Potreba životnog plana

Ciljam na vremenski raspored duhovnih, kulturnih i materijalnih aktivnosti i potreba.

Što je krepost? Uobičajena raspoloživost za činiti dobro.

Da bi nešto bilo "uobičajeno", ukoliko ovisi od nas, treba biti vježbano. Vježba, baš kao i na naravnom, tjelesnom planu, mora imati red i program. Uglavnom postoji dnevni, tjedni, mjesečni, tromjesečni i godišnji program. Mora se znati koliko se vremena može trenirati dnevno; koje vježbe, koliko serija, koliko ponavljanja u svakoj seriji. Koliko dana tjedno, itd.

Analogija vrlo dobro može poslužiti za kulturne aktivnosti, za studij i za bilo koji posao. Onaj koji nema raspored, vrlo lako će napraviti sam sebi probleme u studiju, radu, obitelji, itd. Gdje god stigne, sve će uprskati.

Jednako je i u duhovnom životu, gdje raspored treba doći na prvo mjesto, suprotno onom što mnogi čine. Proširio se običaj među mnogim vjernicima za stihijsku pobožnost, već prema tome "kako se osjećaš". Bazirati ili vezati duhovnost na osjećajima, čisti je plod modernizma.

Dopuštam si stoga dati ti nekoliko savjeta. Tvoja pobožnost treba biti klasična, ako je moguće liturgijska. Pobožnost mora biti prvo osobnog tipa, a onda ustaljenih načina molitve. No, ne možeš moliti ako ne hraniš svoj duh dobrom hranom. Dakle, trebaš također posvetiti vremena dobrom duhovnom štivu.

Prije svega ostalog, prije nego što počneš da tako kažemo, trebaš vidjeti s koliko vremena raspolažeš, i koliko vremena možeš ugrabiti od onog koje si inače posvećivao nepotrebnim aktivnostima. Svak ih ima u svom životu, i treba ih brusiti.

Ali još prije ovog prvog koraka, jest onaj početni, obavezni, koji naznačuje Sveta Tereza: prvo treba prekuniti sa bilo kojim smrtnim grijehom. Ne može se biti "duhovan" dok se uobičajeno vrši nešto što nije dobro, što treba ostraniti. Odnosim se na prave, teške grijehe. Istina, nekad može biti neupućenih osoba koji ne znaju da nešto jest grijeh, te to spoznaju kasnije. Vidjeti će se da li su dobre volje, ako automatski prekinu sa tim.

Riješeno to pitanje, idemo na dnevni raspored. Ono nužno jest: osobna molitva, krunica, Sveto Pismo i duhovno štivo. Kad je dan baš bio lud, ni tada krunica ne može nedostajati. Ali ne pravi od toga običaj.

Prvo, ustaj se uvijek, osim ako radiš u smjenama, u isto vrijeme. Nastoj imati osobnu molitvu, ti pred svojim Spasiteljem i Otkupiteljem, dva puta dnevno, prije i poslije podne. Kroz određeni period, poseveti osobnoj molitvi uvijek isti broj minuta. Pet, deset... do pola sata. Svaki dan isto, dok ne postigneš naviku i ne uvidiš da tvoje ostale dnevne aktivnosti ne samo da ne opadaju, nego da idu na bolje. Svome Bogu govoriš o svemu što te okružuje, muči pa možda i raduje. Što mi je činiti, pitaš? Kako Gospodin moj i Bog moj gleda na ovo? Itd. Naučiti ćeš vježbom, to jest, kroz ustaljenu molitvu.

Ako ne možeš moliti kući ili u nekoj kapeli, možeš dok putuješ, bilo da ti voziš ili u javnom prometu.

Krunica. Ne prenemaži se i ne pravi glupe face. Dvadeset minuta, jednako može u prijevozu ako ne može drugačije. Ali umri a ne propusti.

Sveto Pismo, i duhovno štivo. To ti je dobro da ti se pročisti pamet i da mnogo toga dobrog naučiš. Tu dolazi do izričaja ustaljenost. Ne čitaj na preskok, kao fol "što ti Duh govori". To su karizmatske gluposti. Ti idi ciklično po redu. Barem Novi Zavjet, par minuta dnevno; gdje stigneš, ostaviš kakvu sličicu za oznaku. Ja napr. čitam Šarićevu Bibliju. Novi Zavjet po redu, od Sv. Mateja do Otkrivenja. Svaki dan pola jedne stranice (jednu kolumnu). Jednako jednu kolumnu iz Starog Zavjeta, plus još jednu iz mudrosnih knjiga SZ. Ukupno tri minute. Ali svaki dan. Onda deset do petnaest minuta duhovnog štiva. To bude kojih pet do deset stranica, ovisi o formatu, teksta dnevno. Knjigu po knjigu, tako sam pročitao brdo dobre duhovne literature, od crkvenih otaca, naučitelja, do crkvenih dokumenata.

Vidi da li možeš ići na misu. U normalnom vremenu to bi bilo stožerno. Danas pazi što se i kako govori i čini.

"Vlastiti duh nije dobar savjetnik", govori Knjiga Mudrosti. Dobro je, neophodno da imaš duhovno vodstvo, nekog s kim razgovarati o mnogo čemu. I ako je moguće, jedne duhovne vježbe godišnje.

Raspored je kao struktura građevine. Ako nema čvrste stupove, urušiti će se. Ako naprotiv postaviš ovaj duhovni red, on će te nositi, i u teškim časovima biti ti od velike pomoći. Postati će ti navikom, i ta navika učiniti će da kad si na nezgodnoj nozi, ne počneš misliti o glupostima, već se prihvatiš dobrih stvari i običaja koji su u stanju da te izvuku iz živog blata u koje si ugazio. Red je čvrsta grana koja ti pomaže izaći iz blata.

Čemu sve to? Moraš opažati napredak u svom duhovnom životu, tj., u svom životu kršćanina. Da li si iz dana u dan bolji radnik? Da li si bolji muž, žena, Bogu posvećeni, učenik,... Dakle, neophodan je dnevni ispit savjesti više nego voda koju piješ. Pobožnost i red ne vrijede ništa ako ne uspijevaš iznijeti naprijed, svaki dan što odličnije i bolje - bez opsesija i u miru - svoje staleške dužnosti: obitelj, posao, Domovina.

Nakon Djevice, nema većeg sveca od Svetog Josipa. Njega Sveta Tereza zove "učiteljem duhovnog života"? Zašto? Jer je, nakon Djevice, najviše vremena provodio sa Isusom. On ga je oblačio, hranio, učio ga raditi, i uvijek: učio od njega.

Herojski trenuci u našem životu su malobrojni. Ali da bi se mogli dati, potrebno je živjeti tiho i čedno kroz dugo vremena poput Svetog Josipa.

Odluči odrediti sam sebi svoj nepropustivi, stožerni duhovni plan i raspored.