EU lideri, bez djece: bezlični službenici vladajuće elite, nije ih briga za našu neposrednu budućnost

Svi bez djece. Ne imati djecu jer ti ih Bog nije dao, ili jer si predao svoju muževnost ili ženstvenost za Kraljevstvo Božje poput svećenika ili općenito Bogu posvećenih, je nešto posve drugo. Dapače, što bi bilo od naših društava i država da nam nije Bogu predanih? Kad ne bismo imali koga da prikaže Bogu Žrtvu njegovog Sina na oltaru za naše spasenje i za grešni ljudski rod, za zadovoljštinu tolikih grijeha što se svaki dan čine i vrijeđaju Našeg Spasitelja i Otkupitelja? Što bi bilo od nas kad ne bi u našem društvu imali dovoljan broj pristojinih roditelja koji lome svoja leđa da iznesu naprijed svoja čeda, da ih pouče u dobru, da ih potaknu na radinost i strpljenje u teškoćama, da budu vrijedni građani korisni za sve i dika Otadžbini?

Ako nema te ljubavi i te žrtve, imao bi Jemen a ne Lijepu Našu prekrasnu, pa makar maćehe je htjele sada zdrobiti. A kad naši toliki mladi i malo stariji odu "trbuhom za kruhom" na Zapad, kao fol da im bude "bolje" i da se "skuće", otići će u hladne i posvjetovnjene zemlje gdje će se izlagati nesagledivoj pogibli za svoje duše, stenjujći pri tom od napora dok drugima grade države... ali zašto? Ako se uopće i pitaju. A trebali bi, što prije, to bolje.

Jer izaći će jednog dana u šetnju, kad bude malo manje posla, a možda će odvesti i svoje dijete da se proigra u nekom parku. I što će vidjeti, čime će mu dušu poučavati?

Da ga ne bi bilo stid, i da bi rastao bez stida (to jest, da bi bio doista "bestidan", i da mu sutra ne vrijedi reći "sram te bilo"), dijetetu nude ovakve "igračke":

Ako su u Norveškoj, moći će se spuštati niz ovaj tobogan. Pri šetnji, perspektiva se ne gubi:

A odeš li u "tradicionalnu" Iowu, moći ćeš isto promatrati iz druge perspective:

Dok će u Edinboro Sveučilištu u Pensilvaniji, za malo stasatije i zrelije, moći razmatrati... hajde pogodi što?:

To je... anus! Ili čmar, rekli bismo točnije. Da duboko razmišljaš o njegovoj upotrebi.

Koji je razlog postojanja gigantskog parka penisa u Južnoj Koreji?

Zbilja, nevjerojatno. Ali stvarno. 

Da li je, s druge strane, čudno što u Rusiji upravo rade totalno drugačije? Tamo su parkovi puni obiteljskih motiva, da bi svjesno i podsvjesno potaknuli mlade na vrednovanje obiteljskog, tradicionalnog života:

Ništa nije slučajno.

Kao što nije slučajna ni činjenica kojom smo započeli ovaj članak: mnogi zapadni lideri nemaju djece. Mnogi su se došli na tu misao nakon pobjede Emmanueala Macrona na izborima. Njegova nakaradna veza sa svojom bivšom profesoricom, već babom i starijom od njega skoro 25 godina, prosto je prsnula pred očima svijeta tolikom neukusnošću. I ukazala na Evropu koja tone u ponor poroka vučena olovnim utezima svoje produžene dekadencije.

[Gay časopis, manipuliranom slikom slavi pobjedu svog kandidata.]

Doista: novi francuski predsjednik je posljednji na dugoj listi evropskih vođa bez djece. Prvi je to jasno vidio Jean-Marie Le Pen, u jednom govoru pronicljivo ukazujući: "Govori nam o budućnosti, ali nema djece!" Čime je on pokazao da se brine o drugima? Misteriozni kandidat, uzgajan u službi moćnika i njima isključivo dužan polagati račun i vratiti ustupke. On je u biti tek glasnovgovornik pravog francuskog predsjednika smještenog negdje u sjeni.

Angela Merkel, Theresa May, italijanski predsjednik Paolo Gentiloni, ili iznad svih paragmatičniji predsjednik Evropske Komisije, Jean-Claude Juncker, među tolikima, također su sa liste.

Koja je poruka ove činjenice? Ta da bi "uspio" u životu i karijeri, trebaš se predati poslu potpuno. Uostalom, odraz su nataliteta više manje prisutnog među tolikima danas. Sijeli školski sustav je osmišljen upravo radi toga: smanjenja nataliteta i uništavanja tradicionalne obitelji. Jer, dok završiš studije, pa onda specijalizaciju, pa onda dok prođeš "pripravnički", dok progutaš dugi niz malih primanja... prolaze godine. I što je najgore, mnogi to prihvaćaju i nisu u stanju kritički osvrnuti se na tu situaciju koja bode oči. Tu slijede i mnoge potpratne pojave: dok djeca završe studije, roditelji isprazne džepove i sa budućih štednih knjižica; tj., ulazeći u teške dugove.

Na neki nevidljivi način došli smo na nivo proleterijata i borbe za najobičniju egzistenciju. U biti ono šte se događa jest provedba međunarodnog komunizma. Ono što brutalno odigravalo u Sovjetskom Savezu i satelitskim zemljama, danas to postoje stvarnost čitavog svijeta, uključujući i Zapad. Normalno, sve je provedeno na neviđeno lukav način. Masama ljudi preko medija javnog priopćenja ucijepljen je potrošački način života. Kao za doba komunizma, napuštaju se polja i njive i ljudi žive jedino od onog što netko odozgor daje za golu opstojnost. Kao što se nekad govorilo, "govori tiše i ne kritiziraj partiju, da te ne bi netko čuo", danas su ljudi u strahu za reći nešto što bi se moglo nazvati "anti-LGBTI, homofobija", i sl. Kao što u islamskom totalitarizmu postoji zakon "protiv hule", prema kojem si kriv ako te neki musliman optuži, tako i u ovom naprednjačkom totalitarizmu si kriv ako neki novinar ili pripadnik pokreta LGBTI pokaže na tebe rukom. Šablon je potpuno isti: postaješ pretpostavljeni krivac koji svoju nevinost tek treba dokazati.

"Oktobarska revolucija" bila je poligon provođenja u praksu podvrgavanja milijuna ljudi bezbožnim sklopom mišljenja. Svijet koji će na takav način otupiti za duhovne dimenzije postaće laki plijen globalista i sionističke mesijanske projekcije vladanja svijetom. Lav Trocki, židovski boljševik,

[Karikatura onog doba kojom je Trocki prikazivan u kritičnim medijima kao razarajući element Rusije i Starog Poretka.]

ubačen je u Rusiju iz Amerike pred krajem prvog svjetskog rata u cilju rušenja Starog Poretka, zasnovanog na tradicionalnim načelima: Bog-Obitelj-Domovina, predočen likom Cara. Zbog toga, Car i njegova obitelj su morali biti ubijeni, lažno prikazani kao krivci eksplotacije siromašnih. Rusija je naime bila zemlja ogromnog potencijala u razvoju, u punom jeku modernizacije. Raspolagala je osim toga ogromnim prirodnim sredstvima. Trebala je stoga biti uništena, kao i sve ono što predstavlja.

[Obitelj Nikolaja II. Boljševici su ih pobili sve do jednog. Zbog onog što su predstavljali, i u ime Novog Svjetskog Poretka. Što govorim potvrđuje se povijesnim činjenicama, a i povijesnim istraživanjem. Dr. Michael Hasemann, njemački povijesničar, imao je pristup Tajnim Vatikanskim Arhivima iz 1918. Ističe posebno pismo Nadbiskupa Kelna, Kardinala Felix von Hartmann, od 8 studenog 1918 i upućeno ondašnjem Apostolskom Nunciju u Njemačkoj, Nadbiskupu Eugenio Pacelli, budućem Papi Pio XII. U pismu se potcrtava informacija primljena od Cara Wilhelma II od Velikog Orijenta, prema kojem je upoznat s planom slobodnih zidara za rušenje Starog Poretka (Prijestolje i Oltar) u Rusiji i Evropi; Novi Poredak biti će vođen od američkih bankara. (To jest?) Wilhelm II je htio dostaviti to pismo Papi Benediktu XV, preko svog prijatelja Kardinala Hasemann, te Nuncija Pacelli.]

Paralelnim pomjeranjem ideologija, sotonski globalisti su prebacili točku težišta s ekonomske projekcije materijalističke dijalektike na kulturnu. Tako je ekonomska borba klasa prešla na borbu među spolovima predstavljenu ideologijom žendra. Ali princip je isti: oboje su zasnovani na mržnji, na pretpostavljanju zlokobne dominacije koje se treba riješiti. U prvom slučaju to je bila privatna svojina, u drugom spolna razlika. Katolički, skolastički i naravni pojam pravde jest ovaj: svakom dati njegovo. “Njegovo” već prema radu, naporu i talentima koje je nekome Bog dao. Prema tome, ne svakom isto, već koliko zaslužuje, osiguravajući uvijek egzistencialni minimum u slučaju siromašnih i razbaštinjenih. Da bi odatle mogli počete stvarati i namicati. Jer je polazna točka da je Bog stvorio čovjeka bez defekta. Čovjek nije greška prirode koju treba ispraviti, ili rezultat nekog procesa, kao što je slučaj s filozofijom koja leži ispod evolucije.

Komunistička “pravda” je zasnovana na aritmetici: svakom jednako, zbroji pa podijeli. Što je čista nepravda, jer daje jednako raznim trudovima. Bio ti vrijedan ili ne, na isto ti dođe. Bitno je samo održavati sustav. Ako ćeš dignuti ruku na pozdrav komandantu, ako si stroj za izvršiti zapovijed partije koja misli umjesto tebe, onda možeš “napredovati”. Ali u zlu. Zbog toga je – kolika je to greška - toliko vrijednih ljudi otišlo iz bivše Jugoslavije na primjer - kao iz drugih zemalja ističnog bloka -, posebno iz Hrvatske i BiH. Jer dobro se znalo da su katolici duboko u duši proturevolucionarni, da nikad neće dati svoj pristanak komunističkom-ateističkom nazoru svijeta. Zbog toga Zapadna Hercegovina nije mogla dobiti prugu prema Splitu, a već postojeća prema Dubrovniku je ukinuta. Dok je u svoje vrijeme to "natražno čudovište" Car Franjo Josip poslao naredbu suprotno od izražene molbe svojim inžinjerima za prugu do Ploča i Dubrovnika, kad mu ovi - zapanjeni tvrdoćom terena, i mukom koja je koštala pruga - natuknuše "kad bi koristili i kilo baruta po kilu kamena, nikad nećemo napraviti prugu". Napisa im dakle, "daću ako treba i kilo zlata po kilu kamena, ali hoću tu prugu". 

Niti je komunizam "pravedan" i na međunarodnom polju. Ti pobjednici nad nacizmom nisu se digli protiv njemačke intervencije kad je ova prisvajala dio Češke, Poljske pa čak i Francuske. Već tek kad je napadnut Sovjetski Savez. Onda je Titi bilo poručeno: diži se i pravi ustanak protiv Hitlerovih trupa. Do tada Hitler nije smetao, nego je čak bio i saveznik pri podjeli Poljske i Baltičkih zemalja, te napada na zemlje buržuja.

Sve je to dokaz da komunisti nemaju morala, već pravac određen od materijalističke dijalektike i predan masama na izvršenje od strane onih koji misle za masu, i uz put je "oslobađaju". Ono što pomaže izvršiti taj pravac, to je moralno. Ostalo treba biti "eliminirano". Upravo taj izraz su i koristili - a ne "ubiti" - kad bi davali naređenje za nečiju "eliminaciju". Njihov je zadatak skinuti prepreke opet samo njihovom povijesnom procesu. Bolje reći onom koji oni snuju.

Ali bit socijalizma nije neka pretpostavljana težnja za "socijalnom pravdom". To je riječ koja zvuči lijepo i tolike vuče na tanki led. Bit socijalizma (komunizma učinjenog "prihvatljivijim") jest ateizam, i kao takav ne može biti drugo do proglašenje đavla za kralja. Sve ostalo dolazi kao posljedica: otuđenje čovjeka. Čovjek treba da bude satrven, Bog opovrgnut kao Kralj. Čovjek će onda ovisiti samo od onih koji misle za sve ostale. Sveden na borbu za goli opstanak, postati će više životinja nego čovjek. Lišen svake duhovne odbrane, biti će rob Božjem neprijatelju.

["Moramo pretvoriti Rusiju u pustinju naseljenu od bijelih crnaca kojima ćemo nametnuti tiraniju o kojoj najstrašniji istočni despoti nisu mogli ni sanjati. Jedina je razlika u tome što će to biti ljevičarska tiranija, a ne desničarska. Bit će to crvena tiranija, a ne bijela."

"Mi hoćemo doslovno ‘crveni’ svijet, jer ćemo proizvesti takve poplave krvi, prema kojima svi ljudski gubitci pretrpjeli u kapitalističkim ratovima biti blijeda usporedba. Najveći bankari preko oceana će raditi u najbližem mogućem kontaktu s nama. Ako pobijedimo u revoluciji, uspostavit ćemo snagu sionizma na olupini ovog zgarišta, a mi ćemo postati snaga pred kojom će cijeli svijet padati na koljena. Pokazat ćemo što je stvarna moć. Preko terora i krvoprolića, dovesti ćemo rusku inteligenciju u stanje potpune paralizacije, idiotizma i životinjske egzistencije ... U ovom trenutku, naši mladići u kožnim jaknima, koji su sinovi urara iz Odese, Oršaa, Gomela i Vinice (središnja Ukrajina), znaju kako mrziti sve što je rusko! Kakvo zadovoljstvo u fizičkom uništavanju ruske inteligencije - službenika, akademika i pisaca." Uzeto iz Memorija Arona Simanoviča, draguljara Carskog Dvora.]

Božji neprijatelji, vođeni od samog Sotone, ne mogu biti samo na Istoku. Ponavljam, oni ne mogu samo vladadati jednim dijelom svijeta. Sve je pod njihovim utjecajem na kugli zemaljskoj. Osim Crkve - u pravom smislu riječi - i tvoje duše, ako je čuvaš. Taj sotonizam ne djeluje samo duhovno: potrebna mu je izvjesna ljudska organizacija. Ta organizacija započinje svoju formaciju ubistvom Isusa Krista, Sina Božjega.  Ta Sotonom zavedena i njemu predana skupina ljudi reče Sinu Božjem na križu: "Siđi s križa, ako si Mesija!" Odrekavši se Božjeg kraljevstva, skandalizirani Mesijom koji umire na križu za grijehe svijeta, žele kraljevstvo i moć na zemlji, jer drugdje to više ne može postojati za njih. Od tog trenutka, taj buntovni i ne pravi židov slijepo se bori protiv Krista i svega što je njegovo. "jer i vi isto pretrpjeste od svojih suplemenika, kao i oni od Židova, Koji ubiše i Gospodina Isusa, i proroke, i nas progoniše, i Bogu se ne mile, i svima se ljudima protive, Jer nam priječe govoriti narodima, da se spase, da ispune mjeru svojih grijeha svagda; ali dođe gnjev na njih do kraja" (1 Sol 2, 14-16). (Usput budi rečeno da je ovaj redak izbačen iz nedeljnog čitanja nakon uvođenja Novus Ordo Missae.)

Kako se vrši ova borba, koja su njena sredstva? Sredstva su dvije naravi: a) financijska i b) ideološka. Držeći u svojim rukama svjetske financije, gospodari su kredita koji se daju pojedinim zemljama. Krediti su čisto lihvarstvo koje je nemoguće izmiriti. Zemlje tada postaju robovi i njihove vlade pretvoreni ako već ne izabrani kao kukavni službenici koji izvršavaju tuđa naređenja. Gubi se nacionalni interes nauštrb globalizacije, tj. onih koji stoje iza nje.

Ideološko sredstvo jest masonerija koja je i sama u službi đavolske konspiracije. No, ta masonerija ne pojavljuje se slučajno. Ona je jednostavno primjena kabalističkih (skup sinkretističkih teorija talmudskih "židova") načela, provedenih s nakanom za "produhovljenje" ne-židova. Tom ideologizacijom drže pod kontrolom i antikršćanski usmjeravaju sekularnu inteligenciju nevjernika, gospodarstvo, mas medije, posebno obrazovne sustave i općenito politiku. 

[Masonerija je osnovana na Židovstvu. Odstranite židovsku pouku iz masonskih rituala i što će vam ostati? (Židovska Tribuna, 28/10/1927)]

Traže odvajanje Crkve i Države, ali ne Sinagoge i Države.

[Svakog prosinca pali se Menorah pred Bijelom Kućom. Dolje, državnici, političari raznih predznaka ujedinjeni pod istom kipom.]

[Nije mogao faliti ni španjolski antiklerikalac Pablo Iglesias, došao do popularnosti preko organiziranog i medijski pokrivenog bunta "ozlojođenih" 2011. Iste godine kad su počela i "arapska proljeća". Usput, budi rečeno da ni Sirija ni Iran nisu pripadali Svjetskom Monetarnom Fondu. Sirija je imala porast turizma od 711% 2010, godinu prije dizanja pobuna.]

[Bitno: U svemu što govorimo, treba imati u vidu suštinsku razliku između biblijskih židova i kabalističkih, talmudskih tkzv. "židova". Prvi nisu sionisti. Dapače, smatraju da je raspršivanje židova po svijetu Božja kazna za njihovu nevjernost (ali ne u odnosu na Isusa Krista). Protive se dakle samom postojanja Izraela kao države. Izučavaju samo biblijsku Toru; a ne Egipatski Satanski Kabalizam ili Babilosnki Talmud, kojeg Sionistički Židovi Aškenazi izučavaju i časte (mnogi od njih su potomci Kazara, koliko genetski toliko i još više ideološki ; na današnje ruske i kazačke stepe bili su stigli mnoge židovske izbjeglice pred islamskim ili bizantskim progonom. U isto vrijeme došlo je do obraćenja mnogih pogana na židovstvo, zahvaćeno talmudskim duboko antikršćanskim naukom.). U svakom slučaju, kršćani se trebaju moliti da svi židovi prihvate Isusa Krista kao Mesiju, i ni u kom slučaj podržati sionističku ideologiju.]

Ako se bore protiv Boga, bore se sa Sotonom uz bok. Zbog toga im Isus kaže u Evanđelju: "Ja dođoh u ime Oca svojega, ali me vi ne primate. Ako li drugi dođe u ime svoje, njega primate (Iv 5, 43)." Taj "drugi", biti će po tumačenjau Crkvenih Otaca (Sv. Agustin, Sv. Jernonimo, itd.), Antikrist - židovske nacije - koji će služiti đavolu. Taj Antikrist biti će u isto vrijeme "Mesija" talmudskih i kabalističkih židova.

Tom "Mesiji" - ustvari Antikristu - treba pripremiti put, tako oni misle. Put se sastoji u podjarmljenju kršćanskih i poganskih naroda. Nemoguće ga je ostvariti bez moralnog rušenja tih nacija. Upravo u tom se sastojao "poligon" Sovjestkog Saveza. I zbog toga možemo reći da Gospa u Fatimi upozorava "i odatle (iz Rusije) će se proširiti zabluda na cijeli svijet". Ali ta zabluda je više od vanjštine samog ekonomskog sustava, njegova bezbožna srž i moralno rasulo kako smo već to istakli.

[Neobjavljeni dokument OZN-e i UDB-e za Split i Srednju Dalmaciju četrdesetih godina nakon rata. Stranica više ne postoji, uspio sam naknadno samo zalediti dostupnu sliku na ekranu. Uostalom, to doslovce slijedi modus operandi masona ukazan velikom preciznošću od Pape Lava XIII u Enciklici "Humanum Genus" (1884), protiv masonerije: "... bilo ih je u sekti masona onih koji su javno rekli i predložili da se treba promicati s velikim lukavstvom i spretnošću da se mase izlože nebrojnim dopuštenjima poroka, uz sigurnost da će na je na taj način imati podloženu za svoje ciljeve, te da će za njih biti spremni na sve u budućnosti".]

Sada im se Rusija otima, to je očito, i zbog toga je opsjedaju jer je navjeći vanjski neprijatelj Novog Svjetskog Poretka. Zbog toga smo na rubu Trećeg Svjetskog Rata, i daj Bože da do toga ne dođe. Kao što je nedavno istaknuo Putin, "zapadne vlade uopće ne govore istinu svojim građanima. Ako Rusija bude vidjela da dolazi u egzistencijalnu opasnost, pasti će kiša raketa na Poljsku i Rumunjsku u prvo vrijeme." Drugim riječima, podsjeća na "doktrinu Ivanov", imenovanu 2010 nakon što je vicepredsjednik Rusije, Sergej Ivanov, upozorio na konferenciji u Minhenu potencijalne agresore da će Rusija odgovoriti i nuklearnim oružjem u samo ako njena vlada - a ne netko drugi - procjeni da dolazi u pitanje nacionalna sigurnost. 

Ali u međuvremenu, moralno urušavanje Zapada - i šire, valovi programirane dekadencije kojoj su mediji na totalnoj usluzi, prelazi na primjer mahom cijelim Balkanom - teče svojim gnusnim i nepromjenjivim tokom. Klasna borba proletarijata protiv buržuja, podržana od komunističkih partija, sada se prenosi na imaginarnu borbu između spolova i međuobiteljskih odnosa. Muž je prikazan kao životinja, predstavnik "heteropatrijarhata" (!) koji tlači ženu. Razara se lik oca, kojeg se više javno ne poštuje. Biološka spolnost, nešto dano od Boga, prikazana je kao jedna vrsta greške prirode koju se treba ispraviti vlastitim htjenjem. "Percepcija je stvarnost", jest kabalistički princip. Današnje društvo je primjenom ovog načela, uz sveobuhvatno korištenje medija i samih izglasanih zakona, doprinijela šizofreničnom stanju socijalne svijesti. Uz LGBTI udruge kao političke komesare koji imaju pravo za optužiti bilo koga za već neku "x-fobiju", samom svojom riječi. Ukida se na taj način tradicionalni pravni postulat prema kojem svatko je nevin dok se ne dokaže suprotno. Sada međutim, kriv si ako te optuži netko iz LGBTI pokreta,  a svoju nevinost tek treba da dokažeš. Potpuno analogna situacija s bilo kojim totalitarističkim režimom. Prije u komunizmu, danas posebno na Zapadu i u islamskim zemljama poput Pakistana i sl., gdje je dovoljno da te neki musliman optuži za uvredu Muhamedovog imena i odmah si u zatvoru, u dobrom slučaju. Dokaži da si nevin.

***

Svega su toga poruka ovi političari bez djece. Prvo se razorila vjera, sada se ruši naravna baza neophodnog zdravog opstanka civilizacije. Slika su moralnog rasula Evrope. Te jadne žene koje se sve uložile u ovozemaljsku karijeru. Karijeru koja ne služi ni njima, ni njihovoj djeci, već nekima iznad njih, tek nekolicini koji drže svu moć u svojim rukama.

No, pogledajte jednu komentiranu vijest o ovom fenomenu u jednim našim novinama: "Ono što upada u oči je da sve ove države politički i ekonomski stoje vrlo dobro, pa i Italija u usporedbi s drugim južnjačkim državama…" Još na neki način i hvale ovakvu situaciju. Ili barem je predstavljaju kao neku vrstu nužnog zla. 

Nevjerojatno je do koje mjere može doseći sljepoća! Pa pogledajte koje je to dobro stanje. Te zemlje su pred konzumacijom islamskog osvajanja. Ako se ovaj trend ne izmjeni, ili ako se muslimansko pučanstvo ne vrati svojim državama ili ne prihvati u tim zemljama, za trideset godina ako budemo živi i bude svijeta, zapadna Evropa pada dobrim dijelom pod Islam. Makar prije toga je vjerojatno da se bude prošlo kroz fazu kaosa i praktično građanske borbe na ulicama. Trebamo se prisjetiti tada (bolje reći već sada), tvrdnje Theodora Roosvelta da se u politici ništa slučajno ne događa, sve što se ostvaruje već je bilo planirano makar u općim crtama.

[Hrvatski tisak u službi globalista:

Ali ima nešto što se zove "taqiyya", svjesna laž kojom se muslimani koriste u trenucima kad su u manjini i pripremaju teren za definitivno osvajanje.]

Pri svemu ovome, cinizam - kako  ne - je ogroman. Još se govori da je život u Evropi "dobar" i da se "dobro živi". To je laž. Da bi netko mogao "dobro živjeti" mora ili biti porijeklom imućne obitelji, ili slomiti se radom. Tada će moći živjeti u krugovima u kojima ima manje ili uopće nema migranata i radnika nižih plaćanja osuđenih na život u opasnim četvrtima. Ali da bi mnogi dospjeli do većih primanja, moraju se prethodno slomiti radom. I žene i muškarci se posvećuju potpuno poslu i nemaju vremena za obitelj i odgajanje djece. Uglavnom hladna okruženja ne posvećuju pažnju posebno krščanskom odgoju. Kako se može reći da se onda dobro živi? To je užasna zabluda. Mnogi naši ljudi koji odu vani mogu možda dobiti veća primanja, ali im djeca rastu duhovno žalosnim okružjima, kao što smo neke stvari napomenuli na početku. To nije dobar život.

Masa i masa zapadnog svijeta su nova vrsta proleterijata, tehnički isprobana u SSSR. 

[Komunalke :Sive stanovi za radničku klasu. Masa potpuno ovisna i u strahu od vladajuće klase. Tvoja dužnost je proizvoditi i služiti sustavu. Usudi se kritizirati sustav, i gotov si. 

Danas imamo suštinski isto. Kritiziraj Islam, budi antiglobalist i biti ćeš stavljen, makar na lukav i neprimjetan način van sustava.]

Kako može biti "dobar život" kad ljudi nisu u stanju misliti na budućnost, i kad imati djecu postaje nazabranjenija ili možda najnedostupnija stvar? U Francuskoj stopa je od 1,8 djece po obitelji, daleko od 2,1 potrebnih za osigurati opstanak nacije. Velika Britanija 1,6; Grčka, Italija, Njemačka 1,3. Španjolska 1,1. To je dobar život? To je bijeda, ali programirana bijeda.

Pretjerujem? Pogledajmo tko vlada Evropom:

[Jean-Claude Juncker pri zvaničnom prijemu evropskih državnika. Pijan do daske (ovdje kliknite za vidjeti video), pozdravlja s jednim budalastim, njemu pristalim, povikom "Diktator!", napola dižući ruku kao na fašistički pozdrav. Dolje, pijan k'o ćuskija, na diplomatskom prijemu u Vatikanu.]

[Kako je moguće da ova pijandura bude na ovakvom položaju? Jer taj nitko i ništa je samo vjerni službenik oni koji zbilja vladaju.]

***

Unatoč svemu ovome, uvijek će postojati neka ljudska i duhovna rezerva preko koje će se vidjeti - ono što već znamo po vjeri - da zlo ne može imati zadnju riječ. Nikada, pa ni u ovom našem specijalnom vremenu. Moguć je otpor! Bog neće nas ostaviti bez sredstava samo ako mu se jednu mrvicu obratimo, htjednemo živjeti kao dostojanstvom Božjih stvorenja kakvi jesmo. Moramo se opredijeliti za LJUBAV, življenu u pravoj vjeri. Sve je onda slatko. I siromaštvo, i oskudica, i izbjeglištvo, i bolest a i smrti se ne plašimo. Jer kad bi se na ovom svijetu sve završavalo, zli bi imali pravo. Ali nemaju. Dok je onomu tko se opredijeli za dobro, svijetao svaki dan. I što je jako bitno: u stanju je misliti na druge. Zavšavam ovo razmišljanjem čašćenjem državnika kojem želim katoličko državljanstvo, ali ljudski govoreći njegova neovisnost i briga za svoju Domovinu služi tolikima za primjer:

Viktor Orban je otac petero djece. Za pet godina doprinuo je smanjenju od 23% broja pobačaja u Mađarskoj zahvaljujući kampanjama u korist života. Dijelili su diljem njegove drage zemlje plakate s likom bebe u maternici i s porukom: "Razumjem da nisi spremna za imati me, ali daj me u usvojenje, dopusti mi da živim!". Podržao je obitelj i uvođenje vjerskih i etičkih vrijednosti u obrazovanje.

Nasuprot globalističkim liderima, javno podržava žene za imati djecu i olakšava proceduru usvajanja i obiteljskog prihvaćanja: udijeljuje 4% cjelokupnog društvenog dohotka mjerama u korist obitelji, nasuprot 2,7% što je prosjek šire EU. U svom mandatu uključio je zaštitu ljudskog života od začeća u samom Ustavu. Njegova vlada, nasuprot gore ocrtanima, potiče natalitet i svojim primjerom: njegovi ministri imaju ukupno 30 djece.

Bergoglio koristi Fatimu za svoje ciljeve; uostalom kao i Svetu Stolicu

Bergoglio koristi Fatimu za promociju samog sebe i svoje poruke. Ostalo je to jasno već na zvaničnom logu posjete: Franjo, Franjo, i samo Franjo:

Franjo, i Gospa nepostojeća. Tek oznaka svetišta, i na "krunicu". Koja bi mogla skoro vrijediti svima; u obliku srca, to jest, čitaj: solidarnost, blizina, nježnost i ostale naravne poruke. Križ - svakako, bez Raspetog i na način Crkvenog Križa - za koji nije bilo načina da se izostavi (osim onog na grudima, za koji je Franjo pravi majstor za sakriti). Nema ta "krunica" niti pet desetaka, ali tu je opet FRANCISCO s velikim slovima i naznačenim u centru.

Drsko se predstavlja kao "biskup obučen u bijelo", odnoseći se na Treću Tajnu. To jest, ja sam taj biskup obučen u bijelo o kojem se reklo:

"treće proroštvo govori od 'biskupu obučenom u bijelo' koji se "penjao na strmo brdo, na čijem vrhu je bio jedan veliki križ od grubog drveta", gdje je usmrćen od grupe vojnika koji su na njega otvorili vatru i izbacivali strijele"."

na način da, ako me ne podržite u mojoj modernističkoj reformi, učiniti ćete da trpim. "Jer kako može biti da ne slijedite Papu?", Bergoglio nam šalje poruku. U redu, meni izgleda da nije. Jorge, ima nas nekoliko za koje se ne trebaš truditi.

Nastojati ću da zbuni što je manje moguće duša.

Jorge Mario do savršenstva nasljeđuje modernistički modus operandi: kanonizira Francisca i Jacintu, izabrane duše koje su predale svoje živote Bogu za ispaštanje grijeha svijeta - dvije figure koje su u tradicionalstičkim krugovima vrlo cijenjene -, i s druge strane nastoji što prije kanonizirati već blaženog Pavla VI koji je potaknu strahoviti napad na Svetu Misu preko uvođenja Novus Ordo Missae [mise koju jedino poznaju ogromna većina današnjih katolika, posebno u Hrvatskoj i BiH. Morati ću čitateljima posvetiti barem jedan detaljan rad o ovoj temi koja je kod nas dosta malo tretirana. Ukratko, svi koji smo odrasli preko postkoncilske mise naučeni smo da je to misa koja vuče korijene od Apostola. Vrlo kratko: nije tako, već je to dosta protestantizirana katolička misa, pod velikim utjecajem anglikanske službe. Njeni tvorci nisu apostolski korijeni, Crkveni Oci, Naučitelji i svete pape, ili dogmatski sabor poput Tridentskog, već modernistički teolog Annibale Bugnini kojem Pavao VI daje odriješene ruke za raditi kako hoće, ali sve uz njegovu dozvolu. Bugnini je naknadno bio nađen na listi Pecorelli - i sam mason, koji je procurio ove podatke i bio zbog toga ubijen -, listi kojih 200 masona infiltriranih u crkvenim visokim redovima (osim u državnim ključnim organima).], podršeke Drugog Vatikanskog Sabora koji je doslovce razrušio Crkvu posebno na Zapadu, stavio nepravovjerne teologe i pastire na ključna mjesta, itd.

Na isti način ide u Fatimu kao da bi se radilo o katoliku kako Bog zapovijeda, ali kad stigne tamo bljuje otrov svog nauka. U meditaciji koja je prethodila krunici u petak, kaže na primjer: "Činimo veliku nepravdu protiv Boga i njegove milosti kada tvrdimo da su u prvom redu grijesi kažnjeni sudom, a da se ne pretpostavi - kako naučava Evanđelje - da su oprošteni od njegovog milosrđa."

Je li ovo von Balthasar i prazni pakao? Bilo što bilo, ide protiv Objave. Jer ovo u biti hoće reči da se nitko ne osuđuje. Jer kako Bog želi da se svi spase - što je potpuno istinito - ne šalje u Pakao nikoga, zbog svog "milosrđa" - što je totalno lažno i heretično, jer milosrđe Božje ne može zapostaviti njegovu pravdu. Osim toga, također i čovjek treba željeti spasiti se, prihvatiti dar Božji.

Tako da, "kanonizira" Franjo Francisca i Jacintu,

[Fatimske vidioci, ozbiljnog lica i pod velikim dojmom nakon viđenja pakla.]

i u isto vrijeme mijenja Fatimsku poruku, ruga se istoj, i promiče svoj bezobrazluk. Iz iste meditacije:

"Evanđeoska Djevica Marija, koju časti moleća Crkva, ili možda jedna Marija opisana subjektivnim senzibilnostima, koja zaustavlja Božju ruku pravde spremnu za kaznu: jedna Marija bolja od Krista, smatran strogim sucem; milosrdnija od Jaganjca koji se predao za nas?"

"budimo, s Marijom, znak i sakramenat Božjeg milosrđa koji uvijek oprašta, oprašta sve."

Što jedan "sakramenat", Franjo? Ah, radi se o "pjesničkom" načinu izražavanja.

Ne, ti ne kažeš ništa slučajno. Treba samo baciti pogled na "teologiju" tvojih prijatelja na pola protestanata - ili ne znam kako definirati ih - koji te okružuju, da bi se znalo kuda ideš i ciljaš.

***

Inače, "zvanična Crkva" ima vremena da nastoji uništiti Fatimsku poruku, te i samo svetište. U biti, preziru ga i mrze do dna. Ima tako malo stvari i pojmova koji su toliko protivni modernističkoj i antikatoličkoj pouci, kako je to poruka Fatime. Poruka zadovoljštine, molitve, vratiti se Bogu jer svijet ne može stvoriti mir.

Zašto Gospa traži da se moli krunica, pobožnost prvih pet subota, ispovijediti se i pričestiti se u milosti? Ove prakse, same po sebi i bez promjene života, to jest bez obraćenja, ne vrijede. Gospa ih traži da se moleći i razmatrajući Božja otajstva, vratimo Bogu i ne tražimo spasenje u ljudskim sredstvima. SSSR, Nacizam, liberalizam su kraljevstva čovjeka, i osuđena su na propast na samom početku. Samo Bog može donijeti mir. Samo ako je Bog na prvom mjestu i ako napaja cijeli naš život savršenim skladom vjere i djela, samo onda može Bog nam pomoći spasiti naše živote, naših obitelji, domovina i svijeta. Sve ostalo je beskorisno. Naprotiv, ljudski napor koji je neophodan postaje plodan ako je vršen u ime Božje, ako je s Bogom. To je Božja poruka, Gospe, Fatime. I da je spasenje samo u vjeri objavljenoj od njenog Božanskog Sina. Nema više "objava", "religija", ili mogućnosti pomirenja ljudi s Bogom.

Zato modernisti mrze Fatimu, i žele je uništiti do njenih temelja, do samog i u samom svetištu. Sve uz dopuštenje "zvanične hijerarhije" koja je s najviših krugova dozvolila da se grdi Bog u ovom svetištu. Napraviti ćemo mali pregled radi ilustracije.

Ovo je maketa zvanično nazvane crkve Presvetog Trojstva koja je nasuprot tradicionalne bazilike:

U istoj imali su mjesto akti neshvatljive naravi za obaviti se u katoličkom svetištu, kao "čarobnjački" trikovi:

Ima kapacitet za primiti do devet tisuća oboba,

i bila je mjesto odvijanja najraznovrsnijih inicijativa. Kao pred tolikim modrnim "crkvama", čovjek se mora pitati: što je to, da li to uopće izgleda kao crkva? Dok su u instalacijama svetišta imali ulogu kongresi na kojim se otvoreno nijekao katolički nauk, do samih dogmi. 2003., na primjer, odigrao se jedan zvučan kongres koji se hvalisavo označio kao "Naučni kongres" o važnosti svetišta (bilo koje religije". Na kongresu su učestvovali ništa manje od Biskupa Leiria-Fatima, D. Serafim de Sousa Ferreira e Silva; Kardinal Patrijarh Lisabona, Jose da Cruz Policarpo; poznati "međureligijski teolog", O. (isusovac) Jacques Dupuiis, i nekoliko portugalskih doktorčića.

Dupuis se isprsi, te reče, e pa ovo: "sve religije su pozitivno željene od Boga".

Što doslovce proturječava katoličku (kršćansku) dogmu prema kojoj "van Crkve nema spasenja" (extra Ecclesiam nulla salus). Jer je Krist došao da spasi sve ljude. I zato je osnovao svoju Crkvu, koja je jedna, a ne ih deset ili čak tisuće. Kao što njegova Crkva nije "ujedinjenje svih vjerovanja ili ljudskih napora", već i kako padne na pamet da to definira ovom igraču "teologije". S druge strane, vrlo je jednostavan katolički nauk: ako se neki ne katolik spasi, to je unatoč njegove religije, nikad zahvaljujući njoj. Jer nepremostivo neznanje samo Bog može suditi. Ovdje se očigledno i naprhnuto ide totalnu u drugu poziciju, prema religioznom sinkretizmu, ništa više.

I što učini Fatimski biskup na ovo lastino lepršanje? Pljeskati mu, čim je dokončao. Slažući facu kao nekog mudrca koji spušta glavu dok "razmatra" neku duboku stvar. Ama šta razmatraš, žalostan ne bio?:

Međutim, treba da ostane na čisto da jedan biskup ne može pljeskati nečem ovako, ako nije toleriran, ili čak i podržan od svojih pretpostavljenih. Doista, bio je to isti Vatikan koji je 1994. pozvao WCRP (Svjetsku Konferenciju o Religijama i Miru, instituciju Ujedinjenih Naroda, koja je 1993. osnovala "Parlamenat Religija") na skup pod vatikanskim potkroviteljstvom. Na skupu su bili 1000 predstavnika 15 paganskih i "kršćanskih" religija, nastojeći doći do suglasnosti o zajedničkim ekumenskim inicijativama.

[Ivan Pavao II na skupu WCPR. Nikkyo Niwano zahvaljuje njegovo učešće.]

Ne zaboravimo da je WCPR jedna "ne vladina" organizacija UN, te ona sama plan multisekularnog masonskog plana stvaranja jedne panreligije (“A. S. Guimarães, The Universal Republic Blessed by the Conciliar Popes, (TIA, 2002).”). Bila je stvorena od jednog katoličkog kardinala, metodističkog biskupa - predsavnika jedne tkzv. Ujedinjene crkve-, i jednog židovskog rabina 1961. 1970. organizacija je bila zvanično poslana na veliki međureligijski kongres u Kyoto (“Cornelia Ferreira potcrtava iskonske korijene WCPR u XIX st. u 'Svjestkoj Religiji', “The One World Religion,” The Remnant, November 11, 2003; “The Perestroika Deception Updated,” Catholic Family News, March 1996.”).

Fatima

nije mogla biti mimo Asiza:

[Gore, međurelijigski susret u Asizu 1994; još gore, održan u Fatimi 2003. Dolje, zvanični logo spomenutog kongresa 2003: "Sadašnjica Čovjeka: Budućnost Boga".]

Prema tome, Franjo je bio otišao kući.