Korekcija Kardinala Burke... ali samom sebi

Priznajem da je obeshrabrujuće. Očekivao sam šah mat Bergogliu, i sanjao sam s tim

ali Bergoglieu je na kraju ispao pametniji

Po svemu sudeći italijanski blog Anonimi della Croce u kojem pišu konzervativni svećenici s kontaktima u Vatikanu, jedna vrst vatikanskog WikiLeaksa, dao je za gotovo da će četvorica kardinala odustati od najavljene korekcije Franji. Doista, ta korekcija je bila najavljena za "izvjesno vrijeme nakon Bogojavljenja", i već očigledno dobro odmakli u korizmi ustanovljujemo da će od te ispravke... biti ništa.

Informaciju s ovog bloga su prenijeli na mnoge druge web stranice (Gloria.tv na primjer već sutradan, 16/03/2017) navodi razloge ovog – oprostite mi, ali na koncu ću ga kalificirati: smiješnog – ponašanja: četiri kardinala su vidjeli da ne računaju s dovoljnom podrškom.

A zašto onda se upuštaju u nešto ovakvo? Što je važnije, broj manifestanata na trgu, ili istina? Ako je nešto loše, loše je, neovisno o broju i položaju osoba koji to promiču.

Konačno, čemu govoriti više? Obeshrabrujuće i patetično. Onda, ako su već oni smatrali da nešto nije bilo u redu sa Amoris Laetitia, i da to „nešto“ može dati mjesto ničem manjem nego li profanaciji Tijela Kristovog, kako onda da taj razlog odjednom nestaje? Što je važnije od tog? Da se dođe do „šizme“? Ali ako se ne brani istina, ako se dozvoljava da se sa Petrove Stolice – nešto što se ne može dogoditi – da Tijelo Kristovo bude obešćašćeno, upravo tada je kada se nanosi preteška rana Tijelu Kristovom koje je Crkva.

Sažmimo: koja je posljedica ovog čina, ove, recimo to otvoreno: predaje? Da Bergoglio ima odriješene ruke za činiti što mu se prohtije. I sada treba vidjeti da li će se ispuniti predviđeni (najavljen od istog bloga Anonimi della Croce) napad na Euharistiju, to jest promocija jedne takve „ekumenske mise“ koja bi prema informacijama trebala služiti u isto vrijeme protestantima i katolicima (i jedni i drugi mogli bi prisustvovati istoj „misi“). To jest, ne bi bila više misa.

Radi se samo o glasinama „vatikanskog WikiLeaksa“ ili o potkrijepljenoj pretpostavci, ili još nešto sigurnije? Vidjeti ćemo. Ono što je istina jest slijedeće: ako doista Franjo nije Papa, djelovati će kao takav – anti-Papa. Neće biti tamo kao onaj tko ne bi bio Papa, i ne radio ništa štetno. Ne, ako nije Papa, raditi će kao onaj koji nije. Vršiti će i započinjati projekte koji nisu od Boga, baš kao što on i nije njegov Vikar. Ako nije Kristov Vikar, govoriti će u ime nekog drugog, i taj neće biti Krist.

Ipak, sada se budi jedna nada u izvjesnim sektorima: ta nada je Benedikt XVI. Prekinuti će svoju šutnju, misle. Braniti će Euharistiju i diće će svoj glas. Zašto, ako ne zato, je obučen u bijelo i idalje živi u Vatikanu, ako ne za ispuniti Božju misiju, ili ovo ili ono proroštvo?

31 studeni 1999. Potpisuje se Zajednička Deklaracija (između katolika i luterana) u vezi nauka o Opravdanju u Augsburgu. Zašto 31 studenog? Jer je bio 31. studeni  1517 kad je Luter zakucao svojih 95 teza na vratima crkve u Wittenbergu. I zašto u Augsburgu? Jer je bilo tamo 1530-te kad je Luter svečano proglasio da je osnovana njegova nova religija. To je kao implicitno prihvatiti da protestantizam ima nešto za vidjeti s Crkvom.

[Konmemoracija desete obljetnice Zajedničke Deklaracije. Sada također s metodistima.]

Tko je bio taj tko je učinio mogućim ovaj dogovor? Prema protestantskom „biskupu“ GeorgeaAnderson, predstavniku Evanđeličke Luteranske Crkve u Americi, osoba koja je spasila dogovor bio je Kardinal Joseph Ratzinger. „Bez njega ne bismo imali Deklaraciju“, rekao je Anderson.

U točci 15 spomenutog dokumenta se navodi:

„Samo po milosti preko vjere u Krista i njegovog spasiteljskog djela i ne na osnovu bilo koje naše zasluge, prihvaćeni smo od Boga i primamo Duha Svetoga koji obnavlja naša srca, dajući nam snagu i pozivajući nas na dobra djela.“

Klasična pozicija Katoličke Crkve jest da je vjera potrebna za spasenje (to jest, bez vjere nema spasenja), ali s ciljem da zasluži spasenje vjera treba biti praćena dobrim djelima koji odražavaju suradnu ljudske volje. Protestanti niječu doprinos slobodne volje za spasenje. Za njih samo je vjera potrebna za spasenje. Augsburški dokument uvodi jedan novi pojam: milost. Sada bi prema tome vjera zajedno s milošću bila dovoljna za spasenje. Vrijednost dobrih djela se izričito niječe. Nema je nigdje. Obratite pažnju: „potiče nas se“ na vršenje dobrih djela, ali to nije potrebno. Doista, katolički je nauk „spašava se tko je u milosti“. Ali opet dolazimo na isto: nisi u milosti ako svojevoljno ne želiš dobrim djelima pratiti vjeru koju navodno ispovijedaš. Drugim riječima ta vjera bila bi mrtva i nedjelotvorna (ni dovoljna za spasenje).

Da li će se protestanti usprotiviti jednoj ovakvoj deklaraciji? Nikako. Jer je suglasna s njihovim stavom sola fide (samo vjera). Naprotiv, daju li katolici leđa tradicionalnom nauku o opravdanju s ovakvim stavom? Da, gospodine: jer je neophodno da Vi odgovorite djelima na Božju inicijativu.

Atila Sinke Guimaraes navodi još argumenata koji precizno ukazuju na odstupanje od vjere ove deklaracije. Podsjeća na kietističke (od latinskog „biti miran“ u smislu „nepokretan“) propozicije osuđene od Pape Inocencija XI u Konstituciji Coelestis Pastor (20/11/1687):

„Br. 2. Želiti aktivno djelovati jest uvrijediti Boga, koji želi biti on sam isključivi agent (učinioc); i onda je potrebno predati se potpuno u Boga.

Br. 4. Naravna aktivnost jest neprijateljica i priječi Božje operacije i istinito savršenstvo jer Bog želi raditi u nama bez nas...

Br. 40. Može se doći do svetosti bez spoljne aktivnosti.“

Evidentno je da je protestantizam napojen kao spužva sličnim i gorim tezama. Usput može se opaziti da se ove tendencije mogu naći prisutnima i izvjesnoj mjeri među karizmaticima.

U redu dakle, tko nas je spasio od protestantizacije? Samo imaš nepovjerenja prema mladom koncilskom stručnjaku Josefu, Rahnerovom ondašnjem uskom suradniku, ili također ima problema i sa Prefektom za Kongregaciju za Vjerski Nauk u 1999?

S ovakvom panoramom, doista izgleda neposredan definitivni napad na Misu. U ovom slučaju vidim malo njih spremnih ići u katakumbe (u takvom slučaju to ne bi bile crkve gdje bi se prihzvatilo reći takvu „ekumensku misu“) za biti na Katoličkoj Misi.

Ali to je što će se trebati činiti.

Značajna teološka greška čuvenog egzorciste u vezi ekumenizma

Ne pratim blog poznatog španjolskog egzorciste Jose Antonio Fortea, ali jedan dopisnik mi je poslao pitanje gledi skorog Forteovog članka o najnovijim "ekumenskim" Franjinim aktivnostima. Prevodim uvodne riječi egzorciste:

"Danas sam pročitao vijest da će se idućeg 13. ožujka održati anglikansko bdijenje u Bazilici Svetog Petra u Vatikanu. Oni koje me poznajete, dobro znate da je ova vijest muzika za moje uši. Još jedan korak, pa opet drugi, na putu prema novoj ekleziologiji u kojoj se Nasljednik Svetog Petra pretvara de facto u glavu kršćanskih konfesija."

Članak je uveden sljedećim slikama:

Koje je ogromno teološko zastranjenje ovog što se prenosi?

To da se poistovjećuju pozdravi u vjeri Svetih Apostola Petra i Pavla, stupova Jedne, Svete, Katoličke i Apostolske Crkve, sa "ekumenskim" pozdravima pretpostaljenog katolika s dotičnim šizmatikom i heretikom.

To je ogromna uvreda Katoličkoj Crkvi, poštovani Don Jose Antonio. Vi nastojite opravdati i još pri tom uzdignuti profanaciju jednog od nasvetijih mjesta za katolike, poredeći ga sa zagrljajem u vjeri dvojice Svetih Apostola.

Ne prolazi, Don Jose Antonio.

Problem je u tome što Vi smućujete tolike katolike s ovim besmislom. Za čuditi se još više, jer pored tolikih izazvanih "čuđenja" Vašim člankom (ne znam kako ih uspije toliko umetnuti u tako malo riječi), Vi pišete slijedeće u jednom komentaru:

"Točno Jamon, nadam se (nemam apsolutnu sigurnost), da sada Lefebvre i Luter razgovaraju o mnogim stvarima na nebu kao dobri prijatelji."

Vi se nadate da je Luter spašen na Nebu, nakon prokletsava i izopćenja koje je primio zbog promicanja svojih hereza i nakon što je nanio Crkvi jednu od najvećih rana u njenoj povijesti?

Doista, nevjerojatno. Nevjerojatno kako nisko može pasti kada se nasljeduje Franju. Inače, to je neizbježivo: "Ako slijepac vodi slijepca, obojica će pasti u jamu" (Mt 15, 13).

***

Vidim da dolaze vrlo teška vremena za Crkvu. Govori se o pripremanju radikalnih promjena u misalu Novus Ordo (mise na koju naš narod obično ide) koji bi dale definitivni udarac mogućnosti sakramentalne valjanosti istog. Dobro informirani italijanski blog Anonimi della Croce (izgleda se radi o blogu kojeg vode par svećenika s dobrim vezama u Vatikanu) detaljno govori o tome. Naravno, informaciju primam samo tako: kao informaciju koju treba provjeriti i usporediti sa onim što se doista događa. I, svakako, vidjeti ćemo da li će se obistiniti ono o čemu se govori, ali sve upućuje da je doista tako.

Stvari se uklapaju. Prošle nedjelje Franjo je posjetio jednu anglikansku crkvu u Rimu praveći neku vrst "službe" - ne "euharistije" - s njima. Rekao je između ostalog:

"Bio sam prisni prijatelj Biskupa Gregorz Venables, jedan bliski prijatelj. Ali ima jedno drugo iskustvo: na sjeveru Argentine instalirane su anglikanske misije sa urođenicima skupa s katoličkim misijama sa istima. I anglikanski biskup i katolički biskup mimo surađivanja, poučavaju. I kada ljudi ne mogu ići nedjeljom na katoličko slavlje idu u anglikansko, i anglikanci na katoličko, jer ne žele propustiti jednu nedjelju bez slavlja; i rade zajedno. I ovdje Kongregacija za Nauk Vjere zna za to. I činiti karitativno zajedno. I oba biskupa su prijatelji, i obje zajednice isto tako."

Ovo je na liniji ukazanog u blogu Anonimi della Croce: već je ustanovljena jedna tajna komisija sačinjena od katolika, luterana i anglikanaca koji rade na novom "ekumenskom" ritualu (to jest navodno "misi") koji bi vrijedio (!?) u isto vrijeme za sve. I štoviše, Franjo bi bio jedna vrsta Predsjednika svih kršćanskih denominacija. U tom slučaju, Novus Ordo ili bolje reći njegova reforma ne bi mogla biti valjana. Sjećate se proročanstva proroka Danijela prema kojem polovicom sedmice biti će dokinuta Žrtva? Sa uzurpirane Svete Stolice, svakako. U tom slučaju trebati će ići u katakombe za slaviti katoličku misu, predragi.

Drugi realni korak i ne tek govorkanje jest anglikansko slavljene - spomenutog 13 ožujka - u Bazilici Svetog Petra.

U sintoniji sa svom ovom montažom dolazi interju koje prije nekoliko dana daje Kardinal Coccopalmeiro novinaru Edwardu Pentinu u National Catholic Register navodno o pozicije Coccopalmeira (ili nekog drugog?) u vezi nesređenih udruženja. Objašnjava ih preko pozivanja na besmislenu analogiju sa "sakramentalnom teologijom" primjenjenoj na valjanost ili ne valjanost sakramenata. Drugim riječima, za Coccopalmeira nije pitanje da li su sakramenti "valjani" ili nisu (!?):

"Govorio sam da moramo razmisliti o pitanjima. Recimo, sve je valjano; ništa nije valjano. Možda trebamo razmisliti o ovom pojmu valjanosti ili ne valjanosti. Drugi Vatikanski Sabor je rekao da postoji jedno pravo zajedništvo makar ne bilo definitivno ili potpuno. Vidite, napravili su jedan koncept ne tako odlučujući, ili sve ili ništa. Postoji jedno zajedništvo koje je već dobro, ali nedostaju neki elementi. Ali, ako Vi kažete da su neki elementi nestali i da zbog toga više nema ničeg, Vi se varate. Postoje dijelovi koji nedostaju, ali već je tu jedno zajedništvo, makar ne bilo potpuno. Isto se može reći, ili nešto slično, o valjanosti ili ne valjanosti svećeničkog reda. Rekao sam da mislimo o tome. To je jedna hipoteza. Možda ima nešto, ili možda nema ništa - (sugerira se) studij, razmišljanje."

O čemu govori? Da možda postoji nešto što bi moglo poslužiti kao neki element valjanosti u "ređenju" kod protestanata i anglikanaca što bi moglo učiniti da njihovi "ministri" (koji u pravom smislu riječi ne postoje) slave isti kult s katolicima. Zar se ne radi o tome? Jer ukoliko već na neki način pripadamo svi "Crkvi Kristovoj" (termin koji upravo se pojavljuje u deklaraciji Lumen Gentium, br 8, Drugog Vatikanskog) makar svi ne bili katolici... zašto ne podijeliti isti kult već kad imamo nešto od te zajedničke vjere?

Radi se o tipičnom modernističkom leksiku. U tomističkoj filozofiji, filozofiji realnog, prihvaćenoj i branjenoj od Katoličke Crkve, bit nema stupnjeva. Ili jest, ili nije. Ne postoji nešto između. Ili si živ ili mrtav. Ili mačka ili zec. Ili jedna vrsta ili druga. Bog ih stvara različitima. Kao što postoje čovjek i žena, Nebo ili Pakao. Istina ili Laž. Jer ako ne, mi ne bi mogli ni misliti.

Modernistima naprotiv sve je evolucija. Pa i dogme evolucioniraju. Odatle riječi Coccopalmeira. To što je Papa Lav XIII definitivno prosudio u Enciklici Apostolicae Curae da su anglikanska ređenja "apsolutno ništavna i potpuno ne valjana", kakve to ima veze sa životom? Dogme mogu evolucionirati! Na koncu konca, ako je potreba...

Oče Fortea, Vi ćete slaviti tu "misu" kad je zapovijedi Franjo?

Oče, jednog dana trebati će reagirati. Dum spiro spero.

Izgubivši vjeru, Zapad gubi i razum

[Nismo, svakako, fideisti, to jest ne smatramo da vjera ne treba razum. Vjera je iznad razuma i prosvijetljava ga, ali razum može doći do spoznaje osnovnih istina kao Božje opstojnosti i sl. Vjera je kao svjetlo; razum je "shvaća" koliko je u stanju, prosvljetljen istinom koja dolazi od Boga po vjeri. Vjera i razum se ne protive jedna drugoj; vjera je "razumna", makar nije racionalna, to jest nije posljedica razuma. S druge strane vjera ne može biti apsurdna.

Fideizam - rakcija na Prosvjetiteljstvo Buržoaske Revolucije - osuđen je od Grgura XVI, Pija IX u Qui Pluribus (1846) i konačno na Prvom Vatikanskom Saboru (1869-70); prisutan je međutim kod protestanata i posebno u Islamu. Kod muslimana Allah može tražiti i nešto nerazumno. Veliki islamski "teolog" bio je Al-Ghazali, krajem XI stoljeća. Sljedbenik derviške i sufijske tradicije.

Međutim, bez vjere čovjek ostaje bez svjetla i razum se gubi narušen dekadentošću svog moralnog ustrojstva bez Boga. Drugim riječima, postane inteligenta životinja. Na koncu: prosti glupan. Dolje komentirani događaj svjedočanstvo je rečenom]

Kad kažem "Zapad", mislim na elitu koja njime vlada. To je financijska, sionistička i sotonska elita koja u svojim rukama ima novac i moć: banke, politika i mediji su na njihovom raspolaganju. Guše zemlje davajući lihvarske kredite za koje znaju da se ne mogu vratiti; kad htjednu, samo zatraže nazad ono što se ne može isplatiti, i nakon toga nameću svoje uvjete bilo kojoj državi.

Podržavaju ekstremne ljevičarske organizacije; što izgleda paradoksalno, jer su ove deklarativno "protiv kapitala" i sl., ali su im na usluzi, a evo kako: ekstremna ljevica je moralna gangrena za bilo koje društvo. Nisu u stanju ništa drugo učiniti do žaliti se i tražiti ideološke postavke: nesposobni za napraviti niti jedno pošteno radno mjesto, ali tražiće skidanje križeva s javnih mjesta itd. Njihova "politika", bolje reći anarhija nužno dovodi do socijalnog rasula i postaje neophodna vanjska intervencija. Očiti primjer je Grčka. Puštena u besmisleno zaduživanje socijalista, dovedena do neisplativog zaduženja. Neisplativog za Grčku, svakako. Bolje reći neisplativog s obzirom na momenat neizostavnog traženja isplate stranim bankama. Nešto što je u biti čista svojevolja istih: Japan je mnogo više zadužen i bruto i u odnosu na vlastiti dohodak, ali mu se ne traži isplata.

Posljedica: ukoliko grčki političari želi olakšicu kredita... trebaju otvoriti vrata programiranom islamskom osvajanju Evrope. Netko želi kaos, moralno opadanje Evrope, kao i gubljenje nacionalnih identiteta stvaranjem multikulturnih društava. Evropa bez identiteta nije u stanju oduprijeti se planovima Novog Svjetskog Poretka, u biti internacionalnog komunizma, to jest masa ljudi određenih za svjetski proleterijat.

Novi Svjetski Poredak, budući vođen od sotonista - sionista, imati će prijestolnicu u Jeruzalemu - zašto misliš da je osnovana država Izraela kad je iza prvog svjetskog rata u Palestini bilo jedva 10% židova? - kojemu svi ostali narodi trebaju služiti. To je Luciferova osveta Otkupitelju koji je na Kalvariji - Jeruzalemu - izvšio djelo otkupljenja ljudskog roda i gdje se rodila Crkva Božja.

No, božja je zadnja, i sotonska ludost čini zlo, ali ne može imati pobjedu. Način odupiranja Novom Poretku jest upravo: vjera življena u ljubavi. Čista vjera to je što ih izluđuje. Ako očuvaš vjeru i znadneš je prenijeti na druge, sotonska moć opada.

Znaš što ti je činiti.

Po svoj prilici internet im je izbjegao kontroli i zbog toga sada nastoje uvesti maksimalnu kontrolu i proizvesti zastrašivanje svakog tko se usudi usprotiviti se vlasnicima sustava. Doista, Orwellova 1984. odvija se pred našim očima.

***

Nešto nevjerojatno dogodilo se ovih dana u Madridu - odmah mi je bila poslana obavijest -, i ne uspijevši vidjeti odraz ove donedavno nezamislive vijesti u našim medijima, odlučih prekinuti zacrtane poslove i napisati par riječi o ovog zgodi.

Naime, ove jeseni u nekoliko španjolskih gradova homoseksualni lobby platio je ogavnu propagandu na ulicama. Plakati su se nalazili na svakoj postaji:

"Ima djevojčica s penisom i dječaka s vaginom". Poruka je čisto nametanje transeksualnosti i rodne ideologije.

Ovog tjedna - utorak 28/02/17 -, kao dobro smišljena reakcija, španjolski katolički aktivisti, članovi platforme "HazteOír", (Učini se čuti) htjeli su podsjetiti nešto najelementarnije: da upravo dječaci imaju penis i djevojčise vaginu. I ako si se rodila djevojčica, to ćeš i biti čitavog života.

Iznajmili su dakle jedan autobus i jednostavno napisali na njemu gornje riječi:

Reakcija je bila nevjerojatno brza: vlasti su zabranile cirkulaciju ovog autobusa. Vijest je otišla i preko španjolskih granica, čak se oglasila i u zadnje vrijeme vrlo aktivna oporba Trumpa; Chelsea Clinton se udostojala izraziti svoje zgražanje inicijativom:

No, najgore je ovo: sve političke stranke podržale su zabranu cirkuliranja autobusa. No, HazteOir nastojati će ići u druge gradove i hrabro je potaknuo jako dobru i potrebnu polemiku. Unatoč i političarima, i Sorosovom financiranju, i njihovim medijima dobar dio društva ima priliku progledati svojim očima. I vidjeti ogromno licemjerstvo ovog sustava. Gdje je sada sloboda govora, koju su toliko isticali?

Slobodu koriste samo za rušenje, nikad za nešto dobro učiniti. Ponovno smo to imali priliku vidjeti u slučaju dokidanja imuniteta za Le Pen. Marine pogađa u sridu: Evropa ne želi prikazati ISIL-ove masakre. Da ne bi slučajno se vidjelo što je Islam; što prijeti Evropi preko tolikih "izbjeglica"; da se ne bi vidjelo da su kršćani daleko glavne žrtve naših dana dok ta ista Evopa gleda na stranu.

Što znate o genocidu bjelaca u Južnoj Africi:

Ne, ne smijete ništa znati. Trebate znati druge stvari.

Osvrt na logo Franjine posjeti Fatimi 2017

Promotrite slijedeće postere:

To su zvanični posteri koji ukljčuju logo Franjine posjeti Fatimi svibnja ove godine na 100 - tu obljetnicu Fatimskih ukazanja.

Što opažate?

Tko je u centru? Franjo. Jorge Mario Bergoglio, riječju i slikom. 

"Koji se protivi i podiže više svega, što se zove Bog, ili što se štuje, tako da ce on sjesti u hramu Božjem pokazujuci sebe, kao da je Bog. (II Sol 2, 4)"

Nema Gospe, nema Boga, nema Isusa, nema Srca Isusova, Marijina... samo je Franjo tu i njegov "smiješak" kojeg čovjek lako ne podnosi. Jer tho hoće vidjeti, mora opaziti da nešto nije u redu.

Dalje, ono što liči na krunicu, to u stvari i nije, već obični niz zrnaca jedan do drugoga čineći srce. Ali krunica nije (uz to i 60 zrnaca?). Gdje je onda poziv na molitvu, i to baš krunice na koju je Gospa posebno pozvala u Fatimi? Gdje su očitih pet otajstava svakog dijela krunice, kojih ovdje nema? Srce izgleda upućuje na ljubav? Koju ljubav, nadnaravnu? Ljubav Božju razlita po milosti u našim srcima zavrijeđena Mukom Kristovom? O tome ni riječi. Jedan križić bez Krista. Mali križić uz veliko Franjino ime.

Ukratko logo preporučuje: slijedite Franju, idite njegovim koracima.

Već smo upoznati s "umjetnošću" koja prati Franju. Pri njegovoj posjeti USA, Beatlesi bi zavidjeli na plakatu:

Ista priča: Franjo, bez Boga. Logo Godine Milosrđa smo isto imali priliku razmotriti.

I ova poruka, svedena na naravne savjete koje bi mogao dati bilo koji psiholog nevjernik u svom uredu, moraju davati plodove protiv kojih se bilo koji pametan i trijezan katolik mora boriti, te upozoravati druge da se ne predadnu krivim naukama koje izlaze iz Bergoglijevih usta. Kao što navodi jedan anonimni čitatelj s obzirom na negativne učinke koje ostavlja ovaj čovjek na njegovu obitelj:

"Postovani, uvazavam komentar u vezi "zli Bergoglio", jer mi vjera u Isusa Krista ne dozvoljava da ja sudim, jer ja nemam kljuceve koje ima Papa (mada je moj izraz bio u vezi zlih djela Bergoglia), a i takva su moja osjecanja da nikoga ne mrzim i dokaz za to je da nikome ne zelim vjecno prokletstvo, nego svakome zelim da se spasi. To se odnosi i na moje osobne neprijatelje medju kojima se istice Jorge Mario Bergoglio, alias “papa” Franjo. On je moj neprijatelj jer je direktni krivac za deformaciju koja se desila sa mojom djecom, koja su sada odrasli ljudi, zavrsili teske fakultete, rade odgovorne poslove, ali koji su pod uticajem ideologije kojoj je vrhunac “amoris leatitia” promjenili zivotne nazore zbog cega smo u sukobu, jer mi je nepodnosljivo da moja djeca, koju mi je Bog povjerio, odpadaju od Bozje nauke i to zahvaljujuci kome (?) – zahvaljujuci onome koji je najodgovorniji pod kapom nebeskom za rast i razvoj svakog krscanina u vjeri i za obracenje nekrscana."

Jer činjenice su takve: Franjo proganja dobre,

["Oh Franjo, intervenirario si Kongregacije, maknuo svećenike, skinuo glavu Malteškom Redu i Franjevcima Bezgrješne, ignoriraš Kardinale... ali gdje je tvoja milost?"]

dok ga slave i hvale oni koji niti povire u crkvu. I često pri tom neprijatelji Crkve.

Ako vjeruješ da je Franjo Papa, to jest da mu je Isus Krist dao ključeve Kraljevsta Nebeskog - što nije nešto apsolutno direktno samim činom izbora na konklavi; izabrani mora imati vjeru Kristovu - onda ništa nećeš shvatiti. Možda i može biti lako da dođe do toga, da ti se vjera poljulja.

Ali ako vidiš da Franjo nije Papa, onda sve dolazi na svoje mjesto, i sve shvaćaš. Shvaćaš zašto se ponaša ovako, i zašto naučava što naučava.

Što znače ove riječi Sv. Pavla?:

I sad znate, što zadržava, da, se ne javi u svoje vrijeme. II Sol 2, 6

Jer tajna bezakonja vec djeluje; samo treba da se ukloni onaj, koja sad zadržava. II Sol 2, 7

I zato ce im Bog poslati silu zablude, da vjeruju laži, da se svima sudi, koji ne vjerovaše istini, nego volješe nepravdu. II Sol 2, 11-12

Sveti Toma Akvinski daje naslutiti da je katehon koji treba ukloniti, ono što priječi dolazak Antikrista, upravo Petrov nasljednik. Kad Sveta Stolica bude uzurpirana, onda će se sa toga svetog mjesta poučavati nauk protivan Božjem da se uništi - kad bi bilo moguće, a nije - Crkva, to jest Tijelo Kristovo.

Ali kao što je Kristovo Tijelo u grobu bilo bez duše - jer je bilo doista mrtvo - ipak ga njegovo Božanstvo nije napuštalo, i tako "njegovo tijelo nije bilo predano truleži". Jer Bog ne umire.

Tako i Crkva.

I ne brini se: djela uzurpatora će se očitovati sve većom jasnoćom jednostavnima u vjeri. Svi neće posustati. S toga, budi potpuno miran i nastavi u molitvi i pokori strpljivog izvršavanja svojih dnevnih obaveza. Bog neće kasniti i njegova riječ ne prolazi niti dolazi na manje.

Muhamedove prljavštine prema Djevici Mariji

Prevodim članak Raymonda Ibrahima nazvan doslovce "Muhamedove seksualne maštarije o Djevici Mariji", ali sam mu radije htio dati pravedniji naslov naznečen gore. Članak udopunjujem s par slika, i na koncu ostavljam kraći komentar.

U vrijeme kada se građani zapada stalno upozoravaju da se govori s poštovanjem prema Muhamedu, ili bi inače uvrijeđeni muslimani mogli odgovoriti nasiljem - na sramotu i krivnju onih koji ostvaruju svoju slobodu izražavanja - razmotrimo što muslimani redovito govore o stvarima koje su drage nemuslimanima.

Nedavno tijekom televizijskog programa na arapskom jeziju, Dr. Salem Abdul Galil - ranije zamjenik ministra egipatske vjerske zadužbine za propovijedanje - sasvim otvoreno je izjavio da, među ostalim biblijskim ženama (Mojsijeva sestra i faraonova žena): "Naš Poslanik Muhammed - molitve i mir neka su na njemu - biti će u braku s Djevicom Marijom u raju. "(Napomena: arapska riječ za "brak" označava "pravne seksualne odnose ", te je lišena zapadne "romantične " ili "Platonovske" konotacije.)

Odakle Galilu - vladin službenik koji također smatra da muslimani mogu nositi njima omraženo raspelo ako je potrebno da prevare kršćane - ova ideja? Kao i obično, od samog Muhameda. U hadisu koji se smatrao dovoljno pouzdan da bi bio uključen u poznatom Ibn Kesir korpusu, Muhamed je izjavio da "će mi Alah dati u raju Mariju, Imranovu kćer" (koju muslimani identificiraju s Isusovom majkom. Iz al-Muʿjam al-Kabīr, rana kolekcija hadisa prikupljena od Imama Tabarani. http://www.answering-islam.org/Shamoun/mary.htm).

Ako je malo modernih kršćana svjesnih ovog islamskog stava, nije bilo tako sa srednjovjekovnim kršćanima koji su živjeli u zemljama pod muslimanskim okupacijom. U tim nacijama muslimani su redovito bacali tu fantaziju u lice Katolika i Pravoslavnih koji su štovali Mariju kao "Vječnu Djevicu".

Tako je bio slučaj i sa Svetim Eulogiom iz Cordbobe, autohtonim kršćaninom u Španjolskoj okupiranoj od muslimana, koji je napisao: "Neću ponoviti hulu kojom se taj nečisti pas [Muhamed] usudio napasti Blaženu Djevicu, Kraljicu Svijeta, svetu majku Našeg Presvetog Gospodina i Spasitelja. On je tvrdio da će je u drugom svijetu razdjevičiti ". "Taceam sacrilegum (...) de beatissima virgine mundi regina, sancta et venerabili Domini et Salvatoris nostri genitrice Maria canis impuris (Muhamed) dicere ausus est. Protestatus enim est (…) quod eius foret in saeculo venturo ab se violanda virginitas." Eulogio: Memoriale sanctorum 1:7, CSM p. 376.

Kao i obično, bile su Eulogijeve uvredljive riječi o Muhamadu - a ne uvredljive riječi o Mariji - koje su imale krvave posljedice: on, kao i mnogi drugi španjolski kršćani glasno kritični prema Muhamedu, proglašeni su krivima zbog govra protiv Islama i javno mučeni i pogubljeni u "Zlatno Doba" Cordobe u 859.

Ne samo da mnogi zapadni akademici potiskuju ili ublažuju takve povijesne činjenice muslimanskog progona kršćana, već neki, bilo namjerno ili iz neznanja - preokreću ih u nastojanju da se prikazale kršćanske žrtve islama kao da bi bile kršćanski progonitelji islama. Tako je, nakon citiranja Eulogiove spomenutu žalbe protiv Muhammeda, Ivan V. Tolan, profesor i član Evropske Akademije, napisao:

"Ovaj skandalozni stav [da će Muhamed oženiti Mariju], izgleda da je Eulogiov izum; Ne znam za druge kršćanske polemičare koji bi načinili ovakvu optužbu protiv Muhameda. Eulogio fabricira laži dizajnirane da šokiraju svoje kršćanske čitatelje. Na taj način, čak i oni elementi Islama koji sadrže kršćanske pojmove (kao što je štovanje Isusa i njegove djevičanske majke) su deformirani i ocrnjeni, kako bi se upozorilo kršćanine od divljenja bilo čega što pripadea muslimanima. Cilj je potaknuti mržnju za "tlačitelja" .... Eulogio predstavlja stvari na način da pokaže da musliman nije prijatelj, potencijalni silovatelj Kristovih djevica."  (Saracens: Islam in the Medieval European Imagination, p.93).

["Ako ljubiš Isusa, onda umri kao Isus"]

Ali kao što smo već vidjeli, međutim, to je sam Muhammed - a ne bilo koji "kršćanski polemičar" taj koji tvrdi da će Marija biti njegova vječna priležnica. No, činjenice očito ne smetaju da akademici poput Tolana, koji su više željni demonizirati Eulogija u nastojanju da se oslobode krivnje "uvrijeđeni" Muslimani koji ga su ga zaklali.

Stavimo pitanje prave ili lažne povijesti na stranu, vratimo se modernom Egiptu i razmotrimo zašto bi Dr Galil - vladin službenik opisao kao "umjeren", graditelj mosta između muslimana i kršćana - otvoreno rekao nešto za što zna da će milijuni pravovjernih kršćana u Egiptu smatrati odvratnim: da će Kristova Majka biti dana - i imati seksualne odnose s takvim - onom kojeg kršćani smatraju lažnim prorokom?

Sigurno je da su mnogi egipatski kršćani izrazili zgražanje, uključujući i na društvenim medijima, iako nitko odgovorio nasiljem. Da je kojim slučajem neki kršćanski klerik, ili čak i obični koptski dječak, tvrdio da je Aiša - Muhamedova omiljena supruga, koja ima počastno mjesto u sunitskoj tradiciji - bila vjenčana i da bi imala seksualno općenje s lažnim prorokom, taj isti bi bio premlaćen, ako ne i ubijen dok bi bio zatočen na osnovu egiptasktog zakona "protiv religijske uvrede", koji navodno štiti i Islam i Kršćanstvo.

No, kao što i svaki musliman i kršćanin zna, egipatski zakon "protiv religijske uvrede" - koji je bio odgovoran za uhićenje i kažnjavanje mnogih kopta optuženih za ruganje Islamu na društvenim medijima - u stvarnosti je samo "zakon protiv uvreda Islama". Stvari koje kršćani držem svetima smatrane su besplatnim igrama - uključujući, na osnovu viđenog, i "umjerene" vladine dužnosnike.

["Isus će razoriti križeve i slijediti Kuran"]

Uostalom, Islam - počevši sa svojim prorokom i kroz svoje svete spise - izgrađen je na vrijeđanju nemuslimana i njihovih religija, posebno židovstva i kršćanstva. Kako onda treba reći da ono što Islam tumači kao istinito - makar bilo bogohulno prema 'nevjernicima' - nikada neće biti smatrano bogohulim od muslimanske osjetljivosti? 

***

Dodatak:

To je Islam. I toliko drugog nezamisljivo zlog. Ova "religija" jest započeta od samog đavla, jer jedino đavao može ovolike hule izgovoriti protiv Presvete Gospe. Njihov prorok jest, po riječima Sv. Eulogija, prljavo pseto koji svoju bljuvotinu riga na sve što je sveto. S pravom ga Dante Alighieri stavlja u pakao, kao što još uvijek stoji freska u Bolonjskoj Katedrali.

Od naroda poučenih u ovom mentalnom sklopu ne može se nikakvo dobro očekivati. Dok god ovise od ovog zla, biti će njime ispunjeni i prenosiće ga na druge. Najveća pomoć jednom muslimanu jest pomoći mu razumjeti u kakvoj je zamci zla. I ponuditi mu spasenje: Isusa Krista po njegovoj Presvetoj Majci.

A evo što se danas događa: stavljajući taj neki "ekumenizam" na prvo mjesto, evo hodža pjevaju kuranske šure usred Katedrale u Bariju:

evo ih i u drugim crkvama, u samom Rimu:

Mogli bi bez kraja navesti primjere, od onog fatalnoh teksta koncilske deklaracije (1965) "Nostra Aetate", konkretno u odnosu na muslimane "zaboravivši što je bilo..." (NA, 3). I još: " Oni Isusa, istina, ne priznaju Bogom, ali ga ipak časte kao proroka, a također i njegovu djevičansku majku Mariju." 

Eto, vidimo kako je časte. Ali od ovih budalaština, ove neodgovornosti - treba se upoznati što uči Islam, a vidimo da su to katolički sveci jako dobro znali u prošlosti - dolaze današnja zla i prokletstva. Što drugo očekujete ako se dopušta u crkvama, katedralama!, pjevati šure navodno napisane od nekog tko je proveo svoj život u razvratu, hulama na Boga Jednog i Trojstvenog, njegove Presvete mu Majke, Vječne Djevice, ne prestajući pri tom žestoko proganjati kršćane?

Stoga prvo treba od crkvenih osoba tražiti da operu sebi mozak i prihvate u cijelovitosti neizmjenjenu vjeru u Sina Božjega.

Nova video-poruka Sorošovog suradnika

Samo par linija. Franjine video-poruke će interesirati Scalfarija i la Repubblica i sve redom ljevičarske listove na bijelom svijetu; jednako i njihov "naprednjački" rod svih paralela i meridijana. Katolici imaju drugih stvari za činiti i nemaju vremena za njegove projekte - makar ih se sve njegovo ozbiljno ticalo. Ali ovaj iz veljače 2017. ne mogu preskočiti, makar ne imao vremena: mora se naći za nezaobilazno.

Opet je riječ o siromašnima, izbjeglicama i marginiranima. S jednom novinom: sada je siromašan i marginiran jedan domaći evropljanin:

[vide se isključenima, marginiranima: bez posla, bez horizonta, bez izlaza.]

dok oni koji mu pomažu su uglavnom stranci, najverojatnije bivše izbjeglice iz neke afričke zemlje:

[Moli se sa mnom za one koji su opterećeni, posebno siromašni, izbjeglice...]

Video je patetičan; to znamo: svi su takvi. Ali sakriva veliki cinizam, kao da bi rekao: "Ne plašite se drugog, prihvatite izbjeglice, to su dobri ljudi i potrebni su nam. Štoviše, imaju bolje srce nego mnogi od naših.".

Video je snažna lakrdija, u redu; ali ipak, poruka globalizacije mu ne fali. Franjo je sa Sorošom u kampanji protiv Trumpa: to je poruka. Franjo treba učiniti sa svoje strane ono što ga spada prema globalizirajućem planingu, tako jednostavno.

***

Još u toku predsjedničke kampanje, Franjo je sa svoje strane jasno kritizirao Trumpa:

"Jedna osoba koja samo misli napraviti zidove,

bilo gdje bilo, nije kršćanin."

***

Bez daljnjeg, ima mnogo mladih evropljana gurnutih u marginaciju. I to je, osim toga što svatko od nas ima urođenu slabost i rekli bismo nagib prema grijehu, posljedica cijelog jednog projekta uvođene perverzije među narod. To je razlog tolike pornografije, feminizma i rodovske ideologije koje kruže na sve strane, od prvih jutarnjih vijesti, preko televizijskih programa za "razonodu" i holivudske produkcije, pa do udžbenika svih nivoa. Cilj je ništa drugo nego pretvoriti u prah glavne značajke naše kršćanske civilizacije i razbiti naravne temelje obitelji. Rezultat ovog svirepog i programiranog napada jest moralna dezorijentacija koja je postigla neviđene kote u evropskom društvu.

I upravo je tu i rješenje: Crkva treba hrabro osuditi ovakvu situaciju, i ponuditi rješenje: kršćanski život prema Božjim zapovijedima, zaštita tradicionalne obitelji i svakako života, strukturalne mjere koje će znati uklopiti posao i obiteljske i društvene obaveze. Onda koncepcija posla kao obaveze koju država mora omogućiti, i ne kao neki luksuz na koji ćete srećom se nadati nakon skoro desetljeća formacije i troška na studije. Itd.

O tome bi trebao govoriti Papa, i cijeli svijet bi ha shvatio. Ako to ne radi Franjo, bit će zbog nečega.

Cinizam video-poruke, to jest cinizam Franje je u činjenici što nas zove glupanima: cijela Evropa strijepi gdje će biti slijedeći udarac, zapanjena neprestalnim islamskim napadima (mnogi od njih počinjeni od bivših "izbjeglica"); nasilje na ulicama je zabrinjavajuće. Cijele četvrti nekolicine najznačajnih evropskih prijestolnica kontrolirane su šarijom. Silovanje djevojaka - bijelih evropljanki - prikrivaju se na sramotan način.

Domaći građani trebaju podnijeti ogromne poreze i namete svake vrste da bi se moglo prihvatiti toliko izbjeglica. Sve to skraćuje radne mogućnosti. Istovremeno tolika ponuda radne snage smanjuje  plaće čineći da život širokog sektora pučanstva bude pun napora i uz dan sve teži i teži.

I na koncu, stvarnost i sami život su mnogo teži i nimalo poetični kako nastoji prikazati ovaj glupi video. Prije ne puno vremena vidio sam vrenje na internetu zbog čina jednog youtubera kineskog porijekla koji je nudio keks napunjen pastom za zube jednom domaćem prosjaku. Dijametralno suprotno prikazanom na Franjinom videu:

Naprotiv Trump, čini upravo suprotno od Franje i Obame: pomaže progonjenim kršćanima iz onih zemalja kojima upravo sada se traži viza i brani ulaz. Intervjuiran od CBN, tvrdi, odgovarajući na pitanje da li će USA dati prednost progonjenim kršćanima:

"Da. Da, oni su bili žestoko tretirani. Ako ste vi bili jedan sirijski kršćanin, bilo bi vam nemoguće, ili skoro vrlo, vrlo teško ući u USA. Ako ste vi neki musliman iz te zemlje, onda još uvijek ste mogli ući, ali za jednog kršćanina to bi bilo skoro nemoguće... nešto vrlo nepravedno, imajući u vidu da su upravo oni najviše progonjeni. Prema tome mislim da je to bilo, vrlo nepravedno. Na način da će mo im mi pomoći." 

Na što cilja Trump? Znamo da Trump ne govori tek tako. Ono što kaže, to i uradi. Ne moram vas uvjeravati u to, pogledajte što je učinio u samo deset dana vlade: dan za danom vodi u praksu ono što je obećao u kampanji. Upravo što ne radi praktično niti jedan od naših političara, i sigurno ne od onih koji su došli na vlast.

Trump se odnosi na slijedeće: u prvom redu ondosi se na jednu izjavu Obame u studenom 2015, prema kojoj bi bilo sramotno pomoći nekom na osnovu njegove vjere. I da bi to bilo izdaja američkih vrijednosti.

Ali Trump ne koristi Obaminu brbljariju, odnosti se na tako konkretan podatak koliko je provjerljivi i istinit: Obamina administracija je prihvatila 5.435 sirijskih muslimana, i samo 28 kršćana iz te mučeničke zemlje. Kako su kršćani u Siriji činili 10% pučanstva, ono pravedno i statistički srazmjerno bilo bi da USA prihvati 550 kršćana među tim izbjeglicama. A primili su ih skoro dvadeste puta manje.

S druge strane, trebali bi ih primiti još i više, jer kršćani nisu bili bježali ni iz Sirije, ni iz Iraka, ni onih malo njih iz Libije prije nego što je američka vlada svrgla one koje je htjela (osim Assada, na veliki gnjev moćnika). Nakon onih ratova što su se vodili jer se nekom prohtjelo, sa svim što to slijedi, kršćani su bili užasno tretirani - skro dovedeni pred istrebljenje. Prema tome jest i pravda čisto ljudska pomoći im više nego bilo kojim drugima.

Onda: može bit da je slovenka četvrta Trumpova žena, ali znaš što? To je moj predsjednik i molim se za njegovu dušu i njegovo obraćenje i njegovu vladu... od koje u tolikim stvarima čujem više kršćanskog i normalnog nego od ovog čovjeka što sjedi na Petrovoj Stolici.

Inače, u onom istom letu morao je čuti kritiku koju mu je uputio Trump prethodno:

"kazao je da ste vi jedan političar i čak je rekao da ste jedan pijun".

E jesi pogodio, Trump!