[Pamela Mastropietro sa svojom majkom. Majka je saznala o ubojstvu svoje kćeri preko medija.]
Međutim, sada tisak ima drugu temu: prošlogodišnji kandidat Sjeverne Lige na općinskim izborima, Luca Traini (28 god.), iz osvete je pucao u centru Macerate na crne migrante. Kojih 6-7 ranjenih. Prije nego štoje uhvaćen, bez oporbe, napravio je fašistički pozdrav i vikao (također "fašistički" pozdrav u Italiji) "Živjela Italija!".
Pemela je dakle zatražila drogu od spomenutog nigerijanca, i tu se dogodio rasplet. Mediji su nastojali "ublažiti" kriminal tražioca azila: Pamela bi mogla umrijeti od jače doze, i ovaj bi se na taj način htio osloboditi njenog tijela.
Ukratko: Pamela je narkomanka i možda je umrla prije komadanja.
[Optuženi Oseghale. Unatoč tome što je optužen za ubojstvo, plus masakriranje leša, mediji govore o smrti "prevelikom dozom".]
Još kraće: Pamela smeta i ako je treba ocrniti za spasiti multikulturalizam, neka se proslijedi prema potrebi.
Ali još je jadnije da mediji diljem Evrope govore o rasističkom napadu u Italiji.
No, morati će progutati ono što mnogi počinju da uviđaju, nakon toliko prolivene krvi i tolikih zločina: Matteo Salvini, lider Sjeverne Lige rekao im je istinu u oči: "Ljevica ima okrvavljene ruke" (zbog smrti Pamele i ostalih), tražeći kontrolu granica i deportaciju pristiglih.
Ovdje treba ipak da se osvrnemo na pitanje u naslovu članka: pitanje smrtne kazne. Rimski Katekizam Tridentinskog Sabora jasno ističe katolički nauk, zasnovan na Svetom Pismu i Tradiciji od prvih dana:
"1. Prouzrokovanja smrti koja nisu zabranjena ovom zapovijedi (petom Božjom: ne ubij). - Nije zabranjeno:... odrediti smrt, prema zakonu, kriminalcima s ciljem odbrane nevinih (Ps. 100: 8); jer su suci u ljudskoj zajednici legitimni osvetitelji kriminala, da bi, kažnjavajući lukavost i zlobu, bio siguran ljudski život, koji je cilj ove zapovijedi; (kao i:)* oduzeti život neprijatelju u pravednom ratu (Post. 14, 15; Izl. 17: 9-10; I Krl 14, 15; Lk 3, 14), jer tada se ne djeluje po nepravednoj strasti, već jedino zbog želje za općim dobrom; [O petoj Božjoj zapovijedi, točke 3-8]."
Ovo ističem pozivajući vjernike i ljude dobre volje da se ne srame zahtijeva za smrtnu kaznu za teške zločine, kao da bi to bilo "od ekstremne desnice", i sl. Moraš već jednom prevazići nametanje kompleksa od vladajućih ovoga svijeta. Ova doktrina je potpuno kršćanska, kako smo tu upravo istakli. Država ima pravo, i obavezu, da efektivno brani sve ljude na svom teritoriju.
Međutim i nažalost, Ivan Pavao II u Enciklici Evangelium Vitae, točka 56, tvrdi:
"(smrtnu kaznu) trebalo primjenjivati jedino u slučajevima apsolutne potrebe, samo kada nije moguće na drugi način zaštititi društvo. Danas, međutim, uslijed značajnih unapređenja u organizaciji kaznenog sistema, takvi su slučajevi vrlo rijetki, možda i nepostojeći.“
Ovo "možda i nepostojeći" na drugim jezicima je prevedeno sa još većom isključivošću. Engleski:
"if not practically non-existent", "ako ne praktično ne postojeći". Slično i na talijanskom: "se non addirittura praticamente inesistenti".
Očito je da je ovdje Ivan Pavao II potpuno u krivu. Ne samo što to praksa tako objelodanjava, već prvenstveno što pravi bitni raskorak u odnosu na crkveno vjekovno učenje: smrtna kazna je nešto što pripada civilnom autoritetu za odbranu svojih građana, i to je neovisno o "napretku ljudske zajednice". Kao da bi ljudska zajednica mogla napredovati bez Krista. Pa makar i svi bili kršteni, u nama uvijek će ostati grešno nagnuće protiv kojeg se moramo boriti, prvenstveno računajući na Božju pomoć. Svakako, ako se teški zločini ne događaju - dao Bog - čemu primjenjivati smrtnu kaznu? Ali to je jedno sredstvo na koje država uvijek treba računati, u slučaju potrebe.
Vidimo dakle, da se i u ovom polju postkoncilski nauk značajno udaljuje od tradicionalnog, i priklanja ovosvjetovnom. A znamo od koga je taj nauk promaknut.
Sredstvo (smrtna kazna) dakle, na koje Država ima pravo, i u teškim slučajevima i obvezu njene primjene.
Dalje, današnji kazneni sustav ne može se reći da napreduju; dapače, ide na gore. Na primjer, u mnogim zemljama je dokinut obavezni rad. A molim te, koji je to "fazon" da džaba kruh jedu? Kad svi ostali moraju da rade do ropskih situacija da izguraju naprijed.
I opet, zbog takvog kaznenog sustava, krimalci se ne plaše činiti zlo. Stoga, kaznene institucije su pune k'o šipci. Svakakvog i neljudskog nereda u zatvorima, kao posljedica. Sodomizacija, nasilja, nedostatak mjeste za najosnovniji odmor, itd. Drugim riječima, pritvori postaju sveučilišta kriminala.
Svakako da u politici ništa nije slučajno. Upravo se to i želi: da zlo napreduje i očajanje raste među građanima. Ljudi trebaju živjeti kao preplašeni očekujući milostinju od države kojoj podanički moraju da ljube ruku.
[Švedska feministikinja i političarka, pobornica "otvorenih granica". Otišla u Kongo, gdje su joj odrubili glavu]
Našao neki čovjek malu zmiju , promrzlu i gladnu , samo što nije uginula . Sažali se pa je odnese kući. Tako ju je danima hranio dok zmija ne odraste. Jednom dok se igrao sa njom , zmija ga ugrize i ubrizga smztonosni otrov. Posljednjom snagom upita je zašto mu je to učinila kad joj je spasio život. Zmija mu hladno odgovori - što si me uzimao kad si znao da sam zmija.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Čak je i pokojni mons.Lefebvre rekao kako je ludost dozvoliti crnim Afrikancima dolazak u Francusku, i rekao je to kao onaj tko je bio misionar u Africi.
OdgovoriIzbrišiZa vrijeme Franaka to ne bi bio problem, jer bi ih oni sami s mačem istjerali kao uljeze kao što su to učinili s arapskim muhamedancima, ali Francuzi nisu više Franci kao što ni ostali Europljani više nisu pravi potomci svojih vitalnih predaka.
Crnci i Arapi su vitalniji od modernih Europljana koji su izgubivši kršćanstvo izgubili i vitalnost, čak i želju za životom ili borbom za život.
Oni se ovdje planirano dovode. Još ćemo o tome.
Izbriši