Unutrašnjost dviju anglikanskih crkvi, Lichfield u Engleskoj, i u Colorado Springs (USA):
Obratimo sada pažnju na kapele na njemačkim seminarima:
Možda bi čak mogli i reći da su anglikanske pristojnije. Ukratko, ružnoća tih kapela odražava ružnoću "teologije" koja je iza njih.
Ali osvrnimo se malo i na jednu stvar. Pogledajte "kalež" na prvoj slici, kod anglikanskog svećenika. To nije "kalež", već više "čaša". Jer je njihova "teologija" inzistirala na misi kao pojmu "večere", i stoga nema više kaleža u pravom smislu.
Mnogi svećenici u Novus Ordo liturgiji primaju također taj utjecaj:
Katolički kalež je drugačiji, i obavezno makar pozlaćen iznutra. Najbolje treba čuvati za Gospodina, po primjeru Lazarove sestre Marije: "Tada Marija uze litru prave nardove dragocjene i miomirisne pomasti te Isusu pomaza noge pa mu ih obrisa svojom kosom". Zato se u Rimskom misalu od prvih dana koriste riječi "Hic est enim calix sanguinis mei,..." "Ovo je kalež moje krvi,...", i uvijek se nastojalo imati dostojan kalež za Krv Kristovu.
Makar ne mogao uvijek biti tako raskošan, morao je biti (minimalno) pozlaćen iznutra, označavajući da se ne radi o običnom piću, već Krvi Kristovoj.
Nema komentara:
Objavi komentar