Pachamama u svom sotonizmu. Preko državnika do Bergoglia u ime NSP

Na Gloria.tv objavili su dosta jasan pregled o tome što je idol i poganska božica Pachamama (Majka Zemlja). Makar na španjolskom - video je dobar jer su katolici s španjolskog govornog područja ponajbolje upoznati o ovom skandalu -, može se naslutiti ono bitno i bez prijevoda. Jednostavno, Bože sačuvaj!

No, upravo sramota kako se pred tim idolom klanjaju skoro svi redom državnici, od argentinskih Cristine Kirchner i njenog (liberalno desničarskog) nasljednika Macri, preko urugvajskog Mugice; te onda Chávez iz Venezuele, Obrador iz Meksika. Bolivijanski Evo Morales zazivlje svom dušom to čudovište. Tu su i čileanski Bachelet i Piñeda (ovaj je neoliberalac protiv kojeg su napravljeni zadni prosvjedi; ali i on je izgleda mason prema informacijama koje mi stižu; kao da su prosvjedi igra između jednih i drugih do donošenja novog ustava), itd.

Na koncu, klapi se pridružuje idolatra Bergoglio, u samim vatikanskim vrtovima.

Podržavaju svi redom religiju prirode, bez Krista. Sotonu promiču umjesto Krista. Na videu su prikazane i sotonske svetkovine kod kojih su opsjednuća sastavni dio. Govore u miru i da će donijeti mir, dok im kontinent grca u nasilju jer su okrenuli leđa Bogu i njegovom Jedinorođenom Sinu.

To je svijet u kojem živimo; to su sotonski napadi protiv Krista u kojem svestrano učestvuje Jorge Mario.

Dok svi redom biskupi i kardinali (koncilski) gledaju mahom kroz prozor.

Bergoglio mora biti hitno otjeran sa Svete Stolice, koju uzurpira. Gledate i dalje kroz prozor? Onda ovom ne će biti kraja. Tek je počelo.

Do kada čete spavati? Koliko će duša propasti u međuvremenu? Bog nek nam se smiluje. Reagirajte već jednom.

 

Ursula Haverbeck, kad liberalno licemjerje označava svoju sramotu

Berlin, 1928.

Preživjela saveznička bombardiranja, sovjetska i saveznička silovanja, izaratni Plan Morgenthau, iscrpljivanjem i ubijanjem gladi njemačkog pučanstva; ropsko zarobljeništvo njemačkih vojnika, od kojih je otprilike milijun skapalo od gladi u savezničkim posljeratnim logorima. Posljeratna kulturna i socijalna djelateljica i spisateljica.

I, "grijeh" koji se ne oprašta, negirala "Holokaust". Zbog toga je sa 90 godina prošle godine poslana u zatvor. Dokazani komunistički kriminalac Erich Honecker, odgovoran za tisuće ubojstava,  lišen je pritvora zbog odmakle dobi, na osnovu "humanitarnih razloga". Dok za Ursulu, koja javno iznosi solidne argumente, ne postoje "humanitarni razlozi".

Njemačka, to je okupirana i ovisna zemlja također i iza 1945. Zemlja u kojoj kao kod tolikih zapadnih susjeda (i istočnih), možeš imati "slobodu" da se nagledaš pornografije, da ubiješ svoje nerođeno dijete, da kvariš malu djecu... ali ne možeš imati slobodu za razmišljati. Pokorena zemlja čijim građanima je utjeran strah u kosti.

Ursula Haverbeck je naznačila da su originalni dokumenti nacionalsocijalističke njemačke vlade, s obzirom na Auschwitz, koji su bili konfiscirani od SSSR pri završetku rata, u posjedu Instituta za Povijest (Institut für Zeitgeschicht), i raspoloživi općoj javnosti za pristupačnu svotu od 124€, nakon 2000. godine.

Gđa. Haverback tvrdi da ovi dokumenti jasno pokazuju, sa svim detaljima, da je Logor Auschwitz bio logor za rad, ne za istrijebljenje, za obrambenu industriju, te da su nadležni imali nalog održavati zdravlje pritvorenih na najveći mogući način, da bi se održala proizvodnja. Nešto što su oni koji su radili tamo, i bili osuđeni za ratne zločine, uvijek tvrdili!

Ja i drugi smo uputili molbe za uvid vladinim i pravnim odjelima, prilažući ove dokumente, ali nikad nije bilo odgovora. Jer nemaju odgovora, jer nikad nije bilo holokausta.

U izjavama u Nurembergu, nitko nije dao svjedočanstvo o gasnim komorama, dok su priznanja, kao Rudolfa Höss, učinjene nakon nezamislivih mučenja. Kao što svi pravnici znaju, takva priznanja su nevažeća.

Međutim, kao što je poznato, u Njemačkoj nije moguće ni postaviti ovakva pitanja, na osnovu krivičnog zakona S. 130.

Slično tomu se diže hajka na bilo koga tko izjavi - nekad može biti još i gore, čime se dobiva gnusni aparat za lišavanje nepoželjnih: ili se pretpostavi čak da izjavi - nešto očigledno: da je samo bijala Evropa ta koja je nešto izgradila na ovom tlu.

A ako se to ne može ni pitati, znači da je nama određena budućnost kao južnoafričkim bijelcima.

Osim... ako ne dignemo glavu, unatoč kazne. Netko će nastaviti borbu. Netko će nastaviti traženje istine. Borbu za istinu, i još više: za dobro. Koje ima zadnju riječ.

Ursula Haverbec, ljepota koja traje, jer je unutrašnja.

Daleko najveći broj seksualnih zlostavljanja izvan crkvenih institucija. Zašto se optužuje Crkva? I odakle zlostavljanja u crkvenim institucijama?

Austrijski psihijatar Reinhard Haller dao je značajan podatak koji mediji kriju: čak 99,7% seksualnih zlostavljanja vrše se van crkvenih institucija.

Prije svega, potcrtajmo: u kojem kontekstu se događaju zlostavljanja? Tamo gdje se ne bori protiv grešnih nagnuća naravi, i tamo gdje može biti prilike za pad.

Gdje konkretno? U samim obiteljima: očevi prema kćerima, brat prema sestri, pa čak može biti i drugih situacija. Gdje lakše nasilnik može pristupiti žrtvi, lakše dođe i do zlostavljanja. Dalje: gdje ima djece i omladine; škole, tj. profesori; liječnici pedijatri, radnici u dječijim vrtićima i jaslicama. Institucije za socijalnu skrb napuštene djece, itd. Gdje ima djece, tu idu pedofili. Nažalost je tako, i te situacije se moraju jako čuvati.

Ono što doprinosti seksualnim zlostavljanjima jest hiperseksualizacija današnjeg društva: da li je moguće kupiti obična kola ako nije na slici lako i senzualno odjevena neka mlada žena?

Ali zašto se optužuju toliko crkvene institucije, kad je tu najmanji broj zlostavljanja u odnosu na tolike druge institucije?

1. Skreće se pažnja sa težeg problema. Dok se govori o zlostavljanjima u crkvenim institucijama, ne govori se o drugim. U Islamu i židovstvu, među hodžama i rabinima, to je mnogo izraženije, ali je vrlo zataškano.

2. "Kad se to čini u Crkvi, zašto bi bio problem u tome što se čini vani". Tj., radi se o jednoj vrsti opravdanja.

Dalje, kojih 30% optužbi crkvenih ljudi, su lažne. Ali sad dolazi problem: crkvene institucije često ostave takve nepravedno optužene bez odgovarajuće pomoći. A ako je netko nevin, onda je nevin. Optužiti nevinog čovjeka je veliko zlo.

No, da završimo: u Crkvi, tj. među ljudima koji pripadaju crkvenim strukturama, ovi teški grijesi se događaju upravo zbog upliva homoseksualzma u strukture. Dopuštenog upliva. Dakle, nije Crkva kriva, nego otrov koji dolazi izvan Crkve. Dok je to s druge strane znak koliko su odgovarajući u hijerarhiji krivi i umiješani u sostonske zahvate protiv Crkve jer takve stvari dopuštaju, te im daju teorijsku podršku. Primjer je nadbiskup Paglia, koji je dopusti da ga se prikaže na fresci nagog na zidu katedrale, 

ili u svoje vrijeme kardinal Bernardin kojeg se optužuje ništa manje nego za sodomskog sotonskog predatora... Kako je moglo doći do toga? Koja je teorijska osnova koja im je omogućavala nešto takvo? I tko je još unaprijedio nadbiskupa Pagliju? Tu je problem.

Simbolika požara Notre Dame

Zašto su je zapalili? Ako hoćeš razmišljati zašto, oduzimaju ti argumente. Youtube video na ovom kanalu na kojem je prikazana osoba arapske muslimanske nošnje na fasadi Bazilike kad je već požar počeo, video slučajno snimljen od jedne od državnih TV baš u vrijeme kad se moglo vidjeti tu osobu hodati između stupova dva tornja, izbirsan je od Youtube. Navodno, "potiče na mržnju".

No nije teško zaključiti zašto, makar ne imao video dokaze. Notre Dame je druga po važnosti crkva Zapadne Evrope. Karlo Veliki je stavio stupove kršćanskoj zapadnoj Evropi, i nakon borbe novonastalog imperija protiv muslimanskog osvajanja, te identifikacije s kršćanskim principima, stavljeni su temelji najsvjetlijem imperiju povijesti. U ono doba koje su masoni u XX stoljeću, posredno također i nama u školi kao dječici, označavali kao "mračno doba". Ne, to doba je bilo svjetlo doba; a njima je bilo mračno, jer nisu tada ništa mogli.

Ali ovih dana došla je na vidjelo jedna činjenica koja sama po sebi objašnjava zašto je zapaljen Notre Dame. Pogledajte ove likove dvanaest apostola koji su bili skinuti tjedan dana - navodno slučajno - prije požara:

Odrubljena im je glava. Zašto? Navodno zbog sigurnijeg skidanja statua. Da, danas kad moćnim dizalicama prave kilometarske mostove koje dižu kao da bi bile čačkalice; da, upravo danas, "zbog sigurnosti", prvo moraju odrezati glave Apostolima da bi ih "sa sigurnošću mogli skinuti".

To je magijski izraz mrzitelja Kršćanstva kojim proklinju Boga i njegovog Krista i sve što je kršćansko! To je nakana ovih sotonista koji žele naša društva uručiti Sotoni.

Zbog toga su to učinili.

Ali nas je već Sv. Pavao upozorio da "naša borba nije protiv tijela i krvi, već protiv nevidljivih dugova koji su iznad nas".

Duhovi koji se jedino mogu pobijediti svetim životom i pokorom

Znaš koji je tvoj zadatak.

John Senior, bitni korak za obnovu kršćanske kulture: ugasi TV

John Senior je bio američki sveučilišni profesor klasičnih jezika, obraćenik na katoličku vjeru. Sedamdesetih godina pokreće na državnom Sveučilištu u Kansasu Integralni Program Humanih znanosti. Nije bilo riječ o "humanizmu" Novog Poretka, ili Nove Ere, već o obnovi ljudske podloge za izgraditi solidnu kulturu za obraniti poklad kršćanske civilizacije.

Program (jedna vrst predmeta) je dao neviđene plodove: oko 200 vrlo solidnih obraćenih na katoličku vjeru sa protestantizma ili židovstva, ili sa nominalnog, neprakticiranog katoličanstva. Od tih dvjesto, 31 su postali benediktinski monasi tradicionalne orijentacije.

Na čemu se zasnivao program? Senior je uvidio da moderna kultura udaljava mlade od dubokog razmišljanja. Šesdesetih godina počela je masovna invazija televizije u obiteljske domove, koja će ih uništiti.

Zajedno sa druga dva profesora, Senior je došao do zaključka da moderni studenti više ne čitaju klasične autore, od Homera pa do Renesanse. I, ako bi ih neki čitali, ne bi bili u stanju shvatiti ih. Potrebno je, dakle, bilo uvesti studente u duboki način razmišljanja, za što je bilo potrebno vrijeme i koncentracija. Ali još nešto više od toga: uvjerenje da je istina objektivna i da se je može spoznati.

Studenti su trebali naučiti čitati klasična djela od Grka, Rimljana pa do modernih vremena, uz vježbu pamćenja potrebnih odlomaka, stihova i poema. Razvijao je strogi, logički način razmišljanja ostavljen od Aristotela.

Studente koji bi mu zatražili savjet za odlazak u koji kontemplativni red, bili bi savjetovani otići u tradicionalnu benediktinsku abadiju u Fontgombaultu (središnja Francuska), koja nije prihvaćala liturgijsku reformu Novus Ordo. (Ipak, 1984 ova abadija napušta otpor, da bi konačno uvela misal iz 1962, kao inače FSSPX.) Senior je bio prijatelj Mons. Lefebvrea, Michael Davisa i drugih tradicionalista. Liturgijsku promjenu doživljavao je vrlo bolno, znajući što će proizvesti.

Američke vlasti nisu vidjele dobrim očima ovaj Seniorov uspjeh: zabranili su program uz optužbu za prozelitizam. Može se govoriti o Bogu, ali ne previše ozbiljno. Senior je bio opasan. Umro je 1999.

No, on je dao ključ otpora Novom Svjetskom Poretku: klasična i katolička izobrazba, bez bolešljivih osjećajnosti. Dubok, solidan intelekt i razvoj kreposti kao baza koja pomaže rastu vjere.

Odvaži se i ugasi TV. Umjesto TV navečer, čitaj i komentiraj svojoj djeci neko dobro štivo. Uvedi molitvu u svoj dom. Malo po malo, kao po krivoj ravnini, ali uvijek prema gore.

Baretzky, u ime svih svojih, ne može boti jasniji: "Trebamo Jedan Svijet, Bez Granica, Jednu Vladu i Jednu Religiju"

U nagovoru poslije precizira: "Jedna Religija" je ustvari "Ne Religija". Upravo po naputku, planu i programu:

 To je predsjednik Evropskog Centra za Informativnu Politiku i Sigurnost.

Bolje reći evropski sotonski centar za ... (nešto konkretno). Sad sigurnost, sad nešto drugo. Isti projekt u kojem su uključene praktično sve značajne institucije. Bergoglio, infiltrirani uljez, radi svoje u Katoličkoj Crkvi koju nastoji srušiti i pokazati naivnima novi put (propasti, svakako).

Zato Franjini ljudi rade svaki nešto na svom području: Kardinal Tobin odobrava po drugi put "misu za LGBT članove".

 Jorge mu plaća za nagradu: Tobin je imenovan za člana Kongregacije za Katolički Odgoj.

Oni ne žele podržati one koji svjedoče da su bili žrtve perverzije (bivši homoseksualci slave svoje oslobođenje od pošasti; ovima se ne primiče Tobin i slični):

Jasan je put otpora: samo i jedino katolik. Odatle i napadi NSP protiv ne samo katolika - makar posebno katolika -, već inače svih koji nastoje uzeti Kristovo ime zaozbiljno.

Snaga kršćanina jest što ne živi za ovaj svijet. To ne mogu pobijediti, makar mogli tijelo.

Suradnja generala Bouteflike (Alžir) i Haftara (Libija) smetnja NWO. Sotonisti djeluju koliko im Bog dopusti

Bouteflika je alžirski general i predsjednik već zadnjih dvadesetak godina. Nedavno, između ostalog i zbog starosti, bio je prisiljen dati ostavku. Pitanje je tko će ga naslijediti, nadamo se netko od njegovih suradnika, jer je Bouteflika zaustavio prodor islamista u Alžiru.

Alžirski general i predsjednik je podržavao libijskog jakog čovjeka i generala Haftara, također antiislamiste, liderom donedavno trećine zemlje. Sada je Haftar u prodoru pred vratima Tripolija, i kontrolira oko 75% teritorija.

USA zahtijeva od Haftara obustavu napada, želju (i zahtijev) koju prenosi na Vijeće Sigurnosti, ali Rusija formalno blokira deklaraciju ove nedjelje.

Krajem ožujka počinju prosvjedi u Alžiru tražeći ostavku Bouteflike, scenarij vrlo sličan Egiptu, Tunisu, Egiptu i Siriji 2011 (tkz. "arapsko proljeće").

Tko traži ostavku Bouteflike? Braća Muslimani:

Da je bilo po Amerikancima, oni bi i u Egiptu došli na vlast.

Ali zlima ne ide baš sve od ruke. Tko želi vidjeti, može razmisliti na osnovu onog što učiniše sa Libijom:

Prije skidanja Gadafija sa vlasti, Qatar je poslao 8.000 plaćenika. (Svrgnuti kralj Libije živi i dalje u Qataru, zemlji koja financira islamski terorizam zajedno sa Saudijcima; saveznici Zapadnih globalista).

U Gadafijevoj Libiji, da podsjetimo, minimalna plaća bila je 1000 euro, kao i penzija; školovanje i sveučilište bili su besplatni, uz uvjet polaganja svih ispita. Ako nije bilo potrebnog fakulteta u Libiji, slalo se napredne studente vani.

Pri sklapanju braka, mladenci bi dobivali 50.000 eura za kupnju stana.

Libiji je ukradeno na tone zlata i sada pripadaju Rothchildu, u Francuskoj, gdje je vladao sionista Sarkozi, uz podršku svih drugih u Evropi. Obama je dobio za ovu pljačku i zločin Nobelovu nagradu za Mir.

Ne postoji teorija konspiracije, već njena realnosti koja želi podjarmiti sve narode svijeta.

Nakon rušenja Gadafija, islamski teroristi su prebačeni u Siriju, novi scenarij gdje su oformili ISIL, ali tu na koncu nisu uspjeli izvršiti svoj plan.

Zašto im je potrebna Sjeverna Afrika? Jer odatle mogu nesmetano slati "migrante" u Evropu preko svojih prijatelja mafijaša. Evropa, kulturno nasljeđe nekad kršćanskih zemalja, treba pasti za uspostavu općeg kaosa.

Ne radi se o "propalom projektu evropske elite", već o projektu za propast Evrope.

Međutim, zlo čini samo onoliko koliko mu Bog dopusti. I ako Bog nađe "petero nevinih u Sodomi" (ovoj našoj Sodomi), može pobrkati konce opakima.

Prema tome, tu je naše mjesto: tu je mjesto za tebe i mene: u našem odgovoru za svet život, molitvu i pokoru, jer jedino tako Bog primoljava i mjenja udese.

Čaputová, Bolsonaro... sionisti koriste i konzervativce i ljevičare. Kršćanski odgovor i borba

Konzervativni Bolsonaro, agresivan i jasan prema nasrtajima LBGT, protiv pobačaja i sl., je nešto bolje, ili manje zlo od ljevih liberala, to je činjenica. No, već u samoj kampanji i njegovoj političkoj karijeri bila je jasna njegova proizraelska opcija.

Opcija koja je prije nekoliko dana dobila svoj pečat na židovskom zidu plača u Jeruzalemu, u društvu Netanjahua, izjavljujući svečano na hebrejskom "Ja ljubim Izrael".

Kršten kao dijete u Katoličkoj Crkvi, i tako se izjašnjava, ali kako posebno u Brazilu sve može, vjerojatno pod utjecajem supruge koja je evangelik, krstio se i od njihovog pastira. Odatle je moguć veliki sionistički utjecaj, jer su evangelici vrlo poznati po tome, makar je taj utjecaj također prisutan u priličnoj mjeri i kod katolika.

Bolsonaro treba izvršiti ulogu pritiska na Venezuelu, koja je bitan za sioniste radi slabljenja ruskog utjecaja u svijetu. Također je izrazito pro Trump, kao što ga i zovu, "brazilski Trump". Time je osiguran nastavak izrazitog sionističkog utjecaja na Južnu Ameriku.

Imamo sada i napad na nama dragu Slovačku: globalisti (da promijenimo riječ), stavili su tu Zuzanu Čaputová, 45-godišnju razvedenu odvjetnicu sa dvoje djece. Neki govore da bi mogla biti Židovka (ime bi moglo ukazivati na to porijeklo), ali je još bitniji njen sponzor: Soros. Zuzana je ljevi liberal, i prema tome pro LGBT i pobačaj.

Radi se dakle o totalnom i frontalnom udaru na Slovačku, koja se hrabro nosila sa glavnim smjernicama Novog Svjetskog Poretka. Oni vide što je Islam načinio u svijetu, te je čak i zabranjen, imaju svega par tisuća muslimana koji, ako hoće, mogu klanjati u svojim kućama, to im nitko ne brani. Ali imati džamiju, e to ne može. Dovoljno pametnim ljudima baciti oko na sve što se događa u svijetu za znati kako o tome misliti. Makar netko ne imao iskustvo turskog ropstva u prošlosti, za to postoji pamet za razlučiti dobro od zla.

Također su imali sreću da nije bilo šizme u njihovim krajevima, te su ostali uglavnom katolici, činjenica koja doprinosi uvjerenju nacionalnog jedinstva. Nasuprot tome, trpjeli su gori komunistički jaram od nas, mnogo gori, ali njihov poklad im je pomogao prevazići mračno doba.

I sada ovoj dragoj naciji šalju Zuzanu. Misle oni, da će lako sa Slovacima. Ali ne će biti tako lako. Na nedavnim izborima Marian Kotleba, Naša Slovačka - pokret, više nego partija, postiže sa bliskim suradnicima 25% glasova. Slovačka nije još poražena, uspjeli su se ustati nakon komunizma, i sada će ako Bog da.

A ovo su principi Mariana Kotlebe, koji bi na svim našim područjima kršćani mogli perfektno kopirati, makar ga NSP zvao fašistom:

Kontrola inmigracije, odbrana kršćanskih načela, paternalizam u ekonomskim pitanjima, nacionalni krediti bez kamata, ne priznavanje civilnih sjedinjenja osoba istog spola, prekid sa eurom, red i zakon. Povuči slovačku vojsku iz inozemnih misija, napuštanje EU i NATO. Zahtijevan odnos prema ciganima.

Kotleba je počeo na izborima sa 1% glasova; sada ima 25%. Ali više od svega toga jest pokret koji su stvorili, osjećaj nacionalnog i kršćanskog jedinstva. Mreže uzajamnog bratstva, i odlučna volja za braniti svoju grudu.

Zuzana, ne kažem ti zdravo, već nadam se zbogom zauvijek da ti kažem brzo.

A što s nama? Manje plača, i više rada, više vjere, prezir poganstva. Počnimo nas dvoje. Ti što čitaš, i ja. I širi dalje, ne predaj se. Barem borba nikad nam nije nedostajala. To je jedina krivica i neuspjeh koji bi mogao imati: da se predaš.

Novozelandski napad: lažna zastava

Devetega travnja 2017. – na Cvjetnicu, s kojom počinje Veliki Tjedan – dvije kršćanske crkve u Egiptu bile na udaru bombaškog napada, ostavljajući barem 50 mrtvih vjernika i blizu 130 ranjenih ili osakaćenih.

Manje od četiri mjeseca ranije, oko Božića, druga crkva je bila metom bombaškog napadaa, ostavljajući 27 mrtvih vjernika – prvenstveno ženu i djecu – i blizu 70 ranjenih. Na Novu Godinu 2011, druga kršćanska crkva je bila napadnuta, ostavljajući 23 mrtvih.

2013-te, skoro 70 ckrvava u Egiptu su bile napadnute, mnoge spržene do temelja od sljedbenika Braće Muslimana.

Siječanj ove godine: Filipini: 27 ubijenih katolika u katedrali.

Prosinac 2017, Pakistan: 40 kršćana ubijeno.

Šesti mjesec, Kenija, 2014: blizu 50 ubijenih kršćana.

Samo ovaj tjedan: 12 crkava u Francuskoj, jedna sa temeljima iz VII stoljeća, spaljenih, opljačkanih i profaniranih od sotonista. Itd.

Što si ti vidio na TV? Ništa. Ni dva minuta o ovome, i ćao đaci. Ti možeš da vidiš kako Premijerka Novog Zelanda ide sa velom plakati za 50 ubijenih muslimana. Ti možeš vidjeti kako učenice u NZ idu petkom sa velom iz solidarnosti prema muslimanima.

Iz solidarnosti prema ubijenim muslimanima u organiziranom napadu "lažne zastave". Organiziranom upravo da se proizvede ovaj efekt koji vidimo. Scenarij je bio u gradu koji se zove "Kristova Crkva" u prijevodu. Poruka: kršćani su krivi. Stave muziku "Od Bihaća do Petrovca sela", poruka: zli Srbi ubijaju muslimane. Muslimani su nevine žrtve. Treba ih pustiti u Evropu. Evropa treba biti njihova. Kao se što i cijeli Zapad, uključujući NZ, treba otvoriti Islamu. Napad prenesen preko Facebooka, kad eliminiraju video zapise bez veze, navodno potiču na nasilje i sl. "Siromašni momak", koji je tako siromašan da putuje godinama po svijetu.

[Desnom rukom daje znak Horusovog oka, 666 - ne bijelog supremacizma. Napad je pripremljen od tajnih službi.]

Iza ovoga je mržnja prema Kristu. Drži se, stado malo.

Povijest o kojoj ti pobijednici ne žele govoriti. Razlog pada German American Bund. Lekcije za danas

German American Bund bio je nacistički pokret u USA, osnovan 1936., podržan od nacističke Njemačke. Imali su toliku snagu, i tada je još uvijek u Americi bilo dovoljno slobode za izričaje poput ovih, da se otprilike 22.000 članova okupilo 20/02/1938 na Madison Square Garden. Same slike su impresivne:

Poruka je bila: borimo se protiv Židovske dominacije Amerike i uništavanje naših kršćanskih korijena.

Pokret je uništen pravnim potezima i ulaskom Amerike u drugi svjetski rat. Također kojih 11.000 američkih Njemaca, samim tim što su bili Njemci, bili su poslani u koncentracione logore kao građani porijeklom iz zemalja s kojima je ratovala USA, prvenstveno Japan, Njemačka i Italija. To su učinili oni koji su ti donijeli slobodu, dok su se borili u savezništvu sa Staljinom.

Koji je ipak razlog pada američkog nacističkog pokreta, nakon pokazane snage? Makar oni načelno govorili da se bore za kršćanske korijene zapadne civilizacije, nacizam je ideologija poganskih načela - nije Bog, već nacija na prvom mjestu, čovjek, u suštini; druga dakle vrsta materijalizma. Prvi, prije od svih koji je upozorio Njemce i svakako katolike na štetni utjecaj nacizma bio je Papa Pio XI u njegovoj enciklici Mit brennender sorge (S velikom zebnjom). Njegovo upozorenje je imalo posebno odjeka među njemačkim katolicima, gdje nacizam nije pobijedio.

Ali zašto je nacizam u ono doba imao toliko pristaša? Jer su u ne malo važnih stvari bili u pravu. Plus što je njihov pokret bio manje štetan od liberalne demokracije i komunizma. Ali zadnji, i jedni i drugi, bili su jači. Sravnili su sa zemljom i naciste, i Njemačku, i svaku drugu naciju koja bi im se opirala.

Uslijedilo je ubrzano ostvarenje Novog Svjetskog Poretka, čije vrhunce upravo promatramo.

Kao što se protiv istog moramo boriti. I naučimo iz povijesti - i od one koja nam se krije - da se samo u kršćanskom znaku može odbraniti naš poklad i tradicija, naše i naravno pravo.

Uloga novog obreda mise (1969)

Već krajem XIX stoljeća, sv. Roca (1830-1893), otpadnuti svećenik i sotonista, navodi u L'abbe Gabriel:

„Vjerujem da će Božja služba tako kako je reguliraju liturgija, ceremonijali, rituali i rimski liturgijski zakoni pretrpjeti uskoro, na jednom ekumenskom koncilu, transformaciju koja, u isto vrijeme dok će je vratiti štovanu jednostavnost zlatnog apostolskog vremena, donijeti harmoniju s novim stanjem svijesti i moderne civilizacije.“

Točno, osim što je „vraćanje u zlatno apostolsko vrijeme“ u biti prevara za navući na tanak led. Novus Ordo Missae čak i u riječima podsjeća na Novi Svjetski Poredak. Katolike je trebalo dovesti dotle da i oni sa svoje strane podupru tu nakazu. I,makar su ostali Franjini postkoncilski prethodnici dosta načinili na tom planu, možda je to Franjo pokazao na najplastičniji način. Ovaj video njegovog nastupa zajedno sa drugim „vjerskim“ liderima, rame uz rame s rabinom Skorkom, pravo je oličenje njegovog projekta i misije.

Francuski protesti 1968 i 2018: novog poretka i pobune protiv istog

 [Plakat francuskog svibnja 68: poništenje klasnog društva. Produžena ruka međunarodnog komunizma čiji je cilj bezbožno društvo]

Prvi su podržani od stvarnog režima, režima koji je bio u sjeni i navodno preko traženja poboljšanja radnih uvjeta, ustvari promovirao seksualnu revoluciju, razaranje obitelji, deskristijanizaciju. Dolje stara pravila, stari moral, živio novi čovjek! Dolje zastarjela kršćanska Evropa, živio multikulturalizam i nove kulture koje su možda još bolje od naše! Itd.

[Zabranjeno zabraniti. Nova parola koja je uvela anarhiju u obrazovanju. Masa dobiva sva "prava" kojima ne zna upravljati. Drvo se ne podrezava i ostane kao žbunj. Mnošto postaje bezoblična masa kojom će se upravljati po volji. "Sloboda" je u stvari za najniže porive. Dolje: "Sloboda je zločin koji sadrži sva zlodjela. Naše apsolutno oružje". Govor sotone kojim će uništiti čovjeka. Već dvije decenije poslije, Zapad je moralno smrskan.]

Činjenica je da su toliko plakali zbog nekoliko dobivenih batina od policije, da su preko vrlo malo protesta i vrlo malo učesnika u istim postigli za samo mjesec dana sazivanje novih izbora od De Gaulla. Makar ih dobio te godine, bio je načet, mnogo toga se promjenilo, mediji su dali svu podršku novim valovima te je iduće godine izgubio na referendumu i dao otkaz.

Stvar praktično počinje 3. svibnja kad su se malo više od 400 studenata zatvorili u Sarboni.

Bilo je još prosvijeda:

ali u poređenju sa onim što se događa danas, šaka jada. Već dva mjeseca se okupljaju žuti prsluci u Francuskoj. Počeli spontano jer se jedna gospođa dosjetila da njima povisuju gorivo, dok brodovima koji dovode robu iz Kine, njima ništa. Zar ja moram sve da plaćam? I počeše s tim. Međutim, nezadovoljstvo je izašlo na površinu. Traži se otvoreno ostavka Macrona, napuštanje Marakeškog sporazuma, suverenitet Francuske, ukidanje tolikih subvencija inmigrantima... previše za globalističke oči. Čak ih ima i sa križem na francuskoj zastavi. Ako ima muslimana, ima ih vrlo malo. Neki ih optužuju za pravljanje nereda i tako prebaciti krivnju na žute prsluke.

Macron radije dopušta da cijela država uđe u kaos nego da preda ostavku. Jer je dijete i sluga globalista.

No, bliže se evropski izbori i biti će velikih promjena u svim državama. Antiglobalističke partije rastu kao gljive poslije kiše.

Ponovno ulazimo u vrijeme revolucije. Ali ovaj put mi se trebamo uključiti.

Sveti Toma Akvinski i inmigracija

Problem inmigracije nije nov. Budući je postojao od davnine, Sv. Toma je posvetio pažnju ovom pitanju i obradio ga u svom glavnom djelu Suma Teologije (Ia.-IIae., q. 105, a. 3). Zasniva se na Svetom Pismu i Aristotelovoj logici primjenjenoj u klasičnom vremenu u cilju održavanja općeg dobra. Akvinac jasno određuje granice i način primanja ili odbijanja stranaca. Citiramo glavne tekstove:

"Jedno društvo može imati dvije vrste odnosa sa strancima: mira i nepodnošenja. U oba slučaja su razborita načela Zakona."

Tj., pridošlica ili inmigrant, sam po sebi, nije automatski "dobar" ili "prihvatljiv". Treba se razlikovati:

"U vrijeme mira, Židovi su imali tri moguće relacije sa strancima. U prvom slučaju, kada bi ovi prolazili kroz njihovu zemlju. Također kad bi dolazili za nastaniti se kao stranci. U oba slučaja zakonske odredbe imaju milosrdan karakter, jer se kaže u Izlasku 22: 'Ne maltretiraj stranca', i u 23: 'ne smetaj prolazniku'".

Dakle, pridošlice kroz određeno vrijeme, kao i prozalnici, pod uvjetom da su ispravne nakane i da dolaze ne želeći niti planirajući nikakvo zlo, trebaju biti čovječno prihvaćeni i tretirani. Prema tome, pretpostalja se "pravo primanja". Opće dobro, cjelovitost i identitet zemlje i naroda koji prima pridošlice mora biti osigurano. Idući slučaj, kad se pridošlica želi stalno nastaniti u novom narodu, zahtijevi su snažniji:

"Treći slučaj se davao kad bi neki stranci htjeli uključiti se potpuno u hebrejsku naciju i prihvatiti njihovu religiju. Sa ovim osobama su se primjenjivale izvjesne formalnosti, i njihovo primanje kao građana nije bilo trenutačno. Na isti način, kako je rekao Filozof u III Polit., u nekim nacijama se rezerviralo pravo na građanstvo onima čiji bi već djedovi ili pradjedovi bili pridošlice u svoje vrijeme."

Sveti Toma opravdavava ovakav postupak, jer:

"Što je razumljivo, zbog mnogih protivnosti i neprilika koje može prouzročiti rano učešće stranaca u administraciji javnih pitanja; doista, prije nego se u njima učvrsti želja za općim dobrom, mogu započeti nešto što bi išlo protiv naroda".

Tj., uklopiti se u novo društvo ili narod, nije automatski proces koji bi se odigrao sam po sebi. Doći u novu zemlju pretpostavlja asimilirati mnoge običaje i način rada, ponašanja i djelovanja, nije to "tek tako". Kad nedostaje ta potrebna prilagodba, nužno dolazi su sukoba i loših odluka koje proizvode loše efekte čak i u slučajevima kad se takve ne donosile sa zlom nakanom: jednostavno pridošlica još nije sposobna doprinijeti općem dobru nove zajednice.

S druge strane, sve pridošlice, s obzirom na svoje porijeklo, imaju veću ili manju sklonost prema domaćem življu. Drugim riječima, svi nisu jednaci niti se isto ponašaju niti isto doprinose društvu koje ih prima. Neki doprinose, a neki "odnose", odnosno: na štetu su. Takvi se ne trebaju prihvatiti radi održanja općeg dobra. Sveti Toma navodi Izraelu bliže i dalje nacije, i opravdanost razlike ophođenja prema jednima i drugima:

"Zbog toga, prema Zakonu, neke nacije koje bi imale izvjesnu bliskost prema Židovima, kao Egipćani, među kojima su se bili rodili i stasali; ili idumejci, koji su bili potomci Ezava, Jakovljevog brata, bili bi primljeni u zajednicu u trećoj generaciji. Drugi, nasuprot - poput - Amonaca ili Moabaca -, koji su pokazali neprijateljstvo prema Židovima, nikad ne bi bili primljeni kao članovi naroda; i Amalečani, koji su se najviše oprijeli Izraelu i nisu imali s njima nikakvu srodnost, trebali su biti tretirani kao neprijatelji."

[Atentat u Strasburgu, na Božićnom trgu. Pitamo se do kada ovako? Zašto je “istina” da je inmigracija “potrebna”? Zašto to ne kažu ovim ljudima koji su poginuli, njihovim obiteljima? Ovo nama nije potrebno.]

Svakako, mogu postojati izuzeci, ali radi se samo o provjerenim izuzecima koji ni u kojem slučaju čine pravilo:

"Ipak, kao izuzetak, jedan idividuo bi mogao, na osnovu kojeg kreposnog čina, biti primljen u zajednicu kao što čitamo o knjizi o Juditi 14, 6 da je Akior, vođa Amonovih sinova, 'bio primljen u Izraelski narod, on i njegovo nasljedstvo'. Isto se dogodilo moapkinji Rut, koja je bila 'žena velike kreposti'."

Ovo upozorenje vidimo danas odraženo u nelagodovnju tolikih evropljana, amerikanaca ili kanađana spram inmigrantskim pokretima određenih ljudskih i religioznih skupina. Uvijet primanja određenih skupina ljudi ovisi o povijesno dokazanoj sposobnosti određenih skupina za prihvaćanje, integraciju i poštovanje zakona i običaja zemalja u koje dolaze. Bez toga, inmigracija je kaos i bolno razaranje koje možemo posvjedočiti iz dana u dan.

Možemo samo reći, nakon ovih tekstova i upozorenja Svetog Tome - ne rasiste, ne ksenofoba, već velikog sveca i filozofa -, da je upravo njegova mudrost ta koja može dati svjetla današnjoj problematici kojoj smo svjedoci; a ne imbeciloidna slaba misao zasnovana na osjećajnosti kojom se karakterizira naše postmoderno vrijeme.

Tekstovi Svetog Tome preuzeti iz članka Johna Horvata, direktora Sjevernoameričkog Društva za Odbranu Tradicije, Obitelji i Vlasništva (TFP).