subota, 13. kolovoza 2016.

Muslimani će pobijediti. Osim ako...

15. svibnja 1856 dogodio se jedan jako zamiljiv i dalekosežan dijalog između budućeg Kardinala Pie i Napoleona III. Navodi ga O. Theotime de Saint-Just, u knjizi La Royauté Sociale de N. S. Jesus Christ daprès le Card. Pie” (Socijalno Kraljevstvo Našega Gospodina Isusa Krista prema Kardinalu Pie), Beauchesne, Paris, 1925 (drugo izdanje), str. 117-121 i prenosi isti Mons. Lefebvre u svojem djelu «Svrgnuli su ga s prijetolja».



«Ubrzavam se pravedno se izjasniti i zahvaliti se vjerskim odredbama Vašeg Veličanstva i znam priznati, gospodine, uslugu koje ste Vi učinili Rimu i Crkvi, posebno u prvim godinama Vaše vlasti. Moguće je da Restaruracija nije učinila više od Vas? Ali dopustite mi da nadodati da ni Vi ni Restauracija niste učinili za Boga ono što je trebalo učiniti, jer ni Vi ni oni niste obnovili Njegovo Prijestolje, jer nisu se odrekli načela Revolucije protiv čijih, ipak, praktičnih posljedica se borite. Jer socijalno evanđelje na kojem se nadahnjuje Država jest i dalje deklaracija ljudskih prava, koja nije ništa drugo, gospodine, nego formalna negacija Božjeg prava.

Jer Božje je pravo vladati kako Državom kako pojedincima. Nije neku drugu stvar došao Naš Gospodin tražiti na zemlji. On treba kraljevati nadahnjujući zakone, posvećivajući običaje, pojašnjavajući pouku, prosvljetljivati vjećanja, regulirajući djela kako onih koji vladaju, tako i puku. Tamo gdje Isus Krist ne vrši to kraljevstvo, vlada nered i dekadencija.

Međutim sada, trebam Vam reći da On ne kraljuje među nama i da naš Ustav jest daleko od toga da bude Ustav jedne kršćanske i katoličke Države. Naše javno pravo doista  potvrđuje da je katolička religija većine francuza, ali nadodaje da druga štovanja imaju pravo na jednaku zaštitu. Zar ne znači to isto što i reći da Ustav brani podjednako istinu i zabludu? E pa dobro! Gospodine, znate li Vi što Isus Krist odgovara vladama krivima za tekvo proturječje? Isus Krist, Kralj neba i zemlje, odgovara im: «Ja također, vlasti koje nasljeđujete jednu drugu neprestanim uzajamnim rušenjem, Ja također ću vam dati jednaku zaštitu. Dao sam ovu istu zaštitu Caru Vašem stricu, dao sam istu zaštitu Borbonskoj dinastiji, istu zaštitu Luis-Felipu, istu zaštitu Republici, i Vama također, ista zaštita će Vam biti udjeljena.»

 Car prekinu biskupa:



“Ipak, vjerujete li Vi da vrijeme u kojem živimo dopušta takvu omjeru stvari, i da je došao čas za ustanoviti to isključivo vjersko kraljevstvo koje mi tražite? Ne mislite li, Monsinjore, da bi to doprinijelo razbuktivanju svih zlih strasti?
I biskup zaključi:


“Gospodine, kad veliki polito poput Vaše Svetosti zamjeraju mi da nije došao momenat, ne preostaje mi drugo da budem podložan vlasti, jer ja nisam neki veliki polito. Ali sam biskup, i kao biskup kažem Vam: Nije došao čas da Isus Krist kraljuje, i dobro!, onda nije došao čas ni da vlasti traju.”

Nakon sjajnih momenata svog vladovanja, Napoleon III je preminuo u izbjeglištvu u Engleskoj 9. siječnja 1873.

Utakmica ženskog bolejbola na plaži, Rio, 2016, Njemačka – Egipat:



Slike s odigrane utakmice preletjele su svijetom:




Utakmica, bolje reći ove slike, bile su predstavljene kao živi prikaz “sudara civilizacija”, pa i ruganja, otvorenog ili skrivenog, egipćanskim igraćicama osuđenih na jednu vrstu ropstva i poništavajuće opresije (svakako “islamske” – ovaj pridjev skoro nisam mogao pročitati).

U isto vrijeme, i implicitno, njemačke igračice su proklamirane “herojke slobode” i napretka zapadne civilizacije (današnje, svakako).



Ali čekajte jedan momenat, molim Vas. Zar ne vidite da njemice idu kao bestidnice? Kakva je ovo civilizacija? Biće dekadencije. Njemice su išle skoro gole, s nepostojećim stidom. I to je normalno? Kada nekad na televiziji predstavljaju intervenciju policijskih snaga u nekom “noćnom lokalu”, ne mogu se vidjeti gore obučene žene. Jer goreg nema! Jadne žene koje se egzibiraju na rubovima cesta velegradskih periferija, isto nisu gore obučene. Jer su njemice srušile sve prepreke!

***

Nije uvijek Evropa bila ovo na što j espala. Makar i bila upravljana liberalnim partijama, običaji su se čuvali. Svrnite pogled na primjer na slike prve velike tenistkinje, Charlote Cooper (1870 – 1966). Bez vela, ali žena u svom oblačenju i gestama:



Jo ši Mary Pierce polovinom prošlog stoljeća izražavala je potpuno stranu eleganciju današnjim prilikama:



Glavni glumci romantičnog filma “Ponos i predrasude”



Izrazili su privatno svoju fascinaciju prema uglađenim običajima prikazanog vremena prema kojima bi žena dražesnim pokretima ukazivala pozdrav pretendentu, i ovaj bi odgovarao gestama dostojnim jednog čvrstog, ali dostojnog stvorenja.

Danas, naša kultura se preokrenula u prostakluk i paroksalno razarajuća prema ženstvenosti, u prvom redu i jednostavno:



***

Ove slike (s utakmice) su simbol kraja naše aktualne zapadne civilizacije.Također su i jasna evidencija zašto Islam i njegova kultura mrzi do korijena Zapad. Oni znaju da ako se okrenu ovoj “kulturi”, da će nestati. Oni su situirani pred disjunkcijom: “ili Islam, ili smrt”. I primjenjuju to načelo doslovce.

Ne postoji opasniji neprijatelj, od onog spremnog umrijeti za svoju stvar, za jedan ideal. I oni to rade. Borito se protiv njih oružjem, nemoguće je. Oni pobjeđuju. Samo ih se može pobjediti drugim idealom, preciznije, onim koji donosi kršćanska vjera.

Ali oni tu vjeru ne mogu vidjeti na Zapadu. Oni samo vide moralnu dekadenciju pred svojim očima. Ovo rasulo treba biti potučeno, to je jedina alternativa koju nudi Islam. Trenutno, već prema tome što se vidi na ekranima glavnih TV- kanala, oni su jedini koji nude nešto, alternativu neprestanom rušenju jednog društva bez principa.

Zato se i dešava da upravo i prvenstveno među zapadnjacima, oskudnim zdravim korijenima, ispražnjeni već kutlom  tijelu, kultom ničemu, dolazi do prelaska na Islam jer samo tamo nalaze dvije riječi jasno rečene.

Normalno je da je Islam smrt duše, i jest jedna druga i još gora slijepa ulica, popločana kriminalom, zlorabom, uništenjem najelementarnije slobode i puna životinjstva. Ali oni su bič koji udara po leđima Zapada, i već to čini, dok ovaj ne nestane… ili možda prije toga se potaje i prihvati se Krista… također i kao društvo!

Jer liberalni princip na kojem se zasniva današnji zapad (na istoku ih ima koji mu se opiru, makar nije slučaj sa našom Dragom, o prvim komšijama ne trebamo ni govoriti) vodi u smrt i pobjedu nekog drugog i jačeg. Ne može to ni izdržati ni prevazići. Osuda je čvrsta i neopoziva. Samo idući jednom stazom koja se nazire u Mađarskoj i Poljskoj (neki politički principi su još jaču u Mađarskoj), moći će isplivati nekako.

Prije toga, zapadne žene biti će otimane, ponižene, silovane. Ići će u strahu ulicama i neće se usuditi podići pogled. Trpjeti ćeš nerečeno i rigaćeš kaznu koja će te ošinuti.



<Novinarka Lara Lagan prekinula je nametnutu tišinu i izvjestila o masovnom seksualnom napadu u Egiptu tokom “Arapskog Proljeća”.>

Mnogi neće to htjeti primiti, pobuniti će se, i doći će do revolucija i sukoba također i ovdje, u Evropi. Liti će krvi i krvi ulicama jer zapadne vlade, moguće i nakanski, dopustiti će da ova samoubilačka politika i dalje traje. Biti će izgleda da netko traži sukob ovdje, i to može biti, ali isto je biti će.

Ne, neće pobijediti muslimani skroz, ali ćemo prisustvovati obratima nikad viđenim u Evropi. Muslimani su samo bič dopupten od Boga, i neće moći imati totalnu pobjedu; štoviše, izgubiti će na koncu, ali vrlo, vrlo na koncu. Njihov sami svijet će se pobuniti, i možda i mi budemo, u roku od dva desetljeća, ubrojeni praktično  u njihov teritorij, to jest, vladani od njih.

Ali nikad, nikad, nikad Bog nam neće dati pobjedu ako nije pod znakom Kristovim. Evropa će morati ponovno postati Kršćanska, morati će imati režim u kojem će Kristova Religija biti stavljena na nadahnuće zakona i da bi ova civilizacija mogla živjeti u slobodi.

Ipak, ovo čemu prisutvujemo, jednostavno je ostvarenje starih i uvijek novih proročanstava društvima koja okreću leđa Bogu.




<Ibitihaj Muhammad, prva amerikanka sa hijabom.>

Nema komentara:

Objavi komentar