Franjo o Božjem Sudu

 Napraviti ćemo malu radiografiju Franjinih iskaza o nekim ključnim temama. Samo malo njih, jer slijediti i komentirati Franjine riječi je skoro nedostiživo, toliko on toga izlaje čim zine. Tek tako da vam se nađe pri ruci ako bi vas netko upitao "e pa reci mi u čemu Franjo odstupa od katoličkog nauka?".

E pa evo ti, dvije mrvice, i nemoj misliti da je od najtežeg od njega rečeno ili učinjeno. Slijedim tjeskobno razmišljanje Sandra Magistera o riječima koja je Eugenio Scalfari, vodeći laicistički predstavnik italijanskih ateista, pripisao Franji.

Scalfari - za kojeg Franjo po svemu sudeći ima vremena na pretek - naveo je pretpostavljene Franjine misli:

"Papa Franjo je dokinuo mjesta u koja bi trebala ići duše nakon smrti: pakao, čistilište, raj. Stanovište koje on zastupa jest da duše zahvaćene zlom i nepokajane prestaju postojati, dok one koje su otkupljene od zla biti će nošene u sreću promatrajući Boga."

Nakon čega još nadodaje Scalfari:

"Sveopći sud koji se naučava u ckrvenoj tradiciji onda nema smisla. Ostaje samo kao izgovor koji je dao mjesto divnim slikama u povijesti umjetnosti. Nište više od toga."

Magister sumnja u vjerodostojnost ovog iskaza, tj. da je to Franjo doista i rekao.

Međutim, nastavlja Magister, u Franjinim tumačenjima ima nešto što upućuje na nejasne pojmove o Sudnjem Danu i sudbili blaženih i osuđenih. I onda Magister navodi slijedeća zvanična Franjina "tumačenja".

Svakako, ne radi se o nekim "nejasnim" pojmovima, već totalno drugom nauku. Franjo neke riječi i pojmove ne će ni da citira; druge iskrivljuje, treće govori do pola. Ne malo puta doslovce negira pravo i vjerodostojno crkveno učenje. Ono što se čovjek pita: kako to da nitko od hijerarhije ne reagira? Koliko god ovo nastavi ovako, tonuti će se sve više i više u blato.

Sudite i sami:

U srijedu 11 listopada, pri generalnoj audijenciji na trgu Sv. Petra, Franjo je rekao da ne treba imati strah od ovog suda, jer "na kraju naše povijesti jest Isus Milosrdni", i prema tome "spasiti će se sve. Sve".


Ova zadnja riječ "sve" bila je naglašena u tekstu koji se dao novinarima.

U audijenciji 23 kolovoza, o kraju ljudske povijesti: "jednog velikog šatora gdje Bog prihvaća sve ljude za boraviti definitivno sa njima"

Uzima lik iz Apokalipse (21), ali čije slijedeće riječi Franjo brižljivo krije:


"A strašljivima, i nevjernima i nečistima, i ubojicama i bludnicima, i vračarima i idolopoklonicima i svima lašcima, njima je dio u jezeru, što gori ognjem i sumporom. To je smrt druga."

Komentirajući Anđeo Gospodnji 15 listopada, spominjući parabolu o gozbi (Mt 22, 1-14), čitana na svim misama, Franjo pažljivo izostavlja riječi bez kojih se ne može ispravno shvatiti prispodoba:

"Tada se razgnjevi kralj. Posla čete svoje, dade pogubiti ubojice i grad njihov zapaliti."

I, onome koji nije bio obučen u svadbeno ruho makar je mogao:


"Tada zapovjedi kralj slugama: "Svežite mu ruke i noge i bacite ga u tamu! Ondje će biti jauk i škrgut zuba"

Prethodne nedjelje, 8 listopada, druga parabola o vinogradarima ubojicama (Mt 21, 33-43) je pretrpjela sličnu preinaku. Franjo je propustio reći što čini vlasnik vinograda onima koji su ubili njegove sluga pa čak i sina: "Zločince će zlom smrti pogubiti i svoj će vinograd dati u zakup drugim vinogradarima, koji će mu davati dio roda u pravo vrijeme." Nije čak citirao ni zakljućne Isusove riječi, kada se odnosio na samog sebe kao na "zaglavni kamen". I "Onaj koji padne na ovaj kamen, smrskati će se; i na koga on padne, smrviti će ga". Nadodajem da biće jer je tu Isus govorio nevjernim židovima.

Štoviše, Franjo je inzistirao na odbrani Boga protiv optužbe da bi bio "osvetnik", kao da bi htio ublažiti "pretjerivanja" "pravde" o kojoj se govori u prispodobi:

"Ovdje je velika novost kršćanstva: jedan Bog koji, čak i razočaran (!?) zbog naših grešaka i grijeha, ne gubi svoju riječ, ne zaustavlja se i iznad svega: ne osvećuje se! Braćo i sestre, Bog se ne osvećuje! Bog ljubi, ne osvećuje se, čeka nas da nam oprosti, da bi nas zagrlio."


I ti si slušatelju, jedan budala samo taki.

U propovijedi za Duhove, 4. lipnja, Frano se ponovno igrao sa riječima "onaj koji sudi". Poslije toga, citirajući Isusove riječi samim Apostolima i implicitno njihovim nasljednicima, reže te riječi po polovini:

"Primite Duha Svetoga. Onima kojima oprostite grijehe biti će oprošteni". 

Izostavljajući:


"Dok onima kojima ne oprostite, ne će im biti oprošteni".

I skraćujemo; kažem vam, mogli bismo do sutra. Franjo inače sistematično krije Isusovu osudu preljuba i rastave. Ne samo to: Isusova osuda preljube ne spominje se niti jedan jedini put na 200 stranica Amoris Laetitia.

I, svakako, govoreći o protunaravnim grijesima, ne spominje se Poslanica Rimljanima, 1: 26-32:

"Zato ih predade Bog sramotnim strastima, jer žene njihove pretvoriše naravno općenje u ono, što je protiv naravi.
A tako se i muškarci, ostavivši naravno općenje sa ženom, raspališe željama svojim jedan na drugoga, i muškarci su s muškarcima činili sram, i sami su na sebi primali zasluženu plaću za svoju zabludu. I kako nijesu marili da spoznaju Boga, zato ih Bog predade pokvarenom mišljenju, da čine, što ne valja, da budu napunjeni svake nepravde, zloće, bludnosti, lakomstva, pakosti, puni zavisti, ubojstva, svađe, lukavstva, podmuklosti, doušnici, klevetnici, bogomrsci, uvredljivci, oholice, naduti, izmišljači zala, nepokorni roditeljima, nerazumni, nevjere, bez srca, nepomirljivi nemilostivi. Oni, istina, znadu odredbu Božju, da oni, koji to čine, zaslužuju smrt; ipak oni to čine, dapače i odobravaju onima koji to čine."