četvrtak, 4. kolovoza 2016.

Zašto je smetala crkva Sv. Rite u Parizu?


Na hrvatskom jeziku situacija je opisana na blogu “TradicionalnaLatinska Sveta Misa”. Jedna dobro pouzdana i informirana osoba, mimo onog što se može naći uglavnom na stranim stranicama, posebno na francuskoj “L’Observatoirede la Christianophobie”, koje sve treba precizno pročitati i razlučiti, imajući u vidu cijeli kontekst i pravi tok događaja posljednjih mjeseci, poslao mi je slijedeći dopis s obzirom na projekat rušenja crkve Sv. Rite i doslovno rastjerivanje vjernika koji su pri tom bili na svetoj misi (dobro je vidjeti i svjedočenje i prisutnog svećenika Instituta Dobrog Pastira, Guillaume de Tanoüarn):

“Bili su u toj crkvi jer nisu imali drugu lokaciju gdje bi mogli slaviti misu prema misalu Ivana XXIII (1963). Vlasnik ju je prodavao za tri milijona eura (Naime, crkva je pripadala “galikanskim katolicima”, s izvjesnim prisustvom u Francuskoj. Oni slijede trentski obred mise, ali nisu u zajedništvu s Rimom,  još od XIX stoljeća, posebno nakon Prvog Vatikanskog Sabora. Crkvu nisu mogli održavati te su je prodali nekom poslovnom čovjeku od studenog prošle godine, koji je stavio spomenutu cijenu na crkvu.) Nisu ih mogli isplatiti i bila je kupljena od jednog trgovca nekretninama u cilju pravljenja zgrade za parking.

Tu su se počeli okupljati kojih trideset do četrdeset vjernika (tradicionalnih katolika). Makar su to tražili od Pariške biskupije, ova im nije slala nijednog svećenika, niti jednu župnu crkvu. Naišli su na suradnju Oca Guillaume de Tanoüarn, iz Instituta Dobrog Pastira, koji pripada crkvenoj organizaciji Ecclesia Dei, u zajedništvu sa Rimom. Biskupija im nije davala čak ni napuštene crkve, sve da ne bi u istima bila slavljena “dopuštena” trentska misa.



Kad su došli specijalci, pitali su biskupiju da li mogu proslijediti. Biskupija im se nije usprotivila, i dopustila im je proslijediti bez kontemplacija. Policija nije htjela pričekati niti pola sata dok ne završki misa. Bilo im je shodno zgrabiti i odvojiti svećenika od oltara, noseći ga na rukama, baciti ga na tlo, onesposobiti ga kao da bi se o zločincu radilo, staviti mu lisice i pretpostavljam da je morao provesti noć u pritvoru dok ne dočeka razgovor sa dežurnim sucem.

Da je Pariška biskupija htjela, mogao se sačuvati tradicionalni kult u Svetoj Riti. Ali biskupija je htjela očuvati ovaj novac za prihvaćanje muslimana, dopuštajući da crkva bude srušena i zgrada za parking napravljena.

Više vole zatvoriti crkve nego ih dati za slavljenje “dopuštene” mise koja, do 1970, bila je jedina valjana. I prema Summorum Pontificum od Benedikta XVI, nikad nije bila zabranjena. Da, tako je. Nikad nije bila zabranjena. Jest, tako je. Ali ni dopuštena.”








Ovo je izgleda razlog rušenja koje će se dozvoliti, i posljedničnog istjerivanja vjernika. Sadržano: da je biskupija htjela, mogla je ponuditi crkve, pa možda i novac da se očuvaju kršćanski hramovi u Francuskoj. Jer je bitna naša povijest, nije li tako?

Ali u ovoj misi grijeh se zove svojim imenom, i govori se o paklu, i spominju se “nevjernici”, to jest oni koji ne vjeruju u Krista (ali ih se ne ubija, niti tjera u ropstvo, niti im se podmeću bombe, već ih se ljubi u istini) i ne prihvaćaju njegovu Crkvu. Ovo više “ne štima”, ovo više ne ispunjava prvenstveni cilj i zadatak: ekumenizam. Ovo je razlog zašto biskupija nije ni prstom mrdnula da bi sačuvala ovu crkvu. Od rušenja koje u Francuskoj idu jezivom brzinom pod navodnom izlikom da ih je jeftinije srušiti, nego opraviti. (A kad budu srušene, što bude s njima?). Rušenja koja zločesto haraju protiv kulturne baštine i naslijeđa Francuske, posebno prema katoličkim crkvama. 2.800 crkvava trebaju biti srušene, od kojih 1.868 su neogotične.



Ali krivica nije samo od biskupije, koja ne tolerira “pred koncilsku misu”. Glavna krivica je ovog klana koji zapovijeda u skoro čitavoj Evropi, surov prema samoj kršćanskoj ideji. Kršćanstvo, pretpostavlja se, sada je samo još jedna religija. I svakako, neka bude “za intimnost”. To jest, za skriveno i nabrzo izmrmljati i potiho tri Zdravo Marije, i najviše otiči na misu kao kriomice. I da ti ne padne na pamet reklamirati bilo što u društvu što može imati kršćanskog “daha i mirisa”. To su džihadovci za satrijeti:



U međuvremenu, ne briga ih kolike parkinge i zgrade za socijalnu skrb bi mogli napraviti na ovakvim mjestima:


Džamija Basharat, Córdoba, Španjolska


Šah Jahan, Woking, Engleska


Šehitlik,Berlin


Sultan Ahmet, Delft, Nizozemska


"Islamski centar" u Beču


Noor u Frankfurtu


Od ove srce posebno boli: džamija u Rimu


U Madridu


U Parizu


U Malmu


U Lisabonu


U Duisburgu, Njemačka. Mašala


Džamija Mevlana u Rotterdamu


Projekt mega džamije u Londonu. Valjda će propasti


Mahmud, Cirih


Centralna (to jest, ne jedina) džamija u Londonu


Iz druge perpektive


Kadija, Berlin


Velika džamija u Briselu


E sad opet centralna, ali u Glasgowu


Freinman u Minhenu


U Stokholmu


U Dablinu


I centralna u Birmignenu

Sve ove “zgrade” dižu se drsko i bezobzirno i traju i traju u natoč informacijama poput ovih:

Onda, na čemu smo?


Stvar je dosta jasna na čemu smo.

1 komentar:

  1. sumrak katoličanstva...a kad Sin Čovječiji dođe hoče li nači vjere na zemlji...Gospodine dođi što prije,Maranatha

    OdgovoriIzbriši