Čovjek boli
"Tko da povjeruje u ono što
nam je objavljeno, kome se otkri
ruka Jahvina?"
Izrastao je pred njim poput izdanka,
poput korijena iz zemlje sasušene.
Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja
da bismo se u nj zagledali,
ni ljupkosti da bi nam se svidio.
Prezren bješe, odbačen od ljudi,
čovjek boli, vičan patnjama,
od kog svatko lice otklanja,
prezren bješe, odvrgnut.
A on je naše bolesti ponio,
naše je boli na se uzeo,
dok smo mi držali
da ga Bog bije i ponižava.
Za naše grijehe probodoše njega,
za opačine naše njega satriješe.
Na njega pade kazna
radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše.
(Iz. 53: 1-5)
Ne možemo ne obratiti pažnju za usporedbu molitve za Židove na Veliki Petak u katoličkoj liturgiji, i postkoncilskoj. Pogledajmo prvo ovu zadnju:
Liturgija Novus Ordo:
Molimo i za Židove:
njima je prvima Gospodin Bog naš govorio.
Neka im dade da rastu u njegovoj ljubavi i vjernosti Savezu.
Molitva u šutnji. Zatim svećenik:
Svemogući vječni Bože, ti si dao svoja obećanja Abrahamu i njegovu potomstvu: usliši molitve svoje Crkve i narod Izraelski, svoju prvu baštinu, privedi punom otkupljenju. Po Kristu, Gospodinu našem.
Molimo i za Židove:
njima je prvima Gospodin Bog naš govorio.
Neka im dade da rastu u njegovoj ljubavi i vjernosti Savezu.
Molitva u šutnji. Zatim svećenik:
Svemogući vječni Bože, ti si dao svoja obećanja Abrahamu i njegovu potomstvu: usliši molitve svoje Crkve i narod Izraelski, svoju prvu baštinu, privedi punom otkupljenju. Po Kristu, Gospodinu našem.
Dakle, ne moli se za njihovo obraćenje Kristu i pristup u Jedinu Katoličku Crkvu. Oni su izgleda "djelomično otkupljeni", ali otkupljeni. I neka dakle i dalje "rastu u ljubavi", u kojoj se oni već nalaze.
To je izdaja. Katolička liturgija jest ovakva:
Molimo i za perfidne Židove:
da Bog i Gospodin naš skine zastor sa srca njihovih, da i oni upoznaju Isusa Krista Gospodina Našega.
Pomolimo se.
Kleknimo.
Ustanimo.
Svemogući vječni Bože, koji i židovsku perfidnost ne odbijaš od svoga milosrđa: usliši molbe naše, koje upravljamo za tvrdokornost onoga puka; da upoznavši svjetlost tvoje istine, koja je Krist, iz svojih se tmina izbave. Po istom Gospodinu...
Pomolimo se.
Kleknimo.
Ustanimo.
Svemogući vječni Bože, koji i židovsku perfidnost ne odbijaš od svoga milosrđa: usliši molbe naše, koje upravljamo za tvrdokornost onoga puka; da upoznavši svjetlost tvoje istine, koja je Krist, iz svojih se tmina izbave. Po istom Gospodinu...
Ima li većeg milosrđa od toga, osim željeti da prihvate jedinog Spasitelja i Otkupitelja, onog istog kojeg su njihovi preci dali razapeti?
To je smisao onog što smo spomenuli u vezi likova na pročelju Notre Dame: žive u osljepljenju od kojeg molimo da budu oslobođeni.
Ecclesia et synagoga. I to je razlog njihove mržnje i konspiracije, jer ne mogu podnijeti da im se govori istina.
Zbog toga molimo i za njih... ne prikrivajući istinu.



















