Koja je sramota u pitanju kad se govori o “Rijeci Sramote“?

Petnaestog ožujka L'Osservatore Romano žalio je zbog smrti troje utopljenih pri prelasku Suve Reke, na granici između Makedonije i Grčke:

Navode se žrtve tokom prelaska rijeke: „Nekoliko desetaka izbjeglica pregazili su preko rijeke, ali troje ih se udavilo: jedna trudnica od 27 godina, njena sestra od 17 i jedan njihov rođak.“

Ali ono što se ne navodi –ističe to i Gloria.tv- jest sljedeće: skupina njemačkih dobrovoljaca poticala je na prijelaz rijeke, uručavajući prethodno uputne listiće na arapskom i farskom jeziku:

Otkuda ova skupina njemačkih dobrovoljaca na baš ovom mjestu? Odakle im informacija, sredstva, prijevoz, kontakti? Plaća li to Šoroš i dalje?

Dakle, upravo udruge poput ovih su te koje doprinose ovakvim nesrećama. No, to je izgleda cijena „koju treba platiti“. Ako ih je uopće i briga za to. To su izgleda neophodne žrtve gledi neopozivog i planiranog cilja. Lateralne žrtve.

Ali to nije kraj ovoj propovijesti – ne navedenoj također i od L'Osservatore Romano. Ima još nešto jako ružno: sedamdeset reportera snimalo je prijelaz:

I pred sedamdeset ljudi da se utope troje? Dovoljan podatak za razmišljati i analizirati, ali praktično nigdje se ne navodi. U biti, važnija je vijest o tim ljudima, nego ti sami ljudi. Doista, jedna od bitnih značajki inmigracijske krize.

Ovo uvelike podsjeća na gnusne karikature Charli Hebda. Ti cinični satiristi koji nikad nisu bili u stanju navesti i najmanju agresiju prema kršćanima – od Francuske pa nadalje -, a još manje je osuditi, iskoristili su priliku utapljanja sirijskog djeteta Aylan Kurdi još da se rugaju i Bogu i kršćanima, kao da je njihova nećut i nesolidarnost, bezobzirno optužujući  ih – najveće žrtve današnjice – za sve to i za žeđ za kontrolom tuđih država; kao da su oni i njihov – pravi i jedini - Bog kojeg bezobrazno psuju, krivi za sve što se događa:

Franjo je taj koji određuje politiku L'Osservatore Romano, nitko drugi. Ako ne pozitivno u svakoj sitnici, onda da negativno jer ne bi dopustio da išta se objavi bez njegovog odobrenja. Uostalom, opažajući sve što je Franjo do sada radio i što radi, očito je da je vatikanski dnevnik glas njegovog nazora na svijet.

Trebamo se upitati i par stvari. Prije početka sukoba u Siriji, ova sekularna arapska država imala je povećanje turizma za neviđenih 711 %. Nije imala druga prema Svjetskoj Banci, te nije bila članica ni Svjetskog Monetarnog Fonda. Imala je nafte za izvoz, i može se reći da nitko gladan nije bio u Siriji, državi koja je napredovala iz dana u dan.

Kršćani su mahom podrđavali Assadov režim, jer znali su da tu nije bilo alternative: ili Assad, ili Džihad. A u tom slučaju, oni će biti prvi na udaru.

(Crkva Naše Gospe Fatimske u Damasku, neposredno pred rat. Trebalo ih je osloboditi?)

Ali tada netko puhnu u „Arapsko Proljeće“, strava užasa kao i svaka revolucija, poznamo ih dobro, od Sirije do Ukrajine i diljem bijelog svijeta:

(Kerry prilikom protesta u Ukrajini. Dolje, Mc Cain, 15 prosinca 2013 podupirući "opoziciju".)

U međuvremenu, u Liban je stiglo više od 1,2 milijuna izbjeglica. Kaže se: „pa tu su odmah do Sirije, logično je“. Ali i Izrael je „odmah do Sirije“, ali nema tamo izbjeglice ni jedne, i ako ijedna, tu je uz vizu do tog i tog datuma.

A o ovome nitko ne govori, vijesti muče o ovome. Nitko se ne usuđuje ukazati na Izraela u cijeloj ovoj krizi. Antisemtizam? Molim, molim, molim, ispravimo na samom početku: i arapi su semiti, prema tome pojam „antisemitizam“ trebao bi se odnositi i na njih. No, vidimo da ima isključivu primjenu na mržnju prema Izraelu, izraelcima, ili židovima. Još jedan primjer programiranog oblikovanja mišljenja i manipulacije.

Istina je ova: taj Izrael osnovan je i podržavan od onih koji vjeruju da obećanje Mojsiju još uvijek vrijedi, jer njima Krist nije Mesija. A obećana zemlja je ova:

«Od pustinje i tamo od Libanona do velike rijeke Eufrata, sva zemlja Hetita, do velikog mora na zapadu, bit će vaše područje.» Jošua, 1,4.

Dakle među su Izraelu pustinja na jugu, Liban na sjeveru, Sredozemno More na zapadu i Eufrat na istoku.

Eufrat presjeca Siriju. Golanski Visovi su već oduzeti Siriji. Treba Siriju isprazniti da bi taj teritorij mogao biti potpuno kontroliran od Izraela. Izraelski ministar odbrane jasno je rekao: volim više ISIS u Siriji, negoli Iran (i prema tomu i Assad).

(Izraelski Ministar Odbrane Moshe Ya'alon, otvoreno govori 19 siječnja 2016: "Ukoliko moram izabrati između Irana ili ISIS, izabirem ISIS". Izvor: The Times of Israel. Dolje: Ministar piše prvo slovo Toraha namjenjene sigurnosnim trupama. Recitira talmudsku molitvu. Izvor: Chabad)

I sjetimo se poruke jednog izraelskog oficira nedavno: Izrael treba zauzeti Siriju i držati je pod kontrolom. Jednostavno tako.

<Bivši oficir Bezalel Somotrich nastupajući na izraelskom Channel  2, u ulozi poslanika ekstremne partije Židovska Zemlja, tvrdeći da su granice Izraela one koje navodi Tora. Skraćujići: mnogo dalje od aktualnih. I kako ih misle postići?>

Koja je uloga sirijskih (i ne samo njihovih) izbjeglica u svemu tome? U prvom redu raseljavanje, kako smo to već naznačili. S druge strane mestizacija Evrope. Evropski narodi uvijek su se odlikovali redom, strukturiranim radom i tehnološkom napretkom. Nije ih lako dominirati, ukoliko se potpuno ne razori njihov identitet. Oni narodi čiji identitet bi mogao staviti u pitanje Novi Svjetski Poredak i njegovu globalizaciju, trebaju biti uništeni, to jest lišeni svoje osobnosti. To se želi postići mješanjem pučanstva, posebno arapskih i općenito istočnih i afričkih skupina sa autoktonim evropskim žiteljima. Ostajući bez svoje vlastitosti, biti će obične marionete u rukama nekoliko moćnika.

Moćnika koji su vrlo spojeni, ukoliko nisu iz njihovih redova, sa sionističkim strujanjima. To je i razlog što se Izraelu sve oprašta, i unatoč bilo čemu što napravi, bilo što im se bude prigovorilo, oni će uvijek voditi samo onu politiku koja im bude odgovarala. Od njih nitko neće tražiti primanje izbjeglica, niti će im primjeniti bilo kakve sankcije uradili što uradili. Uostalom, veliki broj kritičnih osvrta na njihovu politiku uopće ne dolazi na prikaz vijesti. Kao da se tamo ništa problematično i ne događa.

To što je Isus Krist, Mesija, Spasitelj i Otkupitelj svih ljudi, nema drugog imena u kojem bi se netko mogao spasiti, umro na križu, to je židovima, u riječima Sv. Pavla, «sablazan». Zašto? Jer oni očekuju – oni Židovi koji nisu vjerovali u Krista i njihovi nasljedovatelji koji se toga drže – ratobornog Mesiju, Mesiju Pobjednika na ovom svijetu, koji podvrgava pod sobom silom ukoliko je potrebno sve narode. Mesija ne može umrijeti na križu, po njima. I zbog toga su sablažnjeni.

Zbog toga, nakon Kristove smrti Židovi postaju «revolucionari», oni koji hoće blagostanje na ovom svijetu. Blagostanje podređeno Odabranom Narodu, to jest, Židovima. Svi drugi narodi tome trebaju da služe. Svi su podvrgnuti i trebaju biti podvrgnuti njihovom žezlu. Sva politika treba biti njima na korist.

Da bi to postigli, služe se financijskim sredstvima koji su pod njihovom kontrolom. Bog je obećao Izraelu:

„Od svojeg zemljaka ne smiješ uzimati kamatu, ni za novac, ni za hranu, ni za igdje išta što se posuđuje na kamate. Od stranca smiješ tražiti kamate. A od svojega zemljaka ne smiješ uzimati kamate da te Gospodin, Bog tvoj, blagoslovi u svim tvojim djelima u zemlji u koju ideš, da je primiš u posjed“. Ponovljeni  Zakon 23, 21-22.

I još:

„Gospodin će te učiniti glavom, ne repom. Ti ćeš samo  biti gore a nikada dolje,...“ Ponovljeni Zakon 28, 13.

I to bi trebalo biti tako, „ukoliko vrše Gospodnje zakone“. Jer Mesija je trebao izaći iz Izraela i tako bi Izrael služio cijelom svijetu. To je bio razlog opstanka Izraela, da bi spasenje moglo doći svim ljudima. Ali oni nisu htjeli prihvatiti obećanog Mesiju, i pretvorili su samog sebe u Mesiju

Rabin Baruh Levy, u drugoj polovici devetnaestog stoljeća, predstavlja nauk Izraela kao Naroda-Mesije, to jest, Izrael kao narod jest Mesija (odatle i naziv „Holokaust“ s velikim slovom, jer to je žrtva cijelog Naroda – Mesije. Nitko drugi ne smije koristiti tu riječ, samo Izrael. Zato makar i Armenci imali neslućeni broj žrtava u Prvom Svjetskom Ratu, o tome se ne treba govoriti niti to isticati. I nikad porediti sa „Holokaustom“ – „Žrtvom“.). I cijeli svijet prema tome treba služiti njemu. Financijskom moći, preko strukturiranog lihvartva, dovode sve nacije redom u ovisnost preko neisplativog duga. Na taj način podjarmljuju sve narode, praveći upravo obrnuto od onoga što je Bog htio za Obaćeni Narod (koji to više nisu Židovi, već to je Novi Izrael, to jest, Crkva). A ona ne postoji da bi podjarmljivala narode, već da bi im donijela spasenje.

Dakle, ravnine se potpuno mijenjaju. Umjesto dovođenja Slobode i Spasenja, dovodi se Ropstvo. Umjesto duhovne slobode, tjelesni progon i tjeskoba beznađa.

Ipak, u suštini radi se o vječnoj borbi između Dobra i Zla, između prihvaćanja Krista i njegovog odbijanja. Sve se to stvarno i proročki odigralo u Centru Povijesti, na Kalvariji. Što tada rekoše farizeji, svećenici, saduceiji, članovi sanedrija? „Ako si zbilja Mesija, siđi s križa!“ Ne vjeruju, dakle, u Božjeg poslanika, žele svoje kraljestvo na ovom svijetu. Ne žele služiti, već dominirati.

Zaboravljaju da se može dominirati samo na ovom svijetu, nakon Suda koji čeka svakog od nas odmah iza smrti, provodi se Božja pravda. Do tada Bog čeka na obraćenje, i daje nam vremena za to, i strpljivo nas čeka. Ali jednom mora nastupiti sud, i tada će se otrati svaka suza prolivena zbog nepravde, kazniti svaki grijeh i hula na Boga. Tko bude dostojan, koga Bog takvog nađe, uzeti će Bog sa sobom. Drugi ili na vječnu osudu, ili na privremeno ispaštanje i čišćenje već kako komu.

Zbog toga sve izgleda kao da zli pobjeđuju, i da imaju uspjeha beskrupulozni, odvratni stvorovi koji nemaju ni načela ni principa, ni dobrog osjećaja osim svoga Ja. Ali doće mak na konac, i svatko će naplatiti prema svojim djelima. Zbog toga Bog čeka, i ne može se umoriti čekajući. Zli misle da pobjeđuju, dok samo štetu čine, štetu za koju će zdušno isplatiti do zadnje pare.

I zbog toga čovjek ne treba željeti osvetu (država treba pravdu da primjeni, jer zakona i reda mora biti; to je naravno načelo), jer „osveta je Božja“, ne boj se.

U međuvremenu, dakle, neprijatelji Božji more pojedince i narode, kao što su u onaj Veliki Petak morili Krista. Jer u Kristu je sva povijest zapisana.

Tako je i Crkva napadnuta, i dovedena do prividne smrti. Ono što se desilo s Kristovim Tijelom, dogodiće se i sa njegovom Crkvom, njegovim Mističnim Tijelom. I već se događa. U vremenu smo Pasije Crkve.

Preko jezika đavla, to jest, hereza i krivog nauka, oslabljena je vjera i ohladnjela ljubav kod tolikih kroz zadnjih nekoliko desetljeća. Modernizam se uvukao među tolike kršćane preko velikog nasrtaja u Drugom Vatikanskom Saboru. Točka po točka nauk je drugi, makar jedva primjetno i koristeći dvoznačan govor,  u odnosu kakav je bio kroz cijelu Crkvenu Povijest.

I Ivan Pavao II i Benedikt XVI govorili su da su Židovi i dalje Izabrani Narod, što otvoreno proturječuje iskonski nauk Crkve, od Evanđelja preko Sv. Pavla pa do Drugog Vatikanskog Sabora.

I onda dolazi „vladavina“ koja to nije jer je „vladavina“ čovjeka u bijelo obučena, ZovimeJorge kako on sam to kaže. Bog ne može to htjeti da njegova Crkva institucionalno ne traži obraćenje Židova. Predan potpuno Sinagogi,

Srami se križa, krije ga pred rabinima „da ih ne bi uvrijedio“!?

Taj isti rabin, Yitzhak Yosef,glavni rabin Izraela, nakon upute generala Gadi Eisenkota svojim vojnicima o izbjegavanju pretjeranog korištenja oružja: «Kada se nađemo pred nekom djevojčicom od 13 godina koja drži nožice ili nož na izvjesnom odstojanju od vojnika, ne želim vidjeti vojnike prazniti spremnicu hitaca u takvim prilikama.», je prije neki dan rekao da postoji religiozna dužnost pucati na sve palestince ukoliko se "zna" da je terorist. Čak savjetuje vojenike da ne slušaju svoje zapovjednike, već da odmah otvore vatru. Ono što je posebno zanimljivo ovdje jest da se rabin oslanja na zapovijed danu u Starom Zavjetu za iskorenje amalečana. Drugim riječima, oni i dalje primjenjuju sve propise Starog Zavjeta koje su samo imale smisla u onom kontekstu opstanka Izraela pred idolopoklonstvenim narodima koji su ga mogli voditi u potpuno uništenje.

Ali, Mesija, Isus Krist, ne postoji za njih. I što je još bitno, radili oni što radili, nikad im nitko neće tražiti bilo kakvu odgovornost za njihova djela. Doista, kao da cijeli svijet treba biti njima u službi.

(Menorah u SAD i rastavljanje Crkve i Države, ali ne Sinagoge i Države.)

Pred takvima Franjo se klanja, i neće li židovska sekretarica Izraelskog Predsjednika pozdraviti bilo kojeg čovjeka koji nosi križ, Franjo će pokriti rukom te se njoj pokloniti.

Takvom jednom čovjeku Isus Krist je dao ključeve Kraljevstva Nebeskog da vodi njegovu Crkvu? Ne, ne vjerujem. Kao i zbog mnogih drugih teoloških razloga koje ne navodim ovdje, već samo se odnosim na cijeli ovaj proces planirane migracije.

Stav je dakle koji zastupam: ne radi se o spontanom gibanju masa progonjenih izbjeglica, već o planiranom tjeranju i poticanju masa ljudi u sklopu osvajanja i mjenjanja lica Evrope, novoj fazi Novog Svjetskog Poretka, te geostrateškog cilja Izraela.

I još Franjo otvoreno zbori da se radi o očitom islamskom osvajanju Evrope, i da će Evropa opstati «ukoliko održi svoje korijene». Kad ne bi postojala definicija riječi «cinizam», mogli bismo reći: «e pa to je to».

U ovom projektu vladanja svijetom, sionistički projekt određuje za svijet opće naravne zakone koje će ga držati pod židovskom glavom i vodstvom, i tako bi svijetu dali smisao. Židovi imaju posebno poslanje svjetskih čelnika, dok ostali narodi imaju oslobođenje u vršenju naravnih propisa koji se mogu sažeti u tkzv. Noahizam, sustav načela koji vrijedi za pripadnike bilo koje religije, sažet u priznanju Stvorietelja i pozitivnih osjećaja jednih prema drugima.

To je upravo i Franjin projekt u svemu ovome: odatle njegove prazne riječi i šuplji savjeti: smiješi se, budi solidaran, brinimo se za bližnjega, okoliš... ali Boga jedva da spomene, a Isusa Krista tek, ako i to, samo kršćanima, uvijek u sklopu općeg zajedništva.

Rabin Skorka to i kaže: Franjo ima jednu misiju da ostvari. Tu mu misiju daje židovskvo liderstvo, a ne Bog. Njegova je zadaća oduzeti osjećaj i poimanje nadnaravnog među katolicima, i voditi ih, tolike slijepe koji se od slijepa daju voditi, općem, globalnom jedinstvu čovječanstva... ne Crkve! Crkva se na neki način razvodnjava i postaje udio općeg projekta ujedinjena ljudske rase... ali ne pod znakom Isusa Krista.

(Argentinski rabin Skorka: "Franjo zna da ima jednu vrlo specijalnu misiju za ispuniti")

Normalno, neće, jer ne može, uspjeti u tome; ali će štetu napraviti ogromnu.

Franjo ne nastupa kao katolik. Ali zato Orban djeluje kao čovjek čija je Danica kršćanska misao i stav. Pred nekoliko dana, praktično niti jedan zapadni list je preveo Orbanov govor Mađarima povodom dana Nacionalne Nezavisnosti. Našao sam ga na blogu Vrata Evrope (Gates of Vienna), i vrijedi pogledati upozorenje Orbana i njegove savjete za suprostaviti se ovakvim mraćnim projektima.

Orban: «Danas je u Evropi zabranjeno reći istinu.» «Evropa, naš zajednički dom, nije slobodna.»

«Zabranjeno je reći da oni koji dolaze nisu izbjeglice, već da Evropi prijeti opasnost od migracije», istaknuo je Orban u svom govoru koji se može smatrati povijesnim.

«Zabranjeno je reći da desetine i desetine milijuna se pripremaju za poći u pravcu naših zemalja»

«Zabranjeno je reći da migracija donosi zločin i teror našim nacijama».

«Zabranjeno je ukazati da mase koje dolaze iz drugih civilizacija stavljaju u opasnost naš način života, našu kulturu, naše običaje i naše kršćanske tradicije».

«Zabranjeno je upozoriti da su oni koji su došli u prijašnjim valovima već stvorili svoje vlastite svjetove za same sebe, odvojene od ostalih, sa svojim zakonima i idealima, koji razaraju tisućljećnu strukturu Evrope».

«Zabranjeno je reći da se ne radi o jednom lancu slučajnih i neželjenih posljedica, već o jedoj operaciji orkestriranoj i pripremljenoj već od prije; da se radi o masi svijeta upućenog protiv nas.»

«Zabranjeno je reći da se u Briselu pripremaju planovi za prevesti strane toliko koliko bude moguće brže i instalirati ih među nama».

«Zabranjeno je prihvatiti da je cilj instalacije ovih ljudi preinaka kulturnog i religioznog okoliša Evrope i poremećaj njenih etničkih temelja, eliminirajući posljednju barikadu protiv globalizacije: Države-nacije.»

«Zabranjeno je reći da sada Brisel tajno guta sve više i više prostora nacionalnog suvereniteta, i da u Briselu mnogi studiraju planove Ujedinjenih Država Evrope; nešto za što im nitko nije dao dopuštenje.»

«Danas se je zapisalo u knjizi sudbine da će svjetske bezlične mračne moći eliminirati sve što je jedinstveno, autonomno, vjekovito i nacionalno. Mješati će kulture, vjerovanja i pučanstvo sve dotle dok se naša mnogolika i ponosna Evropa ne potčini i dok ne izgubi svoju vitalnost. I ukoliko se predamo fatalno ovom rezultatu, naša sudbina biti će obilježena i završiti ćemo probavljeni u ogromnim crijevima Sjedinjenih Država Evrope».

Orban govori kao heroj i upozoritelj, prorok kojeg dao Bog poslušali.

ZovimeJorge govori kao pokisao, bijedni, necjenjeni jer nevrijedni, beskičmeni agent kripto židovstva.

Dao Bog da ga se što prije vidi za ono što jest.