LGBTI, ne želim vam sreću u Sarajevu

Sazivaju ih na pohod sa svih strana:

Daje im se podrška i iz Vatikana, dežurna pederčina hvali otvaranje "katolika" novim situacijama: župnika koji im otvara svoju župu, biskupa koji uvjerava transeksualca da će biti prihvaćen, itd:

Zabrinuti su što nisu dobro došli:

Sarajevo nije više ono o kojem je pjevao Kemal Monteno 1976., i kakvim ga žele još uvijek predstaviti, navodno multietnički, dok predstavlja jednu od jezgri najradikalnijeg islamizma u Evropi:

"Zajedno smo rasli

grade, ja i ti
isto, plavo nebo
poklonilo nam stih
ispod Trebevića sanjali smo sne
ko će brže rasti

ko će ljepši biti"

"Ti si bio velik

a rodio se ja

s' Igmana uz osmijeh

slao si mi san

dječak koji raste zavolio te tad

ostao je ovdje

vezan, za svoj grad

Bilo gdje da krenem

o tebi sanjam

putevi me svi tebi vode

čekam s' nekom čežnjom

na svjetla tvoja

Sarajevo, ljubavi moja"

"Pjesme svoje imaš

i ja ih pjevam

želim da ti kažem šta sanjam

radosti su moje i sreća tvoja

Sarajevo. ljubavi moja

Kada prođu zime

i dođe lijepi maj

djevojke su ljepše

ljubavi im daj

šetalište tamno

uzdasima zri

neke oči plave

neke riječi nježne

Sad je dječak čovjek

a zima pokri' brijeg

park i kosa bijeli

al' otići će snijeg

proljeće i mladost

ispunit' će tad

Sarajevo moje

jedini moj grad"

Dva se dakle totalitarizma sukubljavaju iduće nedjelje.

Ali sotonistima ne želim sreću:

Gubite se odavde, što drugo reći onima koji sami priznaju da je preko (dokle?) 50% njihovih članova iz redova LGBTQ.

Dabogda vam ne dozvolili oholi, protunaravni, protubožji marš u svim gradovima, kako bi trebalo biti.

Ali čas je tmina.

I gubite se!