Kako Putin slavi Božić, i kako je za Božić u Bijeloj Kući

Ne interesira nas koherencija u zlu. To jest, ne interesiraju nas, ne služe nam izjave ovog tipa: "Ovaj čovjek ne vjeruje, i zato ne slavi Božić, koherentan je".

Što će nam takva koherencija? Jest, dosljednost je, ali na tomu i ostaje. Gore je, svakako, činiti kao gradonačelnica Madrida: zahtijevati da budu na tradicionalnoj procesiji za Bogojavljenje... tri kraljice! (umjesto tri kralja, ili i uz njih pa još tri kraljice. Ne mogu ni trenutak dopustiti da njihova ideologija žendra ostane bez upliva. Ni Božić ostavljaju na miru.). Ali, makar i ne bilo ovakvih uvreda na Boga i vjeru, ne želimo dosljednost u lošem.

Vrlo je bitno da se na najvišem nivou Države časti Božić. Ukoliko su vjernici, Bog će im to dvostruko uzratiti. Ali i kad ne bi bili, ukoliko ovim gestom na neki način klecaju svoje koljeno pred Kraljem kraljeva, taj čin neće ostati bez eha kojeg Bog blagosivlje.

Ovako je Putin slavio prošli Božić:

Mnogo, mnogo znači da se Predsjednik prekrsti:

jer Krist treba biti javno priznat kao Kralj. Sve što ide u ovom pravcu, Bog ne zaboravlja.

A što imamo ovih dobrih, dobrih dana pred Bijelom Kućom? Ogromni židovski menorah predsjeda pročelje zgrade. Znamo tko vlada:

Ipak, židovski ratni veterani su tražili, i dano im što su tražili, da bijeli križ koji je predsjedao brdo Mt. Soledad, San Diego, u sjećanje na žrtve Korejskog rata,

bude skinuta (ne samo za dan, ili za priliku - već zauvijek).

Jest, Dijete Isus je progonjeno ponovo, stoti i stoti put nasrću bijesno na njega.

Ali ne mogu pobijediti, prvo jer je Bog; drugo, ukoliko ti i ja, sada, ovdje i uvijek, u našoj duši i u našoj ulici, učinimo da nam ne začepe usta te navijestimo glasno, jasno i bez stida tko nam je Kralj.

I usput, da nam ga ne odvedu i iz naših država: Evropa, budemo li vjerovali tako će biti, mora se povratiti Kristu.

Sretan Božić! Do skora.