Razlozi povećanja agresivnosti prema Iranu

Nad šitskim klerigom Nimr Baquir al Nimr izvršena je smrtna kazna 2 siječnja ove godine od strane Saudijske Arabije.

(Broj nad kojima je bila izvršena u isto vrijeme smrta kazna bio je čak od 47 osuđenih, načinom koji se jedva razlikovao od kalifatskog. Dolje, tajno načinjena slika jednog od prijašnjih pogubljenja.)

Ali zašto ga ubijaju sada, nakon što je bio zatočen već od 2012?

Razlozi prvenstveno mogu se svrstati u dva tipa:

1. Cijena nafte, neodrživa za Arabiju. Upravo zbog toga stvara ovu regionalnu krizu da bi povećala njenu cijenu.

Minimalna cijena barila, dovoljan da saudijci plate svoje državne troškove, jest približno 35 $ po barilu. Ovo prema zvaničnim prognozama, ali ovi uvijek (doista čudno kad se radi o arapima) imaju neku «neočekivanu» crnu rupu, na način da troškovi prevaziđu dohodak čak i uz veću cijenu nafte.

Situacija je, dakle, slijedeća: Prema budićim burznim cijenama nafte prema Bloombergu, njena cijena je već 34 $ / baril:

dok se u međuvremenu saudijski deficit agresivno povećao u zadnje dvije godine, i neočekiva se skora promjena ovog trenda (Vesti), posebno ne za ovu godinu:

Es decir, ekonomska situacija Saudijske Arabije slična je u makroekonomskim ciframa onom istom stanju u kojem je bila Grčka 2009.

Odakle dolazi ova nerazmjernost između prihoda i troškova?

Prvenstveno zbog ogromnog povećanja vojnih troškova poduzet od saudijaca posljednjih godina. Treba podsjetiti da cijena nafte (110-115 $/baril) od prije par godina «dopuštala» je biti «neumjeren» u troškovima. Međutim, i očigledno, nagli pad nafte ne dopušta nastaviti i dalje živjeti punom parom. Arabija troši u vojne potrebe više nego u obrazovanje, i više nego dvostruko u zdravstvo:

tako da su saudijci došli do te točke da su između sedmog i osmog mjesta na svijetu prema ulogu u ratnu mašineriju:

Napraviti ćemo i usporedbu iz drugog aspekta: vojni trošak SAD predstavlja 41% ukupnog svjetskog ulaganja u vojni aranžman; Kinezi ulažu 8,2%, Rusija 4,1% i Saudijska Arabija 2,8%. Moglo bi se reći da ne izgleda toliko, ali ta brojka je neshvatljivo ogromna za jednu zemlju sa tako malo pučanstva. Evidentno je, da ukoliko cijena nafte ne bude skočila, i uza sve izloženo i dalje bude vršena praksa korištenja zlatnih klozetskih šolja izabranima, ne postoji ekonomska struktura koji može izdržati takav teret. Saudijski imperij je načet.

U tom smislu, možemo si i čestitati.

Međutim, saudijci ne samo ulažu u oružje kao koketa u biserje da bi se pohvalila (bolje reći da bi je pohvalili i još joj se divili; njihova satrapska taština je Gospođica ministarka na stotu); već ga koriste naveliko u Jemenu – pitanje je da li će se usuditi sa Iranom. U tom slučaju, bez daljnjeg, cijena goriva bi se povećala kao pjena. U isto vrijeme, ostale zemlje poluotoka (riječ je više manje o rodbini) dokidaju diplomatske odnose sa Iranom: Bahrein, Sudan, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuwait, i na koncu Qatar.

Navodni razlog bio bi nasrtaj na Saudijsku ambasado u Teheranu nakon al Nimrovog pogubljenja; ali samo se prisjetimo da je Gaza, ta tako bitna Gaza za arapski svijet (ironija), bezbroj puta bila napadnuta od Izraela, ali rođaci nisu prešli na dokidanje diplomatskih odnosa sa Tel Avivom.

Vratimo se na časak na slučaj Jemena: saudijski tenkovi nalaze se potpuno u službi Al Qaedinih postavki u toj zemlji, u otvorenom okršaju protiv šitskih grupa. Ali ne velikim uspjehom, ni blizu. Tenkovi Abrams američke proizvodnje kažnjavani su protuoklopnim raketama Konkurs, još iz sovjetskih rezervi. Sa svom sigurnošću dobivenih od Irana:

<Dva Abramsa uništena od raketa Konkurs u Jemenu. Ovdje se očito radi o «iskorištavanju» polovnog oružja, no dođe li do sukoba Arabija-Iran, situacija bi bila nesagledivo gora>

Sniženje cijena nafte bilo je poduzeto, paradoksalno, od SAD u suradnji sa Saudijskom Arabijom u cilju slabljena Rusije, čija ekonomija ovisi u velikoj mjeri, ali ni približno kao kod saudijaca, od izvoza naftnih derivata. Rusija je, nema o tome nikakve sumnje, veliki neprijatelj Novog Svjetskog Poretka. Treba biti dotučena pod bilo koju cijenu, nije potrebno citirati Hillary ili Husseina, evidentno je.

<Hillary kaže: «Putin je Hitler», i, oh gle čuda!, mas mediji na lancu počnu lajati.>

Ali, dešava se paradoks: Rusija još uvijek se ne utapa; nema ni pokazatelja da bi nešto tako moglo se desiti barem u skoroj budućnosti. Udaraju i udaraju u Siriji (moraju; ukoliko Sirija i Iran padnu pod sunitski utjecaj, Kakvaz i ruske stepe bi gorijele zbog utjecaja na ruske sunite), i ne umaraju se. Nisu pali na udicu koju im je servirao Erdogan podlim obaranjem vojnog aviona. Nasuprot: sada bombarderi –pri svakom letu- idu pod zaštitom dva lovca. Znate li čiji su lovci? Radi se i o Iranskim F14... Ne da im je toliko to potrebno, ali da se zna tko je s kim, i u kojoj mjeri. Assadova vojska i dalje napreduje, kalifatske junačine izvlače se već kako mogu.

Zaokružavajući, Rusija je i dalje na nogama, Assad također.

Nešto što se ne dopada nimalo Izraelou. Tako dolazimo do idućeg razloga:

2. Izraelska geopolotika

Ova se bazira na kontroli svojih neprijatelja. Od ovih, prvi su Iran i Asadova Sirija. Jedan način za ostati na nogama jest primjenjivati Cezarov princip: divite et impera. To jest, Izrael je nedodirnut dok njegovi susjedi krvare, i radi toga ništa bolje do bitka bez kraja između sunita (čiji je neprikosnoveni lider Saudijska Arabija uz pomoć drugih manjih arapskih zemalja Zaljeva) i šita (u prvom redu vođeni Iranom; ali također je tu prisutna i vladajuća Asadova grupa).

U ovom smislu, činjenica je da Saudijska Arabija, makar se predstavljala zaštitnica i od Alaha izabrana braniteljica muhamedovog pravca, de facto ne nastupa kao smrtni neprijatelj Izraela, što bi trebala biti, makar u «teoriji». Kako ovo može biti, kako se ovo može dogodit? Nije nam nužno to efektivno znati, ali to možemo opaziti. Mogli bi reći da čak djeluji kao jedna vrst saveznika.

Svemu ovome, sada se pridodaje nešto potpuno novo na međunarodnoj sceni: saudijski deficit. I kome oni trebaju novac? Meni ili tebi? Tko je pozajmitelj? «Onaj» tko je iza svega toga jest IMF i WB, na koncu konca međunarodna financijska elita...  koja je sinonim sionističkog lobija.

Ulazeći, dakle, Riad u ovu vrstu spirale duga, neće činiti ništa drugo do biti totalno na usluzi projekta koji biti na korist Izraelu. Nema se tu šta više nadodati.

Ovaj sionizam je nešt realno, ne radi se o paranoičnom maštanju upaljenog mozga. I ukoliko se hoće opvrći ova teza, što je legitimno, podsjećam da se vrijednost jedne teorije mjeri suglasnošću sa opaženim podacima. Ove podatke već smo predstavili i komentirali.

Toliko je realan ovaj sionizam, da je ovih dana, javno i u sred bijela dana, bez kazne ni osude ni opovrgavanja, niti čak javnog ismjehivanja, jedan bivši izraelski oficir, današnji poslanik, otvoreno zahtijevao bombardiranje Damska jer Tora daje pravoIzraelu okupirati i imati kao svoju Siriji, i nešto više od Sirije:

<Bivši oficir Bezalel Somotrich nastupajući na izraelskom Channel  2, u ulozi poslanika ekstremne partije Židovska Zemlja, tvrdeći da su granice Izraela one koje navodi Tora. Skraćujići: mnogo dalje od aktualnih. I kako ih misle postići?>

Opet podsjećam, mimo čudne zgode (ovako ćemo je nazvati) što bi nam mogla izgledati, činjenica je da su Golanski Visovi, međunarodno priznati kao teritorij Sirije, okupirani od Izraela i de facto mu pripadaju. Izrael ne dopušta niti čak da ih nadgledaju plavi šljemovi (to je za raju, ne za gazde): ne, njihovi su. Oni tako kažu.

Sažimamo: Iran mora izdržati provokaciju, kao što je Rusija izdržala provokaciju obaranja svog bombardera od strane Turske. Veća im je korist u tome, a i svijetu čitavom. Treba imati čvrstu ruku koja suludo ne drhti,ukoliko se hoće biti ozbiljnom zemljom.

Blago nama svima ukoliko nastupe ovim načinom i ne dopuste se izazvati.

Ipak, možemo reći i ovo, kao mali predah: mutljivci nisu postigli sve ono što su naumili. Asad je i dalje na čelu, Rusija je iznenadila i svoje i tuđe... nadajmo se slično tomu da Iran ne nasjedne.

Od koga misliš da će to ovisiti? Reći ću ti to na uho, i ne zaboravi to nikad, ponavljaj to sam sebi i svojoj djeci i dan i noć, kad se ustaješ i kad liježeš: ovisi o tomu da li ih ima petero pravednih u Sodomi.

Ovisi o broju svetih koji bude. Ovisi o tome da li ljubiš, da li moliš, radiš i trpiš za sve, iz ljubavi prema Kristu. Ako je vruće, a ti se ne žališ. Ako si gladan, a nisi nestrpljiv. Ako piješ i ne opijaš se. Ako trpiš dosadna. Ako se ne dosađuješ, već ti je dan ko tepih pun niti od svakog trenutka otkanih za Boga. Samo ako si spojen s njim milošću Njegovom, moći ćeš doprinijeti za mir, jer je mir Božji dar.

Možda nas Bog čuje.