Korekcija Kardinala Burke... ali samom sebi

Priznajem da je obeshrabrujuće. Očekivao sam šah mat Bergogliu, i sanjao sam s tim

ali Bergoglieu je na kraju ispao pametniji

Po svemu sudeći italijanski blog Anonimi della Croce u kojem pišu konzervativni svećenici s kontaktima u Vatikanu, jedna vrst vatikanskog WikiLeaksa, dao je za gotovo da će četvorica kardinala odustati od najavljene korekcije Franji. Doista, ta korekcija je bila najavljena za "izvjesno vrijeme nakon Bogojavljenja", i već očigledno dobro odmakli u korizmi ustanovljujemo da će od te ispravke... biti ništa.

Informaciju s ovog bloga su prenijeli na mnoge druge web stranice (Gloria.tv na primjer već sutradan, 16/03/2017) navodi razloge ovog – oprostite mi, ali na koncu ću ga kalificirati: smiješnog – ponašanja: četiri kardinala su vidjeli da ne računaju s dovoljnom podrškom.

A zašto onda se upuštaju u nešto ovakvo? Što je važnije, broj manifestanata na trgu, ili istina? Ako je nešto loše, loše je, neovisno o broju i položaju osoba koji to promiču.

Konačno, čemu govoriti više? Obeshrabrujuće i patetično. Onda, ako su već oni smatrali da nešto nije bilo u redu sa Amoris Laetitia, i da to „nešto“ može dati mjesto ničem manjem nego li profanaciji Tijela Kristovog, kako onda da taj razlog odjednom nestaje? Što je važnije od tog? Da se dođe do „šizme“? Ali ako se ne brani istina, ako se dozvoljava da se sa Petrove Stolice – nešto što se ne može dogoditi – da Tijelo Kristovo bude obešćašćeno, upravo tada je kada se nanosi preteška rana Tijelu Kristovom koje je Crkva.

Sažmimo: koja je posljedica ovog čina, ove, recimo to otvoreno: predaje? Da Bergoglio ima odriješene ruke za činiti što mu se prohtije. I sada treba vidjeti da li će se ispuniti predviđeni (najavljen od istog bloga Anonimi della Croce) napad na Euharistiju, to jest promocija jedne takve „ekumenske mise“ koja bi prema informacijama trebala služiti u isto vrijeme protestantima i katolicima (i jedni i drugi mogli bi prisustvovati istoj „misi“). To jest, ne bi bila više misa.

Radi se samo o glasinama „vatikanskog WikiLeaksa“ ili o potkrijepljenoj pretpostavci, ili još nešto sigurnije? Vidjeti ćemo. Ono što je istina jest slijedeće: ako doista Franjo nije Papa, djelovati će kao takav – anti-Papa. Neće biti tamo kao onaj tko ne bi bio Papa, i ne radio ništa štetno. Ne, ako nije Papa, raditi će kao onaj koji nije. Vršiti će i započinjati projekte koji nisu od Boga, baš kao što on i nije njegov Vikar. Ako nije Kristov Vikar, govoriti će u ime nekog drugog, i taj neće biti Krist.

Ipak, sada se budi jedna nada u izvjesnim sektorima: ta nada je Benedikt XVI. Prekinuti će svoju šutnju, misle. Braniti će Euharistiju i diće će svoj glas. Zašto, ako ne zato, je obučen u bijelo i idalje živi u Vatikanu, ako ne za ispuniti Božju misiju, ili ovo ili ono proroštvo?

31 studeni 1999. Potpisuje se Zajednička Deklaracija (između katolika i luterana) u vezi nauka o Opravdanju u Augsburgu. Zašto 31 studenog? Jer je bio 31. studeni  1517 kad je Luter zakucao svojih 95 teza na vratima crkve u Wittenbergu. I zašto u Augsburgu? Jer je bilo tamo 1530-te kad je Luter svečano proglasio da je osnovana njegova nova religija. To je kao implicitno prihvatiti da protestantizam ima nešto za vidjeti s Crkvom.

[Konmemoracija desete obljetnice Zajedničke Deklaracije. Sada također s metodistima.]

Tko je bio taj tko je učinio mogućim ovaj dogovor? Prema protestantskom „biskupu“ GeorgeaAnderson, predstavniku Evanđeličke Luteranske Crkve u Americi, osoba koja je spasila dogovor bio je Kardinal Joseph Ratzinger. „Bez njega ne bismo imali Deklaraciju“, rekao je Anderson.

U točci 15 spomenutog dokumenta se navodi:

„Samo po milosti preko vjere u Krista i njegovog spasiteljskog djela i ne na osnovu bilo koje naše zasluge, prihvaćeni smo od Boga i primamo Duha Svetoga koji obnavlja naša srca, dajući nam snagu i pozivajući nas na dobra djela.“

Klasična pozicija Katoličke Crkve jest da je vjera potrebna za spasenje (to jest, bez vjere nema spasenja), ali s ciljem da zasluži spasenje vjera treba biti praćena dobrim djelima koji odražavaju suradnu ljudske volje. Protestanti niječu doprinos slobodne volje za spasenje. Za njih samo je vjera potrebna za spasenje. Augsburški dokument uvodi jedan novi pojam: milost. Sada bi prema tome vjera zajedno s milošću bila dovoljna za spasenje. Vrijednost dobrih djela se izričito niječe. Nema je nigdje. Obratite pažnju: „potiče nas se“ na vršenje dobrih djela, ali to nije potrebno. Doista, katolički je nauk „spašava se tko je u milosti“. Ali opet dolazimo na isto: nisi u milosti ako svojevoljno ne želiš dobrim djelima pratiti vjeru koju navodno ispovijedaš. Drugim riječima ta vjera bila bi mrtva i nedjelotvorna (ni dovoljna za spasenje).

Da li će se protestanti usprotiviti jednoj ovakvoj deklaraciji? Nikako. Jer je suglasna s njihovim stavom sola fide (samo vjera). Naprotiv, daju li katolici leđa tradicionalnom nauku o opravdanju s ovakvim stavom? Da, gospodine: jer je neophodno da Vi odgovorite djelima na Božju inicijativu.

Atila Sinke Guimaraes navodi još argumenata koji precizno ukazuju na odstupanje od vjere ove deklaracije. Podsjeća na kietističke (od latinskog „biti miran“ u smislu „nepokretan“) propozicije osuđene od Pape Inocencija XI u Konstituciji Coelestis Pastor (20/11/1687):

„Br. 2. Želiti aktivno djelovati jest uvrijediti Boga, koji želi biti on sam isključivi agent (učinioc); i onda je potrebno predati se potpuno u Boga.

Br. 4. Naravna aktivnost jest neprijateljica i priječi Božje operacije i istinito savršenstvo jer Bog želi raditi u nama bez nas...

Br. 40. Može se doći do svetosti bez spoljne aktivnosti.“

Evidentno je da je protestantizam napojen kao spužva sličnim i gorim tezama. Usput može se opaziti da se ove tendencije mogu naći prisutnima i izvjesnoj mjeri među karizmaticima.

U redu dakle, tko nas je spasio od protestantizacije? Samo imaš nepovjerenja prema mladom koncilskom stručnjaku Josefu, Rahnerovom ondašnjem uskom suradniku, ili također ima problema i sa Prefektom za Kongregaciju za Vjerski Nauk u 1999?

S ovakvom panoramom, doista izgleda neposredan definitivni napad na Misu. U ovom slučaju vidim malo njih spremnih ići u katakumbe (u takvom slučaju to ne bi bile crkve gdje bi se prihzvatilo reći takvu „ekumensku misu“) za biti na Katoličkoj Misi.

Ali to je što će se trebati činiti.