Prodaja robova u Libiji: zahvaljujući Obami, Hillary, Francuskoj, Engleskoji i NATU uspostavljana iskonska islamska tradicija

 Ono o čemu mediji šute jest ukazati na potrebno sredstvo ponovnog uspostavljana robovlasničke prakse u Libiji: to su spomenuti Obama, Hillary, te prvenstveno Francuska i Engleska.

Tako postaju potrebno sredstvo stare islamske prakse (inače još uvijek prisutne u drugim islamskim zemljama). Jedan od najčuvenijih muslimanskih robova bio je i sam Miguel de Cervantes. 

Nakon bitke na Lepantu protiv turske flote, krstario je Sredozemljem boreći se protiv arapskih gusara još četiri godine. Pri povratku u Španjolsku pao je u zarobljeništvo 1575, u kojem je ostao do 1580 kad je bio konačno otkupljen. Sačuvali su mu život jer su mogli za njega dobiti dobre novce. Tada je naime bio operativan kršćanski red "Milosnika" kojima je bio cilj otkupljivanje kršćanskih robova.

Kao i uvijek, masonske lože su promicale "crnu legendu" prema kojima su optuživali katoličke zemlje za ropstvo, prvenstveno Španjolsku, dok su oni vršili kupnju i prodaju robova u samoj Sjevernoj Americi dobro ugazivši u XIX stoljeće.

Kao što su optužovali katoličke kraljeve za genocid u Južnoj Americi. Dok je dovoljno pogledati pučanstvo u istoj i vidjeti koliko mulata i mestiza ima među njima, uglavnom već prema kojoj državi skoro većina stanovništva. Jer su se španjolci ili ženili s njima ili brinuli za njihov opstanak i obrazovanje. 1595 Filip II daje zakon prema kojem se nije mogao zarediti niti jedan svećenik u Limi (Peru) ukoliko ne bi govorio "quechua", jezik domorodaca. Samo državni službenici imali su obavezu znati španjolski. 

Dok su s druge strane anglosaksonski puritanci, kalvinisti i općenito protestanti prosto zgazili preko domaćih indijanaca od kojih je jedva trag ostao. Čuveni indijanski "kriminalac" "Bik koji sjedi" bio je kršten od katoličkih misionara. A janki su ih pokrčili k'o korov.

 [Tatanka Iyotanka, "Bik koji sjedi", s križem na prsima. Kršten od francuskog isusovca Pierre Jean De Smet. Tatanka nije htio govoriti engleski iz prkosa, ali je naučio francuski]

Nikakvo čudo stoga što stoka pomaže stoci protiv svega što valja i što je vrijedno. "Vaša borba nije protiv sila ovog svijeta, već načela koji vladaju ljudima" - to jest protiv zlih sila, napominje Sv. Pavao. 

Upravo to možemo da vidimo i osvjedočimo se i u našim danima koje nam je suđeno živjeti. Zbog toga, borba je samo istinom uz Božju pomoć koja neće faliti.

Podsjetimo se tek da znamo još jednu o Muhamedu, da što ih više mogne napustiti njegovu zabludu.

"Za islamsko razdoblje, najraniji književni dokazi koje imamo (o praksi ropstva) su hadizi (izreka proroka). Muhammed se obratio jednom novom obraćenom [na islam] arapinu: "Ban Al Asfar, da li bi htio djevojaka?" Ne samo da su se bizantske ropkinje tražile za kalifat i druge palače (gdje su neke postale majke budućih kalifa), već su također postali uzorom tjelesne ljepote, domaćeg gospodarstva i profinjenih postignuća. Tipična bizantska djevojka koja je zanosila maštu pisca i pjesnika, imala je plavu kosu, plave ili zelene oči, čisto i zdravo lice, lijepe dojke, nježni struk i tijelo koje je poput kamfora ili poplave blistave svjetlosti." (Arab-Byzantine Relations in Early Islamic Times (ed. Michael Bonner, Burlington: Ashgate Publishing, 2004), 240, 248.)

To je i zašto muslimani na zapadu posebno traže plavuše da bi ih ponizili i na njima proglasili svoju "pobjedu".