Po svemu sudeći italijanski blog Anonimi della Croce u kojem pišu konzervativni svećenici s kontaktima u Vatikanu, jedna vrst vatikanskog WikiLeaksa, dao je za gotovo da će četvorica kardinala odustati od najavljene korekcije Franji. Doista, ta korekcija je bila najavljena za "izvjesno vrijeme nakon Bogojavljenja", i već očigledno dobro odmakli u korizmi ustanovljujemo da će od te ispravke... biti ništa.
Informaciju s
ovog bloga su prenijeli na mnoge druge web stranice (Gloria.tv na primjer već
sutradan, 16/03/2017) navodi razloge ovog – oprostite mi, ali na koncu ću ga
kalificirati: smiješnog – ponašanja: četiri kardinala su vidjeli da ne računaju
s dovoljnom podrškom.
A zašto onda se
upuštaju u nešto ovakvo? Što je važnije, broj manifestanata na trgu, ili
istina? Ako je nešto loše, loše je, neovisno o broju i položaju osoba koji to
promiču.
Konačno, čemu
govoriti više? Obeshrabrujuće i patetično. Onda, ako su već oni smatrali da
nešto nije bilo u redu sa Amoris Laetitia, i da to „nešto“ može dati mjesto
ničem manjem nego li profanaciji Tijela Kristovog, kako onda da taj razlog
odjednom nestaje? Što je važnije od tog? Da se dođe do „šizme“? Ali ako se ne
brani istina, ako se dozvoljava da se sa Petrove Stolice – nešto što se ne može
dogoditi – da Tijelo Kristovo bude obešćašćeno, upravo tada je kada se nanosi
preteška rana Tijelu Kristovom koje je Crkva.
Sažmimo: koja je
posljedica ovog čina, ove, recimo to otvoreno: predaje? Da Bergoglio ima
odriješene ruke za činiti što mu se prohtije. I sada treba vidjeti da li će se
ispuniti predviđeni (najavljen od istog bloga Anonimi della Croce) napad na
Euharistiju, to jest promocija jedne takve „ekumenske mise“ koja bi prema
informacijama trebala služiti u isto vrijeme protestantima i katolicima (i
jedni i drugi mogli bi prisustvovati istoj „misi“). To jest, ne bi bila više
misa.
Radi se samo o
glasinama „vatikanskog WikiLeaksa“ ili o potkrijepljenoj pretpostavci, ili još
nešto sigurnije? Vidjeti ćemo. Ono što je istina jest slijedeće: ako doista
Franjo nije Papa, djelovati će kao takav – anti-Papa. Neće biti tamo kao onaj
tko ne bi bio Papa, i ne radio ništa štetno. Ne, ako nije Papa, raditi će kao
onaj koji nije. Vršiti će i započinjati projekte koji nisu od Boga, baš kao što
on i nije njegov Vikar. Ako nije Kristov Vikar, govoriti će u ime nekog drugog,
i taj neće biti Krist.
Ipak, sada se
budi jedna nada u izvjesnim sektorima: ta nada je Benedikt XVI. Prekinuti će
svoju šutnju, misle. Braniti će Euharistiju i diće će svoj glas. Zašto, ako ne
zato, je obučen u bijelo i idalje živi u Vatikanu, ako ne za ispuniti Božju misiju,
ili ovo ili ono proroštvo?
31 studeni 1999.
Potpisuje se Zajednička Deklaracija (između katolika i luterana) u vezi nauka o
Opravdanju u Augsburgu. Zašto 31 studenog? Jer je bio 31. studeni 1517 kad je Luter zakucao svojih 95 teza na
vratima crkve u Wittenbergu. I zašto u Augsburgu? Jer je bilo tamo 1530-te kad
je Luter svečano proglasio da je osnovana njegova
nova religija. To je kao implicitno prihvatiti da protestantizam ima nešto
za vidjeti s Crkvom.
[Konmemoracija
desete obljetnice Zajedničke Deklaracije. Sada također s metodistima.]
Tko je bio taj
tko je učinio mogućim ovaj dogovor? Prema protestantskom „biskupu“ GeorgeaAnderson, predstavniku Evanđeličke Luteranske Crkve u Americi, osoba koja je
spasila dogovor bio je Kardinal Joseph Ratzinger. „Bez njega ne bismo imali Deklaraciju“, rekao je Anderson.
U točci 15
spomenutog dokumenta se navodi:
„Samo po milosti
preko vjere u Krista i njegovog spasiteljskog djela i ne na osnovu bilo koje
naše zasluge, prihvaćeni smo od Boga i primamo Duha Svetoga koji obnavlja naša
srca, dajući nam snagu i pozivajući nas na dobra djela.“
Klasična pozicija
Katoličke Crkve jest da je vjera potrebna za spasenje (to jest, bez vjere nema
spasenja), ali s ciljem da zasluži spasenje vjera treba biti praćena dobrim
djelima koji odražavaju suradnu ljudske volje. Protestanti niječu doprinos
slobodne volje za spasenje. Za njih samo je vjera potrebna za spasenje.
Augsburški dokument uvodi jedan novi pojam: milost. Sada bi prema tome vjera
zajedno s milošću bila dovoljna za spasenje. Vrijednost dobrih djela se
izričito niječe. Nema je nigdje. Obratite pažnju: „potiče nas se“ na vršenje
dobrih djela, ali to nije potrebno. Doista, katolički je nauk „spašava se tko
je u milosti“. Ali opet dolazimo na isto: nisi u milosti ako svojevoljno ne želiš
dobrim djelima pratiti vjeru koju navodno ispovijedaš. Drugim riječima ta vjera
bila bi mrtva i nedjelotvorna (ni dovoljna za spasenje).
Da li će se
protestanti usprotiviti jednoj ovakvoj deklaraciji? Nikako. Jer je suglasna s
njihovim stavom sola fide (samo
vjera). Naprotiv, daju li katolici leđa tradicionalnom nauku o opravdanju s
ovakvim stavom? Da, gospodine: jer je
neophodno da Vi odgovorite djelima na Božju inicijativu.
Atila Sinke Guimaraes
navodi još argumenata koji precizno ukazuju na odstupanje od vjere ove
deklaracije. Podsjeća na kietističke (od
latinskog „biti miran“ u smislu „nepokretan“) propozicije osuđene od Pape Inocencija XI u Konstituciji Coelestis Pastor (20/11/1687):
„Br. 2. Želiti aktivno djelovati jest uvrijediti
Boga, koji želi biti on sam isključivi agent (učinioc); i onda je potrebno predati se potpuno u Boga.
Br. 4. Naravna aktivnost jest neprijateljica i
priječi Božje operacije i istinito savršenstvo jer Bog želi raditi u nama bez
nas...
Br. 40. Može se doći do svetosti bez spoljne
aktivnosti.“
Evidentno je da
je protestantizam napojen kao spužva sličnim i gorim tezama. Usput može se
opaziti da se ove tendencije mogu naći prisutnima i izvjesnoj mjeri među
karizmaticima.
U redu dakle, tko
nas je spasio od protestantizacije? Samo imaš nepovjerenja prema mladom
koncilskom stručnjaku Josefu, Rahnerovom ondašnjem uskom suradniku, ili također ima problema i sa Prefektom za
Kongregaciju za Vjerski Nauk u 1999?
S ovakvom
panoramom, doista izgleda neposredan definitivni napad na Misu. U ovom slučaju
vidim malo njih spremnih ići u katakumbe (u takvom slučaju to ne bi bile crkve
gdje bi se prihzvatilo reći takvu „ekumensku misu“) za biti na Katoličkoj Misi.
Ali to je što će
se trebati činiti.