Prikazani su postovi s oznakom Irska. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom Irska. Prikaži sve postove

četvrtak, 22. veljače 2018.

Ako ideš na Svjetski Susret Obitelji u Irskoj ovog kolovoza, neka bude sa natpisom: "Heretici napolje!"

Već prošle godine irski biskup Brendan Leahy je pozvao "sve vrste obitelji" na Svjetski Susret Obitelji u Dublinu:

"Nadam se kako će iduće godine naš događaj biti za sve obitelji; za tradicionalne obitelji, samohrane roditelje, ljude u drugoj vezi, razvedene i ponovno vjenčane, ljude velike vjere i nevjernike, osobe druge vjere, ljude koji se slažu s Crkvom i one koji se ne slažu."

Tako su bili i napravili neki plakat sa par lezbijki na prvom mjestu. Tek istaknut, gay portal GCN bio je toliko oduševljen da je stavio poziv irskih biskupa homoseksualcima da prisustvuju SSO na prvu straniciu:


Ali - bilo je ipak previše - zbog prosvjeda biskupi su ga morali promjeniti. Ne sanjaš, ali uštini samog sebe da se trzneš, idemo dalje. Znaš kako je, kao da si u Kafkinom "Procesu" pa ne znaš da li je istina ono čemu si svjedok.

Ama raja ne posustaje. Sredinom sječnja (21/01) pripremili su video "katekeze" o raznim temama. Peta sesija trinaesti video "Božje milosrđe - nitko nije isključen", sadrži veliku promociju homoseksualne ideologije. Ne može se reći ni da je sutilna, toliko je otvorena i drska. Skoro na samom početku govori lezbijka, kratko podšišana, o svom "izlasku iz ormara". Potpuno usvojen riječnik gay lobija. 


Daje lekciju drugim roditeljima na primjeru njenih koji su je tako divno prihvatili.

Ovo promiče Svjetski Susret Obitelji (pod potkroviteljstvom irskih biskupa): nemoj reći homoseksualcu da se pokaje, već ga "prihvati". To je srž poruke.

Odmah iza ove djevojke ide majka, i to govori nekoliko minuta, jednog homoseksualca koji je također "napustio ormar", ali ne u dobi od 20 godina kao djevojka, već 27.


Uvrijeđena majka naukom (iznesenim - dosad! - u Katekizmu iz 92) o homoseksualnosti kao "zlo samo u sebi" i "nered" (a da se ne podsjeti na tradicionalni nauk jednog od četiri grijeha koji vape Bogu za osvetu), otvoreno izražava njenu "potištenost" zbog takve pouke:


Traži utjehu o pitanju kako se postaviti prema svom sinu, i u tome joj pomažu protestanti kao i katolici i nevjernici. Katolička Crkva je tek tu jedan od sugovornika, ako i to uopće.


I htjela je surađivati "unutar Katoličke Crkve". Otvoreni poziv za promjenu stava:


Tako da je konačno naučila biti "uključiva" i prihvaćati svakoga:


Jer to zahtijeva "dostojanstvo svakog čovjeka" i to je ono što je ona naučila na primjeru "prihvaćanja" svog sina:


A što ako tvoj sin ode u pakao, i ti s njime? Kakav je problem reći nekome pravu istinu o stvarima i pozvati ga da se odrekne svog poroka, čini pokoru i traži Božje oproštenje i milost?

Također ova majka ističe kako ju je jedan katolički svećenik potakao da ostavi na pismeno (evo sad i na internetu) svoj slučaj. Čekaj malo, koji slučaj? Slučaj lošeg katoličkog nauka koji je bio glavni krivac za majčino razočaranje, i prema tome treba biti promjenjen.

To je poanta cijelog kruženja.

I svakako svjedočanstvo je da koriste izdajice među prelatima za promicati svjetsku agendu gay lobija. Koja također treba ostaviti svoj trag i preko "Katoličke Crkve".

Iz iste treba istjerati ove Jude. To bi bio jedini smisao odlaska u Dublin.


srijeda, 27. svibnja 2015.

Kometirajući Irski referendum

U naslovnici Irskog Ustava donešenog prvog srpnja 1937-me, stoji:

„U ime Presvetog Trojstva, od kojeg proističe svaki auktoritet i kojem teže kao zadnjem cilju sva djela, koliko Država koliko ljudi.

MI, narod Irske,

Iz poniznog priznanja svih naših obaveza prema Našem Gospodinu Isusu Kristu, koji održi naše očeve kroz stoljeća kušnji:

U sjećanju zahvalnom na dičnu i neprekidnu borbu očeva naših za povraćanjem legitimne neovisnosti naše Nacije;

I nastojeći poduprijeti opće dobro, dužnim vršenjem kreposti Razboritosti, Pravde i Ljubavi, na taj način da se garantira dostojanstvo i sloboda svakog pojedinog, te se postigne autentični društveni poredak, obnovi jedinstvo naše zemlje i ustanovi sloga sa drugim nacijama,
OVIM SVEČANIM ČINOM PRIHVAĆAMO, PROMIČEMO I UDJELJUJEMO NAM OVAJ USTAV.


Ove nedjelje, 22-og petog, 62% glasova na referendumu dadoše svoj glas sodomskim pretenzijama.



Gdje, bolan, osta Irska, i naslovnica njenog Ustava, te vjera njihova, i pastiri njihovi, gdje tradicije velne nestade?

Podsjetiti ću malo mlađi naraštaj, idemo na jedan dobar katekizam koji je to baš onako fino objašnjavao, iz Velikog Katekizma Svetog Pija X  (od prije kojih sto i deset godina):

Točka 967: Koji su grijesi za koje se kaže da viču u nebo? Grijesi za koje se kaže da vapiju u nebo su četiri: 1. Hotimično ubojstvo; 2. Nečisti grijesi protiv naravi; 3.  Zloraba siromaha; 4. Uskraćivanje ili nepravedno zadržavanje radnikove nadnice.

Točka 968: Zašto se kaže da ovi grijesi vapiju u nebo? Kaže se da ovi grijesi vapiju u nebo jer to kaže Duh Sveti, i jer je njihova zloća toliko velika i očita da iznuđava najstrožiju kaznu Božju.
Barem točka 967 je uglavnom prisutna i u današnjem Katekizmu (ne znači to da prijašnji više ne vrijedi):

“Katehetska tradicija podsjeća da postoje također "u nebo vapijući grijesi". U nebo vapiju: krv Abelova; sodomski grijeh; jauk potlačenog naroda u Egiptu; jauk stranca, udovice i sirote; nepravda prema zaposlenom radniku.” (1867)

Da skratim: i koja je reakcija bila nekih biskupa Irske, možemo li tu tražiti neku vez usa ovim rezultatom?

Dablinski nadbispkup, Diarmiuid Martin, izjavio je prije izbora:



„Etika jednakostine precizira uniformnost. Može postojati jedna etika jednakosti, to jest, etika koja priznaje i poštiva razlike. Jedno pluralno društvo može biti kreativno za naći načine tretiranja osoba koje ispoljavaju orijentaciju prema istom spolu, da tako mognu izvršiti svoja prava i vidjeti priznate i poštovane svoje ljubavne odnose, uvijek očuvajući jedinstven karakter relacije čovjek-žena. Ali razumjem da zbog tvrdoće kojom je Irska Crkva tretirala ove osobe, danas je vrlo teško da priznaju moju iskrenost.“

Molim? Što ste rekli? Ne trebaju mi objašnjenja.

„Moja pozicija je Pape Franje, koji, u debatama u vezi  homoseksualnog braka u Argentini, je bio rekao da je on protiv legalizacije braka između osoba iste spoli, ali da se ne treba suditi nikoga“.

I nakon referenduma, izjava bijaše:

„Crkvi je potrebna jedan ljek realnosti“.

Koji to vjetrovi pušu, pto se sprema?
Kuda ide Franjo, nije da nam nije baš i nepoznato:



Tko je Mons. Battista Ricca, Franjin financijski predstavnik IOR-a (Vatikanske Banke)?



Par crtica: Bivši nuncij u Urugvaju, još 2001-ve imao žalosnih incidenata u Montevideu. Nebouzdan u svojim porivima, navratio jednom zgodom u ne lijepi lokal Bulevar Artigas, u kojem se dosta toga nečasnoga radi,... te čak bio i gadno isprebijan. Iste godine u osmom mjesecu dizalo nuncijature se pokvarilo, te su morali doći vatrogasni  osloboditi ga... i jednog momka sa njim, identificarog od  policije.

E zbog toga, zato govorim, e zbog tog Battiste reče Franjo onu slavnu rečenicu: „Ako je jedna osoba gay, i traži Gospodina i ima dobro volju, tko sam ja da je sudim?“ Treba se čuditi onda reakcijama? Kao da su neki jedva dočekali.





No, ima i važnijeg posla. Le Figaro izvještava da su se u ponedjeljak sastali kojih pedesetak „naprednih“ biskupa Evrope pripremajući „otvaranje“ prema pitanju homoseksualnosti i ostalog na predstojećoj Sinodi u listopadu: Lundi, des épiscopats européens débattront de l'accueil des divorcés remariés et des homosexuels dans l'Église.


Jedini list prisutan na sastanku je La Repubblica, jako anteklerikalni list, jedini list koji sam Franjo priznaje da čita, kako izvještava jučer GloriaTV.