Bez deljnjeg, incident se može smatrati okrutnošću od strane momka koji žustro i nemilo udara šakom u vilicu mladog crnca koji pada kao pokošeni klas.
Agresor je čovjek koji zna udariti, i najverojatnije naviknut na tuču. Bez razmišljanja, shvaćajući pretpostavljenu provokaciju (koja se na video ne može čuti), ustaje se hitro
i odlučno od svojih bedara povlači jak i odlučan udarac u najslabiju točku tijela, vilicu, koja naglim trzajem ima kao efekat inerciju moždane mase i trenutačno gubljenje prenosnih živčanih funkcija.
Pogođeni još pri padu gubi svijest:
jer nije u stanju ni staviti ruke ispred sebe, udarajući tako glavom o asfalt kao de je bačen teški predmet na cestu.
Bez daljnjeg, momak je mogao poginuti pri ovom padu. Udrac je bio doista okrutan, i reakcija - ukoliko se radilo o provokaciji - nesrazmjerna.
Ali razmislimo sad o nečemu drugom.
Incident se dogodio samo nekoliko sati nakon pogreba zaklanog svećenika Jacques Hamela. Nakon 85 ubijenih - kamionom potranih - osoba u Nici. Nakon toliko terorističkih napada u Francuskoj, i - i to treba reći - diljem svijeta. Kršćani žive u tolikim zemljama kao stoka: poniženi, pogaženi, gledajući u zemlju da im ne bi rekli da su oholi i drski - i zato ih kaznili. Nemajući crkvava, i one što imaju, pod bombama i bodežom. Bez zvona - jer takvi su Omarovi uvjeti još iz osmog stoljeća.
Oni koji žive u Zapadnoj Evropi ističu kako je nakon napada u Nici ne malo muslimana izašlo sutradan na ulice u svečanim haljinama. Kršćani su tjerani iz svojih kuća, ako neki prijeđu kao drugi čamcem u izbjeglištvo, bacani su u more od svojih "sudrugova", pripadnika "religije mira".
Itd., itd., do u beskraj.
Ovi mladići koji su molili krunicu pred crkvom Sv. Rite nazvani su "fundamentalistima" u francuskom tisku. No, ja vidim moderno obučene i pristojne momke i djevojke. Jedna čak ima i suknju malo iznad koljena, druga je u farmericama i sa zvijezdom na majici. U suštini, biti će da su "fundamentalisti" i "ekstremna desnica" u Francuskoj među najnormalnijim građanima. Doista, njihovo društvo niti mi smeta, niti me zabrinjava.
Međutim, negira se druga stvarnost u francuskim i inače evropskim medijima: rasizam protiv bjelaca:
Javno se maltretira rođene francuze od strane inmigranata u predgrađima iz kojih boljestojeći bježe i ostavljaju ih običnom puku, žrtvama multikulturalističke politike vladajuće svjetske elite, kojoj je Francuska poligon i primjer. Kao i Švedska, Danska, Belgija, Nizozemska, Velika Britanija, Njemačka...
Sve je to u misli bilo ovog momka koji tako naglo ustaje i izražava svoj prkos protiv provokacije. Prkos i protest koji nije u stanju - možda i jer ne želi - kontrolirati.
Ali činjenica je da je Francuska na rubu državnog sloma. Pred našim očima odigrava se promjena lica Evrope od nekoliko glava koji svim ovim upravljaju. U odnosu na ove stvari, naši međuetnički sukobi (mislim prvenstveno na odnose između hrvata i srba) su na nižem nivou - makar se ne mogu zanemariti -, međutim situacija u Evropi je daleko gora i kritičnija.
Dok kršćane koji mole krunici na koljenima na ulici nazivaju "fundamentalistima" i dok osuđuju i osuđuju ispad ovog francuza - jedinog u skupini -, u isto vrijeme javno vrijeđaju i zapostavljaju kršćane i sve druge građane koji se na primjer opiru uvođenju zakona o izjednačavanju "gay brakova" s brakovima od kad čovjek postoji. Dok se ljevičarski protesti opraštaju i gleda im se kroz prste, makar pravili užasni nered po gradovima, dotle mirni kršćanski i građanski prosvjedi protiv uvođenja protunaravnih zakona divljački su progonjeni.
Razlika se može vidjeti na gornjem videu. Dok se sila primjenjuje nesrazmjerno prema uglavnom kršćanskim prosvjedima:
i dok je razlika neopisiva između divljaštva jednih, i ponosa i domoljublja drugih:
Divljaci imaju 11, dok "fundamentalisti" 293 privedenih.
Dakle... nije mala povijest iza onog udarca. Puno, puno toga se krije iza gorčine onog francuza.
Nema komentara:
Objavi komentar