Petnaestog ožujka L'Osservatore
Romano žalio je zbog smrti troje utopljenih pri prelasku Suve Reke, na granici
između Makedonije i Grčke:
Navode se žrtve tokom prelaska
rijeke: „Nekoliko desetaka izbjeglica pregazili su preko rijeke, ali troje ih
se udavilo: jedna trudnica od 27 godina, njena sestra od 17 i jedan njihov rođak.“
Ali ono što se ne navodi
–ističe to i Gloria.tv- jest sljedeće: skupina njemačkih dobrovoljaca poticala
je na prijelaz rijeke, uručavajući prethodno uputne listiće na arapskom i
farskom jeziku:
Otkuda ova skupina njemačkih
dobrovoljaca na baš ovom mjestu? Odakle im informacija, sredstva, prijevoz,
kontakti? Plaća li to Šoroš i dalje?
Dakle, upravo udruge poput ovih
su te koje doprinose ovakvim nesrećama. No, to je izgleda cijena „koju treba
platiti“. Ako ih je uopće i briga za to. To su izgleda neophodne žrtve gledi
neopozivog i planiranog cilja. Lateralne žrtve.
Ali to nije kraj ovoj
propovijesti – ne navedenoj također i od L'Osservatore Romano. Ima još nešto
jako ružno: sedamdeset reportera snimalo je prijelaz:
I pred sedamdeset ljudi da se
utope troje? Dovoljan podatak za razmišljati i analizirati, ali praktično
nigdje se ne navodi. U biti, važnija je vijest o tim ljudima, nego ti sami
ljudi. Doista, jedna od bitnih značajki inmigracijske krize.
Ovo uvelike podsjeća na gnusne
karikature Charli Hebda. Ti cinični satiristi koji nikad nisu bili u stanju
navesti i najmanju agresiju prema kršćanima – od Francuske pa nadalje -, a još manje je osuditi, iskoristili su
priliku utapljanja sirijskog djeteta Aylan Kurdi još da se rugaju i Bogu i
kršćanima, kao da je njihova nećut i nesolidarnost, bezobzirno optužujući ih – najveće žrtve današnjice – za sve to i
za žeđ za kontrolom tuđih država; kao da su oni i njihov – pravi i jedini - Bog
kojeg bezobrazno psuju, krivi za sve što se događa:
Franjo je taj koji određuje
politiku L'Osservatore Romano, nitko drugi. Ako ne pozitivno u svakoj sitnici,
onda da negativno jer ne bi dopustio da išta se objavi bez njegovog odobrenja.
Uostalom, opažajući sve što je Franjo do sada radio i što radi, očito je da je
vatikanski dnevnik glas njegovog nazora na svijet.
Trebamo se upitati i par
stvari. Prije početka sukoba u Siriji, ova sekularna arapska država imala je
povećanje turizma za neviđenih 711 %. Nije imala druga prema Svjetskoj Banci,
te nije bila članica ni Svjetskog Monetarnog Fonda. Imala je nafte za izvoz, i
može se reći da nitko gladan nije bio u Siriji, državi koja je napredovala iz
dana u dan.
Kršćani su mahom podrđavali
Assadov režim, jer znali su da tu nije bilo alternative: ili Assad, ili Džihad.
A u tom slučaju, oni će biti prvi na udaru.
(Crkva Naše Gospe Fatimske u Damasku, neposredno pred rat. Trebalo ih je osloboditi?)
Ali tada netko puhnu u „Arapsko
Proljeće“, strava užasa kao i svaka revolucija, poznamo ih dobro, od Sirije do
Ukrajine i diljem bijelog svijeta:
(Kerry prilikom protesta u Ukrajini. Dolje, Mc Cain, 15 prosinca 2013 podupirući "opoziciju".)
U međuvremenu, u Liban je
stiglo više od 1,2 milijuna izbjeglica. Kaže se: „pa tu su odmah do Sirije,
logično je“. Ali i Izrael je „odmah do Sirije“, ali nema tamo izbjeglice ni
jedne, i ako ijedna, tu je uz vizu do tog i tog datuma.
A o ovome nitko ne govori,
vijesti muče o ovome. Nitko se ne usuđuje ukazati na Izraela u cijeloj ovoj
krizi. Antisemtizam? Molim, molim, molim, ispravimo na samom početku: i arapi
su semiti, prema tome pojam „antisemitizam“ trebao bi se odnositi i na njih. No,
vidimo da ima isključivu primjenu na mržnju prema Izraelu, izraelcima, ili
židovima. Još jedan primjer programiranog oblikovanja mišljenja i manipulacije.
Istina je ova: taj Izrael
osnovan je i podržavan od onih koji vjeruju da obećanje Mojsiju još uvijek
vrijedi, jer njima Krist nije Mesija. A obećana zemlja je ova:
«Od pustinje i tamo od Libanona
do velike rijeke Eufrata, sva zemlja Hetita, do velikog mora na zapadu, bit će
vaše područje.» Jošua, 1,4.
Dakle među su Izraelu pustinja
na jugu, Liban na sjeveru, Sredozemno More na zapadu i Eufrat na istoku.
Eufrat presjeca Siriju.
Golanski Visovi su već oduzeti Siriji. Treba Siriju isprazniti da bi taj
teritorij mogao biti potpuno kontroliran od Izraela. Izraelski ministar odbrane
jasno je rekao: volim više ISIS u Siriji, negoli Iran (i prema tomu i Assad).
(Izraelski Ministar Odbrane Moshe Ya'alon, otvoreno govori 19 siječnja 2016: "Ukoliko moram izabrati između Irana ili ISIS, izabirem ISIS". Izvor: The Times of Israel. Dolje: Ministar piše prvo slovo Toraha namjenjene sigurnosnim trupama. Recitira talmudsku molitvu. Izvor: Chabad)
I sjetimo se poruke jednog
izraelskog oficira nedavno: Izrael treba zauzeti Siriju i držati je pod
kontrolom. Jednostavno tako.
<Bivši oficir Bezalel Somotrich nastupajući na izraelskom Channel 2, u ulozi poslanika ekstremne partije Židovska Zemlja, tvrdeći da su granice Izraela one koje navodi Tora. Skraćujići: mnogo dalje od aktualnih. I kako ih misle postići?>
Koja je uloga sirijskih (i ne
samo njihovih) izbjeglica u svemu tome? U prvom redu raseljavanje, kako smo to
već naznačili. S druge strane mestizacija Evrope. Evropski narodi uvijek su se
odlikovali redom, strukturiranim radom i tehnološkom napretkom. Nije ih lako
dominirati, ukoliko se potpuno ne razori njihov identitet. Oni narodi čiji
identitet bi mogao staviti u pitanje Novi Svjetski Poredak i njegovu
globalizaciju, trebaju biti uništeni, to jest lišeni svoje osobnosti. To se
želi postići mješanjem pučanstva, posebno arapskih i općenito istočnih i
afričkih skupina sa autoktonim evropskim žiteljima. Ostajući bez svoje
vlastitosti, biti će obične marionete u rukama nekoliko moćnika.
Moćnika koji su vrlo spojeni,
ukoliko nisu iz njihovih redova, sa sionističkim strujanjima. To je i razlog
što se Izraelu sve oprašta, i unatoč bilo čemu što napravi, bilo što im se bude
prigovorilo, oni će uvijek voditi samo onu politiku koja im bude odgovarala. Od
njih nitko neće tražiti primanje izbjeglica, niti će im primjeniti bilo kakve
sankcije uradili što uradili. Uostalom, veliki broj kritičnih osvrta na njihovu
politiku uopće ne dolazi na prikaz vijesti. Kao da se tamo ništa problematično
i ne događa.
To što je Isus Krist, Mesija,
Spasitelj i Otkupitelj svih ljudi, nema drugog imena u kojem bi se netko mogao
spasiti, umro na križu, to je židovima, u riječima Sv. Pavla, «sablazan».
Zašto? Jer oni očekuju – oni Židovi koji nisu vjerovali u Krista i njihovi
nasljedovatelji koji se toga drže – ratobornog Mesiju, Mesiju Pobjednika na
ovom svijetu, koji podvrgava pod sobom silom ukoliko je potrebno sve narode.
Mesija ne može umrijeti na križu, po njima. I zbog toga su sablažnjeni.
Zbog toga, nakon Kristove smrti
Židovi postaju «revolucionari», oni koji hoće blagostanje na ovom svijetu.
Blagostanje podređeno Odabranom Narodu, to jest, Židovima. Svi drugi narodi
tome trebaju da služe. Svi su podvrgnuti i trebaju biti podvrgnuti njihovom
žezlu. Sva politika treba biti njima na korist.
Da bi to postigli, služe se
financijskim sredstvima koji su pod njihovom kontrolom. Bog je obećao Izraelu:
„Od svojeg zemljaka ne smiješ
uzimati kamatu, ni za novac, ni za hranu, ni za igdje išta što se posuđuje na
kamate. Od stranca smiješ tražiti kamate. A od svojega zemljaka ne smiješ
uzimati kamate da te Gospodin, Bog tvoj, blagoslovi u svim tvojim djelima u
zemlji u koju ideš, da je primiš u posjed“. Ponovljeni Zakon 23, 21-22.
I još:
„Gospodin će te učiniti glavom,
ne repom. Ti ćeš samo biti gore a nikada
dolje,...“ Ponovljeni Zakon 28, 13.
I to bi trebalo biti tako,
„ukoliko vrše Gospodnje zakone“. Jer Mesija je trebao izaći iz Izraela i tako bi Izrael služio cijelom svijetu. To
je bio razlog opstanka Izraela, da bi spasenje moglo doći svim ljudima. Ali oni
nisu htjeli prihvatiti obećanog Mesiju, i pretvorili su samog sebe u Mesiju
Rabin Baruh Levy, u drugoj polovici
devetnaestog stoljeća, predstavlja nauk Izraela kao Naroda-Mesije, to jest,
Izrael kao narod jest Mesija (odatle i naziv „Holokaust“ s velikim slovom, jer
to je žrtva cijelog Naroda – Mesije. Nitko drugi ne smije koristiti tu riječ,
samo Izrael. Zato makar i Armenci imali neslućeni broj žrtava u Prvom Svjetskom
Ratu, o tome se ne treba govoriti niti to isticati. I nikad porediti sa
„Holokaustom“ – „Žrtvom“.). I cijeli
svijet prema tome treba služiti njemu. Financijskom moći, preko
strukturiranog lihvartva, dovode sve nacije redom u ovisnost preko neisplativog
duga. Na taj način podjarmljuju sve narode, praveći upravo obrnuto od onoga što
je Bog htio za Obaćeni Narod (koji to više nisu Židovi, već to je Novi Izrael,
to jest, Crkva). A ona ne postoji da bi podjarmljivala narode, već da bi im
donijela spasenje.
Dakle, ravnine se potpuno
mijenjaju. Umjesto dovođenja Slobode i Spasenja, dovodi se Ropstvo. Umjesto
duhovne slobode, tjelesni progon i tjeskoba beznađa.
Ipak, u suštini radi se o
vječnoj borbi između Dobra i Zla, između prihvaćanja Krista i njegovog
odbijanja. Sve se to stvarno i proročki odigralo u Centru Povijesti, na
Kalvariji. Što tada rekoše farizeji, svećenici, saduceiji, članovi sanedrija?
„Ako si zbilja Mesija, siđi s križa!“ Ne vjeruju, dakle, u Božjeg poslanika,
žele svoje kraljestvo na ovom
svijetu. Ne žele služiti, već dominirati.
Zaboravljaju da se može
dominirati samo na ovom svijetu, nakon Suda koji čeka svakog od nas odmah iza
smrti, provodi se Božja pravda. Do tada Bog čeka na obraćenje, i daje nam
vremena za to, i strpljivo nas čeka. Ali jednom mora nastupiti sud, i tada će
se otrati svaka suza prolivena zbog nepravde, kazniti svaki grijeh i hula na
Boga. Tko bude dostojan, koga Bog takvog nađe, uzeti će Bog sa sobom. Drugi ili
na vječnu osudu, ili na privremeno ispaštanje i čišćenje već kako komu.
Zbog toga sve izgleda kao da
zli pobjeđuju, i da imaju uspjeha beskrupulozni, odvratni stvorovi koji nemaju
ni načela ni principa, ni dobrog osjećaja osim svoga Ja. Ali doće mak na konac,
i svatko će naplatiti prema svojim djelima. Zbog toga Bog čeka, i ne može se
umoriti čekajući. Zli misle da pobjeđuju, dok samo štetu čine, štetu za koju će
zdušno isplatiti do zadnje pare.
I zbog toga čovjek ne treba
željeti osvetu (država treba pravdu da primjeni, jer zakona i reda mora biti;
to je naravno načelo), jer „osveta je Božja“, ne boj se.
U međuvremenu, dakle,
neprijatelji Božji more pojedince i narode, kao što su u onaj Veliki Petak
morili Krista. Jer u Kristu je sva povijest zapisana.
Tako je i Crkva napadnuta, i
dovedena do prividne smrti. Ono što se desilo s Kristovim Tijelom, dogodiće se
i sa njegovom Crkvom, njegovim Mističnim Tijelom. I već se događa. U vremenu
smo Pasije Crkve.
Preko jezika đavla, to jest,
hereza i krivog nauka, oslabljena je vjera i ohladnjela ljubav kod tolikih kroz
zadnjih nekoliko desetljeća. Modernizam se uvukao među tolike kršćane preko
velikog nasrtaja u Drugom Vatikanskom Saboru. Točka po točka nauk je drugi, makar jedva primjetno i
koristeći dvoznačan govor, u odnosu kakav je bio kroz cijelu Crkvenu
Povijest.
I Ivan Pavao II i Benedikt XVI
govorili su da su Židovi i dalje Izabrani
Narod, što otvoreno proturječuje iskonski nauk Crkve, od Evanđelja preko
Sv. Pavla pa do Drugog Vatikanskog Sabora.
I onda dolazi „vladavina“ koja
to nije jer je „vladavina“ čovjeka u bijelo obučena, ZovimeJorge kako on sam to
kaže. Bog ne može to htjeti da njegova Crkva institucionalno ne traži obraćenje
Židova. Predan potpuno Sinagogi,
Srami se križa, krije ga pred
rabinima „da ih ne bi uvrijedio“!?
Taj isti rabin, Yitzhak Yosef,glavni rabin Izraela, nakon upute generala Gadi Eisenkota svojim vojnicima o
izbjegavanju pretjeranog korištenja oružja: «Kada se nađemo pred nekom
djevojčicom od 13 godina koja drži nožice ili nož na izvjesnom odstojanju od
vojnika, ne želim vidjeti vojnike prazniti spremnicu hitaca u takvim
prilikama.», je prije neki dan rekao da postoji religiozna dužnost pucati na
sve palestince ukoliko se "zna" da je terorist. Čak savjetuje vojenike da ne
slušaju svoje zapovjednike, već da odmah otvore vatru. Ono što je posebno
zanimljivo ovdje jest da se rabin oslanja na zapovijed danu u Starom Zavjetu za
iskorenje amalečana. Drugim riječima, oni i dalje primjenjuju sve propise
Starog Zavjeta koje su samo imale smisla u onom kontekstu opstanka Izraela pred
idolopoklonstvenim narodima koji su ga mogli voditi u potpuno uništenje.
Ali, Mesija, Isus Krist, ne
postoji za njih. I što je još bitno, radili oni što radili, nikad im nitko neće
tražiti bilo kakvu odgovornost za njihova djela. Doista, kao da cijeli svijet
treba biti njima u službi.
(Menorah u SAD i rastavljanje
Crkve i Države, ali ne Sinagoge i Države.)
Pred takvima Franjo se klanja,
i neće li židovska sekretarica Izraelskog Predsjednika pozdraviti bilo kojeg
čovjeka koji nosi križ, Franjo će pokriti rukom te se njoj pokloniti.
Takvom jednom čovjeku Isus
Krist je dao ključeve Kraljevstva Nebeskog da vodi njegovu Crkvu? Ne, ne
vjerujem. Kao i zbog mnogih drugih teoloških razloga koje ne navodim ovdje, već
samo se odnosim na cijeli ovaj proces planirane migracije.
Stav je dakle koji zastupam: ne
radi se o spontanom gibanju masa progonjenih izbjeglica, već o planiranom
tjeranju i poticanju masa ljudi u sklopu osvajanja i mjenjanja lica Evrope,
novoj fazi Novog Svjetskog Poretka, te geostrateškog cilja Izraela.
I još Franjo otvoreno zbori da
se radi o očitom islamskom osvajanju Evrope, i da će Evropa opstati «ukoliko
održi svoje korijene». Kad ne bi postojala definicija riječi «cinizam», mogli
bismo reći: «e pa to je to».
U ovom projektu vladanja
svijetom, sionistički projekt određuje za svijet opće naravne zakone koje će ga
držati pod židovskom glavom i vodstvom, i tako bi svijetu dali smisao. Židovi
imaju posebno poslanje svjetskih čelnika, dok ostali narodi imaju oslobođenje u
vršenju naravnih propisa koji se mogu sažeti u tkzv. Noahizam, sustav načela
koji vrijedi za pripadnike bilo koje religije, sažet u priznanju Stvorietelja i
pozitivnih osjećaja jednih prema drugima.
To je upravo i Franjin projekt
u svemu ovome: odatle njegove prazne riječi i šuplji savjeti: smiješi se, budi
solidaran, brinimo se za bližnjega, okoliš... ali Boga jedva da spomene, a
Isusa Krista tek, ako i to, samo kršćanima, uvijek u sklopu općeg zajedništva.
Rabin Skorka to i kaže: Franjo
ima jednu misiju da ostvari. Tu mu misiju daje židovskvo liderstvo, a ne Bog.
Njegova je zadaća oduzeti osjećaj i poimanje nadnaravnog među katolicima, i
voditi ih, tolike slijepe koji se od slijepa daju voditi, općem, globalnom jedinstvu čovječanstva... ne Crkve! Crkva se na
neki način razvodnjava i postaje udio općeg projekta ujedinjena ljudske rase...
ali ne pod znakom Isusa Krista.
(Argentinski rabin Skorka: "Franjo zna da ima jednu vrlo specijalnu misiju za ispuniti")
Normalno, neće, jer ne može,
uspjeti u tome; ali će štetu napraviti ogromnu.
Franjo ne nastupa kao katolik.
Ali zato Orban djeluje kao čovjek čija je Danica kršćanska misao i stav. Pred
nekoliko dana, praktično niti jedan zapadni list je preveo Orbanov govor Mađarima
povodom dana Nacionalne Nezavisnosti. Našao sam ga na blogu Vrata Evrope (Gates of Vienna), i vrijedi pogledati upozorenje Orbana i njegove savjete za
suprostaviti se ovakvim mraćnim projektima.
Orban: «Danas je u Evropi
zabranjeno reći istinu.» «Evropa, naš zajednički dom, nije slobodna.»
«Zabranjeno je reći da oni koji dolaze nisu izbjeglice, već da
Evropi prijeti opasnost od migracije», istaknuo je Orban u svom govoru koji se
može smatrati povijesnim.
«Zabranjeno je reći da desetine
i desetine milijuna se pripremaju za poći u pravcu naših zemalja»
«Zabranjeno je reći da migracija donosi zločin i teror našim
nacijama».
«Zabranjeno je ukazati da mase
koje dolaze iz drugih civilizacija stavljaju u opasnost naš način života, našu
kulturu, naše običaje i naše kršćanske tradicije».
«Zabranjeno je upozoriti da su
oni koji su došli u prijašnjim valovima već stvorili svoje vlastite svjetove za
same sebe, odvojene od ostalih, sa svojim zakonima i idealima, koji razaraju
tisućljećnu strukturu Evrope».
«Zabranjeno je reći da se ne
radi o jednom lancu slučajnih i neželjenih posljedica, već o jedoj operaciji
orkestriranoj i pripremljenoj već od prije; da se radi o masi svijeta upućenog
protiv nas.»
«Zabranjeno je reći da se u
Briselu pripremaju planovi za prevesti strane toliko koliko bude moguće brže i
instalirati ih među nama».
«Zabranjeno je prihvatiti da je
cilj instalacije ovih ljudi preinaka
kulturnog i religioznog okoliša Evrope i poremećaj njenih etničkih temelja,
eliminirajući posljednju barikadu protiv globalizacije: Države-nacije.»
«Zabranjeno je reći da sada
Brisel tajno guta sve više i više prostora nacionalnog suvereniteta, i da u
Briselu mnogi studiraju planove Ujedinjenih Država Evrope; nešto za što im
nitko nije dao dopuštenje.»
«Danas se je zapisalo u knjizi
sudbine da će svjetske bezlične mračne moći eliminirati sve što je jedinstveno,
autonomno, vjekovito i nacionalno. Mješati će kulture, vjerovanja i pučanstvo
sve dotle dok se naša mnogolika i ponosna Evropa ne potčini i dok ne izgubi
svoju vitalnost. I ukoliko se predamo fatalno ovom rezultatu, naša sudbina biti
će obilježena i završiti ćemo probavljeni u ogromnim crijevima Sjedinjenih
Država Evrope».
Orban
govori kao heroj i upozoritelj, prorok kojeg dao Bog poslušali.
ZovimeJorge
govori kao pokisao, bijedni, necjenjeni jer nevrijedni, beskičmeni agent kripto
židovstva.
