15. svibnja 1856 dogodio se jedan jako zamiljiv i
dalekosežan dijalog između budućeg Kardinala Pie i Napoleona III. Navodi ga O.
Theotime de Saint-Just, u knjizi “La Royauté Sociale de N. S. Jesus Christ d’après le Card. Pie” (Socijalno
Kraljevstvo Našega Gospodina Isusa Krista prema Kardinalu Pie), Beauchesne,
Paris, 1925 (drugo izdanje), str. 117-121 i prenosi isti Mons. Lefebvre u
svojem djelu «Svrgnuli su ga s prijetolja».
«Ubrzavam se pravedno se izjasniti i zahvaliti se
vjerskim odredbama Vašeg Veličanstva i znam priznati, gospodine, uslugu koje
ste Vi učinili Rimu i Crkvi, posebno u prvim godinama Vaše vlasti. Moguće je da
Restaruracija nije učinila više od Vas? Ali dopustite mi da nadodati da ni Vi
ni Restauracija niste učinili za Boga ono što je trebalo učiniti, jer ni Vi ni
oni niste obnovili Njegovo Prijestolje, jer nisu se odrekli načela Revolucije
protiv čijih, ipak, praktičnih posljedica se borite. Jer socijalno evanđelje na
kojem se nadahnjuje Država jest i dalje deklaracija ljudskih prava, koja nije
ništa drugo, gospodine, nego formalna negacija Božjeg prava.
Jer Božje je pravo vladati kako Državom kako
pojedincima. Nije neku drugu stvar došao Naš Gospodin tražiti na zemlji. On
treba kraljevati nadahnjujući zakone, posvećivajući običaje, pojašnjavajući
pouku, prosvljetljivati vjećanja, regulirajući djela kako onih koji vladaju,
tako i puku. Tamo gdje Isus Krist ne vrši to kraljevstvo, vlada nered i
dekadencija.
Međutim sada, trebam Vam reći da On ne kraljuje
među nama i da naš Ustav jest daleko od toga da bude Ustav jedne kršćanske i
katoličke Države. Naše javno pravo doista
potvrđuje da je katolička religija većine francuza, ali nadodaje da
druga štovanja imaju pravo na jednaku zaštitu. Zar ne znači to isto što i reći
da Ustav brani podjednako istinu i zabludu? E pa dobro! Gospodine, znate li Vi
što Isus Krist odgovara vladama krivima za tekvo proturječje? Isus Krist, Kralj
neba i zemlje, odgovara im: «Ja također, vlasti koje nasljeđujete jednu drugu
neprestanim uzajamnim rušenjem, Ja također ću vam dati jednaku zaštitu. Dao sam
ovu istu zaštitu Caru Vašem stricu, dao sam istu zaštitu Borbonskoj dinastiji,
istu zaštitu Luis-Felipu, istu zaštitu Republici, i Vama također, ista zaštita će Vam biti udjeljena.»
Car prekinu biskupa:
“Ipak, vjerujete li Vi da vrijeme u kojem živimo dopušta takvu omjeru stvari, i da je došao čas za ustanoviti to isključivo vjersko kraljevstvo koje mi tražite? Ne mislite li, Monsinjore, da bi to doprinijelo razbuktivanju svih zlih strasti?
I biskup zaključi:
“Gospodine, kad veliki
polito poput Vaše Svetosti zamjeraju mi da nije došao momenat, ne preostaje mi
drugo da budem podložan vlasti, jer ja nisam neki veliki polito. Ali sam
biskup, i kao biskup kažem Vam: Nije
došao čas da Isus Krist kraljuje, i dobro!, onda nije došao čas ni da vlasti
traju.”
Nakon sjajnih momenata svog vladovanja, Napoleon III
je preminuo u izbjeglištvu u Engleskoj 9. siječnja 1873.
Utakmica ženskog bolejbola na plaži, Rio, 2016,
Njemačka – Egipat:
Slike s odigrane utakmice preletjele su svijetom:
Utakmica, bolje reći ove slike, bile su predstavljene
kao živi prikaz “sudara civilizacija”, pa i ruganja, otvorenog ili skrivenog,
egipćanskim igraćicama osuđenih na jednu vrstu ropstva i poništavajuće opresije
(svakako “islamske” – ovaj pridjev skoro nisam mogao pročitati).
U isto vrijeme, i implicitno, njemačke igračice su
proklamirane “herojke slobode” i napretka zapadne civilizacije (današnje,
svakako).
Ali čekajte jedan momenat, molim Vas. Zar ne vidite da
njemice idu kao bestidnice? Kakva je ovo civilizacija? Biće dekadencije.
Njemice su išle skoro gole, s nepostojećim stidom. I to je normalno? Kada nekad
na televiziji predstavljaju intervenciju policijskih snaga u nekom “noćnom
lokalu”, ne mogu se vidjeti gore obučene žene. Jer goreg nema! Jadne žene koje
se egzibiraju na rubovima cesta velegradskih periferija, isto nisu gore
obučene. Jer su njemice srušile sve prepreke!
***
Nije uvijek Evropa bila ovo na što j espala. Makar i
bila upravljana liberalnim partijama, običaji su se čuvali. Svrnite pogled na
primjer na slike prve velike tenistkinje, Charlote Cooper (1870 – 1966). Bez
vela, ali žena u svom oblačenju i
gestama:
Jo ši Mary Pierce polovinom
prošlog stoljeća izražavala je potpuno stranu eleganciju današnjim prilikama:
Glavni glumci romantičnog filma “Ponos i predrasude”
Izrazili su privatno svoju fascinaciju prema uglađenim
običajima prikazanog vremena prema kojima bi žena dražesnim pokretima ukazivala
pozdrav pretendentu, i ovaj bi odgovarao gestama dostojnim jednog čvrstog, ali
dostojnog stvorenja.
Danas, naša kultura se preokrenula u prostakluk i
paroksalno razarajuća prema ženstvenosti, u prvom redu i jednostavno:
***
Ove slike (s utakmice) su simbol kraja naše aktualne
zapadne civilizacije.Također su i jasna evidencija zašto Islam i njegova
kultura mrzi do korijena Zapad. Oni znaju da ako se okrenu ovoj “kulturi”, da
će nestati. Oni su situirani pred disjunkcijom: “ili Islam, ili smrt”. I
primjenjuju to načelo doslovce.
Ne postoji opasniji neprijatelj, od onog spremnog
umrijeti za svoju stvar, za jedan ideal. I oni to rade. Borito se protiv njih
oružjem, nemoguće je. Oni pobjeđuju. Samo ih se može pobjediti drugim idealom,
preciznije, onim koji donosi kršćanska vjera.
Ali oni tu vjeru ne mogu vidjeti na Zapadu. Oni samo
vide moralnu dekadenciju pred svojim očima. Ovo rasulo treba biti potučeno, to
je jedina alternativa koju nudi Islam. Trenutno, već prema tome što se vidi na ekranima
glavnih TV- kanala, oni su jedini koji nude nešto,
alternativu neprestanom rušenju jednog društva bez principa.
Zato se i dešava da upravo i prvenstveno među
zapadnjacima, oskudnim zdravim korijenima, ispražnjeni već kutlom tijelu, kultom ničemu, dolazi do prelaska na
Islam jer samo tamo nalaze dvije riječi jasno rečene.
Normalno je da je Islam smrt duše, i jest jedna druga
i još gora slijepa ulica, popločana kriminalom, zlorabom, uništenjem
najelementarnije slobode i puna životinjstva. Ali oni su bič koji udara po
leđima Zapada, i već to čini, dok ovaj ne nestane… ili možda prije toga se
potaje i prihvati se Krista… također i kao društvo!
Jer liberalni princip na kojem se zasniva današnji
zapad (na istoku ih ima koji mu se opiru, makar nije slučaj sa našom Dragom, o
prvim komšijama ne trebamo ni govoriti) vodi u smrt i pobjedu nekog drugog i
jačeg. Ne može to ni izdržati ni prevazići. Osuda je čvrsta i neopoziva. Samo
idući jednom stazom koja se nazire u Mađarskoj i Poljskoj (neki politički principi
su još jaču u Mađarskoj), moći će isplivati nekako.
Prije toga, zapadne žene biti će otimane, ponižene,
silovane. Ići će u strahu ulicama i neće se usuditi podići pogled. Trpjeti ćeš
nerečeno i rigaćeš kaznu koja će te ošinuti.
<Novinarka Lara Lagan prekinula je nametnutu tišinu
i izvjestila o masovnom seksualnom napadu u Egiptu tokom “Arapskog
Proljeća”.>
Mnogi neće to htjeti primiti, pobuniti će se, i doći
će do revolucija i sukoba također i ovdje, u Evropi. Liti će krvi i krvi
ulicama jer zapadne vlade, moguće i nakanski, dopustiti će da ova samoubilačka
politika i dalje traje. Biti će izgleda da netko traži sukob ovdje, i to može
biti, ali isto je biti će.
Ne, neće pobijediti muslimani skroz, ali ćemo prisustvovati obratima
nikad viđenim u Evropi. Muslimani su samo bič dopupten od Boga, i neće moći
imati totalnu pobjedu; štoviše, izgubiti će na koncu, ali vrlo, vrlo na koncu. Njihov
sami svijet će se pobuniti, i možda i mi budemo, u roku od dva desetljeća, ubrojeni praktično u njihov teritorij, to jest, vladani od
njih.
Ali nikad, nikad, nikad Bog
nam neće dati pobjedu ako nije pod znakom Kristovim. Evropa će morati ponovno
postati Kršćanska, morati će imati režim u kojem će Kristova Religija biti
stavljena na nadahnuće zakona i da bi ova civilizacija mogla živjeti u slobodi.
Ipak, ovo čemu prisutvujemo,
jednostavno je ostvarenje starih i uvijek novih proročanstava društvima koja
okreću leđa Bogu.
<Ibitihaj Muhammad, prva amerikanka sa hijabom.>
Nema komentara:
Objavi komentar