Kardinal Brandmüller: "Svatko tko otvora mogućnost bludnicima za primiti pričest heretik je i promiče šizmu".

Ovo je sve ozbiljnije i ozbiljnije, i očigledno samo što se nije odigrao rasplet. Četiri kardinala imaju jasnu svijest za bdjenje nad Crkvom. Ne idu sa nijansama kako vole modernisti. Makar i bilo bitnih tema s područja vjere koje se još trebaju diskutirati, izgleda da je pitanje vjere i morala s obzirom na davanje pričesti onima koji su u stanju teškog grijeha - slučaj ponovno oženjenih pogrešno tretiran u Amoris Laetitia - razbio je sve odbrambene linije.

Za sada, izjava Kardinala Burke da "Ukoliko neki Papa počini formalnu herezu, po samom tom činu, prestaje biti Papa", bila je jedna od najžešćih. Ali već u petak 23. prosinca imamo drugu izjavu, ovaj puta od Kardinala Brandmullera, u kojoj ide još rekli bismo još i dalje. Life Site News prenosi vijest objavljenu u Der Spiegel: "Svatko tko otvori mogućnost dati pričest bludnicima jest heretik i promiče šizmu". 

Štoviše, obratite pažnju na jezik koji koristi Brandmuller: "Svatko tko misli da su kompatibilni trajni blud i primanje Svete Pričesti jest heretik i promiče šizmu."

I podsjeća na redak Evanđelja Sv. Luke (16, 18) - inače, tako malo se danas čuje o tome na propovijedima: "Svaki onaj koji otpusti svoju ženu te se oženi drugom, čini preljub; tko se oženi onom koju je njezin muž otpustio, čini preljub". Jezik i stil tako rijedak za čuti od tolikih današnjih teologa.

Podsjeća Kardinal ono elementarno: "Mi smo, prema riječima Apostola Sv. Pavla, službenici Božjih Sakramenata, i ne njihovi vlasnici". 

Vrlo jednostavno, zar ne? Drugim riječima, nismo ludi mi koji isto mislimo. Ipak, previše ih je koji su se dopustili odvući izvjesnim "teološkim" pretpostavkama i dolaze dotle da misle da "ono je što kaže Crkva, i ako sada Crkva kaže ovo ili ono, gotovo je". Doista je tako, ali ono što ne može biti jest da se jučer kaže jedno, a sutra drugo u nepromjenjivim stvarima. Osima ako možda zapovijedi, dogme i drugo... mogu se mijenjati ili "prilagoditi" današnjem čovjeku, što je upravo modernistička struja mišljenja koja poput vode što neprimjetno raznosi brijegove s vremenom dođe dotle da je promjenila mentalitet kod tolikih vjernika.

Zanimljivo je da čak i Franjo primjećuje ono što se primiče, u svoj svojoj težini. Opet Der Spiegel donosi pred samo par dana glasove prema kojim Franjo je priopćio "vrlo uskom krugu" da "nije isključeno da uđe u povijest kao jedan koji je podijelio Crkvu".

Dakle, savršeno je svijestan, kako nije moglo biti drugačije, onog što se odvija pred našim očima. Svakako da sve zna. Također bismo se mogli i pitati: da li traži šizmu? Neki su to naslutili ima već vremena. Izgleda da se potvrđuje ova pretpostavka.

Moje nasjrdačnije čestitke ovim kardinalima.

Ali.. i ti? Što ćeš ti uraditi kad nastupi šizma? (Ne plaši se: Franjo je će biti u njoj - ako ne dopuštaj da je to već sada -, zbog svog napuštanja vjere.)

Budi jak. Moli se više nego nikad za Crkvu u ovom vremenu u kojem su toliki sveci htjeli živjeti kad bi samo mogli. Moli se,umrtvljuj se radi Crkve. Biti ćemo s Kristom i njegovom Crkvom. Bog će nas osloboditi.

Post Scriptum: I što je što ja mislim o ovome? Dijelim pobožno mišljenje (to jest, ne radi se o vjerskoj istini, ali ova tvrdnja je respektabilna jer potiče od crkvenog naučitelja) Sv. Bellarmina prema kojem jedan Papa doista ne može pasti u herezu; vjerujem da bi ga Bog sačuvao u vjeri prema Isusovoj zapovijedi Petru: "ali ja sam se molio za tebe, ta tvoja vjera ne popusti. I ti, kad se već jednom obratiš, utvrdi u vjeri svoju braću" (Lk 22, 32).  Ako se Bog moli za Petra... to je zato što neće pasti. Ali ovo je, kako već rekog, pobožno mišljenje.

Ono što ipak mislim da se događa ovdje, jest da Franjo nikad nije bio Papa, jer se odijelio od vjere još prije svog dolaska na Petrovu Katedru. U ovom smislu vidim potpuno logičnu i suhladnu Objavi - kako ne može biti drugačije - Bulu Cum ex apostolatus officio Pavla IV, prema kojoj netko tko je otpao od vjere prije njegova dolaska na Petrovu Stolicu, u biti ne može biti Papa. To jest, nije Papa jer to nikad nije ni bio... i zbog toga govori ono što govori skoro svaki dan.

Podjestimo na važni paragraf Bule:

"6. Poništenje svih proglašenja ili uzdignuća otpadnutih od Vjere.

Napominjemo da ako u nekom vremenu dogodi se da neki Biskup, pa čak i u službi Nadbiskupa, ili Patrijarhe, ili Primata; ili neki Kardinal, pa čak i Legat, i uz to izabrani Rimski Pontifeks koji bi prije svog uzdignuća ili proglašenja otpao od Katoličke Vjere, ili bi pao u herezu, ili u šizmu ili bi te stvari podržao ili počinio; u takvom slučaju uzdignuće ili promocija, čak kad bi se dalo i uz suglasnost svih Kardinala, jest nula, nevažeća i bez ikakvog efekta; i ni na koji način se može smatrati da je takvo uzdignuće zadobilo važnost prihvaćanjem službe ili posvećenjem, ili naknadnog prihvaćanja mjesta službe, ili po samom ustoličenju ili poštivanju Rimskog Pontifeksa, ili po poslušnosti koju bi mu svi dali, makar koloko vremene prošlo od spomenutih čina. Takva promocija neće biti valjana u bilo kojem svom dijelu, i neće biti moguće smatrati da jos se dalo ili daje neka sposobnost administracije u vremenitim ili duhovnim stvarima na koje su navodno promaknuti, u takvim okolnostima na funkciju Kardinala, ili Rimskog Pontifeksa, već da se nasuprot svi i bilo koji od njegovih izjava, djela, čina i odredbi i naknadni efekti bez ikakve snage, i ne daju nikakvu vrijednost, i nikakvo pravo nikome.

7. Vjernici ne trebaju slušati već izbjegavati zastranjene u Vjeri..."

Znamo da je Bergoglio promicao svaku vrstu zastranjenja prema Katoličkoj Vjeri. Može li neki katolik moliti sa židovima u katoličkoj katedrali kako je to činio Bergoglio u Buenos Airesu? Previše smo se navikli na ovakve stvari, ali jedan katolik ne može aktivno prisustvovati nekom kultu s ne katolicima - možeš biti prijatelj nekom tko nije katolik, svakako i milijun puta!, ali ne možeš učestvovati u istom štovanju. To je vrlo jednostavno. Jer onda obadvoje imaju isti kult. A koji je taj? Neki će reći: "svatko neka moli prema svom običaju". Ne. Ne moram citirati crkvene dokumente s obzirom na to (svakako predkoncilske, na primjer Mortalium Animos od Pija XI, 1928), dovoljna je logika. Ne možeš dati naslutiti da se radi o istoj religiji. Jer koja bi to bila? To je apsurd.

Ne mošeš kleknuti, - i to radeći se o jednom kardinalu! -, da te neki protestant blagoslovi ili da se moli za tebe. Ako neki protestant moli za tebe, ne možeš mu to spriječiti, ali ti ne možeš još i poticati ga na to, moliti ga da "zazove Duha Svetoga na tebe", ili bilo što. Zar nemaš milost kao ministar Božji, Jedne, Svete, Katoličke i Apostolske Crkve? Koja se zabuna stvara s ovim?

Drugim riječima, ovdje što vjerujem jest da nije bilo, koristeći skolastičku nomenklaturu, "materije" za imati jednog Papu.

Drugi će komentirati: pazi, sam Sv. Petar zanijekao je Gospodina, i to tri puta! Da, ali prije Uskrsnuća. Podsjećamo na Dogmatsku Konstituciju Pastor Aeternus Prvog Vatikanskog Sabora: "I samo je Isus Šimunu Petru, nakon uskrsnuća, povjerio jurisdikciju Vrhovnog Pastira i upravitelja cijelog stada, govoreći: 'Pasi moje janjce', 'pasi moje ovce'."

 Mislim da, običnim govorom izraženo, da je Petar imao nešto od funkcije Pontifeksa još prije Uskrsnuća Kristovog - bolje reći momenta u kojem mu Isus daje potrebnu milost - jer su ga Apostoli poštivali i slušali, kao kad je Ivan na sam Uskrs makar prvi dotrčao do Groba, pustio da uđe prvo Petar. Ili po činjenici da Gospodin uvijek vodi Petra sa sobom na ključne momente svog poslanja. Ono što je čvrsto jest da je milost Vrhovnog Pastira dana od Boga Petru samo po Uskrsnuću.

Konačno, neka ne vlada panika. Ovo se sve vidjelo da ima doći, i Bog je dopustio tolike godine zabune koja je konačno eksplodirala. Neka sve bude na veću slavu Božju. Jedinstvo nema smisla bez istine. Doista, jedinstvo je posljedica istine, jer istina je samo jedna. Ckrva ostaje, i idalje će biti Jedna.