Poruka "Violiniste na krovu"

 "Violinista na krovu" (poveznica za pjesmu "Tradicija")  je film snimljen prema istoimenom američkom mjuziklu iz 1964. Dobrim dijelom se snimao u ono vrijeme (1971) i u Hrvatskoj. Uz mnoge nominacije i  nagrade osvojio je 3 Oskara (za kinematografiju, zvuk i originalnu muziku). 

Ono o čemu želimo privući pažnju jest o mentalitetu mnogih židova koji je prikazan na filmu, ali prikriven i "uljepšan". Naime, ruski židov Topol želi dobro udati svoje tri kćerke. Međutim, prva se udaje za (židovskog) siromašnog krojača. Što ćemo? Barem je židov. Otac prihvaća.

Druga se udaje za jednog židovskog boljševika. Ide iz ljubavi s njim čak u Sibir, gdje je ovaj prognan. Vrijeme odvijanja radnje je Carska Rusija, početkom XX stoljeća. Prikazuje se carska operacija "Pogroma" uperena protiv židovskog utjecaja na stabilnost režima. Film je osuda "antisemitizma", ali je činjenica da su boljševici na veliko radili protiv Rusije. Pitanje je: tko je bio progonjen? I tko je pao na koncu?

No, vratimo se sadržaju filma. Treća kćer se udaje za ruskog kršćanina, i tu se događa ono bitno: otac ne prihvaća, nikad, da mu se kćer udaje za jednog kršćanina.

Može dakle Marks, ali ne Krist. To je poruka "Violiniste na krovu". I još na kraju, ipak muž zadnje kćeri odluči ići s njom i pratiti obitelj svog punca u Poljsku u izgnanstvo, zbog solidarnosti pred "antisemitizmom". Kršćanin uvijek treba da se osjeća kriv za sve što se radi prema židovima.

Usput, obratimo pažnju na tradiconalnu pregaču koju nosi Topol. Na što vas podsjeća?