih kraljeva početkom XV stoljeća, kao strateški potreban uvjet za pobjedu nad arapima u Španjolskoj 1492), dopustio nekom nazovi indijskom "bogu" - Bože užasa! - Ganešu (prikazan ljudskim trupom i slonovskom glavom) ući u svetiške Afričke Gospe kao da joj izrazi "poštovanje".


Sve odobreno od vikara. Zahvaljujući internetu, ovaj put stvar se pročula, te je i dotični biskup morao intervenirati. Bio je, vidi se, prinuđen osuditi vikarev čin i zatražiti mu da podstavi ostavku. Biskupija Ceute i Cadiza dala je priopćenje u kojem se izvinjava vjernicima za skandal, i da katolička crkva ne služi tim stvarima, ali u točki 3) priopćenja kaže i sljedeće, ne bili slučajno "prenaglili" u svom priopćenju:

"U nikojem slučaju se ne odobrava ljubav članova hinduske zajednice prema svojim vjerovanjima".

Kojim vjerovanjima? Da mu je neka surla bog? Kad se čovjeku pomuti vjera, da ne kažem kad je izgubi, onda izgubi i pamet. Pa zar ne vidite vi da i vjernici vaše biskupije plešu pred jednom surlom? Jeste li vi svi poludjeli? A biće da jete. U nekoj ste komi već pedeset godina, u nekom ste mamurluku opijeni od bluda Nostra Aetate, da više ne razlikujete ni slona od Boga, da vam je isto 8 k'o i 80, i još gore.

Opet moramo praviti poređenje s pravim svecima, da prikažemo u pravom svjetlu ovaj nekatolički mentalitet današnjih modernista. Upravo iz Španjolske pošao je put Indije, a docnije u Japan gdje je i umro, pravi isusovac Sv. Francisco Javier. (Koja je to plemenita duša bila, koja se znala žrtvovati za Crkvu i nevjernike da priđu Kristu, pokazuje i primjer kad je polazio u misije. Prolazio je ispod prozora svoje ljubljene majke s kojom se nije htio oprostiti, prikazujući to kao žrtvu za uspijeh misije na koju je krenuo. Jer htio je oteti duše nevjernika od đavlijih ruku.). Njegova misija i bila je doista preko mjere uspješna. Pobijajući zablude idolopoklonika (onih koji su vjerovali u idole Ganeša, Šivu - njen lik danas je ispred istraživačkog centra u Cernu, Švicarska, itd.), obraćao je na tisuće i tisuće indijaca na katoličanstvo. Kažu da muje ruka padala od umora dok bi krštavao nepregledne redove bivših idolopoklonika koji bi dolazili na krštenje bježeći od zablude idola. On isti donijo je svjetlo Evanđelja u Japan, u kojem su obični vjernici znali očuvati vjeru imajući samo krštenje kao sakramenat (i brak) kroz 300 godina. Naime, japanski imperator zapovijedio je pokolj svih svećenika misionara u Japanu koncem XVI stoljeća. Mnogi su umrli razapeti na križevima poput svog Učitelja.

I eto, sada katolički vjernici i sam vikar primaju u crkvu običnu surletinu, te plešu pred njom, ciče, vrte se k'o opsjednuti. Nije li to odraz katastrofe "koncilske vjere" koja se odvija pred našim očima.

A sad idemo par koraka naprijed. Zašto je biskup izdao ovo priopćenje? E pa zato, kazati ćete, jer su obeščastili crkvu, i mora se tako... Nije baš stvar tako idilična. Jer ovaj put ovo se pročulo zahvaljujući internetu! I prošlih godina ovo se događalo, kao što se vidi iz dojnjeg videa napravljenog prijašnjih godina (2015), a ima ih dosta. Jasno se vidi kako ulaze i izlaze iz crkve. Prema tome, to se već naveliko radilo bez ikakvih "skandala" i "paranja odjeće".



To je jedna stvar. Ali idemo još jedan korak dalje. Hindusi iz Ceute su izjavili da će pisati "Papi Franji" te izraziti svoju žalbu zbog ovakvog postupka , i tko zna šta su još stavili u tom pismu (prema izjavi predsjednika hinduske zajednice u Ceuti, ističe se da smatraju - sa svim poštovanjem - da i "Papa Franjo na neki način učestvuje u ovom smjenjivanju. Tvrde da je postupak neobjašnjiv, jer, jažu, "i sami Papa je učestovao u zajedničkim molitvama u kojima su imali učešće i naša božanstva! Zbilja, logično je zašto su iznenađeni. No, pitam se da li su i "vjernici" Ceute uputili kakvu žalbu svom biskupu. Jer kažu, ta već šest godina se radi isto!). Ne znamo da li je to pismo zbilja poslano; niti da li je došlo u Franjine ruke, ali znamo slijedeće. Manje od tjedan dana nakon biskupovog poziva vikaru da podnese ostavku, opet ga biskup stavlja za vikara!


Ah prijatelju moj, kako drugačije kad je sami Ivan Pavao II još daleke 1986. dopustio položiti lik Bude na svetohranište crkve Sv. Petra u Asizu?








Broj komentara: 18:

  1. Poštovani,
    U tekstu ste vjerujem greškom napisali krivovjerje kako neznanje nekog može spasiti. Spašavaju se samo oni koji su pripadnici Crkve (kršteni su i vjeruju u Isusa Krista kako Ga naviješta jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva) te koji umru s oproštenim smrtnim grijesima.
    K tome je vjera u Isusa Krista dar kojeg Bog daje kome želi.
    Oni koji nisu nikad čuli za Isusa Krista, npr. Azteci prije dolaska Španjolaca se ne mogu spasiti, jer su imali smrtnih grijeha i nisu imali vjere koja spašava.
    Bog nije nikom dužan dati vjeru, jer vjera je nezasluženi dar.
    K tome svi Adamovi potomci su griješni pred Bogom od trenutka začeća, to jest imaju istočni grijeh, a nakon rođenja druge smrtne grijehe.
    Inače je standardno dobar tekst i drago mi je da preko vas mogu pratiti situaciju u susjednoj državi i šire.

    OdgovoriIzbriši
  2. Citiram slijedeće dokumente, Enciklika Qui pluribus (1846) Pija IX, u ovom slučaju protiv religioznog indiferentizma:
    "Takav se perverzni sustav i opriječan naravnom zakonu razuma koji promiče indiferentnost u stvarima religije, s kojim ovi vjekovni neprijatelji Religije, dokidajući svako razlučivanje između kreposti i mane, između istine i greške, između poštenja i podlosti, uvjeravaju da bilo koja religija može postići vječno spasenje, kao da bi nekad mogli biti u skladu pravda sa nepravdom, svjetlo sa tminama, Krist sa Belijalom (2 Kor 6:15)."

    Pio IX također u nagovoru 9 prosinca 1854 pojašnjava:
    "Moramo prihvatiti kao vjersko načelo, da izvan Crkve Apostolske i Rimske nema spasenja; da je ona jedini brod spasenja, i tko nije u njoj gubi se u potopu; ali također trebamo s druge strane, priznati sa sigurnošću da oni koji su u potpunom nepoznavanju istinite religije, nisu krivi zbog toga u očima Gospodnjim. Tko može podičiti se time da je ustanju uspostaviti granice ovog neznanja već prema karakteru i razlikama osoba, mentaliteta i ostalog?"

    Ponovo u Enciklici Quanto conficiamur moerore upućena italijanskim biskupima, 10 kolovoza 1863, govori:
    "Poznato je Nama i Vama da oni koji su u potpunom neznanju naše presvete religije, ali koji izvršavaju s trudom naravni zakon i zakone dane od Boga srcu čovjeka, i koji su spremni slušati Boga vodeći pravi i čestiti život, mogu pomognuti milošću Božjom, postići vječni život, jer Bog koji vidi jasno, prodire i poznaje srce čovjeka, spremnost, misli i nakane svakog pojedinog, u svom previšnjem milosrđu i dobroti, ni na koji način dopušta da nitko trpi vječnu kaznu, osim ako je po svojoj vlastitoj volji pao u grijeh."

    S druge strane, kada bi ljudi koji su materijalno i na svaki način bili odvojeni od navještanja Evanđelja, kao na primjer razni domoroci kroz stoljeća, obavezno bili lišeni spasenja, značilo bi da su oni osuđeni po rođenju na vječnu muku. To proturječi objavljenu istinu da "Bog hoće da se svi ljudi spase", prema riječima Sv. Pavla Timoteju.

    Ovakav stav vodi pogrešnoj interpretaciji predestinacije, koju su držali posebno kalvinisti. To je bio i razlog zašto su u Svjevernoj Americi pri njenom osvajanju od protestantskih zajednica, mahom bili iskorijenjeni indijanci, "jer su predodređeni za pakao". U Južnoj i Središnjoj Americi, na suprot, domoroci su bili evangelizirani od katoličkih misionara. Ovo je sporedno mišljenje u odnosu na glavnu temu što ste komentirali, ali je također bitno.

    OdgovoriIzbriši
  3. U zabludi ste, neznanje ne spašava od grijeha, a svi potomci Adama su krivi pred Bogom.
    Kad Pio IX piše da oni koji ne poznaju Evanđelje nisu krivi pred Bogom zbog neznanja, onda implicirate što uopće ne stoji u tekstu, da su onda opravdani zbog neznanja od svojih grijeha.
    Nitko nije kriv što ne zna za Krista, ali je kriv zbog svojih grijeha.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Ne spašava neznanje, niti opravdava, već Bog unatoč neznanju kada ovo nije osobna krivica i por uvijetima gore navedenim citirajući Pija IX.
      Ima nekih koji negiraju, vođeni rigorizmom ili krutom strogošću, da je krštenje željom ili krvlju nevažeće, protiv tolike katoličke tradicije po tom pitanju.
      Napomenuo sam Vam i logičnu vezu ove tvrdnje (ne krivog neznanja) sa Božjom željom da se svi ljudi spase. U suprotnom imali bi pojam Boga kao što to imaju muslimani prema Alahu, koji ne poštuje razum. Muslimani kažu da je istina ono što kaže Alah, makar ne imalo smisla. Kad bi Alah rekao da se treba klanjati nekoj kozi, trebalo bi to učiniti. Jer kod njih Alah ima samo voljnu dimenziju.
      Kršćanski Bog ne protivi se razumu, dapače, Razum je jedan od Božjih atributa.
      Slične stvari su se dogodile prilokom debata nakon i povodom Drugog Vatikanskog Sabora. Tradicionalisti su naglašavali crkveno učenje da se netko može spasiti u slučaju ne krivog neznanja, ali USPRKOS lažnoj religiji u kojoj se nalazili. U trenutku kad su mnogi počeli interpretirati da spasenje može doći zahvaljujući nekoj drugor religiji, što je apsolutno krivo.

      Izbriši
  4. Pošto su me pojedinci više puta exkomunicirali iz crkve slobodan sam dati svoje slobodno mišljenje. Je li van Noine korablje koja je slika Crkve ostalo nevinih i dobrih ljudi? Vjerojatno je, no nažalost nisu bili u korablji. Rekli bismo nisu imali sreće jer nisu bili dio Noine obitelji. No to je laž i varka je u tome što ne vidimo zašto je Bog pravedni, pustio potop i zašto se samo Noina obitelj spasila. Čitamo u Postanku 6,12- ta svako se biće na zemlji izopačilo, a u 17. - sve na zemlji mora poginuti. Dobri Bog Izabranom Narodu zapovijeda da kad zauzima Obečanu Zemlju neka sve te narode koje zateče tamo pobije , neka se ne privikavaju njihovim običajima ,neka ruše njihove idole , jer zbog toga ih upravo Bog mrzi i daje njima u ruke. Kralj Šaul iako Pomazan od Boga gubi vlast jer ne izvršava dosljedno Božje upute. Egipčani završavaju unatoč a zbog svih svojih bogova na dnu mora. Kad već spominjete indijance tako završavaju svi koji se klanjaju lažnim bogovima , onima kojima žrtvuju a to su vrazi. Koliki su od njih radili ono što se Bogu gadi ? Svi. Pogani , zašto su pogani ? Zato što su nečisti. A nadalje u Otkrivenju lijepo piše tko će ostati vani , van Novog Jeruzalema. Piše da ništa nečisto, pogano, u nj neće ući, ni jedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni koji stoje upisani u Janjetovoj knjizi života. Što se tiće kukavica, otpadnika, odurnih stvorenja, ubojica , bludnika , vračara , idolopoklonika i svih lažaca njihova je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom. To je druga smrt!(Otk21,8). Čekaj , piše li to da je to njihova sudbina ? Da, piše no vjerojatno je neka greška. Ipak tko se onda ipak od nekrštenih može spasiti kad se i pravednik tj. opravdani Kristom jedva spašava. Sjetimo se da Gospodin Isus na zdencu nije odbio onu samarijanku , onog slijepca tuđina od njih deset koji mu je jedini došao zahvaliti, onu upornu strankinju koja ga moli za opsjednutu kćer , onog poganog rimskog stotnika koji moli za bolesnog slugu koji zna da nije dostojan, carinika , bludnice ... U SZ još je više onih koji su našli milost spasenja, čitajte. Zašto? Pa opet zato jer je pisano da što je ljudima nemoguće ,Bogu je moguće.
    R

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Noini susjedi su ga vidjeli praviti lađu, i rugali su mu se. Imali su priliku ući u lađu, ali nisu htjeli.
      U biti je slično sa ostalim primjerima, i tu je upravo razlika sa onim što nastojite reći. Npr., neki od onih indijanaca su se htjeli krstiti na propovijedanje misionara, ali neki nisu. Ali i jedni i drugi su imali mogućnost. A ovi što su htjeli, pokazuju da je unatočom njihovoj situaciji milost proizvela obraćenje. Kod drugih ne. Ali i prvi i drugi imali su mogućnost. I u njihovoj teškoj situaciji pod idolopoklonskim utjecajem, bilo ih je koji su se oduprli tome i prihvatili krštenje. Ali imali su mogućnost. Što uraditi sa onima koji bi bili u njima sličnoj situaciji prije naviještanja Evanđelja?
      Bludnici, vračari, itd. o kojima se govori odbacili su Krista. A oni koji prihvate taj sotonizam prije naviještanja evanđelja, svakako da su krivi. Osim što na svima nama počiva nasljedna krivica Adamova koje jedino krštenje može izbrisati.
      Sudbina u smislu fatalizma ne postoji. Bog je čovjeka stvorio slobodna, i kako ga je stvorio bez njega, ne osuđuje ga bez njega (Sv. Augustin).

      Izbriši
    2. O Noinim susjedima i njihovom ruganju u Svetom Pismu ne piše ni slova , nego je to poteklo iz holivudskih spektakl limunada . Zato piše veoma jasno da je Bogu bilo žao i da se pokajao što je uopče načinio čovjeka. Ovo je nešto prestrašno jer čovjeku je samo Božja Ljubav ostavila preko Noe i Saveza s njim mogućnost daljeg života. Noa je mogao proči kao i svi drugi jer je i on samo čovjek kog je Bog napravio. Bog je jako dobro znao kakvi će Noini potomci dalje biti. Pravu priliku za spasenje čovjek ne dobiva u doba Noe ulaskom u arku , nego tek Žrtvom , Mukom ,Smrću i Uskrsnućem našega Gospodina Isusa Krista. Svaki koji odbija Krista i ne priznaje i ne prihvaća ono što je Krist po Očevoj želji učinio za naše spasenje ne zaslužuje spasenje. I neće se spasiti. Sudbinu imaju svi oni koji nažalost neće moći ući nego će ostati vani gdje je plač i škrgut zubi. Zato veli da je njihova sudbina ognjeno jezero. Oni sami proriču svoju sudbinu i to lažno i lažnu jer su vračari , a ne vide gdje ih ta sudbina vodi. Njima je otac đavao . a pošto je on otac laži normalno da su i njihova proricanja sudbine lažna. Zato se i gade Gospodinu. No onaj tko je prihvatio Gospodina Isusa Krista i nezasluženo Božje spasenje taj dobro zna stihove Psalma16 , peti redak. ,,Jahve mi je baština i kalež: Ti u ruci držiš moju sudbinu." No da bi Bog preuzeo nečiju sudbinu u Svoje Svete i Blagoslovljene ruke takav mora Boga ljubiti , jer tek onda On okreće sve na dobro. Onda On vodi sudbinu takvoga sve do kraja . Tu sigurnost moramo postići da bi opet mogli reči - pa da mi je i dolinom smrti proći... Ako smo Bogu predali sve onda smo Mu predali i sudbinu.
      R

      Izbriši
    3. Pozivate se gore na razum, ali onda ako ćemo racionalizirati vašu zabludu da se ljudi spašavaju po neznanju, jer nisu znali za Evanđelje, onda je bilo najbolje da misionari nisu nikad ni došli do poganskih zemalja.
      Budući bi se tako pogani spasili po 'svetom' neznanju, a ovako se nisu spasili ako su odbili krštenje i vjeru u Krista.
      Nije li onda i Isus Krist pogriješio što je zapovijedio apostolima da šire Evanđelje do nakraj svijeta, zato što su onda otišli u Pakao oni pogani koji se nisu htjeli krstiti, a bez apostola koji su došli do njih imali bi opravdanje neznanja?
      Nije li onda bilo najbolje da je Isus umro na križu za naše grijehe te da to nitko nije vidio pa bi se svi spasili po neznanju?
      U čemu griješite?
      U tome što krivo tumačite poslanicu sv.Pavla Timoteju po kojem ste zaključili da Bog želi spasenje cjelokupnog čovječanstva.
      Još je sv.Augustin ukazao kako je to krivo tumačenje.
      Bog je mogao stvoriti nekog drugog Adama koji ne će počiniti istočni grijeh kao ni njegovi potomci. Ali ipak nije. Zato što postoje Božji izabranici (ali protestanti smrtno griješe kad vjeruju da su Božji izabranici, jer to nije znao niti sv.Pavao kad je pisao da sa strahom i trepetom razmišlja o svojem spasenju) i jednostavno ako izbacite nauk o Božjem predodređenju svetaca onda kršćanstvo nema nikakvog racionalnog obrazloženja, onda je doista slično muhamedanstvu kako pišete.

      Izbriši
    4. Ruganje Noi podrazumjeva se iz sljedećih citata:

      "I ovo znajte najprije, da ce u posljednje dane doći rugači s varkom, koji ce živjeti po svojim vlastitim pohotama I govoriti: "Gdje je obećanje dolaska njegova? Jer otkako oci usnuše, sve stoji tako, kako je bilo od pocetka stvorenja" Jer naumice neće da znadu, da su nebesa bila vec odavna, i da je zemlja iz vode i po vodi postala rijecju Božjom. Zato tadašnji svijet bi vodom potopljen i propade. A sadašnja nebesa i zemlja tom istom rijeci zadržana su i cuvaju se za oganj na dan suda i propasti bezbožnih ljudi." (2 Petrova 3:3-7)

      "Kao u dane Noine, tako će biti kod dolaska, Sina čovjecjega. U dane pred potopom gostili su se i pili, ženili su se i udavali do onoga dana, kad Noa uðe u kovceg; I nijesu došli do uviðavnosti, dok nije provalio potop i sve pograbio. Upravo će tako biti i kod dolaska Sina covjecjega." (Matej 24:37-39)

      Izbriši
    5. Za Emila: Pravite nekoliko pogrešaka ovdje.
      Ne spašavaju se ljudi po neznanju, već usprkos njemu, ako nemaju krivicu pod gore navedenim uvjetima, ali uvijek po milosti Kristovoj i preko Krista.
      Razlika evangeliziranog svijeta i neevangeliziranog je očita, o tome govore misionari, posebno prije. Tamo gdje se propovijeda evanđelje, to se odražava i u samom društvu. Iskustvo misionara svjedoči njihovo mišljenje da ako ih ima među poganima koji bi se spasili, onda ih je malo. Zato su i izlagali svoje živote da bi duše bile privedene Kristu i spasenju.
      Da Krist nije umro na križu i tako potencijalno otkupio cijeli svijet, čovječanstvo bi razorilo samo sebe u ubilačkoj mržnji, kao što vidimo u SZ kako su činili poganski narodi. Dakle, da Krist nije za nas umro, bilo bi beskrajno gore. Jer bilo tko tko se spašava, spašava se na osnovu Kristove Muke i Uskrsnuća.
      Kad se kaže da Bog hoće da se svi spase, to je apsolutno točno, ali je potrebna ljudska suradnja. Nije riječ o automatskom spasenju. Zato je i obred u tradicionalnoj misi "pro multis", "za mnoge" a ne "za sve" kako se pogrešno prevodi na hrvatskom (Novus Ordo). To pojašnjava i Tridentski Sabor, navodeći da Bog hoće da se svi spase, ali to spasenje je efektivno samo kod "mnogih".

      Izbriši
    6. @ja isti
      Pa svi ljudi imaju krivicu pod Bogom, kako se onda netko može spasiti bez krštenja i vjere u Isusa Krista?
      Kad je sv.Franjo Ksaverski misionario u Japanu, ovi koji su se krstili pitali su ga za sudbini njihovih predaka koji nisu čuli za Krista.
      Odgovor im je donio suze na oči, ali svetac ih nije htio s lažima utješiti.
      Žao mi je što se pozivate na razum, ali onda držite dvije kontradikcije, nema spasenja izvan Crkve, osim u slučajevima kad postoji spasenje izvan Crkve.
      Zašto se onda brinete s onim što se događa s novorednim katolicima?
      Pa oni su valjda isto opravdani kao aztečki ili japanski pogani jer su u neznanju. Ne znaju pravi nauk Crkve, ergo ne moraju ga se ni držati.
      Kanibali ne znaju za deset zapovijedi Božjih, pa ne znaju ni za petu zapovijed pa su opravdani kad ubijaju druge ljude da zadovolje svoj apetit.
      Možda su i Sodomci opravdani jer nisu znali da je taj grijeh mrzak Bogu.
      Pa ni Kaananci nisu znali za Boga koji je zapovijedio Izraelcima da ih potpuno istrijebe, onda su i oni opravdani.
      Najgore pak prolaze oni koji su se krstili i koji poznaju nauk Crkve, oni nemaju nikakvog opravdanja neznanja, svih ostalih spašava neznanje.
      Bolje je da onda vi i ja ne pišemo blogove, jer ako taj bosanski fra Iko Skoko pročita vaš tekst onda više ne će imati opravdanja da dijeli radost Bajrama s muhamedancima.

      Izbriši
    7. Svi koji se spašavaju, moraju biti priključeni Crkvi.
      Svi koji se spašavaju, imaju taj dar preko Kristove milosti. Sakramenti su redovita sredstva spasenja. Bog ne može spasiti bez vidljivih sakramenata?
      Ima onih, rekao sam Vam, smatraju se katolici a poriču krštenje željom.
      Toliko puta sam rekao da Islam ili bilo što drugo van Crkve ne spašava, već ako se neki od njih spase, što nije lako kako sam već prije napomenuo, spašava se usprkos njihovoj zabludi. Bog sam zna koliko su oni znaju o tome.
      Ono što nikako se ne može učiniti jest čestitati nekom što ne pripada Katoličkoj Crkvi.
      Crkva je oduvijek učila da su se Patrijarsi i ostali pravednici Starog Zavjeta spasili po Kristovoj Muci. Kako je to moguće ako se nisu krstili?
      Pozivam se na razum osvijetljen vjerom. Suprotnost je bila u onom što sam Vam rekao: da Bog mora osuditi one koji uopće nisu mogli čuti za Krista, makar slijedili naravni zakon stavljen u njihovo srce Božjom odredbom. Proturječje jest između takvog stava i tvrdnje da Bog želi da se svi ljudi spase. Prema tome, svakom da dovoljno milosti da Boga traži da bi se mogao spasiti.
      U naše vrijeme, kad se o Isusu može vrlo lako čuti, stvar je vrlo drugačija. Ali Bog je sudac. Naše je navijestiti evanđelje i istinu da je samo u Isusu spasenje.
      Ja vam navodim učenje Pija IX (redoviti magisterij, svakako; kao što ni krštenje željom nije definirano kao dogma - iako istaknuto na Tridentinskom saboru -, ali svakako ga svaki katolik treba držati), a Vi uporno prelazite preko toga.

      Izbriši
    8. Zaboravio sam odgovoriti vam na pitanje naravnog zakona.
      Naravni zakon su slično kao i dekalog, moralne zapovijedi koje je Bog dao ljudima u njihovo srce. I kao što se Mojsijev zakon nije mogao sprovoditi među Izraelcima, nego je morao se Bog utjeloviti da ga ispuni, tako niti pogani koji su znali za naravni zakon ga nisu mogli sprovoditi.
      Zbog istočnog grijeha i ropstva Sotoni.
      K tome u pravilu ljudi zbog tog ropstva sami sebe prevare pa kažu da nešto čega su robovi grijeha nije grijeh, i ne rijetko stvore u sebi lažnu svijest koja više uopće ne reagira kad čine grijeh.
      Kanibal nema grižnje savijesti dok ubija drugog čovjeka i jede ga, a tako je i s drugim grijesima.
      Ne postoje pogani koji su se spasili po naravnom zakonu, nego su po naravnom zakonu pravedno osuđeni na Pakao.
      K tome samim time što se klanjaju lažnim bogovima krše naravni zakon što je dobro napisao Pavao Rimljanima koji su se klanjali idolima umjestu Bogu i onda ih je Bog kaznio sodomizmom (vjerojatno se porast sodomizma u naše vrijeme isto tako treba protumačiti).
      Stoga tvrditi da se pogani ili ateisti ili bilo tko tko se nije krstio i uzvjerovao u Isusa Krista spašavaju krštenjem željom je evidentno kršenje sv.Pisma i Objave.
      Božji blagoslov!

      Izbriši
  5. Emile, u velikoj ste zabludi. Nije katolički stav koji zastupate. S obzirom na "ne krivo neznanje" već sam citirao Papu Pija IX. S obzirom na krštenje željom i krvlju, slijedeće autore:

    1. Tridentinski Sabor 1545 - 1563
    Kanoni o sakramentima uopće (kanon 4)
    "Ako bi netko rekao da sakramenti Novog Saveza nisu potrebni, već sporedni za spasenje; pa i kada ne svi bili potrebni nekom pojedincu, također rekne da ljudi bez sakramenata, ili bez želje za njima, dobivaju od Boga, po samoj vjeri, milost opravdanja; neka je izopćen."

    Dekret o opravdanju (6 zasjedanje, glava IV):
    "... (spasenje ljudi) ne može se postići, nakon proglašenja Evanđelja, bez krštenja ili bez želje za istim;"

    2. Sv. Alfonso Marija de Ligorio:
    Teologija morala (knjiga 6):
    "Ali krštenje željom je savršeno obraćenje Bogu po kajanju, ili po ljubavi prema Njemu iznad svih stvari, sa eksplicitnom ili implicitnom željom za pravim krštenjem vodom, kojeg zamjenjuje s obzirom na oproštenje krivnje, ali ukoliko otisku krnog žiga ili dokinuće svakog duga zbog kazne... Međutim, jest de fide (od vjere) da se ljudi spašavaju također krštenjem željom, po rečenom u kanonu Apostolicam De presbytero Non Baptizato i Tridentinskom Saboru..."

    3. Kanonsko pravo 1917.
    O kršćanskoj sahrani (kanon 1239.2):
    "Katekumeni koji bez krivnje umru bez krštenja, trebaju biti tretirani kao kršteni".
    (Interpretacija je na osnovu valjanosti krštenja željom).

    4. Inocencije III (1198-1216)
    Apostolicam:
    "Na vaše pitanje odgovaramo: Tvrdimo bez truna sumnje da (taj što je umro i pozivajući se na autoritet Sv. Augustina i Ambrozija) bez vode krštenja, jer je sačuvao vjeru Svete Majke Crvke i ispovijedio ime Kristovo, oslobođen je istočnog grijeha i zadobio radost nebeske domovine...."

    5. Sv. Ambrozije
    "Čujem vas jadikovati jer (Valentin) je umro prije nego što je primio sakramenat krštenja. Recite mi, što ima u nama osim volje i molbe? A on je dugo vremena želio biti kršten... i izjavio svoju želju za krštenjem... Bez sumnje ga je primio jer ga je molio."

    Itd. Sv Augustin Božji grad; Sveti Toma Akvinski, Summa, III, q 68, čl. 1; Sv. Bellarmino; Rimska Martiriologija; Pio IX, Singulari Quadam, Quanto Conficiamur Moerore; Pio XII, Mistici Corporis; konačno Djela Apostolska.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. @ja isti
      1. Tridentinski sabor uopće ne definira krštenje željom, štoviše anatemizira one koji kažu da nije nužno krštenje vodom.
      Da biste razujeli onu rečenicu trebate vidjeti kako krštenje vodom nije valjano ako se netko na silu krsti, zato se tamo kaže kako nema spasenja bez želje za krštenjem
      2. sv.Alfonso Liguori nije nezabludiv i krivo je shvatio tridentinski sabor Crkve po ovom pitanju
      3. kanonsko pravo iz 1917. to kaže stvarno, ali do tada katekumeni nisu mogli biti pokopani na kršćanskom groblju. Kako se o tako važnom pitanju mjenjati pravila, ta nije to pitanje discipline, nego doktrinalno pitanje.
      Inače, sklon sam vjerovati kako niti Pio X nije bio papa.
      4. nemam pojma o kojem slučaju govorite, znam da je Rahner znao svašta ubaciti u Denzingera dok ga je novoredna Crkva tamo postavila za urednika
      5. sv.Ambrozije se tu poziva kao opravdanje krštenja željom, međutim kako sam čitao on je onima koji su bili tužni zbog smrti katekumena Valentina dao utjehu da se je Valentin prije smrti krstio

      Ako se pozivamo na kršćanske oce, onda je najveći među njima sv.Augustin napisao kako nema nepravde ako neki katekumen iznenada umre i završi u Paklu, a neki razbojnik se prije smrti krsti i ode u Raj.
      Očito je dakle da sv.Augustin nije vjerovao u krštenje željom.
      Budući se nauk o Božjem milosrđu i predodređenju svetaca nikako ne može složiti s hipotezom kako postoji slučaj da neki Božji izabranik može umrijeti a da mu Bog ne da milosti da se prije smrti krsti.

      Izbriši
    2. Emile, Vaša upornost nijekanja nauka Crkve nije dobra.
      Gledi 1., Tridentinski sabor navodi krštenje željom kao valjano, svakao u slučaju da postoji prethodno nakana krstiti se vodom, što je očigledno. Ako u međuvremenu ta osoba umre, krštena je željom.
      Učenje Sv. Alfonsa Crkva je prihvatila, jer je u skladu sa crkvenim ocima, učiteljima, papama i saboru. Sv. Augustin je upravo prvi koji je govorio o krštenju željom, govoreći o Korneliju. O tome piše i Guerenger u Liturgijskoj godini.
      Sumnjati u Pija X, tako svetog Papu, čak i valjanost njegovog papinstva, nije ni malo u redu. Upravo u njega koji je pobio modernizam.
      Prijelom se događa na Drugom Vat. Saboru, a ne prije. Makar se modernističke škole proširile u vrijeme Pija XII, njegovo papinstvo je bez greške, osim što je opće prihvaćeno. Ima jedna mala skupina u Americi koji ne prihvaćaju Pape od Benedikta XV pa na dalje. Ispitivajući njihove razloge, vidi se da su potpuno površni i nepravilni.

      Izbriši
  6. Svaka čast i Božji blagoslov za ovaj post.

    P.K.

    OdgovoriIzbriši
  7. Da rezimiramo . Isus je rekao da nitko ne dolazi Ocu osim po Njemu. I nitko ne može k Ocu ako mu Otac ne dadne dara. Isto tako je rekao da će kada bude uzdignut sve ljude privući k sebi. Fariseju Nikodemu je one noći rekao da tko se ne krsti ne može ući u Kraljevstvo Božje. Za već krštene također nije automatizmom osiguran ulazak. Pa dalje veli da neće svaki koji mu govori Gospodine , Gospodine uči nego onaj koji vrši volju Nebeskog Oca pa makar i čudesa činili. Treba ući na uska vrata jer široka vode u propast i mnogi tamo idu. Anđeli će na kraju odvojiti poput riba zle od pravednika. Ako ponovno ne postanemo kao mala djeca. Ako hoćeš uči u život vrši zapovijedi. Jer premda su mnogi zvani , ipak ih je malo izabranih. Lakše je devi kroz iglene uši nego bogatašu ući . Nisu pravedni pred Bogom koji slušaju nego vrše Zakon. Oni koji su u djelima tijela: bludnost , nečistoća , raspuštenost, idolopoklonstvo , vraćanje, neprijateljstva svađa, ljubomornost, srđba, sebičnost, razdori , stranćarenja , zavist, pijanke, razuzdane gozbe isl. neće ući. U Knigu Života su upisana djela po kojima ćemo biti suđeni. Što se tiče kukavica, , otpadnika, odurnih stvorenja , ubojica , bludnika , vračara, idolopoklonika i svih lažaca , njihova je sudbina u jezeru koje gori ognjem i sumporom. Tak im se piše. U Novi Jeruzalem ništa nečisto neće nikada ući, ni jedan koji čini što je odurno i lažno, već samo oni koji stoje upisani u Janjetovoj Knjizi Života. Neka nepravednik i dalje živi nepravedno , a pravednik pravedno i neka se posvećuje. Svako će biti plaćen po djelu. Ovo mi je dobro. Vani ostaju psi ( vaši peseki , pudlice i pekinezeri koje timarite a sebe zapuštate) i vračari, bludnici i ubojice , idolopoklonici i svi koji ljube i govore laž. S kim vam ostaju psi nego sa vračarima. Mnogi prvi tad će biti posljednji , a posljednji prvi. Drago mi je zbog tog, Bože hvala ti na tvom milosrđu jer to je pravo milosrđe. Da bi baštinio život vječni prodaj sve i podaj siromasima i imat ćeš blago na nebu. Slijedi Isusa da te ništa ne opterečuje. Tko ljubi više oca ili majku , ženu ili djecu nije dostojan Isusa Tko ne uzme svoj križ i ne sljedi ISUSA nije ga dostojan. Tko sačuva svoj život , izgubit će ga , a tko ga izgubi radi Isusa , naći će ga. Tko ostavi radi Isusa kuću, ili braću , ili sestre , ili oca , ili majku , ili ženu , ili djecu , ili njive, stostruko će primiti i baštiniti život vječni. Što si ti ostavio radi Isusa , kladionicu ili televiziju. ? Ako ne piješ od vode koju Isus daje ožednjet ćeš , ako piješ imat ćeš život vječni. Svijet sa svojim požudama prolazi , a tko vrši volju Božju ostaje zauvijek. Ostat ćete u Ocu i Sinu ako ono što smo od početka čuli ostane u nama , a ne nikakve novotarije. Nitko ne može doći k Isusu ako ga ne privuće Otac. Onaj koji vjeruje ima vječni život. Tko jede od Isusova kruha živjet će zauvijek , ako ne jede nema života u njemu. Oni koji progone Isusa i ne obrate se ne mogu doći tamo gdje je Isus. Tko bude vjerovao i pokrstio se , spasit će se ; tko ne bude vjerovao osudit će se. ISUS JE PUT, ISTINA I ŽIVOT. Bez posvećenja nitko neće vidjeti Gospodina. Tko vjeruje u Njega tome se ne sudi, a tko ne vjeruje , već je osuđen jer nije vjerovao u Jedinorođenoga Sina Božjega. Pravednik Božiji neće ugledati truleži. Ako tko ne ostane u Isusu bacit će se kao mladica napolje i osušiti . Takve potom skupe i bace u oganj da gore. Bit ćeš spašen ako ustima svojim priznaš Isusa Gospodinom , i srcem vjeruješ da Ga je Bog uskrisio od mrvih. Vjera srca postiže pravednost , a priznanje usta spasenje. Tko god vjeruje u Isusa neće se razočarati. Tko god zazove ime Gospodnje , spasit će se.. Plaća je grijeha smrt , a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našemu. Tko drži riječ Isusovu sigurno nikada neće vidjeti smrti. Ušuljali su se među vas neki ljudi , već odavna predodređeni za osudu.........
    Ugodno razmatranje.
    R

    OdgovoriIzbriši