Na hrvatskom jeziku situacija je opisana na blogu “TradicionalnaLatinska Sveta Misa”. Jedna dobro pouzdana i informirana osoba, mimo onog što
se može naći uglavnom na stranim stranicama, posebno na francuskoj “L’Observatoirede la Christianophobie”, koje sve treba precizno pročitati i razlučiti, imajući
u vidu cijeli kontekst i pravi tok događaja posljednjih mjeseci, poslao mi je
slijedeći dopis s obzirom na projekat rušenja crkve Sv. Rite i doslovno
rastjerivanje vjernika koji su pri tom bili na svetoj misi (dobro je vidjeti i svjedočenje i prisutnog svećenika Instituta Dobrog Pastira, Guillaume de Tanoüarn):
“Bili su u toj crkvi jer nisu imali drugu lokaciju gdje bi
mogli slaviti misu prema misalu Ivana XXIII (1963). Vlasnik ju je prodavao za
tri milijona eura (Naime, crkva je pripadala “galikanskim katolicima”, s
izvjesnim prisustvom u Francuskoj. Oni slijede trentski obred mise, ali nisu u
zajedništvu s Rimom, još od XIX
stoljeća, posebno nakon Prvog Vatikanskog Sabora. Crkvu nisu mogli održavati te
su je prodali nekom poslovnom čovjeku od studenog prošle godine, koji je stavio
spomenutu cijenu na crkvu.) Nisu ih mogli isplatiti i bila je kupljena od
jednog trgovca nekretninama u cilju pravljenja zgrade za parking.
Tu su se počeli okupljati kojih trideset do četrdeset
vjernika (tradicionalnih katolika). Makar su to tražili od Pariške biskupije,
ova im nije slala nijednog svećenika, niti jednu župnu crkvu. Naišli su na
suradnju Oca Guillaume de Tanoüarn, iz Instituta Dobrog Pastira, koji pripada crkvenoj
organizaciji Ecclesia Dei, u zajedništvu sa Rimom. Biskupija im nije davala čak
ni napuštene crkve, sve da ne bi u istima bila slavljena “dopuštena” trentska
misa.
Kad su došli specijalci, pitali su biskupiju da li mogu
proslijediti. Biskupija im se nije usprotivila, i dopustila im je proslijediti
bez kontemplacija. Policija nije htjela pričekati niti pola sata dok ne završki
misa. Bilo im je shodno zgrabiti i odvojiti svećenika od oltara, noseći ga na
rukama, baciti ga na tlo, onesposobiti ga kao da bi se o zločincu radilo,
staviti mu lisice i pretpostavljam da je morao provesti noć u pritvoru dok ne
dočeka razgovor sa dežurnim sucem.
Da je Pariška biskupija htjela, mogao se sačuvati
tradicionalni kult u Svetoj Riti. Ali biskupija je htjela očuvati ovaj novac za
prihvaćanje muslimana, dopuštajući da crkva bude srušena i zgrada za parking
napravljena.
Više vole zatvoriti crkve nego ih dati za slavljenje “dopuštene”
mise koja, do 1970, bila je jedina valjana. I prema Summorum Pontificum od
Benedikta XVI, nikad nije bila zabranjena. Da, tako je. Nikad nije bila
zabranjena. Jest, tako je. Ali ni dopuštena.”
Ovo je izgleda razlog rušenja koje će se dozvoliti, i
posljedničnog istjerivanja vjernika. Sadržano: da je biskupija htjela, mogla je
ponuditi crkve, pa možda i novac da se očuvaju kršćanski hramovi u Francuskoj.
Jer je bitna naša povijest, nije li tako?
Ali u ovoj misi grijeh se zove svojim imenom, i govori se o
paklu, i spominju se “nevjernici”, to jest oni koji ne vjeruju u Krista (ali ih
se ne ubija, niti tjera u ropstvo, niti im se podmeću bombe, već ih se ljubi u
istini) i ne prihvaćaju njegovu Crkvu. Ovo više “ne štima”, ovo više ne
ispunjava prvenstveni cilj i zadatak: ekumenizam. Ovo je razlog zašto biskupija
nije ni prstom mrdnula da bi sačuvala ovu crkvu. Od rušenja koje u Francuskoj
idu jezivom brzinom pod navodnom izlikom da ih je jeftinije srušiti, nego
opraviti. (A kad budu srušene, što bude s njima?). Rušenja koja zločesto haraju
protiv kulturne baštine i naslijeđa Francuske, posebno prema katoličkim
crkvama. 2.800 crkvava trebaju biti srušene, od kojih 1.868 su neogotične.
Ali krivica nije samo od biskupije, koja ne tolerira “pred
koncilsku misu”. Glavna krivica je ovog klana koji zapovijeda u skoro čitavoj
Evropi, surov prema samoj kršćanskoj ideji. Kršćanstvo, pretpostavlja se, sada
je samo još jedna religija. I svakako, neka bude “za intimnost”. To jest, za
skriveno i nabrzo izmrmljati i potiho tri Zdravo Marije, i najviše otiči na
misu kao kriomice. I da ti ne padne na pamet reklamirati bilo što u društvu što
može imati kršćanskog “daha i mirisa”. To su džihadovci za satrijeti:
U međuvremenu, ne briga ih kolike parkinge i zgrade za
socijalnu skrb bi mogli napraviti na ovakvim mjestima:
Džamija Basharat, Córdoba, Španjolska
Šah Jahan, Woking, Engleska
Šehitlik,Berlin
Sultan Ahmet, Delft, Nizozemska
"Islamski centar" u Beču
Noor u Frankfurtu
Od ove srce posebno boli: džamija u Rimu
U Madridu
U Parizu
U Malmu
U Lisabonu
U Duisburgu, Njemačka. Mašala
Džamija Mevlana u Rotterdamu
Projekt mega džamije u Londonu. Valjda će propasti
Mahmud, Cirih
Centralna (to jest, ne jedina) džamija u Londonu
Iz druge perpektive
Kadija, Berlin
Velika džamija u Briselu
E sad opet centralna, ali u Glasgowu
Freinman u Minhenu
U Stokholmu
U Dablinu
I centralna u Birmignenu
Sve ove “zgrade” dižu se drsko i bezobzirno i traju i traju
u natoč informacijama poput ovih:
Onda, na čemu smo?
Stvar je dosta jasna na čemu smo.
sumrak katoličanstva...a kad Sin Čovječiji dođe hoče li nači vjere na zemlji...Gospodine dođi što prije,Maranatha
OdgovoriIzbriši