«Ti si kriva!» Zašto muslimani siluju zapadne žene?

U ovom članku Raymond Ibrahim potcrtava da fenomen napastovanja, agresija i silovanja muslimana nada evropskim ženama (u analiziranom slučaju) nije proizvod slučaja, već duboko ukorijenjen u nauku i muslimanskom iskustvu od samog početka, počevši od Muhameda istog. Slijedi članak, utemeljen na originalnim izvorima i aktualnim arapskim piscima. Prilažem uz članak nekoliko umjetiničkih radova vezanih za temu i riječi Sv. Tome Akvinskog o "sekti muhamedovaca".

Jesu li zapadne žene odgovorne jer potiču muslimane na silovanje? Neki evropljani baš i vjeruju da je tako.

Nedavno, nakon što je jedna austrijska djevojka od dvadeset godina bila napadnuta, izudarana i opljačkana od četvorice afganistanaca dok je čekala na jednoj autobuskoj postaji u Beču – uključujući jednog koji je «počeo grabiti me rukama za kosu, ističući da od tamo odakle je on nema plavuša» - policajac je odgovorio na njenu tužbu  govoreći (žrtvi) da je trebala obojiti kosu:

«Na početku sam bila puna straha, ali sada sam ljuta više nego drugo. Nakon napada, rekli su mi da žene ne smiju stajati tamo nakon osam uvečer. I također su mi dali drugi savjet, govoreći mi da bih trebala obojiti kosu u crno te jednako ne oblačiti se na tako provokativan način. Indirektno to znači da sam u jednu ruku bila kriva za ono što se desilo. To je jedna neshvatljivo ogromna uvreda.»

Ova djevojka nije bila prva žrtva za osuditi. Prema editoru tjednika FrontPage, Jamie Glazgov:

Odgovor gradonačelnice Kelna, Henriette Reker na napade prema ženama u vrijeme njene uprave (kada su 1.000 njemačkih žena bile seksualno napadnute ili silovane od muslimanskih migranata) sastojao se u ruženju žrtvi, što sugerira da su one na neki način bile tražile upravo takav tretman. Ona se obvezala osigurati da će žene promijeniti svoje ponašanje, da više no provociraju muslimane da ih ne bi ponovo napali. Sada će biti objavljeni „on line“ savjeti ženama da bi ih mogli pročitati i pripremiti se... Rješenje norveške profesorice sveučilišta u Oslu, Dr. Unni Wikan u vezi velike stope muslimana u krivičnim djelima silovanja norveških žena nije u tome da silovatelji budu kažnjeni, već da norveške žene „preuzmu svoj dio odgovornosti“ za silovanja jer ih muslimani nalaze pobudljivima zbog načina oblačenja norvežanki. Norveške žene, savjetovala je, „trebaju shvatiti da živimo u jednom multietničkom društvu i prilagoditi se istom“.

Ovi odgovori prelaze preko činjenice da su od samog postanka Islama prije 14 stoljeća,  evropske žene – pa čak i redovnice – uvijek bile prikazivane kao seksualno izopačene po naravi.

<Giulio Rosati, Inspekcija nove kandidatice za harem>

<«Takav je slučaj i sa Muhamedom, koji je zaveo narode obećavajuči im tjelesne užitke, na što ih potiče vlastiti neuredni nagon. Sukladno obećanjima, dao im je i zapovijedi, koje tjelesni ljudi su rado voljni poslušati, dopuštajući svaku raskalašenost.» Sveti Toma Akvinski. Suma protiv pogana. Knjiga I, gl. 6.>

Ovo je lako uvidjeti ispitivajući srednjovjekovne muslimanske percepcije bizantiskih žena. (Početni kontakt Islama s Evropom u VII stoljeću bio je preko Kršćanskog Bizantijskog Imperija; to je jedan dobar uvid u islamsko viđenje evropskih žena.) Imajte u vidu iduće izvatke iz knjige Bizantija viđena od arapa, od Nadia Maria el-Cheikh:

«Jedna karakteristika koju su arapski muslimnai neizbježivo pripisivali bizantskim ženama bila je krasota... Ova značajka; ljepota, posebno je bila pridruživana bizantskim ženama. Bizantkinje se opisuju kao plavuše bijele kože, ravne kose i plavih očiju.

Ovo gledište seže do Muhameda. Prorok je upitao jednom svog novog obraćenika: 'Sviđajuli ti se žene Banu al-Asfara?' –'Od naroda žute kose' – nastojeći zadobiti ga za džihad u Bizantiji i pobrati njegove plodove, koji u ovom slučaju bi bili mogućnost otimanja plavih žena. 'Oh, Abu Wahb', Muhamed je dalje ulagivao, 'zar ne bi volio imati na desetke bizantskih žena i ljudi kao konkubine i sluge?'. Wahb odgovori: 'Oh, Poslaniče Alahov... vidim li bizantske žene, plašim se da neću biti u stanju supregnuti se. Nemoj me molim te napastovati sa njima...» (Ovdje se može vidjeti arapskitasfir.

Jedna kraća verzija ove narative također se nalaziu Ibn Ishaq, The Life of Muhammad – prijevod A. Guillaume, New York, Oxford University Press, 1977, 602-603.)

Ovo preferencijalno nagnuće ne odnosi se samo na arape. U vezi turaka, Bernar Lewis piše u Islam i Zapad, «evropljani su se vidjeli u prvom redu kao kršćani kojima prijeti novi nalet starog islamskog neprijatelja... Među defektima i manama pripisivanih turcima, dominirale su dvije teme: svojevoljno vršenje političke moći i raspuštena bludnost. Tako su sveopće bile ove značajke da su vrlo snažno odjeknuli u onim krugovima u kojima bi bili tretirani, bilo u književnosti bilo u slikarstvu...»

Na nesreću evropskim ženama, također su se i prometnule u primjer «fatalne žene» za muslimane. Nastavlja autor Bizant viđen od arapa:

<«Raj muhamedovaca, ipak, samo je prikladan beštijama; jer gadljivi senzualni užitak jest sve što njihovi vjernici tamo očekuju.» Sveti Alfonso de Ligoriio. Povijest Hereza i sukladna pobijanja.>

«U našim muslimanskim tekstovima, bizantske žene su snažno povezane sa seksualnim nemoralom... Naši izvori pokazuju ne bizantske žene, već kako na njih gledaju muslimanski pisci, koji su ih uzimali za simbol žene-nagrade u njihovom raju – i stalno viđene kao jedna potencijalna opasnost, posebno radi napadno raskalašenog promiskuiteta...»

Zatim tu dolazi  Muhamedova tvrdnja da ne postoji «Fitna više štetna za muškarce nego što su to žene.» El-Cheikh objašnjava:

“Fitna, što znači nered i kaos, odnosi se na prekrasnu fatalnu ženu koja čini da muškarci izgube svoju samokontrolu. Fitna je ključni pojam za definiciju opasnosti koje žene, konkretno njena tijela, su u stanju izazvati i poremetiti u mentalnom sklopu arapskih muslimana...»

<Tržnica robova, Jean-Léon Gérôme, 1884>

<«Nijedna Božja riječ izgovorena od proroka koji su živjeli prije njega daje svjedočanstvo o njemu (Muhamedu); štoviše, totalno izokreće spise Staroga i Novoga Zavjeta, čineći od nih fantastične priče, kako se vidi u njegovim spisima. Zbog toga je i lukavo zabranio svojim sljedbenicima čitanje knjiga Staroga i Novoga Zavjeta, da se preko njih ne bi uvjerili u lažnost njegovih tvrdnji. I tako, dajući lakoumno vjeru u njegove riječi, vjeruju mu s lakoćom. Sveti Toma Akvinski. Suma protiv pogana, Knjiga I, gl. 6.>

Cheikh dokumentira muslimanske tvrdnje prema kojima su bizantske žene (ili «bjelkinje») bile «najbesramnije žene na svijetu»; da, «jer uživaju u općenju su naklonjene bludnim odnosima»; da je «blud nešto uobičajenu u bizanstkim gradovima i pijacama», toliko da  «redovnice u manastirima izlaze na kule nuditi se redovnicima.»

Zaključuje pisac Bizant viđen od arapa:

«Dok je jedna značajka naših (muslimanskih) izvora nikad ne negirati ljepotu bizantskih žena, dojam koji predočavaju o njima preko svojih opisa je sve više nego lijep. Njihove predstave su, prema prilikama, pretjerane, skoro karikaturirane, pretjerano negativne... Takve zgode (seksualnog promiskuiteta) su jasno daleko od bizantske stvarnosti i trebaju biti priznate kao ono što jesu: nastojanja ocrnjenja i ogovaranja jedne rivalne kulture preko pretjerivanja popustiljivosti kojom je bizantska kultura tretirala svoje žene... U suštini, u Bizantu, od žena se očekivalo da budu povučene, stidljive, umjerene, i da se posvete svojim obiteljima i vjerskim obvezama... Ponašanje većine bizantskih žena bilo je vrlo daleko od predstava koje se nalaze u arapskim spisima.»

Malo se toga promjenilo kojih 1400 godina nakon osnutka Islama: evropske žene su i dalje viđene kao naravno razuzdane i tako izazovne prema muslimanima, potičuči ih na silovanja.

Tako je prošlog prosinca u Velikoj Britaniji jedan musliman i otac četvoro djece «odvukao jednu mladu namještenicu iz jednog puba i silovao je kroz tri sata, dok joj je govorio «vi bijele žene ste dobre za ovo». Drugi musliman je zvao jednu praktično djevojčicu od 13 godina «mala bijeli ološ» - engleski izričaj za «izgubljenu promiskuitnu ženu» - prije nego što ju je silovao.

Nakon što je bila otkrivena endemska (prema rođenim engleskinjama od strane posebno pakistanaca – policita je to znala, ali nije se htejlo objavljivati radi zazora od optuživanja za rasizam) seksualna zloraba od strane muslimana, jedan hodža u Velikoj Britaniji je priznao da se mulimanima pokazuje da su žene «građani druge klase, malo više od namještaja ili posjeda prema kojima imaju apsolutni auktoritet», i da «hodže propovijedaju jedan nauk koji ocrnjuje sve žene, ali da pri tom tretiraju bijele ne muslimanske žene s posebnim prezirom.»

Ovaj mentalitet ne ograničava se na Veliku Britaniju. Jedan musliman koji je skoro ubio svoju njemačku žrtvu od 25 godina dok ju je silovao – uz povike «Alah!» - pitao ju je da li je uživala. Drugi muslimanski migrant je rekao da su «njemačke djevojke tamo samo radi seksa». U Austriji, jedan «čovjek arapskog izgleda» približio se jednoj ženi od 27 godina na jednoj autobuskoj postaji, spustio si pantalone i «sve što je mogao reći bilo je seks, seks, seks», sve dok žena nije zaviknula i pobjegla.

Ukratko, drevni islamski motiv gledi pretpostavljenego promiskuiteta evropskih žena je živ i jako aktualan, i nastavlja opravdavati nasilje i silovanja prema zapadnim ženama.

Ipak, i u ovom predmetu Islam će se moči vidjeti potpomognut od svojih ljevičarskih savaznika. Jer, jednako kako je Ljevica radila mnogo i teško za predstaviti islamsku netolerantnost i terorizam kao posljedicu krivice Zapada – zbog krštaskih ratova, kolonijalizma, karikatura, zbog Izraela, pa čak i zbog same slobode izražavanja (koja prema Islamu ne bi baš trebala da ostane takva) – sada se svom ovom spisku nadodaje i «zbog zapadnog promiskuiteta», kao jedan od razloga koji potiču muslimane na nasilje, i još gore od toga.

Usporedi, promisli i zaključi

Čovjek se prepoznaje po izgledu.
Razborita čovjeka očituje njegovo lice.
Odijelo čovjeka, smijeh njegovih zuba
i način kako hoda pokazuju što je u njemu.
Knjiga Sirahova 19, 29-30

Vojna parada u Moskvi, 2016. Ruske vojnikinje ponosne svojom zemljom (još slika na ovoj poveznici):

Protest španjoslkih ljevičarki:

Ljubomorni na katoličke procesije velike tradicije i privrženosti u cijeloj Španjolskoj, posebno u Andaluziji, par prizora iz Sevilje:

Španjolske feministkinje prosveduju sramotnom procesijom "Nepokorne Vagine" (ali prostački rečeno).

Bile su tužene, ali u prvoj presudi bez ikakve krivnje na osnovu "slobode izražavanja". Sud je morao iči na viši stupanj, i zbog toga su prijetili "Kršćanskim Advokatima" pred njihovim uredom. Tko se je to usudio da nas tuži?:

Jer mi smo tako pristojni, tako se mi lijepo izražavamo i tako pozitivne osjećaje prenosimo na sve one koji nas okružuju, da je doista nevjerojatno kako smo tako neshvaćeni. Pa eto, pogledajte kako jedna katalanska komunistkinja, i to dospjela dospjela do samog vladajućeg kruga u Katalonskom Saboru (njena partija vlada u koaliciji s drugima), Gabriela Serra tako lijepo objašnjava da je bi je svi trebali potpuno i dubinski shvatiti. "Ja sam jedna kurva, izdajica i slabo j...":

U suštini, shvaćamo ih i previše. Dolje, jedna osoba koja simulira navodno seksualni odnos s Madridskom maskotom:

E, pa hadjemo sada slobodu tjerati i van naših granica, neka svi osjete i mognu živjeti blagodati naše slobode. Possy Riot profanira rusku katedralu:

Ali ovdje stvari ne idu tako lako. Idemo malo u hlad:

Madona moli slobodu za svoje imitatore:

I ruski magnat Mihal Jodorkovski isto tako. Šteta što sada nije više ona sramota na čelu Rusije:

Pa je malo teže. Jodorosvski osuđen na 14 godina:

Šta ćemo, sad je druga situacija na istoku (sliku smo stavili zbog podadatka):

A budi se isto i zapad, ali sve malo drugačije od one negdašnje pjesme:

Najteža stvar Franjinog nagovora Crkvenom Kongresu Rimske Biskupije, 16/06/2016

<Reći će mi da sam paranoičan, ali ne podnosim ovu sliku. Nijedna crkva nije da se da bilo koja konferencija. Dvorane su za to, a ima ih. I još kad vidiš kako se govornik stavlja na sam centar, točno ispred oltara. Kao da bi zauzeo Božje mjesto. Ne podnosim ovo.>

Već smo čuli (makar u mnogim medijima i ne) sa zaprepaštenjem Franjine izjave na Kongresu ovog lipnja. Jako je teško bilo reći da su "velika većina naših sakramentalnih brakova ništavni". Znamo za kasnije "objašnjenje" Oca Lombardi, više manje: "to je bila improvizacija, i da mu je sami Franjo tražio da ispravi te riječi, itd.", ostaljajući ih kao "jedan dio".

Normalno je da su ovakvi izlasci preteški. Znači u biti da su tisuće i tisuće katoličkih brakova ništavni. Ali to znači da Crkva (makar bilo u "praksi" - a zašto je inače Crkva nego da dijeli sakramente kako Bog hoće, upravo "u praksi") dijeli sakramente na svetogrdni način. Onda, da li je Crkva brod spasenja, ili šarlatanska institucija? To je neprihvatljivo, i štoviše neistinito.

U prvom redu, i unatoč bilo čemu što se hoće reći, nije tako teško znati ono što je potrebno za valjani brak. Jedan sa jednom, i zauvijek. Odgojiti djecu kršćanski, i biti spreman primiti ih od Boga kako on hoće. I u najgorem slučaju, ukoliko se ovo ne tumači (znamo da ima svega), jednostavno to treba tako učiniti i propovijedati! Dakle, treba li nešto reći: pa reci to, ako si Petrov nasljednik!

Uvijek je bilo problema u Crkvi, i teškoća za prenijeti vjeru. Ali se nikad ne smije ispričavati na osvnovu neregularnih situacija, već ispraviti ono što se dobro ne čini. Ne pokazuje li se dobro? E pa onda ti to reci i daj da se čini: ovako, ovako i ovako. Tri rečenice. Za ostalo će se zadužiti potrebno izobraženi i formirani za tu nakanu, Crkva ih ima, hvala Bogu.

Ali odmah iza ovih riječi, ide nešto još gore. A to je da nakon izvjesnog i isprobanog suživota (priložništa), izgleda da bi to bili "valjani brakovi".

Čekaj malo. Nalazimo se u kontekstu jedne biskupije (ako ti izgleda malo, same Rimske), to jest, govorimo o suložništvu katolika, nije li tako? I ispada da će na ovakav naćin doći do - da će biti "valjani brakovi". Molim, molim: s milošću braka? Hoćete li mi reći da narav proizvodi Božju milost?

To je što proizlazi iz konteksta. I to je ono što krvari, još teže od prijašnjeg, jer se ovdje dotiče sama hereza. Narav, uz određene "uvjete", dovodi do milosti. To je u suštini ono što govori.

I nakon svega ovoga dolazi ono najbezobraznije - bestidnije, drskije, maksimalne arogancije - i bogohulno.

Doslovno:

“E Gesù si fa un po’ il finto tonto,…”

"Isus se pravi malo glup,..."

“La morale qual è? Era di lapidarla. Ma Gesù manca, ha mancato verso la morale.“

"O kojem se moralu radi? Da je kamenuju? Ali Isus fali, fali prema moralu."

“Gesù si è sporcato di più. Non era uno “pulito”,”

"Isus se isprljao malo. Nije bio neki "čistunac".

Što se događa s ovim čovjekom? Ide na gore, s bezobrazlukom koji raste iz časa u čas. Situacija je neodrživa. Dokle će stići? Kada će reagirati ljudi oko njega među kojima ih ima da znaju što trebaju znati? Do kada ćemo izdržavati ovu drskost?

Ovo je skandal da te ukida s tla. Ne šuti i ide na gore. Da je uljez - ne preko sile; izabrali su ga jer ih ima dosta sličnih njemu (drugi su se bili previše opustili), ali nema materije da može sjediti gdje sjedi - to smo rekli dosta puta, ali sada izgleda da mu i glava ne radi dobro.

Dan za danom. Sada je upravo rekao da na Bliskom Istoku nema genocida kršćana, da prolazi kroz krize vjere, pa čak i kao papa (onaj kojemu je Isus naložio da učvrsti u vjeri svoju braću!). Ali zar se može govoriti sa Stolice Svetog Petra kao da bi bio u nekoj krčmi, pa ni tamo?

U Kodeksu Kanonskog Prva 1917. navodi se da bilo koji klerik ispo facto (samim činom) i bez ikakve deklaracije gubi svoje stanje - položaj (broj 188: "Ob tacitam renuntationem ab renuntiationem ab ipso iure admissam quaelibet officia vacant ipso facto et sine ulla delcaratione, si clericus:"), ako:

3. “A fide catholica publice defecerit;” - Javno se odvoji od katoličke vjere.

U Kodesku od 1983 ne nalazim nikakav sličan članak. Zbog čega je tako? Ali onaj stav koji smo upravo podsjetili je od čiste logike i neprolazne tradicije: kako "prima sede a nemine iudicatur" (Sveta Stolica od nikoga ne može biti suđena), logično, to je vrh crkvenog pravnog sustava, s autoritetom od Boga danim, pravog papu ne može se smjeniti.

Ali to ne znači da se ne može uvidjeti da li je netko papa ili nije.

I ovom šarlatanu treba pokazati izlaz.