nedjelja, 2. siječnja 2022.

Sermon for the Feast of the Most Holy Name of Jesus, January 2, 2022

 

In the name of the Father and of the Son and of the Holy Ghost.

 

My dearly beloved in Our Lord,

 

It is difficult to keep up with the different feasts chasing each other during these days between Christmas Day and the Epiphany!

Today Holy Church celebrates the feast of the Most Holy Name of Jesus.

JESUS is THE holy name.

It was given to Jesus before he was even conceived in the most pure womb of Mary, by God himself: The Archangel Gabriel told Our Lady that she should call her child Jesus (Lk 1:31). The same name was repeated to St Joseph by an angel (Mt 1:21): “She [Mary] will give birth to a son, and you shall call his name Jesus.”

Not only is Jesus the name of the Son of God made man, but it also immediately signifies for what purpose he has come into this world. Jesus means Savior, Helper, Redeemer. This is in strict keeping with our Catholic Faith, since we proclaim with Holy Church, in the Creed of the Mass: “who because of us men, and for our salvation has descended from heaven”.

“In the name of Jesus every knee shall bow, in heaven, on earth and underneath the earth...”, goes today's introit. The same words we read on Palm Sunday in the epistle! What great esteem must we, then, have for His holy name. It should always be on our lips, and even more so, in our minds. St Bernard found nothing to his taste if the name of Jesus was not there, as he says in one of his homilies. For him the Holy Name is “mel in ore, in aure melos – honey in the mouth, and a melody in the ear.” He who knows everything, but not Jesus, and the power of his holy name, knows nothing; but he who knows nothing but this Holy Name, knows everything he needs to know! This is the constant teaching of the Apostles, of the Saints, of Holy Church...

In the liturgy the Church addresses all her prayers to God “through Our Lord Jesus Christ...” since “he is the way” (cf Jn 14:6), the only way to God; he is the only mediator, according to St Paul. And in all liturgical prayers, the Church orders those who pray in her name, that they bow their head profoundly, every time they pronounce the holy name of Jesus.

My dearly beloved! There is a very important and obvious consequence from all this for our daily behavior: Never, never ever should we accept that we ourselves or anyone around us make bad use of THE holy name. It is a terrible outrage to God to even use in vain such a holy name, the only name in which we can be delivered from sin, and saved from Hell.

Positively, we can strengthen our bonds with Our Blessed Lord, and “hallow his name” (Our Father) if we honor the Child Jesus, particularly His venerable image at Prague. The Miraculous Infant Jesus of Prague, a wax statue coming originally from Spain and later kept and honored by the Carmelite Fathers in Prague, told his great devotee Fr Cyrill: “The more you shall honor me, the more I will bless you.” And He has always kept his word.

Let us also stick to the honorable custom to great each other in the name of Jesus: “Laudetur Jesus Christus – in aeternum. Amen.”

 

In the name of the Father and of the Son and of the Holy Ghost.

P. Arnold Trauner (paterarnold@hotmail.com), njemački i engleski

Broj komentara: 9:

  1. Odlična propovijed, kao i uvijek od patera Arnolda. Nego, imam vas nešto za pitati (kako ste, bez laskanja, među najpravovjernijim živim katolicima koje znam, i sa interneta i uživo jer ste sedevakantist, ali ne samo zbog toga)... kako mi je Yt prošle godine počeo izbacivati pravoslavni kanal Starac Petar Denkovački, tako sam ga počeo pratiti i pratim ga već drugu godinu. Iako se radi o shizmaticima i hereticima, ipak imaju veoma zanimljiv i bogat duhovni sadržaj, za sve one koji vjeruju u Krista, bili pravoslavci, katolici ili protestanti. Tako sam danas nabasao na ovaj video, o pravoslavnim monasima koji su služili sa katolicima:https://www.youtube.com/watch?v=_VYDF5W1VCo
    Ovdje se očigledno radi o Božjoj kazni za to služenje sa katolicima, i u ovom slučaju čini se kao da su pravoslavni u pravu, a mi katolici u krivu, tj. da je pravoslavlje istinito, a katoličanstvo laž. Također, spominje se da se dogodio potres nakon što je spomenuti manastir Ksiropotam prihvatio Uniju. Zbilja ne znam što da mislim... ovo je već ne znam koliki put da se predomišljam između pravoslavlja i katoličanstva. Ipak, smatram da je Sv. Katolička Crkva prava Kristova Zaručnica, između ostaloga i po tome što je najnapadanija vjerska zajednica na svijetu, a to je kako je jedan vjernik-katolik rekao nepogrešivi "lakmus papir" koja je vjera prava i Kristova. Što vi mislite o gornjem videu i svemu ovom?
    P.s. oprostite što sam već dosadan preko glave sa svojim pitanjima:D Smatrao sam ovo bitnim za pitati.

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Pogledati ću video, ali znate unaprijed da u ovim stvarima ima dosta propagande, i ne možete sve vjerovati što se vidi na youtube ili u dokumentarcima.
      Kod pravoslavnih - neispravno primjenjena riječ, jer su katolici pravoslavni, a ne oni - ima više odstupanja od pravog nauka, ne samo po pitanju pape. Pogledajte samo pitanje braka, to je katastrofa. To Katolička Crkva nikad nije odobrila. Dok su oni primjenjivali nešto puno gore od Amoris Laetitia stoljećima prije toga.
      Prije je princip bio vrlo jasan: ako nemamo istu vjeru, ne možemo se voditi osjećajnostima i prividno ispovijedati istu vjeru, kad ona to nije.
      Sad, subjektivno gledano u pojedinim stvarima, neki pravoslavni može reći puno bolje od drugih katolika. No, od pojedinačnog ne možemo ići na opće.

      Oprostite na kasnijem odgovoru. S poštovanjem.
      Istina je jedna. Izdrži brate uz pomoć Božju. Čuvaj obitelj i dobro ih odgoji u vjeri.
      Probaj praviti i dobro društvo za djecu i mlade, poučavaj ih. Probaj ići sa njima na izlete, odgajaj ih u čvrstini i samoodricanju, ljubavi prema radu.
      Imaj strpljenja i sa novokoncilskim katolicima, jer makar im nejasne mnoge stvari, ipak su naša braća sigurno na neki način, Bog zna. Samo Bog sudi, mi ih trebamo ljubiti i malo po malo privoditi istini.

      Izbriši
    2. Hvala na odgovoru i na savjetima, dragi brate. Znam da ima propagande kod bizantinaca, i puno, i iskrivljavanja činjenica, ali me taj video dosta zaintrigirao pa sam skoro posumnjao u Sv. Katoličku Crkvu, ali Bogu hvala i slava, održao sam se i ostao katolik. Nikad neću napustiti Sv. Katoličku Crkvu, po milosti Božjoj i zagovoru Presvete Bogomajke i Sv. Jude Tadeja. Što se tiče pak tog videa, moj krajnji zaključak bi bio da se zbilja radi o Božjoj kazni tim monasima, ali ne zbog prihvaćanja Unije nego vjerojatno zbog nekog njihovog zlog ponašanja (uostalom, na internetu sam pronašao da se te monahe zove "wicked man", možda ne samo iz pravoslavnog kuta gledanja zbog Unije, nego i zbog nekog njihovog zlog ponašanja). Svakako, Božja kazna tim monasima nije razlog da prijeđem na bizantizam, ostat ću po primjeru Sv. Andrije Bobole i Marka Milanovića katolik.
      Što se tiče savjeta, pokušavam svoju obitelj što je moguće bolje podučiti vjeri, ali teško je nekoga tko je godinama neprakticirajući i Novus ordo katolik (uglavnom iz tradicije) pridobiti za naš sedevakantizam. Mislim da bi lakše bilo neko dijete pridobiti za tradicionalni katolicizam-sedevakantizam nego moju majku i oca, ali vidjet ćemo. Na kraju krajeva, želim vam obilat Božji blagoslov, vama i vašoj obitelji i pozdrav za našu napaćenu, ali junačku Herceg-Bosnu iz Karlovca. Blagoslovljen vam blagdan Bogojavljenja-Sv. Tri Kralja(ili u narodu Vodokršće)!

      Izbriši
    3. Staviti ću samo jednu vijest na tvoj komentar, o grkokatolicima u Hrvatskoj. Pravoslavne to boli dosta.
      S obzirom na rodbinu, naša zadaća je ljubiti ih, i koliko možemo opomenuti, kad je zgoda. Jer ovo su teške stvari, i lako se ne shvaćaju. Treba vremena. Uz strpljenje dosta se postiže.
      Barem neka ne prihvaćaju laži koji protura Uzurpator skoro svaki dan.

      Izbriši
    4. Kad ste već kod grkokatolika u HR, imam potomke Žumberčana u rodbini(doduše koji su sada rimokatolici), čiji su djedovi i bake bili grkokatolici. To je vrijedan narod, domoljuban, ima ih podosta koji su bili časni hrvatski branitelji(od njih je najpoznatiji pilot Miroslav Peris, koji ima i šetalište u Karlovcu)i u Domovinskom i u onom, Drugom svj. ratu(iako je bilo i nažalost puno partizana iz Žumberka, osobito zapadnog). Što se pobožnosti tiče imam dojam da su bili pobožniji prije Drugog svj. rata nego sada, ali to je samo moj osobni dojam koji ništa ne znači. Kraj je vrlo lijep i zanimljiv, meni etnografski najzanimljiviji u Hrvatskoj nakon Like, Banovine i Samobora. Eto, to bi bile nekakve moje impresije o Žumberku i žumberačkim grkokatolicima u Hrvatskoj.

      Izbriši
    5. Još ne, ali obećano je... u redu, čim vidim, komentiram sa kratkim člankom. Pozdrav

      Izbriši
    6. Upravo vidio. Ma prijatelju to nema smisla. To nisu nikakvi dokazi. Video zapisi ne vrijede bez konteksta, upoznavanja i provjeravanja činjenica, itd.
      Oni nazivaju katolike hereticima. Heretici su oni koji negiraju brak, čistilište, ne slušaju Papu kad trebaju, protiv tradicije. Već su istočni kršćani slušali Papu Klementa krajem prvog stoljeća pri sporu u Korintu. Onda, "pravoslavni" su ubijali unijate koji bi se vraćali u Crkvu.
      U XIII i XV stoljeći prihvatili su Papu, ali za kratko vrijeme. U Carigradu su fanatični popovi izašli na ulice govoreći "bolje turban nego mitra".
      Vrlo su antikatolički nastrojeni, dok mi nismo takvi uopće. Mi smo uvijek otvoreni na razgovor, oni nisu (kao i ovi Bergogliojevi sada).

      Izbriši
    7. Još jednom zahvaljujem na odgovoru. Božji blagoslov!

      Izbriši