"Od časa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuću dvjesta i devedeset dana" (Dn 12: 11).
Ove riječi proroka Danijela crkveni oci su protumačili da će u zadnja vremena Vječna Žrtva biti dokinuta. Bit će progonjena, kao što je bila progonjena na početku. Mise će biti vrlo rijetke, i slaviti će se u skrovitim mjestima.
Svećenici ne će biti svećenici, na "misi" će se jesti obični kruh i piti obično vino, ne Tijelo i Krv Kristova.
Ova vremena se ispunjavaju pred našim očima.
13. veljače ove godine šest! brazilskih biskupa "koncelebrirali" su sa dvije brazilske protestantske "biskupinje":
Sve zajedno: poganstvo, "ekumenizam" i hereza bezbroj. Ne treba ovdje previše govoriti o ispravnoj nakani biskupa, jer takva je više nego dovedena u pitanje zbog konteksta ovog svetogrdnog događaja, nikad bolje rečeno. O kakvoj se misi može govoriti, kad su oni spremni "koncelebrirati" sa nekima koji ne mogu valjano zarediti? To nema smisla.
Veliko je svetogrđe prisustvovati ovakvim "misama", makar bile i nevaljane. Jao nama svima zbog ovoga!, Bog se ne da rugati, jao nama.
Usput, pogledao sam malo biografiju spomenutih biskupa:
Nadbiskup Jacinto Bergmann, Pelotas.
Biskupp Carlos Romulo od Monte Negro.
Biskup Alessandro Ruffinoni od Caxias do Sul.
Pomoćni Biskup Bishop Adilson Busin, Porto Alegre.
Pomoćni Biskup Aparecido Donizeti, Souza Porto Alegre.
Umirovljeni Biskup José Mario Stroeher iz Rio Grande.
S druge strane, cijela Biskupska Konferencija Njemačke dozvolila je (velikom većinom) da se može dati pričest (u katoličkoj crkvi) protestantima koji su s njima u braku.
Političari kakvi jesu, koriste političke metode: politiku svršenog čina. O čemu sada govoriti ili legalizirati o pričesti protestantima, kad u Njemačkoj ima decenija vrše tu praksu? To je pušteno i dozvoljeno; poticalo se na isto direktno ili indirektno tu i tamo. Na koncu napravila se "potreba" o kojoj treba "legalizirati".
Ovo što oni sada stavljaju pod nekakav zakon, već je projektirano ima desteljeća. Sam Kanonski Zakonik iz 1983 daje mjesto tome. Čl. 844.4 tvrdi doslovce:
"Ukoliko postoji opasnost smrti, ili ako prema sudu nadležnog Biskupa ili Biskupske Konferencije postoji druga teška potreba, katolički ministri imaju ovlaštenje dati ove iste sakramente (opaska: misli se na pričest) također i drugim kršćanima koji nisu u punom zajedništvu s Katoličkom Crkvom, kada ovi ne mogu pristupiti ministrima svojih zajednica i zatraže to spontano, pod uvjetom da priznaju katoličku vjeru prema ovim sakramentima i budu dobro raspoloženi." (U ovom prijašnjem članku više o tome.)
Samo katolik može se pričestiti u Katoličkoj Crkvi. To je tako evidentno da se čovjek mora čuditi kako mora objasniti da su 2 + 2 = 4. Jednako, ako si katolik ne možeš ići kod drugih. Ti možeš biti prijatelj svakome - i trebaš ljubiti u istini svakoga, ali ne možeš biti sinkretista.
Ali evo, ovo što danas imamo već je plasirano prije više od trideset godina. Dozvoljeno je biskupima odlučiti o tome... i evo ti sad. "Dobro raspoložen" za njih će biti ovo što su rekli. U prethodnom Kanonskom Pravu, kako Bog zapovijeda, samo se katolik mogao pričestiti u Katoličkoj Crkvi, pod uvjetom da nije u teškom grijehu.
Da li će Bergoglio intervenirati? Ja čujem neki pljesak ušima, ne znam što vi čujete.
"Ekumenska misa" je na pragu. Ovo su zadnje faze pripremanja konačnog udara politike svršenog čina.
Kao što je poznato, pravoslavni imaju apostolsko naslijeđe i valjane sakramente.
OdgovoriIzbrišiIma i među njima heretika, ali mi se čini manje nego u novorednima.
Stoga mi se čini vaš zaključak preuranjen, to jest biti će još svakodnevna žrtva i bez novorednih.
Vjerska je istina da je Crkva neuništiva, prema tome treba ostati dok bude ljudi na zemlji. Ali Crkva podrazumjeva sve sakramente, jer ne bi bila Crkva u cjelini. Jedan njen dio može opstati bez sakramenata, kao što je bio slučaj npr. u Japanu kroz tri stoljeća, ali ne cjelina.
IzbrišiMeđutim, Sveta Stolica može biti uzurpirana, ali katolički sakramenti ostati. Uvijek, slijedeći proroke, Sv. Pismo i Tradiciju, mora biti neki Ostatak.
Ono na što ciljam jest na odredbe koje proizlaze iz uzurpiranog Rima. To je uklonjeni katehon o kojem govori Sv. Pavao solunjanima.
Dalje, mislim da prolazimo period Muke Kristove u Crkvi, završni period. I kao što je onda Petar nedostajao na Kalvariji, mislim da je to slika nedostatka Pape u našim vremenima. Makar onda Petar još ne bio pravi Papa, već je tu misiju u punini dobio nakon Uskrsnuća kada mu Gospodin nalaže pasti njegove jaganjce (dekret Prvog Vatikanskog Sabora o nepogriješivosti pape upravo spominje taj citat ustanove papinskog autoriteta koji je iznad svih ostalih apostola ne samo po časti već i po efektivnom autoritetu); ipak je na neki način predstavljao Papu, posebno vidim u toj slici proročanstvo dano za posljednja vremena: neće biti tu Pape da vodi Crkvu.
Ali tu je bila Gospa, i tu je bio Sv. Ivan Apostol. Dakle, i po toj slici - koju vidim vrlo bitnu - uvijek mora ostati neki Ostatak. Tu će uvijek ostati sakramenti u katoličkoj vjeri. Bit će svakako skoro neprimjetna manjina, mislim da će tako biti, ali će uvijek postojati. Morati će, jer Crkva je neuništiva.
Što se tiče "pravoslavnih", makar njihova misa bila valjana, nije Bogu ugodna jer je vrše oni koji su se otcijepili od Tijela Kristovog. Oni su kao odsječena ruka; oni su od Tijela, ali su odsječeni. To i znači "šizma". Po porijeklu ruke oni imaju sakramente, ali Bog ne želi da ih slave van jedinstva Crkve i vjere.
S druge strane, postoje i istočna katolička hijerarhija prisutna posebno na Bliskom Istoku, upravo u ovim krajevima gdje bjesne ratovi. Oni nisu trpjeli promjenu obreda svećeničkog reda i mise. Njihove mise su sigurno valjane, ali i oni barem ne još uvijek ne dižu glas protiv Franjinih zastranjenja. Ipak, poznato mi je da se privatno vrlo žale na njega.
Mislim da su ovi ratovi na Bliskom Istoku upravo izraz Sotoninog progona protiv Žrtve.