Značajno opadanje broja katolika u Južnoj Americi od izabranja Franje. Tendencija se nužno nastavlja. Razlog: više vole original (ili ništa) nego lošu kopiju postkoncilskih gibanja

Catholic Herald u izdanju 28 siječnja donosi žalosnu statistiku Katoličke Crkve u Južnoj Americi zadnjih desetljeća, uz poseban osvrt na Franjino vrijeme. Članak se ne može poraznije osloviti: "Da li je Južna Amerika još uvijek katolička?". Idemo direktno na iznesene podatke, nakon dajemo vlastitu analizu:

Prije samo pet desetljeća Južna Amerika (taj naziv su joj dali francuzi, nasuprot "Novom Svijetu" kako su je prvotno i kroz stoljeća zvali španjolski katolici. "Novi Svijet" otkriven za Boga, da bi njihovi žitelji mogli upoznati Krista i spasiti se. Najbolji sinovi Katoličke Crkve su išli cijeli život posvećujući evangelizaciji tih jadnih divljaka. Nakon desetljeća i desetljeća teškog i mukotrpnog rada, ostali su mnogi plodovi, najvažniji od kojih bili su pristup masa u Katoličku Crkvu. Sve to je počelo biti lažno ocrnjivano od evropskih loža posebno početkom XIX stoljeća. Oni su bili iza svih pokreta nezavsnosti, nešto što je ostavilo trag u samim zastavama tih zemalja, punim masonskih trokuta i znakova. Sve je trebalo biti promjenjeno, počevši od imena da se zatre njihova slavna prošlost. Ipak, moralni raspad Novog Svijeta počinje eksponencijalno nakon Drugog Vatikanskog Sabora) imala je još uvijek 92% katolika. Međutim, po sadašnjem trendu očekuje se da kontinent izgubi katoličku većinu do 2030 godine (ne tako daleko: za 12 godina).

[U Čileu je jako optuživana crkvena hijerarhija zbog slučaja seksualnih zlostavljanja svećenika Karadime. Na koncu je bio kanonski osuđen i od samog Vatikana, ali je bio problem u prikrivanju za koje optužuju njegovog nadležnog i Franjinog štićenika biskupa Juana Barrosa. To je bio pravi skandal u Čileu, i ovaj video prikazuje doslovno vrijeđanje biskupa Barrosa pri ulasku u katedralu, zbog tog slučaja (Franjo ga je unatoč svemu postavio za biskupa Osorna). Nekoliko svjedoka ga je optuživalo za prikrivanje seksualnih zlostavljanja svećenika Karadime.]

U Čileu su napravili anketu (Latinobarómetro) o postotku religiozne pripadnosti zadnjih godina. 2013, kad je Franjo bio izabran za Papu, 67% južnoamerikanaca se smatralo katolicima. Danas ih je 59%. 

Još 1995 bilo ih je 80%.

Konkretno u Čileu, 2013. bilo je 56% katolika, i za samo pet godina postotak je spao na 45%, postajući tako Čile druga južnoamerička nacija koja gubi katoličku većinu, nakon vrlo sekulariziranog Urugvaja.

Ali ako se vratimo do 1995, raspon je još gori u spomenutoj zemlji: pada sa 75% na 45% i predstavlja jedan od najvećih padova na kontinentu.

Honduras međutim vodi pad u regiji: pada sa 76% na 37 u rasponu od samo 22 godine. Još gore, nasiljem pokošena nacija Središnje Amerike je postala prva zemlja u kojoj su protestanti postali većina, premašujući katolike: 39% spram 37% pučanstva.

Iza Čilea, anketa objavljuje šest drugih zemalja kontinenta koji su također izgubili katoličku većinu: Urugvaj, najsekularizirana zemlja Južne Amerike, 38%; Guatemala, 43%, El Salvador, 40%, Honduras, 37%; i Nicaragua, 40%.

Dominikanska Republika, tek je izgubila većinu, sa 48% katolika.

Posebnu pažnju zaslužuje Brazil, zemlja sa najvećim brojem (još uvijek) katolika na svijetu (i također sa najviše pentekostalaca i druga zemlja protestanata), održava katoličku većinu sa tek 54%. Ali po svemu sudeći, ne još za dugo, možda već 2025 izgubi većinu.

Zadnjeg desetljeća glavna destinacija bivših katolika bili su pentekostalci, kako evidencira podatak da ima više pentekostalaca u Brazilu nego u USA, gdje je nastala "dinamična grana" protestantizma prije jedno stoljeće. Nakon 50 godine impresivnog rasta, pentekostalci imaju 70% od svih južnoameričkih protestanata. Njihov utjecaj je također vidljiv u karizmatskom pokretu (kod katolika). Npr., u Brazilu i Guatemali gdje su pentekostalci našli posebno plodno tlo, više od 60% katolika se identificira karizmaticima.

[Karizmatici u Guatemali, Vlč. Jose Hoyos. "Ozdravljanja", diskać i tome slično]

Ali nije samo to problem: pojavljuje se značajan porast ne-religioznih, koje bi bolje bilo zvati ateistima. Službeno tek ne žele izjaviti bilo koju religioznu pripadnost. Anketa iz 2014 ukazivala je na 8% tih "ne", dok u 2017. njihov broj raste spektakularno na 17%.

Uspoređujući, u USA postotak "neopredjeljenih" je 22%, malo veći od 21% katoličke populacije. U Čileu broj ne-religioznih dostiže nevjerojatnih 38%, ali iza Urugvaja, dok Peru ima ponajmanje takvih, 8% (iza katoličkog uporišta koje predstavlja još uvijek Paragvaj - i u kojem je Franjo bio kaznio konzervativnog katoličkog biskupa Livieresa).

 -----------

To je dakle, ova porazna statistika. Sada ćemo napraviti kratku analizu iste.

Kako često iznosimo na ovom blogu, nova postkoncilska misa i mogli bi reći religija, Novus Ordo Missae, je žalosna i protestantizirana tvorevina. "Lex orandi, lex credendi", stari je crkveni adagio (Zakon molitve je zakon vjere; u liturgiji je odražena vjera Crkve). Tako je to bilo prije Sabora, ali - nažalost i u obrnutom smjeru, tako je i danas. Protestantizirana aktualna katolička misa odražava smušenost; ne odražava pravu katoličku vjeru. To narod upija kao organizam po osmozi.

Nadalje, Sabor je uveo druge smjernice o kojima smo također dosta govorili: ukratko, kao da je "dijalog" prvi zakon. Dijalogira se, a ničemu. Dijalog da bi se reklo da smo razgovarali. Evangelizacija je nestala sa obzorja tolikih katolika.

Onda, taj crni ekumenizam. To je lažni ekumenizam gdje se ne propovijeda katolička vjera, već nekako svijest da je "sve isto", "glavno je biti Isusov", i slični recepti. Ekumenizam u kojem istina ne igra nikakvu ulogu.

I opet, uloga "karizmatske obnove". E baš si mi lijepa, obnovo moja! Eto vam obnove, eto njenih rezultata, njenih snova, njenih ozdravljenja, njenog napretka. Ne trebamo ništa drugo nadodati po ovom pitanju.

[Bolonjska Bazilika Sv. Petronija, 17 studenog 2017. Bergoglio je dopustioda se koristi Bazilika kao restoran za "siromašne, zatvorenike i izbjeglice". Ako će crkva služiti za ovo - što je osim toga svetogrđe, jer samo može biti posvećena kultu Božjem - onda što će nam crkva, što će nam vjera? Što ima u nekoj "Bergogliovoj Crkvi" čega nema u nekoj nevladinoj ustanovi za "solidarnost". Ali ljudima je potreban Bog, potrebno mu je Božje oproštenje, potrebni su im pravi sakramenti, prava pouka da ne uginu od duhovne gladi. Ako je Bog na prvom mjesto, doći će i ostalo. Ali Franjo je zadužen za "evanđelje čovjeka".]

Na koncu, Franjino djelovanje ubrzaje raspad. Franjo više izgleda neki komunistički agitator, nego neću reći Papa, već i župnik. Koji bi biskup ako imalo ima vjere, držao jednog ovakvog svećenika u biskupiji? Ne možeš ga držati ni u ispovijedaonici (što će govoriti vjernicima?), ni nigdje. Prava solucija za njega bilo bi da ga se izopći i da ga se hrani dok ne umre. Pa i konzervativni biskupi Novus Ordo ovakvog svećenika ne bi mogli imati ni za vratara (koga će smutiti čim progovori?).

A eto, ovaj agitator sjedi na stolici Sv. Petra.

Posljedice su koje vidimo, a ako ovako nastavi, biti će i puno gore.

Stoga, treba se angažirati i poučavati narod u vjekovnoj i nepromjenjivoj Katoličkoj vjeri.

Post scriptum:

Kardinal Parolin upravo potvrđuje da je Vatikan u dijalogu s Kinom. Prema tome, ono što je upozorio kineski progonjeni Kardinal Zen se ispunjava: Vatikan prodaje kineske katolike.

Što će ovo donijeti? Veće posjećivanje crkvi i veći postotak katolika u Kini? Ne, izdaja će učiniti da će "Crkva u Kini" biti u rukama njihovih "udbaša" i slabića i neprincipijelnih. "Kineska Patriotska Crkva" će ući u zajedništvo s Bergogliom. Rezultat će biti totalni debakl, mimo principijelnog pitanja. Kao što se stropoštalo katoličanstvo u Južnoj Americi, još gore će biti u Kini ali li vjernici, ostavljeni na cjedilu, odmahnu rukom na sve to i kažu: "eto vas tamo", i pođu svojim putem.

Rješenje bi bilo poći putem japanskih katolika koji su kroz tri stotine godina ostali (silom) bez svećenika. Uz vjersku pouku danu preko vjernika i uz sakramenat krštenja izdržali su do ponovnog dolaska redovnog klera u XX stoljeću.

"Vaš govor neka bude da, da; ne, ne. Što je više od toga, dolazi od zla." (Mt. 5: 37)