Na početku smo
mislili da su sve mjere predostrožnosti pretjerane, da je smrtnost vrlo mala i
da se radi o običnoj gripi, drugog imena.
Međutim,
rezultati pokazuju nešto drugo. Smrtnost raste vrlo lagano na početku, jedva
primjetno. Onda, nakon što zaraženost postigne određeni nivo, smrtnost i
zaraženost počinju jako brzo rasti, kao bilo koja druga eksponencijalna
funkcija. Osim toga, asimptomatičnost ovog virusa, to jest virus se prenosi
preko zdravih ljudi, ili drugim riječima preko osoba koje ne ispolje bilo kakve
simptome. To je najopasnije, kao de se boriš protiv neprijatelja koji ti uđe
iza leđa i onda ima slobodne ruke za raditi što hoće. Neki kažu, još uvijek
uporni: Ali možete li mi reći od čega ti ljudi umiru? Jer to je jedna vrsta
upale pluća od čega umiru. Da, to je upala pluća, ali izazvana ovim virusom.
Činjenice su tu.
Ovaj virus ubija. Ali sad trebamo postaviti i pitanje: čemu služi? Koja mu je
svrha?
[Aktivista za život uhićen od policije jer je pozivao na život ispred pobačajne "klinike" - bolje mrtvare, ili još bolje, giljotine. "Klinika" je nešto bitno što mora funkcionirati za vrijeme borbe protiv pandemije, ali pozvati na život nije. Kako uopće jedna takva giljotinja može biti otvorena?]
Jer, pogledajmo, interesanto je vidjeti kako upravo one države kojebrane pobačaj kao neko „pravo“, upravo sad takve države promiču neku zaštitu
pučanstva. To je malo čudno. Neke druge, poput Belgije i Nizozemske, otvoreno
govore da ne žele primati starce u intenzivnu njegu. Žele ih se riješiti? Ne bi
bilo čudno takvima, inače odavno promicateljima eutanazije.
Idemo dalje. Države
s puno starijeg pučanstva preuzimaju male zaštitne mjere. Kao Njemačka na
primjer. Žele se riješiti tolikih penzionera?
Dalje. Države bez
ovakvih evropskih predostrožnosti i ukadanja sloboda, poput Taiwana, Južne
Koreje, Japana... imaju vrlo malo umrlih na milijun. Koreja tek sad 4, Taiwan
svega 5 mrtih uopće, a izgleda nisu ni nastavu obustavili. To da, uvijek sa maskama
i sa odostojanjem. Onda, pitamo se: ako želite zaštiti vaše pučanstvo, zašto ne
imitirate ove države? Jer ga ove države efektivno zaštićuju.
Onda idemo dalje,
do najvažnijeg: ovo zatvaranje crkvi. Znamo da u mnogim zemljama to čine upravo
i sami biskupi, ne država. U Hrvatskoj je malo drugačije, stav hrvatskih (kao i
u BiH) biskupa je hrabriji od tolikih evropskih. Kako to da može biti bitno
otići u trgovinu, ali nemoće biti biti na misi? Kako to da je bitno nahraniti
tijelo, ali ne i dušu? Sve to mimo teoloških pitanja o misi Novus Ordo, već o
stavu prema misi koja se pretpostalja katolička. Makar ovdje nadodajem nešto što
ne mogu preskočiti: ako ćete se pričestiti na ruku, onda nemojte ići na misu.
Nitko vas na to ne može niti smije natjerati.
[Primjer jednog komunjarskog naslova novog režima]
Doista, sami je
Sotona iza ovog zatvaranja crkvi. Novinari plaćenici režima pokazuju na
svećenike kao na fanatike koje treba kazniti.
Onda, iza ove
zabrane blagoslovljene vode, kojoj se rugaju u gore navedenom članku, također
se vidi sotonski jezik. Ne bježe li đavli od blagosloljenene vode? I baš to
sada zabranjuju. Doista znakovito. Da ne govorimo o misi. Ne mogu biti na misi
deset ljudi, a u trgovini nema veza ako ih je sto.
No, i to treba
istaći: prava Crkva ne bi zabranila misu, nikad. Kad je u Argentini bila
epidemija žutice, prije stoljeće i po, Buenos Aires je imao 180.000 duša,
uglavnom mladih. Umrlo je od žutice 13.600 ljudi. Država je onda zatvorila
crkve, ali svećenici su pohađali bolesne i davali sakramente posljednjeg
pomazanja, ispovijesti i pričesti umirućima (nešto što danas u Italiji i drugim
zemljama zabranjuju). Umrlo je 67 svećenika vršeći svoju dužnost dušobrižnika
(i sedam časnih sestara), 22% od sveg klera. I samo 13 liječnika. Masoni iz
vlade su zbrisali iz grada na sigurno mjesto.
[Zatvorili su im crkve, ali su vjernici išli u polja]
Vidimo li razliku
prijatelji i braćo moja?
Dakle:
1. Kažnjeni
smo od Boga u vrijeme otpada od vjere. Ovo nam se događa jer su posljednja
vremena i jer se navodno iz Crkva zaboravlja na Boga.
2. Oni
koji iskorištavaju ovaj virus, koji je na koncu konca manje smrtonosan od
žutice na primjer, makar ga ne trebalo potcijeniti, čine to vršeći naloge
sotone.