Potrebno je bilo stoga presjeći svaku vezu sa Katoličkom Crkvom. Ova počiva na nauku i sakramentima. Prvo su počeli onda mjenjati nauk: Papu se ne treba slušati, to je razbojnik u Rimu, pijanica i propalica kojeg interesira politička moć. Umjesto Pape, imati ćete sada vašeg Kralja, njega slušajte. On treba da bude prvi u državi, i u Crkvi.
U biti to je anglikanska šizma. S ciljem da kralj može izvršti sve svoje bludne prohtjeve. Uvijek neki bijedni interes se krije iza "velikih otkrića".
No, svatko je mogao vidjeti lako da je upravo taj kralj propalica, bludnik i razbojnik. Potrebno je bilo stoga odvojiti vjernike od svakog spomena na Katoličku vjeru.
Zbog toga su promijenili misu. Nastala je tako anglikanska služba, vrlo slična današnjem Novus Ordo Missae. Umjesto na Žrtvu, stavio se akcenat na zajednicu i blagovanje. Umjesto kamenih oltara, pravili su se drveni. Zašto? Jer se na drvetu blaguje, a na kamenu žrtvuje.
Još su razarali oltare i od srušenog kamenja pravili stepenice za ući u crkvu. Da vjernici po njima gaze.
Ipak, ostao je još uvijek svećenički red. Taj sakramenat je bio ostao netaknut. Moglo se dogoditi da u nekom trenutku određeni klerici htjednu ponovno služiti katoličku misu, i sve bi bilo prevaziđeno. Ono što su bili razorili, moglo se ispraviti. Što sad? Promijeniti ćemo ritual svećeničkog ređenja. To je bilo otprilike sto godina nako šizme. Novi ritual je bio nevažeći, jer nije sadržavao potrebne riječi za valjani sakramenat. Dogmatski je to potvrdio Papa Lav XIII 1896. bulom Apostolicae Curae. Tako da su anglikanci ostali bez mise i bez svećeništva.
Koji su dakle koraci: nauk, liturgija, svećeništvo.
Nešto slično izvršilo se nakon Drugog Vatikanskog Sabora: promijenio se nauk, onda se ustanovila nova misa, pa novi ritual svećeničkog reda. Ovo dvoje zadnje ostavilo je neke dvoznačne elemente.
No, ti dvoznačni elementi se definitivno gube kad se ide još koji korak unaprijed. I takvi koraci se upravo prave.
Prije par godina Franjin Kardinal Coccopalmerio je doveo u pitanje valjanost Bule Lava XIII. Natuknuo je da bi anglikanski ritual mogao biti važeći.
I sada dolazi Kardinal Koch, zaduženi za ekumenizam. Želi stupnjevito priznanje protestantskih minstarstava.
Sto se desilo sa zadnjim clankom o papa Franjinom licu? Zasto je tako naprasno nestao?
OdgovoriIzbrišiRobelar
Više volim ući dublje u stvar.
IzbrišiOnda udjite dublje u stvar pa ovo malo analizirajte:
Izbrišihttp://leozagami.com/2019/09/27/hypocrisy-alert-did-pope-francis-confess-hes-gay-in-recent-interview/
Hoće li nakon ovakvog baljezganja postati moda medju svim "svećenicima" da počnu potpuno otvoreno i bez stida, srama i straha Božjeg da javno "ispovjedaju" da su pederi, sodomiti, kakvih već ima, kao što je bergogliov dužnosnik za propagandu Martin?!
Vatikan imenovao pro-gay svećenika Jamesa Martina savjetnikom Odjela za komunikacije:
http://hrvatskikrsnizavjet.com/vatikan-imenovao-pro-gay-svecenika-jamesa-martina-savjetnikom-odjela-za-komunikacije/
Komentirao sam predviđanja Lea Zagamija prije, i nisu bila točna.
IzbrišiOva tvrdnja: "We all know what kind of conversion that might be in a Catholic Church where 80% are gay, and 50% of those are almost certainly pedophiles."
nije istinita, 80% svećenika nisu homoseksualci, niti ih ima toliko pedofila. Postoji gay lobby, to je istina, i vrlo je utjecajan na visokim mjestima.
O James Martinu također sam pisao dosta.
Leo Zagami je tvrdio da mu je iz njemu dobrih izvora iz Vatikana potvrđeno da će Bergoglio dati ostavku još početkom ove godine, u veljači. Vidimo koliko je ispravno.
Imam drugih stvari na programu koje me teološki više zanimaju, a i bitnije su.
Generalno složio bih se s vašim odgovorom, ali ono što me je ponukalo da napišem prednji komentar je taj što mi se čini da nema mjesta iznenadjenju ako netko drugi izadje (ako ne i sam bergoglio) iz njegovog ormana i konačno prizna ono što je bit njegove "evangelizacije": sodomizacija Crkve jer je sam sodomit, tj. peder.
OdgovoriIzbrišiZato i ono njegovo: "Tko sam ja da sudim", samo što će u konačnici glasiti: Tko sam ja da si sudim, a pakao je i onako prazan!
Koliko znam, nema uvjerljivih podataka o njegovom sodomstvu. Ako je to tako, uglavnom ispliva na površinu mnogo prije, iz više kutova, ali takvih svjedočanstava nema.
IzbrišiOno što postoji jest da je bio neuravnotežena ličnost koja strastveno traži moć. Hladan, proračunljiv, koji nikome nije prijatelj nego samo koristi "prijateljstva".
No, nije nam ni potrebno znati da li je on takav ili onakav u privatnom životu. Mi imamo njegove javne istupe, i takvi su nam više nego dovoljni.
A da je sodomizacija uvezana sa sotonizmom, o tome sam pisao u više navrata. Pogledajte na primjer oznaku o Paglia, te skandal vezan za fresku u katedrali u Italiji koja nije ni brisana.
Slično o masonstvu. Dokazati nečije članstvo u masoneriji nije nimalo lako. Ali nam nije ne potrebno znati da li je Bergoglio član ili nije. On se tako ponaša, takve stavove protura dan za danom, da to ne bi bio u stanju učiniti ni najlukaviji mason.
Stoga, idemo na njegove javne nastupe.
Zaista je nevjerojatna ova monstruozna dosljednost od 2.VK do danas (i očito do kraja ovog otpada od Boga).
OdgovoriIzbrišiTu nije u pitanju obična bezbožnost, tu se radi o totalnoj zaposjednutosti ovih monstruma koji misle da mogu protiv Boga i da mogu uništiti njegovu Crkvu i cijeli Božji narod privesti k njihovom bogu Sotoni.
"Dakle: po plodovima ćete ih njihovim prepoznati." (Mt 7,15-20)
OdgovoriIzbrišiA ti plodovi su sveopci otpad . I oni koji misle da stoje odavno su pali tj. zadrzali su samo vanjski oblik poboznosti a odrekli se Bozje sile. Bog im je trbuh i svijet. Sruseni oltari , Sodoma i Gomora, pedofilija i pederastija unutar crkvenih redova, krivovjerje i skakljanje usiju, srebroljublje , svjetoljublje i samoljublje a ohladjela ljubav prema Bogu , udovoljavanje tijelu, nepcu i svijetu , oholist zivota, mekan krevet i topla soba, ... neda mi se vise.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Dok možemo, mi živimo sveto.
Izbriši