Postoji samo jedna konspiracija. I samo jedan lijek

 Oni su iza svih napada na obitelj, vjeru, Crkvu. Na svaki naravni i nadnaravni red. Jer ne može biti drugačije dok ne prihvate Krista:

Kad je La Civilta Cattolica pisala kao katolički list (1890): "Židovstvo i Masonerija mogu danas biti objašnjeni kao identični entitet".

 Harry i Meghan:

Kome daje znak: "ja sam vaš"?

I tko ih je spojio? (pažnja, žena nepristojno obučena):

Tko je iza prešutnog rata Arabije protiv Jemena, o kome je zabranjeno pisati i informirati?

[Britanske trupe daju logističku podršku saudijcima]

Tko je bio iza ubojstva ruskog Cara Nikolaja II?

[Rusija vrši istragu da ustanovi da li je Nikolaj II bio ubijen u židovskom ritualu]

Tko je iza masovnog dolaska "izbjeglica" u Evropu?

Pogledaj razliku između ulica za Božićne praznike u Zapadnoj i Istočnoj Evropi:

Borba je prvo na duhovnom planu, ali treba i na zemlji do krvi da se boriš. Izdrži. Brani kršćansku baštinu svog doma i zemlje. Ljubi siromaštvo i ne kukaj, ne tuži se da "nema para". Budi zadovoljan sa malim i istraj. Bori se za kršćanski poklad i domovinu. Ne napuštaj. Bez tebe biti će puno gore.

Ljubi i vjeruj.

NWO se brani. Slično u najgorem komunizmu, o nekim stvarima neda ni pisnuti

 Dvadesetdvogodišnji sirijski "izbjeglica" Hasan Alkhabbaz nakon seksualnog zlostavljanja šest žena u Londonu osuđen na 16 mjeseci.

Britanski dvadesetšestogodišnjak osuđen na četiri godine zatvora zbog antisemističkih komentara i proslijeđivanja Hitlerove slike.

Naučiti ću te pameti da ne misliš mimo onog što ti kažem da možeš misliti. Trebalo bi vidjeti te komentare. 

Ali stani, što je ovo? To je naslovna strana od Daily Express od 24 ožujka 1933 na kojoj je "Judeja" objavila rat Njemačkoj. Kako? Ali to nikad nismo vidjeli u udžbenicima povijesti, kako to može biti?

Može, i bila je činjenica koju nisi trebao znati.

A što se tiče Hitlera, između ostalog prouzročio je najveću propast Njemačke i Evrope u cijeloj njenoj povijesti. Kao da bi bio potrebno sredstvo za opravdanje postojanja jedne države. Pogodi koje.

Razarajuće djelovanje feminizma

Što je učinio feminizam od žene za pet-šest decenija! Plod liberalizma koji u centar stavlja samo čovjeka bez ikakve druge koordinate, bez referencije na Boga. Odatle prkos, nepristojnost, prostakluk, neukusnost.

Mnoge nesretnice učinjene su duboko tužnim i nesretnim; na koncu i ružnim.

Odbaci marksizam, klasični i kulturni rodne ideologije; odbaci feminizam i materijalizam. Brani ljepotu, ženstvenost i tradiciju.

Imaj stila. Počni odatle, i ne zapusti to.

Novi Svjetski Poredak nastoji normalizirati pedofiliju

 Naslov najtiražnijeg lista u Bijednoj Britaniji: "Svi pedofili nisu loši ljudi - moramo imati smisla za mjeru"

Što se time želi postići? Normalizacija pedofilije, to jest, predstaviti je kao nešto "prihvatljivo". Iza toga se krije sotonizam promicatelja Novog Svjetskog Poretka.

Zaboravljeni ali značajni detalj u vezi "Gospe" u Međugorju

 Još prvih tjedana nakon ukazanja u Međugorju započeli su teološko kritični osvrti na isto. Osvti na koje skoro nitko nije htio svratiti pažnju. Međugorje nam je tolikima bilo neka vrsta pomoć Božja protiv komunizma, i ništa se lošeg tu nije moglo vidjeti. Trebalo nam je Međugorje kao kap vode žednomu te smo prihvaćali ukazanja sljepo i strastveno trčeći u naručje ne malom fanatizmu.

To je kao kad se muškarac zaljubi u neku djevojku: vidi ono što želi vidjeti, a ne stvarnost. Stvarnost dolazi poslije neminovnom i skoro surovom realnošću. Vrijeme je tada pokore prijatelju.

Mnogo gore desilo se u Međugorju. "Ko, ma šta, ma jašta nego Gospa, niko drugi do Gospa. Ta vidiš koliko se ljudi moli, kruži oko crkve na koljenima, posti i sve ostalo. Ne može ništa biti drugo do Gospa... evo, ozdravio onaj, ozdravio taj, itd. Došli toliko odavde, a toliko odonud negdje...". I sve tako.

Na desetine, na stotine, na tisuće uletiše svom dušom u najobičniji i najkrutiji fanatizam kojeg je i sam autor bloga bio žrtva dobrih godina.

Međugorje je laž. Najobičnija i vrlo malo dotjerana laž. Trebalo budalama, našli se naivni, pa prihvatili ko mahniti. Otprilike tako.

Sjećam se kad bi netko pametan rekao par riječi, onako skoro kriomice nečeg nalik na kritiku ukazivanja i sl... ajme što bi skočili na takvog ko bijesne ose! A što da kažem o Biskupu Žaniću ili Periću? U razgovorima bi ih napadali ko da bi bila divlji kerovi što naiđu u tvoju baštu odnekud. To i ništa drugo bio je fanatizam međugorski. Oni bolji među nama su ih sažaljavali kao da bi se odnosili na slaboumne: "šta će, oni su 'duhovno nedozreli', nisu imali 'doživljaj' Boga" i sl. - ukazivačke i karizmatske formule kojima bi ih se etiketiralo na neki način i probalo uljudno izbjeći krvoločne, makar simbolične napade.

Taj štos u kojem smo bili ima bilo u psihologiji, kao i mistici s druge strane definiciju ideološkog zasljepljenja ili fanatizma. U drugim religijama pod sličnim psihološkim ili duhovnim procesom može se doći do ubojstava protiv "zabludjelih" itd.

Da ne duljim, ovakvo žalosno stanje u kojima nam je duh čamio zarobljen lažima činilo je da ne budemo u stanju čuti makar riječ pametnog čovjeka koja bi išla drugim smjerom. Mi smo bili k'o Savao koji je čuvao odjeću onih koji počeše kamenovati Sv. Stjepana, odobravajući taj čin.

Tako, na samom početku ukazivanja, još u jesen 1981., stiže pismo jednog nijemca, T. Kolberga biskupu Žaniću upozoravajući ga na nekoliko sumnjivih momenata koje je uočio u tek početom međugorskom fenomenu. Navodi: "U Međugorju je bilo ukazanje sa sivom haljinom. To pobuđuje sumnju. U svim pravim ukazanjima Majka Božja nosi svijetlu čistu, bijelu haljinu kao vidljivi znak svoje neokaljanosti i čistoće. Iskrivljenost od čistoga bijeloga prema prljavom sivom jest znakovito poniženje Bezgrješne." Ogledalo Pravde, 42-43.

Dakle, biskup je bio upozoravan, imao je više informacija od nas svih skupa - nas prosvjetljenih, nas na višem nivou -, plus što je razlučivao smireno svojom glavom tražeći dobro vjernika. Samo u prvoj komisiji za Međugorje pojedini njeni članovi napravili su dvije stotine posjeta Međugorju za dvije godine: prisustvovali na misama, razgovarali sa vidiocima, svjedocima zbivanja, župnikom, ondašnjim svećenicima, itd.
Mimo svoje teološke izobrazbe o pitanjima ukazivanja. Primjetimo, da posebno u ono vrijeme, hercegovački kler je bio dosta konzervativan; da jednom riječju opišemo: svećenici "po starinski" u novom ruhu. Svakako da će modernizam i ovdje učiniti svoje, samo daj vremena, ali treba imati na umu da je komunizam doprinuo nečem pozitivnom: vjerni crkveni ljudi, kojih je bilo dosta, začahurili su se pred velikim promjenama koje su već harale Zapadom. Izvana su održavali privid uvođenja "promjena", ali su u biti djelovali "po starinski". Nešto u mnogo boljem izdanju može se vidjeti u Poljskoj. Makar, modernizam je crv koji je sposoban svako tijelo načeti ukoliko ga se odozgo, i autoritativno, ne satare.

Takav je bio Biskup Žanić, a sličan je njemu i njegov nasljednik, Perić. Općenito rekavši: tko imalo koristi glavu i pamet koju mu je Bog dao, na osnovu bazične vjerske formacije biti će u stanju vidjeti ogromna odstupanja od katoličkog načina razmišljanja i djelovanja u međugorskom fenomenu.

[Jedan od prvih teologa koji se kritično i ozbiljno posvetio ovom fenomenu, bio je upravo franjevac rodom iz Međugorja, fra Ivo Sivrić. Njegova knjiga "Skrivena strana Međugorja" objavljena je prvo na francuskom, a poslije i na engleskom. Inače misionar s našim ljudima u Kanadi i USA, napravio je osam dugih posjeta i istraživanja na licu mjesta, prikupljajući bezbroj podataka i konsultirajući ozbiljnu bibliografiju od 200 navedenih knjiga i istraživanja. Biskup Žanić je davno rekao da onaj tko želi govoriti o Međugorju prvo treba pročitati ovu knjigu i radove njegovih komisija.]

Ali... "ja sam žuti, hercegovac ljuti". Ko će sa nama na kraj? Ko će nas urazumiti kad se nama nešto zametne? Ništa, kao gluvi samo naprijed. A pred našim očima su se odvijali tako očiti paradoksi, koje nam je Bog dopuštao da ih vidimo, i sa samo malo zdrave pameti mogli smo izbjeći tolikom sljepilu. Umjesto toga, napravili smo jednu pseudoreligiju zasnovanu na "vijestima od vidioca". Jednostavno tako. Niti je nama bilo Učiteljstva da valja, ili savjeta, ili štiva Crkvenih Otaca, nauka ili slično. Ništa. Sve je trebalo proći kroz štembilj "potvrde ukazanja". To je bio "najuzvišeniji autoritet". Tu se "nebo sa zemljom spaja". Kako su se neki usuđivali govoriti: "Rim je centar Crkve, a Međugorje je centar svijeta".

I tako je bilo stvoreno fanatičko leglo. Leglo novih zelota, "katalibana" makar - to da -, bez oružja osim što bi sebi i sličnima naudili. A tko hoće "katalibane"? Katolike koji odvajaju same sebe od Vjekovnog Učiteljstva u ime ukazanja ovog ili onog? Tko hoće "karizmatsku Crkvu" umjesto hijerarhijske od Boga osnovane? Jedino đavao.

To je njegov veliki podvig u Međugorju: napraviti mentalitet koji će zasnivati svoju "vjeru" na osjećaju, umjesto na razumu kojeg vjera prosvjetljuje. Vjera koju smo primili preko propovijedanja Apostola i očuvanu i predanu Tradicijom. Tu, na tom principu, krije se gnostički korjen "mističnog iskustva" kojim se "prilazi Bogu" tako prisutan u karizmatskoj obnovi, toliko bliskoj međugorskom fenomenu.

Upravo zbog toga toliko "obraćenja" u Međugorju preko tako čudnih "doživljaja", "zanosa", i sl. Mnoga svjedočanstva mogu se svesti na "osjetio sam". Dok je naprotiv, katočki nauk solidna doktrina koja se na naravni način apsorbira svetim življenjem dan za danom, već jednom intelektom prihvaćena. Katolik "vjeruje" u pravom smislu riječi. Prihvaća pameću Deset Božjih Zapovijedi i živi ih dan za danom skromnim životom. Prihvaća i vjeruje u Sina Božjega i njeguje božju blizinu i čuva se u milosti pristojnim izvršavanjem svojih staleških obaveza, vježbajući se u svakodnevnoj pobožnosti kojoj je svrha čedan i svet život. Radnik radi i ne vara nikog, makar bio siromašan. Zadovoljan je svojom plaćom i u miru jede svoj kruh. Ako mu je potrebno više, već će pribaviti. Raditi će više i bolje, i Bog će već dati. Primjeran je na svom mjestu, i iza leđa dobri ga hvale a loši mu zavide. Ali on vrši svoje.

Studen uči marno i dobiva dobre ocjene. Ako može dobiti četvrticu, ne radi dobro ako dobije tricu. Mora iskoristiti svoje talente ali za Božje Kraljevstvo, na slavu Bogu i dobro svojim bližnjima, narodu i državi. I treba se potruditi uvijek biti bolji. Brakovi odgojiti djecu za Boga, i imati ih što je više moguće. Okupiti obitelj noći na molitvu, i ne klanjati se televizoru, nešto tako često a neshvatljivo kod našeg naroda. Inače, na Balkanu su tu svi negdje po tom pitanju. Uglavnom, dosta tako kako se živjelo u našim krajevima do pred kojh 50 godina.

Đavla interesira razbiti sve to i donijeti neki novi religiozni štimung i stil. Mudri ljudi i stabilni vjernici upozoravali su na to: u ovim stvarima đavo krije svoje papke. Pod prividom pobožnosti, zabija golove.

Neki su to primjetili još davno: navodna "Gospa" u Međugorju ima noge skrivene u oblaku. U svim priznatim ukazanjima Majke Božje vide se njene noge na podnožju. To je znak da je Bezgrješna ljudsko stvorenje uzeta sa ove zemlje za Božje Remek Djelo Utjelovljenja Sina Božjega. Sa zemlje je, ali je Žena i Bezgrješna.

Bacimo stoga pogled na nekoliko priznatih ukazanja. Lurd:

Fatima:

La Salette:

Guadalupe, lik odražen na plaštu Sv. Dijega, čak su ga i anarhisti napadali bombom ali je ostao neoštećen i mnogo drugih velikih i neobjašnjivih stvari vezanih za ovaj plašt:

Vidi se jedno obuveno stopalo, drugo je prikriveno:

Dok, interesantno, kod jednog drugog ne priznatog ukazanja u španjolskom Garabandalu:

Imamo sličnu situaciju kao i u Međugorju. Također, i tamo su četiri vidjelice sve izabrale bračni život, slično međugorskim. Navodno, "to im je Gospa rekla".

Opisani lik nije neki "dokaz" protiv Međugorja, ali jest indikacija. Uklapa se u ono što se sa teološke strane može zaključiti o ovom fenomenu. Mnoga, makar ne sva, teološka razmišljanja koja pobijaju međugorski fenomen mogu se naći u knjizi Biskupa Perića "Ogledalo Pravde". 

Asma Al Assad u posjeti časnim sestrama

[Asma Al Assad u posjeti katoličkom samostanu u Siriji]

Kada si vidio "prvu damu" Saudijske Barbarije posjetiti neki samostan časnih sestara?

Nikad, možda ni tad. A nećeš vidjeti ni Asmu. Ona i njen muž treba da budu javni krvoloci.

Jedna dobra vijest: hrvatski izrod Cupić izgubio na glasovanju za predsjednika komisije za život Biskupske Konferencije USA

 Nije izgubio nešto puno, ali jest, i Franjini ljuti sljedbenici su počeli rikati. 

Naša bijeda Cupić je lijepo prihvaćena od duševno podrhtavajuće karazmatske sfere poput laudato.hr i sl., ali činjenice vezane za ovo hrvatsko đubre jesu slijedeće (pogledati i etiketu Cupić na blogu):

Blaž je počeo svoju crkvenu karijeru u beznačajnim biskupijama poput Rapid City, South Dakota i Spokane. Ali eto, ova liberalna glava na koncu konca došla je do položaja i zvanja biskupa, makar blijedio i ništa ne vrijedio niti dobrog doprinuo u tim mjestima. Ali... Sauronovo oko pade na njega - i Franjo ga imenova za Nadbiskupa Chicaga - treća po redu američka nadbiskija prema broju vjernika - godinu nakon svog izbora. I kako znamo, ovaj ništa - upravo zato -, izabran je za kardinala prošle godine. Nekoliko primjera Cupićevih "zasluga":

Dok je bio biskup u Rapid City, zaključao je doslovno kapelu katolicima koji su pohađali Tradicionalnu Misu za vrijeme Svetog Trodnevlja, kao da bi im "dao priliku da budu zajedno sa svojim biskupom". Aha!: poruka je bila: liberal sam, tu sam ja.

Kao biskup u Spokane, odgovarao je svećenike od protesta pred pobačajnim "klinikama" unutar kampanje "40 Dana za Život". Kao eto da ih se ne miješa sa "pro life ekstremistima".

A onda je došao krešendo: odmah po preuzimanju nadmiskupije u Čikagu, izjavio je da ne bi htio "siliti" Član 915 Kanonskog Prava prema kojem je zabranjeno dati pričest političarima koji glasuju za pobačaj.

U svibnju 2015, bio je u šemi sa pro pobačajnim "katoličkim" senatorom Dick Durbin u vezi promidžbe "migracijske reforme". Istog mjeseca, novinar čikaškog Sun-Times, Neil Steinberg, napisao je da nakon razgovora sa Cupićem, unatoč njegovog zvaničnog ne podržavanja legalizacije "istospolnih brakova": "Za mene, sve što je nadbiskup rekao, osim njegovog zaključka, jest argumente u korist istospolnih brakova".

U kolovozu 2015 Cupić je bizarno izjednačio na moralnom planu zlo pobačaja sa drugim temama Socijalne Pravde kao "raspadnuti migracijski sustav" i "rasizam". Posljednje stvari ovise o okolnosti, i lako su manipulirane od medija, dok je pobačaj apsolutni moralno zlo.

I onda dolazi najveća promocija: u studenom 2015., pri donošenju zaključaka nakog druge sinode o obitelji, Cupić je na konferenciji za tisak u Vatikanu rekao da je savijest "nedodirljiva". Westen i Baklinski iz LifeSiteNews prenose: "On vjeruje da razvedenima i ponovno vjenčanim parovima mogu se dati sakramenti, ako su 'donijeli odluku' uraditi tako 'u dobroj savijesti' - teološko rezoniranje koje bi se prema njemu moglo primjeniti na gay parove." Kad bi neki mason bio zaređen za biskupa, ili neki biskup pristupio masoneriji, govorio bi jednako.

Našu Žalost Cupića također gledaju kao vjerojatnog pokretača inicijativa za prisilnu ostavku fra Thomas Weinandy s doktrinarskog mjesta teološkog savjetnika BK USA nakon njegova pisma u kojem je kritizirao Franju kao uzrok tolikih smutnji danas u Crkvi.

Eto, to je Cupić. I zbog toga, prijatelju moj, on bi izabran za kardinala. Od Franje, svakako, ta od koga drugog. Eto da znaš.

Nije baš puno izgubio: 82 spram 96 glasa. Makar se prvi puta u povijesti dogodilo da bude izabran kandidat koji ne bi bio najvišeg ranga. Usprkos svemu, 82 biskupa su glasala za njega. Kad čovjek pogleda Cupićev pedigri, i to je previše. Uostalom, tako zna što mu raditi idućih godina kao predsjedavajući komisije za imenovanje biskupa. 


Prvi kandidat međutim, to jest onaj koji je bio izabran, nastupao je upravo suprotno bljutavo-modernom Cupićevom stilu. Stilu Franjine "uključivosti". Svega, samo ne onih koji govore da - da; ne - ne. Kako i ne može biti drugačije. Dakle, Nadbiskup Joseph Naumann iz Kansas City djelovao je dijametralno drugačije po ovom pitanju. Steako je reputaciju "konzevativca" kada je 2008. odbio dati pričest ondašnjoj Guvernerici Kathleen Sebelius zbog njene podrške pobačaju. Malo prije iste godine izašao je u javnost drugim ne popularnim stavom za život u pastoralnoj pobudnici kada je naložio da se presjeku sve biskupiske veze sa nekad katoličkom udrugom The Girl Scouts zbog njihove podrške ideologiji žendra i pobačaja. Otvoreno je podcrtao da je za katolike došlo vrijeme kada "sljedbenici Isusa i njegovog Evanđelja često trebaju biti pravi 'protusustavni' elementi".

I onda, kakve su bile službene reakcije?

U članku za Wall Street Journal o neobičnom glasovanju Ian Lovett i Francis X. Rocca izjavili su kako je Naumannova pobjeda signalizirala "otpor prema viziji pape Franje za crkvu među katoličkom hijerarhijom u SAD-u" Glasovanje, rekli su, "razbija dugogodišnju tradiciju pozicije koju je držao kardinal - neobičan prolazak posvemašnjosti u visoko rangiranom tijelu - i sugerira da katolički vođe u SAD-u i dalje ostaju otporni na promjene koje papa Francis pokušava donijeti u crkvu ".

Lovett i Rocca iznose kako je Cupich planirao proširiti djelokrug rada odbora za život "uključiti i druga pitanja poput smrtne kazne, zdravstvene zaštite i siromaštva - popis koji je više u skladu s prioritetima koje je Papa Francis zagovarao". Oh, oh, ooooh! Uvijek isto, iste laže i bljuvotine. Normalno, neće ti spomenuti Cupićev pedigri. Bolje reći, hoće ali iz njihove perspektive.

U National Catholic Reporter, sveprisutni Michael Sean Winters obazreo se na ovo pitanje, navodeći kako je izbor Naumanna nad Cupićem "okupio biskupe koji su zabili Franji prst u oko." Pa eto, ti mu ga zavij.

Itd. Ne očekujem previše od ovog. Ali neka, barem malo zadovoljstvo da imadnemo nekad.


U očekivanju da se tolike glave probude od zimskog sna, i počinju se pitati kao anglikanski pro life teolog Gerald McDermott, "Da li je Papa katolik?". Ali produbi malo Gerald, nemoj reć "Papa" već "Bergoglio".

Živjela gomorska Internacionala!

 Ispričaše mi jednom kako neki mladić iz Gruda otišao u Zagreb na studij, te na ljeto govori s ćaćom:

"Ćaća, imam dvije vijesti, jednu lošu a drugu dobru!"

Ćaća odgovori, sipajući sebi rakiju prikrivajući strijepnju: "Daj molim te prvo lošu". Konta, nek prođe s rakijom, poslije će biti lakše.

"Tata, peder sam."

Stade ćaći ruka s rakijom u zraku, k'o ukočen. A mladić prihvati, da "olakša": "a dobra je: naš je".

Vic na stranu, ali izmišljena zgoda nije tako daleko od stvarnosti. Činjenica je da je ono što je prije koja dva tri desetljeća bilo nezamislivo kod nas, sada kuca na vrata i već je tu.

Istina ne tako u značajnoj mjeri kao na Zapadu, ali i mi smo tu.

Gdje god pročačkaš i potražiš, nešto slično možeš naći. Evo tu je i katalonski propali predsjednik Puigdemont, prije tri godine "vjenčaje" ekonomskog savjetnika Santi Vila:

"Mladoženja" je brazilac Rafael Vertamatti. Izdržali su kojih par godina, dok vjerojatno nije dosadilo i jednom i drugom. Santi barem nije puno tugovao:

[Santi na makrogay festivalu sa također nedavno "rastavljenim" socijalistom Collboni.]

I ponovo ali sad u komšiluku, Ana i Milica:

[Srpska Premijerka javno sa svojom "djevojkom" bodreći košarkaše u Istambulu.]

Kako sve ovo može biti, rekli bismo nekako odjednom i sve naopako? Kako to može biti da odjednom od Amerike, preko Zapadne Evrope pa i do nas, što nam je izgledalo skoro nemoguće do ne tako davno, na tako ključnim mjestima niknu k'o gljive poput kiše sodomci na ključnim položajima u državi za državom?

[Jóhanna Sigurðardóttir, prvi ministar Islanda 2009-2013. Prva otvorena lezbijka na predsjedničkom mjestu. Kompletni spisak gomorskih političara koji se takvim izjavljivaju za vrijeme službene - ne tek poslije - političke aktivnosti, može se vidjeti na ovoj poveznici.]

Ne postoji slučaj. Duboko je to izrazio matematičar Henri Poincaré precizirajući da je "vjerojatnost mjera našeg neznanja". To jest, kad bismo mogli znati snagu udarca o kovanicu, kut pod kojim je udarena, njene točne dimenzije i sl., mogli bismo točno odrediti da li će biti "lice ili naličje". Drugim riječima: nema slučaja.

[Elio Di Rupo,  prijašnji belgijski prvi ministar, 2011-14. On je bio drugi prvi ministar koji se javno podičio svojim porokom.]

U teologiji to je jasno: Bog sve zna, ništa ne postoji što bi bilo van njegove moći. Sve što se događa ili je jer on to hoće, ili dopušta. Sve što postoji, to je zato što ga Bog održava u biću. Sada može biti da mnogo toga ne shvaćamo, ali u Sudnji Sad sve će biti shvaćeno kad se otvori Knjiga Života i nagrade dobri i kazne zli. Do tada Bog ti ostavlja vrijeme da mu se obratiš, da ga ljubiš i živiš prema njegovim zapovijedima.

[Xavier Bettel, prvi ministar Luksemburga, 2013 i trenutno. Također javno oglasio svoju nastranost.]

Moćan čovjek nije svemoćan kao Bog, i u ne malo stvari se ne ispuni ono što hoće, ali jedno je sigurno budući je racionalno biće: djeluje prema svojim nakanama i planovima.

Šaka moćnika ima banke, financijski sustav u svojim rukama; zadužuju cijele države i ucjenjuju njihovu politiku. Njihovi su mediji, posebno televizija. Ti čitaš, slušaš i vidiš prvenstveno one vijesti koje oni hoće da primiš. Od tih podataka ti ćeš docnije razvijati "svoje" mišljenje, koje je kako vidiš totalno uvjetovano.

[Leo Varadkar, slično navedenim, sada u Irskoj od ovog ljeta. Razlika: bio lider demokršćanske partije!]

Ukoliko, svakako, nemaš kritično mišljenje prema onom što se pred tebe stavlja. Vidimo da to nije slučaj sa velikom većinom.

Ukratko: ima netko tko vodi svu ovu politiku koja se stavlja pred tebe. Ovi efekti imaju svoje uzroke u glavama koji su ih planirali.

Zašto, koji je cilj svega toga?

[György Lukács, židov iz Mađarske, jedan od predstavnika marksističke Frankfurtske škole, ministar prosvjete u komunističkoj pro sovjetskoj vladi Bele Kuna: "Tko će nas spasiti od Zapadne (kršćanske) civilizacije?"]

U knjizi "Georg Lukács and The Frankfurt School: A Case of Secular Messianism", čiji je autor zadnji član Frankfurtske Škole, Joseph Maier, židov kao i Lukács, štoviše sin ortodoksnog rabija te prema tome zna o čemu govori, objašnjava kako je Frankfurtska Škola produžetak Talmudskog Židovstva.

Članovi ove struje bili su pod zasljepljeni i pod izuzetnim dojmom od mističnih elemenata Talmudskog Židovstva (Talmuda i Kabale) koji su predočavali Talmudske Židove kao kolektivnog mesiju. Tj., cijeli židovski narod je mesija. Vidjeli su sebe kao "komitet" koji upravlja "proleterijatom", poput one rabinske elite koja je zaokupljena vodstvom naroda izučavanjem Usmene Tore ili Talmuda i ne trebaju biti dosađivani tako vulgarnim zanimanjima poput pravljenja novca ili trudom za njegovo postizanje.

[U Evropu pod svaku cijenu?]

U komunizmu uloga kolektivnog "mesije" pripada proleterijatu, a ovaj pak je vođen elitnom skupinom koja će misliti za sve, donijeti im sekularnu slobodu i ovozemaljski raj koji im može pripasti. Bitno je slijedeće: "raj" je izvan kršćanske ideje i komunizam je prevazilaženje kršćanske civilizacije. U središte se stavlja čovjek i povijest, dijalektika povijesti kojoj je ostvarenje nekršćanske civilizacije.

Komunističke zemlje, pod vodstvom Rusije i Kine, su samo faza u ostvarivanju Novog Svjetskog Poretka odvojenog od Isusa Krista. U centru neće više biti Bog, već "čovjek" i njegova "prava".

Komunizam ovim ljudima nije pao; samo je to bio stupanj u otuđenju masa svijeta od Boga. Sadašnja faza jest odijeliti cijeli svijet od Stvoritelja i pogaziti djelo Otkupljenja. Upravo u tome se sastoji vizija Novog Svjetskog Poretka. To je krajnji cilj projekta bezboštva koji trpi svijet intenzivno u zadnja dva stoljeća nakon Francuske Revolucije. Učiniti da bezboštvo koje je u korijenu komunizma pređe s tog poligona na zemaljsku kuglu u cijelini.

Ona isprobana vizija stvaranja ovisnog i ropskog proleterijata prebacuje se na novi proleterijat modernog društva. Proleterijat globalizacije. Sada međutim neće biti motor mržnja klasne borbe između "siromašnih" i "bogatih", već između spolova. Feminizam injektiran u mentalitet žena općenito bio je prvi ideološki sklop koji je ustoličio poganu misao: nisi ono što jesi, već što želiš biti.

Počelo se tako razbijati uvjerenje kod ne malo njih da postoji razlika između onoga što je naše tijelo, i onoga što želimo biti. "Rod", "žendr", odvaja se od spolnosti i realnosti stvorene od Boga: "ja sam muško u ženskom tijelu", itd. Pobuna čovjeka protiv Božje odredbe: "Bog ih stvori muško i žensko".

Stoga "homoseksualizam", bolje reći sodomizam ima u sebi tako đavolsku karakteristiku. I baš za to LGBTI pokret predstavlja oštricu napada moderne pobune protiv Boga; upravo zbog toga je korišten za pokušaj konačnog dokidanja kršćanske civilizacije.

Budući se radi o đavolskom pokretu, "ova vrsta može se istjerati samo molitvom i postom". To jest, pravom i djelotvornom vjerom u prvom redu, praćenom svetim životom i odricanju; usporedo s tim ne dozvoliti prodor ovog otrova u društvu. Potrebna je i politička akcija koja će se odučno i organizirano suprostaviti ovom zlu.

Nije SDA, već SMA, Stranka Muslimanske Akcije

 Groblje na Sarajevskom Briješću je oskrnavljeno. Nekoliko križeva i spomenika je prevrnuto i oštećeno.

Samo opsjednuti katolik ili pravoslavni mogu učiniti nešto ovakvo. Treba naći dobro zla čovjeka među jednima i drugima za učiniti nešto ovakvo, platio ga ma koliko.

Dok učiniti to jednom muslimanu nije tako teško. Pravom muslimanu koji ima na umu "Omarove uvjete" ne dozvoljavanja križa u muslimanskoj državi.

SDA, navodno Stranka Demokratske Akcije, osuđuje ovaj vandalizam. Vjerujem u tu osudu, koliko se i pouzdajem da je "SDA" upravo to što kaže biti. Ali SDA je Izetbegovićeva stranka, stranka "Islamske Deklaracije".

Prema tome, kao što ne vjerujem imenu SDA, već je to "SMA", Stranka Muslimanske Akcije, tako ne vjerujem ni priopćenju.

Samo ću dati savjet bosanskim sekularnim "muslimanima" koji su to makar po imenu: bježite, bježite upravo vi od Islama i SDA, jer vas u prvom redu čeka njihovo ropstvo. Nema Boga u toj ideologiji mržnje: napustite je prije nego što vam uništi dušu zauvijek.

Sramotna Vatikanska konmemoracija 500 godina protestantizma; primjeri katoličkih podsjećanja na pravu vjeru i osudu Lutera

 Vatikan je svečanom markicom obilježio pet stoljeća protestantizma, upravo 31. listopada slaveći kao da bi se imalo što slaviti Luterov čin istog datuma 1517 kada je okačio svojih 95 heretičnih teza na vratima crkve u Wittenbergu:

Markica svjedoči o đavolskom nadahnuću ove konmemoracije: umjesto Djevice Marije i Sv. Ivana ispod križa, tu su Martin Luter i njegov veliki suradnik Philipp Melanchton. Obojica izopćeni iz Katoličke Crkve Bulom Pape Lava X, "Decet Romanum Pontificem" (1521). Prije malo više od šest mjeseci bili su pozvani na obraćenje Bulom istog Pape "Exurge Domine", u kojoj su naznačene teške zablude Luterove sljedbe. Bilo im je omogućeno da dođu u Rim i govore s Papom lice u lice, kako to sam Papa ističe, uz svo milosrđe koje treba imati jedan kršćanin, ali džaba. Umrli su u svojoj obijesti i nevjeri, ostavljajući iza sebe užasne posljedice svojih djela i riječi.

Nakon svojih začetnika, protestanitizam je krenuo logičnim sljedom raspršavajući se u milijun raznih sljedbi i sekti. Razlog su dubokoj sekularizaciji Sjeverne Evrope. "Slobodna interpretacija" Biblije doprinijela je rastu relativizma i individualizma. Masonerija, poticatelj liberalizma, upravo se razvila na njihovim zabludama napojenom tlu. Poslije Buržoaska Revolucija, poslije katastrofe XIX i XX stoljeća.

I sve to sada se ističe, taška, praktično odobrava u ime nekog "ekumenizma" i "jedinstva". Kako može biti govora o jedinstvu s nekim koji je isto jedinstvo razbio? Dokinuo je učenje Crkve, Crkvenih Otaca, Tradicije, i stavio umjesto svega toga svoje vlastito poimanje. Kao što navodi Sv. Papa Pio X u svom katekizmu (art. 129):

"Protestantizam ili reformirana religija, kako je oholo zovu njeni osnivači, jest sažetak svih hereza koje su postojale prije njega, koje su došlije poslije i koje još mogu nastati na propast duša".

U prethodnom članku stoji:

"... i na koncu velika hereza Protestantizma (XVI st.), u prvom redu propagirana od Lutera i Kalvina. Ovi predstavnici novotarija, nakon što su odbacili božansku Tradiciju, svodeći svu objavu na Sveto Pismo, i oduzimajući istom Svetom Pismu legitimno učiteljstvo Crkve, izlažući ga nerazborito slobodnoj interpretaciji privatnog duha, razrušili su sve temelje vjere, izložili su Svete Knjige bogohulnosti preuzetnosti i neznanja i otvoriše vrata svim zabludama."

I sada, iz samog Vatikana, uzurpiran nevjernicima na čelu sa Bergogliom koji se Franjom naziva slave jednog od vrhunskih otpadnika i heretika svih vremena. Ne radeći se samo o uvredi i huli nanošenoj jednom slikom ili markicom, "Sveta Stolica" (pod navodnicima jer je uzurpirana) i Svjetska Luteranska Federacija objavljuju istog dana zajedničku deklaraciju. Ista počinje riječima:

"31. listopada 2017, posljednjeg dana zajedničke ekumenske konmemoracije Reforme, dajemo veliku hvalu za duhovne i teološke darove primnjene preko Reforme..."

A poslije se potvrđuje ono o čemu smo nekoliko puta ovdje upozorili: sprema se zajednička liturgija sa protestantima koja bi definitivno obezvrijedila "katoličku misu", jer to što bi slavili zajedno sa protestantskim pastirima ne može biti misa. Pozivaju se na samog Franju:

"Papa Franjo i predsjednik Younan zajedno objavljuju: 'Mnogi članovi naših zajednica čeznu primiti Euharistiju sa istog stola kao konkretni izričaj punog jedinstva... Ovo je cilj naših ekumenskih napora, za koja želimo da također napreduje preko obnove našeg kompromisa sa teološkim dijalogom'."

Užasnuti uvredom Boga ovim činima, logičan je i pozdravljam javne proteste koji su uputili sami laici na nekoliko strana svijeta. Ističem par doista katoličkih prosvjeda:

U Briselu, u katedrali Sv. Mihajla i Gudule, 28-X, održala se zajednička konmemoracija Reforme predvođene od samog Kardinala Josef De Kesel i pastora Stevena Fuite. Kad je pastor trebao uzeti riječ, momci su kleknuli i počeli glasno moliti krunicu. Nisu htjeli šutjeti na bilo koji način te je došla policija i doslovce iznijela ih vani (video). Prema lokalnim svjedočanstvima, bilo je nekoliko sedevakantista među prosvjedateljima.

"Group of young non una cum faithful disturb official ceremony of 500 yrs Reformation in Brussels Cathedral"

Simpatični prosvjed imao je i jedan mladić iz Španjolske. On je simbolično na vrata katedrale u Valenciji stavio cijeli spisak katoličkih dogmi koje je negirao Luter:

Čestitam. Barem nek znaju: "ne u naše ime!", i da se koliko može više katolika trzne od zamame hereza, stranputica i otpada.