Dar al Islam je konačni cilj svakog islamskog napora, taktike i strategije. Islam je predstavljen od muhamedovih sljedbenika definitivnom objavom (Alaha) koja mora vladati cijelim svijetom, "milom" ili silom.
Put ka tom cilju jest Dar al Harb, i na tom putu sve vrijedi ako služi postizavanju cilja. Taj put ima svoje faze ili stupnjeve, u kojima se podešava taktika već prema mogućoj primjeni u praksi. Onako kako može dati najbolje rezultate.
Te faze usko su povezane s postotkom muslimana u određenom društvu. Uvijek treba imati na umu muhamedovi sljedbenici mogu koristiti laž da bi prevarili svoje suparnike. Cilj opravdava sredstvo. Različite okolnosti traže različite taktike. Jer ako bi se koristila neodgovarajuća strategija u datom trenutku, izgubila bi željeni efekt.
Prema tome:
Faza 1: Muslimani su u manjini
Plaču i kukaju, "ugroženi su" velikom nepravdom. Islam se predstavlja kao veliki "prognanik". Optužuje se za islamofobiju. Traži se tolerancija.
[Jedan od najvećih neprijatelja Zapad i kršćanske civilizacije, Kanadski premijer Trudeau]
Faza 2: Značajna prisutnost muslimana. Uvrijeđeni Islam.
Prijetnje. Traži se Šarija kao "pravo". Pojavljuje se netrpeljivost prema "nevjerniku".
Faza 3: Jasna većina. Dominirajući Islam.
Islamska militantnost. Striktna Šarija. Ubija se/gazi nevjernik.
Eventualno mu se dopušta da živi ukoliko je potreban kao jedna vrsta roba.
Ovaj šablon nije se promijenio otkad je Muhamed stupao zemljom.
Prikažimo sada odnos između postotka muslimana i primjenjene taktike, unutar razmatranih faza.
Predstavljaju se kao "manjina ljubitelj mira" i ne kao prijetnja. Oni koji upozoravaju etiketirani su kao "islamofobi". Ovo je slučaj na primjer u slijedećim zemljama:
USA: 0,6% muslimana.
Hrvatska: 1,47% (popis 2011; 63.000 duša)
Australija: 1,5%
Italija: 1,5%
Norveška: 1,8%
Kina: 1,8%
Kanada: 1,9%
U rasponu od 2 do 5% počinju prakticirati prozelitizam među nestabilnijim slojevima društva, pogodnim za lakše obraćenje na Islam. To su članovi grupa antisistema, životom razočarani ljevičari, ili čak izvjesni dobrostojeći bez duhovne izobrazbe. Često u takvim skupinama postoji predispozicija mržnje ili osvete zbog ovog ili onog pretpostavljenog razloga prema kršćanstvu. Počinju uzimati u praksi određene gradske četvrti ili čak manje regije pod svoju kontrolu.
Danska: 2%
Slovenija: 2,4% (makar u ovom slučaju se radi o muslimanima uglavnom porijeklom iz BiH, kojima je potrebno veći postotak za ispoljavanje istog efekta).
Velika Britanija: 2,7% (u konkretnim gradovima ovaj postotak je mnogo veći, kao i popratne posljedice)
Srbija: 3,2% (bez Kosova)
Njemačka: 3,7% (uz kritične posljedice u konkretnim gradovima gdje se traži Šarija za ovu ili onu četvrt)
Španjolska: 4% (u nekim školama već su izbacili svinjetinu i sl. kao "nečistu hranu")
Tailandija: 4,6%
Prelazeći 5% njihov utjecaj raste eksponencijalno. Traže "halal" hranu, pripremljenu samo od muslimana, osiguravajući tako zapošljavanja u tom ideološkom sektoru. Počinju prijetiti tržnim centrima u slučaju da ih ne žele prodavati.
Ovo je već stvarnost u zemljama kao (uz prećutnu dozvolu vlasti):
Francuska: 8%
Trinidad i Tobago: 5,8%
Nizozemska: 5,5%
Švedska: 5%
Filipini: 5%
(Čak i) Švicarska:4,3%
U ne malo gradskih četvrti spomenutih zemalja sprovodi se Šarija i policija ne zalazi u ta područja; ista počinju ulaziti u sve veću depresiju. A onda, hodže počinju propovijedati da je to zbog mržnje prema muslimanima, itd. Stvaraju sve veću klimu mržnje među svojima.
Kad se pređe 10% forsiraju anarhiju kao metod žalbe; česti su slučajevi paljenja automobila, lupanja izloga itd. Ili minimalno u vidu povećavanja političkih pretenzija (Crna Gora oko 12%)
Guyana: 10%
Kenija: 10%
Indija: 13,4%
Rusija: 15%
Izrael: 16%
Pri prekoračenju 20% "prosvjedi" postaju zastrašujući: pale se crkve, povećava se broj ubojstava i formacija paramilitarnih grupa.
Etiopija: 32,8%
Makedonija: 33,3%
[Marco Polo: "militantni musliman je onaj koji kolje nevjernika, dok mu umjereni musliman drži noge"]
Sa više od 40% pojavljuju se masakri, kronični teroristički napadi ("muslimani se brane od agresije ili osvećuju zbog nečeg što im se učinilo u prošlosti"), kontinuirana politička nestabilnost:
BiH: 43%
Čad: 53,1%
Liban: 58,7% (negdašnja orijentalna Švicarska; izmučena zemlja nakon povećanja broja muslimana)
Kad se pređe preko 60% muslimana u nekoj zemlji, progon ne muslimana postaje divljački. Također i "umereni" muslimani postaju žrtve: postoji samo jedan Islam, provode u djelo stari nauk najradikalniji. Često se uspostavlja porez kršćanima time što su kršćani.
Malazija: 60,4%
Albanija: 70%
Sudan: 70%
Katar: 77,5%
Nakon 80% cilj je 100% islamska država. Primjenjuje se etničko čišćenje od samih vlasti.
Bangladeš: 83%
Indonezija: 86,1%
Egipat: 90%
Sirija: 90%
Tajikistan: 90%
Jordan: 92%
Arapski Emirati: 96%
Pakistan, Irak 97%
Iran: 98%
Maroko: 98,7%
Palestina (ne priznata) 99,8%
Turska: 99,8%
Na koncu, imamo Dar es Salam, to jest, Raj Islamskog Mira kad se postigne 100%. Madrase su jedine škole i Kuran zadnja riječ.
Afganistan, Saudijska Arabija, Somalija, Jemen: 100%
Ipak, mir se ne postiže nikad. Jači gule i tlače, i ako treba ubijaju slabije, često zbog neshvatljivih razloga. Režim straha, tjeskobe i gnušanja. Nema ljubavi: samo mržnja.
Zaključak:
Predsjednik Svjetskog bošnjačkog kongresa reisu-l-ulema emeritus Mustafa Cerić uputio je “otvoreno pismo Hrvatima ma gdje bili”. Srž: prijeti hrvatima da se ne bi slučajno združili sa srbima u pretpostavljenom otporu (koji se i ne spominje da ne bi nekom slučajno pao na pamet) muslimanskom projektu.
Hrvati i srbi, pa čak i "umereni" muslimani, nemaju drugog izbora. Vidimo i statistički što ih čeka ako se ne probude iz preduge letargije.
Jednako vrijedi za cijeli evropski kontinent.
Nema komentara:
Objavi komentar