Ovo je što sažetiji komentar na Viganovo pismo-deklaraciju 9/06 koju smo objavili na blogu. Pismo nadbiskupa Vigana je šokiralo cijeli katolički svijet. Pristaše Novus Ordo, ili "postkoncilska Crkva", jedva su se usudili spomenuti njegovo pismo. Neki koji jesu, osudili su ga za šizmu. Da, sakriven negdje da bi još proživio koju godinu, on pravi šizmu. A ovi što sjede na stolicama nasljednika apostola, sve do Bergoglia prvog na samoj Svetoj Stolici, koji razaraju vjeru i moral, ti ne prave šizmu. Ali istina sebi otvara put. Na divan način to pokazuje nadbiskup Vigano. Pobunjenik, doista, iz same "koncilske Crkve", ali po svemu sudeći potpuno obraćen i okrenut na pravo katoličanstvo, katoličku vjeru od uvijek.
"Tradicionalni tabor", u koje stavljam Bratovštinu Sv. Pija X, kao i druge tradicionaliste koji prihvaćaju Bergoglia kao Papu, kao i druge od Ivana XXIII pa nadalje, također kao gromom ošinuti. I oni kritiziraju, ili zaobilaze Vigana. Jedan od njih, De Mattei, kao i Schneider, kritizirali su ga i prvi dosta oštro. Odmiče se od njega. Biskup Schneider bi ga htio kao pripitomiti, ali Vigano mu je ovim pismom pokazao što je katoličanstvo.
No, onaj koji je najviše shvatio do koje mjere je otišao Vigano, bio je Atila Sinke Guimarães, poznati tradicionalist blizak Bratovštini. On stavlja do znanja, ono što su i drugi možda vidjeli, ali nisu se usudili reći: "Ti, Vigano, samo stavljaš Franju kao Papu pod navodnike, kad navodiš ono što drugi o njemu kažu". I, shvaćajući koji je bit Viganovog pisma, otvoreno ga pita dvije stvari:
1. Da li je tebi Bergoglio Papa?
2. Da li su Pape ostali od Ivana XXIII na ovamo?
Naime, ovo je srž Viganovog stava, nasuprot ovim tradicionalistima (mislim da bi se u ovom slučaju ova riječ mogla staviti i pod navodnike): Drugi Vatikanski Sabor ne može se smatrati stavom Crkve. Od Crkve ne može izaći nešto zlo, neki krivi nauk. A to je očito na ovom Vatikanskom Saboru, pa je prema tome to bio kukolj, djelo neprijatelja Božjeg. Prema tome, cijeli Sabor se treba poništiti jer nije došao od Boga.
I dalje, razbija krivo, vrlo krivo i teško učenje biskupa Schneidera o Florentinskom Saboru, govoreći da se na ovom saboru dalo krivo učenje gledi sakramenta reda. Jer je forma ovog sakramenta bila promjenjena od Pape Pija XII. Totalni apsurd. Jer Crkva ima potpuno pravo mjenjati formu sakramenta, ali samo ako ne dira u suštinu. I doista, sami Papa Pio XII to je i rekao 1950, kada je uveo promjenu. Jasno naglašavajući da ova izmjena ne utiče na prijašnje odredbe, nego se odnosi na buduća ređenja, uglavnom radi ujedinjenja rituala. Bitno je značenje obreda, koje je i prije i po odredbi Pija XII bilo jednoznačno: forma sakramenta predstavlja ono što sakramenat doista i vrši, po milosti Božjoj. Vidljivi znak nevidljive i djelotvorne Božje milosti, jasno naznačene ritualom sakramenta. Onim oblikom koji se upotrebljavao kroz stoljeća, i onim Pija XII.
Vigano stoga jasno naznačava grešku biskupa Schneidera, na koju se napr. Atila Sinke Guimarães niti osvrće, jer je potpuno jasna. Ali Guimarães je točno uočio o čemu se ovdje radi, i nastoji destabilizirati Vigana.
Ne, Vigano ne će odgovoriti. Odgovorio je svojim stavom. I upozorenjem da budući Papa treba poništiti Drugi Vatikanski Sabor. Njegovo povijesno pismo ostaje doista povijesno i za sva vremena. Ali i Vigano je svakako svjestan da bi to bilo pravo čudo, jer doista, kako se poslije i javno upitao, možemo li to očekivati od današnjih kardinala, koji su kandidati za novog papu?
To doista mora biti čudo, ali... Crkva jest i čudo Božje. Crkva je Božja i Bog ništa ne dopušta a da iz toga ne može izvaditi neko dobro. Tako i iz ove situacije, katastrofalne, u Crkvi koju danas opažamo. I uvjeren sam da Bog sve to dopušta da bi na kraju intervenirao, i iz pepela ponovno uspostavio red u Crkvi, pred očima svijeta i đavola, neprijatelja Božjeg i njegove Zaručnice.
Kada će to biti? Ne znamo, ali znamo da će ostati uvijek jedan ostatak, koji će održati svjetlo i bit Crkve do kraja, unatoč svim protivštinama. Mislim da je svjedočanstvo za to uvjerenje, ili bolje reći za tu mogučnost, sam Vigano skoro kao fenomen. Iz pepela "koncilske Ckrve" budi se jedan biskup, i počne govoriti jasno i glasno, kao glas savijesti, da ga svi čuju. Činjenica je da je sam Vigano priznao, da dok je još bio nuncij u Americi, da je svaki dan čitao Gloria.tv, tradicionalni medij. Čovjek se dakle napajao pravim pitanjima i imao je vremena za produbiti u bitnim stvarima i shvatiti prevaru kojoj je bio izložen. I odatle njegovi nastupi. Međutim, sada bi još rekao i nešto više: Vigano govori kao pravi sedevakantista, i vrlo je moguće da prati ne samo Gloria.tv, već i dobre sedevakantne stranice, sa pravom katoličkom teologijom. Jer njegova razmišljanja su vrlo precizna i sinkronizirana sa katoličkom teologijom od uvijek, bez primjese "oduprijeti se i priznati", poput Guimarãesa ili Bratovštine. Svakako, ostej bič "postkoncilaca".
To je ono što vidim, ovaj će ostatak ostati do kraja, i preko ovih iskri ponovno će buknuti svjetlo vjere i vatra istine i u najgorim časovima.
