Trento protiv Trenta... u sintoniji s Bergogliom

Franjin put u Švedsku mogao se napraviti mnogo jasnije:

21 Decembris
(XII Kalendas Januarii)

Sancti Martini Lutheri,
Conf. et Eccl. Doct.

Duplex
Omnia de Communi Doctorum

ORATIO

Deus, qui ad denstruendam catholicam fidem sanctum Martinum, Confessorem tuum,
vitiis et haeresibus roborasti: concede propitius; ut ejus exemplis et monitis 

fideles ad damnationem resipiscant, et infideles in erroris confessióne perseverent. Per Dominum. 

Spomen će biti slavljen 21. prosinca, umjesto Pietra Dionisio, po odluci Motu Proprio Sola Scriptura 31. studenog 2016.

[Viđeno u Opportune Importune] (Sažeti prijevod latinskog: Bože... koji si Svetog Martina, Ispovjednika tvog, manama i herezama obdario... da nam njegov primjer dovede do... ustrajnosti u greškama i nevjeri. Po Gospodinu.)

Makar unatoč svemu, stalnost u Bergogliovoj poruci,

Mogla se pronicnuti bez posebne teškoće, usprkost prividnoj uviđavnosti.

Pa je prema tome bilo... shvatili smo, u akciju! Ispravimo Povijest! I u samom Trentu (italijanski grad u kojem se odrežao vjerojatno najsveobuhvatniji i vrlo precizni Sabor koji je imao za cilj suzbiti zablude protestantizma te podrobno iznijeti katoličku doktrinu) imali smo u studenom:

"Između 16. i 18. studenog 2016 održao se u u Trentu susret 'Katolika i Protestanata nakon 500 godina Reforme', organizirane od Nacionalnog Ureda za ekumenizam i međureligijski dijalog (UNEDI) Italijanske Biskupske Konferencije, u suradnji s Federacijom evanđelijskih crkva Italije (FCI)."

"U Trentu je Katolička Crkva osudila subverziju pravog nauka i katoličkog života... u Trentu koncilska neo-crkva rehabilitira subverziju i potvrđuje da je Katolička Crkva prevaziđena: nakon Lunda i Bergoglia počenje nova faza života Crkve, faza izjednjačavanja greške i istine, faza konačnog napuštanja principa neproturječnosti: dvije realnosti uvijek suprotne danas trebaju biti prihvaćene kao istovjetne.

Za potvrditi na vrlo plastičan način vrijednost "protu-sabora Trenta", aktivnosti su se odvile u istoj Bazilici Svete Marije Velike. Upravo tu su se odvijala zasjedanja Tridenstkog Sabora, završivši u Katedrali, gdje su se svečano proglasili dekreti i koncilski kanoni.

Sve, ama baš sve što se organiziralo na "kontra-saboru" računalo je sa blagoslovom aktualnog biskupa Trenta, Lauro Tisi, još uz to praćenog od biskupa Frosinone, Ambrogio Spreafico, koji, zajedno s protestantskim pastirima, napravili su nešto poput zajedničkog slavlje i raskomadali jedan kruh, dijeleći ga među prisutnima.

Nije moglo faliti simbolično sjećanje na Bergoglia, kojem su pružili maksimalno priznanje radi pripravljanja putu herezi u samom središtu Kristove Crkve. Priopćuje agencija SIR da su u znak pomirenja donijeli na oltar posudu sa zemljom, međukonfesionalnu bibliju i putnu torbu, simbol i ikonu spašenih migranata zahvaljujući humanitarnim koridorima Zajednice Sant'Egidio, evanđelijskih crkava i Valdenske pokrajine".

Može se još nadodati i ovo, na osnovu od navedenog iz talijanskog tiska:

1) "Katolički biskupi i protestantski pastiri, ispod raspela pred kojim su se potpisali dokumenti Tridenstskog Sabora, molili su za oproštenje zbog "izdaje Riječi", zbog "ne korištenja evanđeoskih metoda" i zbog "usporenih koraka prema zajedništvu vjere".

2) Na "kontra-koncilu" nije mogao nedostajati Kasper. Prema dotičnom heretičnom: "Neskladna muzika prošlosti ne može danas biti transformirana u harmoničnu sinfoniju, ali smo dali značajne korake za znati stvarati zajedničku glazbu".

Eh onda, s bolom u duši uvrijeđenoj do dna zbog pogrde katoličkih svetinja, pred ovim životinjstvom i profanacijama, pitamo da li će se dići glas protiv ovog bljuvanja, to jest, da li će se dići glas u Božju odbranu? Ova četiri kardinala (podsjetimo da su među ponajboljima od ukupno 216) barem su reagirala nad gaženjem moralne pouke (i one još i važnije: discipline sakramenata) Crkve koja je sadržana u Letalnoj Amoris, ali koja im je bila plaća? Tko se solidarizirao s njima?

Bez sumnje mnogi vjernici - i to oni kojima je ponajviše vjera i Crkva u srcu - i također dio klera (kod nas možemo barem spomenuti Biskupa Perića, koji je - pametan kako jest, ali suzdržljiv i ne želeći izletjeti - barem otvoreno izjavio da je Letalna Amoris - u žargonu za jetko razumjevanje - običan šupljak, to jest blebetanje koje ne vrijedi. Sažeto, to je ono što je bio rekao u svojoj poruci vjernicima.), radovali su se zbog Dubia četvorice; ali redovi visoke hijerarhije počinju zatvarati redove oko Franje, u evidentnom i osjetnom kontekstu očekivanja raspleta uzročenom postavljanjem pitanja.

Tako se upravo desilo u Španjolskoj Biskupskoj Konferenciji, i navodno katolički list Religión Digital slavio je to na veliko:

Ističe se: "Španjolski biskupi podupiru Papu. Svi zajedno su potpisali pismo prošlog tjedna, kojoj se nije dao publicitet u medijima, u kojem se zahvaljuju na Godini Milosrđa... i na pobudnici Amoris Laetitia, istovremeno osiguravajući njihovo "srdačano i poslušno zajedništvo"."

Te urednik lista presuđuje:

"Za očekivati je da se ovo javno i teorijsko zauzimanje primjeni u pastoralnoj praksi u svim španjolskim biskupijama. Uzeti teorijski stav za Papu bilo je neophodno. Ali također je to i prihvatiti u praksi Franjino proljeće i popeti se na kola oduševljenja koje preplavljuje svijet."

Tako je uredniče, ovo je tvoj "Papa".

Ali od tebe ništa me ne iznenađuje, nastavljaš svoju ulogu. Bog ti dao milost obraćenja.

Ono što se pitam, za ostale... do kada?