Kratki osvrt na Franjine video-poruke

Nemoguće je ići u korak sa svim Franjinim izrekama i činima, toliko je toga svaki dan i nedostiživo je obazrijeti se na sve i dosljedno komentirati. Mislim da bi se mogle napisati dizertacije i dizertacije o njegovim stavovima i gestama. U rujnu mi je zapelo za oko ovo što ćemo danas konačno komentirati.


Nisam odustao od nakane napisati sažeti članak o ovom opažanju jer se osvrće na jednu od najizričitijih Franjinih video-poruka; izražava njegovu misao i akciju na svim nivoima: posebno s gledišta koje ćemo komentirati. Vidjeti ćete lukavo ophođenje ovog čovjeka koji niti je glup, ni lud, niti mu je "slaba pouka". Ima onu koju ima, i koristi je na perfektno proračunat način. Usmjeriti ćemo pažnju na činjenicu koju želim podcrtati.
Video-poruka (sve se mogu vidjeti na ovoj poveznici) naziva se "Za jedno čovječnije društvo" i vrijednost koju ističe jest solidarnost. Ali nije to što želim obraditi. Pogledajte pažljivo zaleđenu sliku s video-poruke:

Što opažate? Na stolu je jedan list s kojeg Franjo navodno čita i to koji par kratkih i jednostavnih rečenica. Već zbog toga, za to mu nije potreban nikakav list za pomoć, posebno ne osobi naviknutoj na javno obraćanje. Ali eto, dopustimo da mu može poslužiti tekst na listu za ne propustiti niti jednu riječ ili malo lošije je izgovoriti, ili jednostavno da si ne dopusti ni najmanju grešku pri čitanju. ALI FRANJO NE ČITA S LISTA. ON ČITA SA EKRANA KOJEG IMA ISPRED (kako je uobičajeno kod televizijskih novinara koji prenose vijesti i sl.). Onda... čemu list? DA GA PRIDRŽI RUKOM. I to radi čega? DA BI SAKRIO KRIŽ.

Ništa je slučajno kod Franje. Ništa improvizirano. Sve ide po savršeno pripremljenom planu.

Pogledajmo sad jedan detalj s video-poruke za svibanj mjesec (imajmo u vidu da je taj mjesec u Katoličkoj Crkvi posvećen Gospi).

Tema vido-poruke je maltretiranje žena. Nešto žalosno i sramotno, jasno je, ali ako će nešto učiniti protiv ove pošasti to će biti Bog, vjera koja djeluje po ljubavi. Što manje očekivati od jednog Pape nego da govori o vjeri, ili da predstavi svijetu Gospu i njenu majčinsku zaštitu, već kad smo u Gospinom mjesecu? Ali ne, to nije tema za Franju. Uzgred budi rečeno, u video-porukama ne govori o Bogu nikad, osim u onom u siječnju mjesecu kada je predstavio lik Djeteta Isusa ali zajedno sa simbolima drugih religija.

Štoviše, događa se upravo suprotno. Pogledajte tekst koji je stavljen na lijevo od žene koja pere pod: NIKADA NEĆU BITI ROB. Upravo obrnuto od onog što kaže Djevica Arhanđelu: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj." Franjo ne govori svijetu o Bogu, barem ne o Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetomu. Mjenja Božju poruku porukom ovozemaljskog mesijanstva. Ova svibanjska video-poruka, u sebi, jest subliminalno ruganje predanju Bogu koje je načinila Djevica Marija, remek djelo - savršeno i uzor djelo - predanja Bogu izvršeno od jednog ljudskog bića. U ovom je predanju Marijinom poruka svijetu i svakom čovjeku: slobodno i ljubazno uručenje svom Stvoritelju i Otkupitelju. Ova poruka se snižava i stavlja se nasuprot nje jedna vizija bazirana na mržnji, borbi žena protiv eksplotacije muškaraca; ono što je prije bila dijalektika klasne borbe, sada je to borba "žendra", pojam kojeg se Franjo također dotiče:

[NE NA RODNO NASILJE!]

Ne možemo znati niti reći da li je ono predzadnje, to jest ono o ropkinji - službenici, svjesno ideirano od Franje; ali znam da je ta ideja protivna kršćanskoj misli, i da je kršćanski mentalitet i misao detektira i odbacuje; ni u kojem slučaju može pasti u zamku dati joj povjerenje ili smatrati je dostojnom tretmana. To da, vidim đavolsku rabotu iza ideja video-poruka.

Vratimo se našoj video-poruci devetog mjeseca. Ključni momenat skrivanja križa prisutan je u skoro svim porukama:

i pridržavajući folij ispred sebe se moglo disimulirati. Sada, čitajući u devetom mjesecu s ekrana, izdao se. Nema isprike: to je Franjo. Ali sada, ne radi se o nečem njemu posebnom, o nečem što mu je palo na pamet tek tako. To je cijeli projekt koji poseže od dosta prije i koji odražava koji su oni što ga diktiraju. I da bi prekoračili svaku mjeru, sve je to javno:

Franjo djeluje kao pijun židovskog mesijanizma i njegove vizije svijeta, ocrtane noakidskim smjernicama. Pojasniti ćemo, noakidski (od engleskog "noaquid") zakon je onaj koji je Bog dao Noji nakon Potopa. Plan u pitanju je objavljen od Eliasa Benamozegh u njegovom djelu "Izrael i čovječanstvo" (1884). To djelo je totalno aktualno, i imajući u uvid financijsku moć židovstva, ljudski sposobnog, Jakov Kaplan, veliki Pariški Rabi izjavio je povodom toga 1966: "Prema našem nauku, židovska religija nije jedina koja osigurava spasenje. Mogu se spasiti oni koji makar ne bili židovi, vjeruju u Boga koji je iznad svega i vrše moralne obaveze, ispunjavajući zakone koje je Stvoritelj dao Noji... Zbog toga rabini naučavaju da pravednici svih nacija imaju pravo na vječno spasenje. Mimo noakidskih zakona, pravila Tore i Mojskijevog Zakona samo vrijede za Židove, jer je njihov uzrok Božanski projekt stvaranja jednog naroda određenog za ispunjenje religiozne akcije u svijetu. Nada Izraela nije prema tome, obraćenje ljudskog roda na židovstvo, već na monoteizam. S obzirom na biblijske religije, već prema izjavama naših najvećih teologa, radi se o ispovijedanjima čija je misija pripremiti zajedno s Izraelom mesijansku eru navještenu od proroka. Zbog toga žarko želimo skupa raditi u ostvarenju ovog suštinski biblijskog ideala... Na taj način moći ćemo ubrzati mesijansku eru koja će biti era ljubavi, pravde i mira." (Jakov Kaplan, Razgovor s Ocem Danielou S. J. 1. veljače 1966 u teatru veleposlanika u Parizu, Pariz, 1966).

Shvaćamo li sada zašto je Franjin govor suštinski glup i stran kršćaninu? Jer je njegovo govoriti o smješcima i solidarnosti, prijateljstvu i opraštanju, o miru i ne o ratu... ali sve bez Krista! Može govoriti o Kristu - na svoj način - ali katolicima, ali ne vani, svijetu i u svijetu. Krist je suvišan u noakidskoj viziji, i Franjo je jedan od njenih propagatora.

To je misija koja je uručena Franji.

Kako je ovo moguće? U Kristovom zemaljskom životu imamo sve rečeno i navješteno. I također u pouci Apostola. Radi se o sinagogi sotone koja se uvijek borila slijepa od mržnje protiv Sina Božjega. Ne prihvaćajući ga kao Spasitelja i Otkupitelja, ostajala im je samo mržnja kao zadnji rekurs i životna snaga. "Izašli su od nas, ali nisu od naših", reći će Sveti Ivan. Zbog toga su ga odveli na Križ. I, opijeni paklenom kratkovidnošću, mislili su da vide pobjedu zadavajući smrt Životu. Njihov je pokušaj bio neplodan. Ali odonda nisu prestali. Proganjali su Njega u njegovim učenicima (prema samim Gospodnjim riječima Saulu), i poslije će Sv. Pavao potvrditi (1 Sol. 2, 14-16): "I vi braćo, nasljeđujete crkve Božje u Kristu Isusu koje su u Judeji, jer i vi trpite isti progon od ruke vaših sunarodnjaka, kako i oni trpiše od ruke židova, koji su ubili Gospodina Isusa i proroke, i nas same su protjerali i nisu mili Bogu već su protivni svim ljudima, ne dozvoljavajući govoriti poganima da bi se spasili, napunjajući tako mjeru svojih grijeha."

[Slika iz XVI stoljeća. Skupina židova profanira posvećene hostije.]

Ove zadnje Pavlove riječi iz poslanice Solunjanima su izbačene iz čitanja u posconscilskij liturgiji Novus Ordo Missae.

Nikad nisu uspjeli postići tako jaku mržnju protiv Krista u Crkvi. Ovo se jedino može objasniti u kontekstu zadnjih vremena. Do ovog perioda nastojalo se uništiti Crkvu iz vana; od Nerona, preko Dioklecijana do "Prosvetiteljske" Revolucije i naknadnih bezbožnih vladavina. Napoleon će učiniti što malo tko: protjerati će iz Rima dvoje Papa: Pija VI i Pija VI, ali bez uspjeha. Napoleon će biti poslan na Sv.Jelenu a Pio VII biti će primljen uz klicanje u Rim nakon izbjeglištva. Crkva se uvijek oporavljala i postajala bi još jačom. Zbog toga, odlučiše zadati odlučni udarac preko duge i planski razrađene infiltracije kroz desetljeća. Bila je tu titanska borba protiv nadiranja modernizma; Sv. Pio X je uspio zakočiti njihov prodor i dosta ih suzbiti, ali se oporaviše. Definitivni napad se ostvario tokom Drugog Vatikanskog Sabora (pogledati za više podataka odgovarajuću etiketu na blogu). Tada se stavljaju temelji za doseći konvergentnu točku maksimalne izražajnosti: Bergoglio.

[Čisti koncilski duh. Bergoglio]

Kristovi neprijatelji, jer ne vjeruju u Njega, nikad nisu sposobni vidjeti stvarnost: da je On Bog, i da On pobjeđuje. Crkva je On, i kada oni vjeruju da su pobijedili, izgubiti će jer Isus Krist je Bog, i Crkva je neuništiva.

Kada Bergoglio bude mislio da je najjači, potonuti će i izgubiti. Točka preokreta u kojoj će početi Obnova Crkva vrlo je blizu. Molimo s vjerom da se ubrza dan našeg spasenja.