nedjelja, 5. kolovoza 2018.

Trumpova carinska politika eksperimentalno potvrđuje efikasne smjernice u borbi protiv globalizacije

Mnogi se pitaju, da ako je prijašnji sustav bio loš, zašto je ekonomija barem prividno funkcionirala bolje? I onda neki dolaze do zaključka da je "prije bilo bolje", i sl.

Često u razmišljanju se pravi pogreška zamjenjivanja pojedinačnog sa općim; indukcije i dedukcije. Stvarnost je malo složenija: makar neki sustav općenito bio loš, ne mora značiti da apsolutno sve u tom sustavu mora biti loše ili lošije. Sveti Toma Akvinski podsjeća da na ovom svijetu mnoga zla mogu sadržati nešto dobra, berem iz izvjesne perspektive. Jer totalno zlo je samo đavao. Sustavi mogu biti zli, ali i u tim sustavima može postojati nekog dobra, na primjer, kazniti kradljivca, imati škole i bolnice u kojima se makar nešto dobra napravilo.




Jedan od razloga zašto su na području bivše Jugoslavije mogle postojati kakve takve fabrike, jest carinska politika koja je zaštićivala vlastitu proizvodnju. Kad bi neki proizvod bio vani mnogo jeftiniji, na njega bi se stavljala "maža", tako da postane uglavnom skuplji od domaćeg. Ako bi ti ipak unatoč tome htio nešto iz vana, morao bi platiti državnoj blagajni.

Pravedno je da bude tako. Jer, koja država u razvoju, ili tehnološko zaostalija, može opstati pred Njemačkom ili Japanom? To je nemoguće. Tako da su zahvaljući carini ostajale mnoge fabrike kao i plodovi zemljoradnje ili uzgojiteljstva. Nekad su mandarine sa delte Neretve imale garantirano tržište u cijeloj državi, i grčka ili španjolska konkurencija bila je onemogućena. Itd.

Zbog toga je globalizacija sigurno uništavanje nacionalne sfere interesa. Samo mogu opstati najjače i tehnološki razvijene nacije, dok ostale nepobitno propadaju ili se bave turizmom, kao u slučaju Hrvatske. U Bugarskoj je još gore: čak i - saransak - bijeli luk u radnjama, govore mi, prodaju iz izozemstva. Ustvari, samo ostaju ne najjače nacije, već multinacionalne kompanjije od kojih neke imaju veći budžet od tolikih država. Na koncu, globalizacija je proces preko kojeg se garantira zarada šake ljudi koji drže te firme.

Stoga, kad je Trump navijestio uvođenje carina za kineske proizvode, predviđao sam da će poboljšati američku ekonomiju i dati veliki udarac Kini. Nekoliko mjeseci nakon toga, te perspektive su potvrđene: kinesko tržište je palo 27% u samo četiri mjeseca, i Kini počinje kucati Amerikancima na vrata moleći za milost.




"Otvaraju se novi pogoni u USA, radnici čelične industrije ponovno rade, i velike količine dolara ulijevaju se u našu Blagajnu".




"Kinezi ulažu ogroman novac u marketing nastojeći pokazati da carinska politika vodi u propast, ali to je zbog toga jer vide da propada njihova ekonomija".




"Isto vrijedi i za druge države. Pobjeđujemo, ali moramo biti jaki!", zaključuje Trump.
Ima potpuno pravo, bez daljnjeg. Ali, postavljam pitanje: zašto mi, male države, ne možemo imati efikasnu carinsku politiku za zaštititi našu proizvodnju? Kojeg smisla ima da tolika zemlja u Slavoniji propada neobrađena, dok smo prisiljeni uvoditi najosnovnije namjernice?

Carinska politika je osnov oporavka nacionalne ekonomije, i svaka država ukoliko hoće osigurati svoju gospodarsku perspektivu mora je imati kao jedan od prioriteta i smjernica svoje politike. Politički pokreti koji traže nacionalnu obnovu na kršćanskoj i zdravoj naravnoj bazi moraju imati u vidu ovaj podatak.

3 komentara:

  1. Kao pripadnika mlađe generacije, zanima me vaše mišljenje, kakvu posljedicu je imala takva politika na džep običnog građanina i radnika? Je li zbilja "bilo bolje" u materijalnom pogledu i mogućnostima?
    Ifka

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori

    1. Mislim da se živjelo lakše. Prvo, bilo je mnogo manje potreba. Drugo, školovali smo se i čak studirali praktično besplatno. Dalje, ako je netko imao nešto malo zemlje i ako ju je radio, samo od nošenja plodova na pijacu mogao se dobro pomoći.

      Postojala je velika kontrola? Da, jest. Morao si paziti na svaku riječ koju izgovoriš. Ali zar nije istina da i ja pišem skriveno danas? Zašto ne dam svoje ime? Jer bi zbog toga neki mogli biti kažnjeni. Makar oni koji mogu znati, to znaju. No, barem ne masovno. Kad bih imao čitatelja kao Alex Jones zatvorili bi blog. Dakle, ni danas nemamo slobode na neki način kao i onda.

      Jednom sam osamdesetih godina primio u goste dvojicu mladih njemaca. Jedni prijatelji mi rekoše da će doći i zamoliše me da ih primim. Kad su već bili tu, reče mi jedan od njih da je izgubio skupocjeni fotografski aparat na stanici, zamoli me da to prijavim policiji. Kad sam otišao do policije i počeh im izještavati, inspektor me prekinu. Reče mi: znam da su kod tebe, i znam da nemaju aparat. Sledio sam se. "Oni" su mu ga bili ukrali. Znali su da bili kod mene.

      Mogli su dakle uraditi sa mnomo što su htjeli. Nikad nisam bio u partiji i slijedili su me, čak mi i namjestili sliku sa lažnom informacijom u tisku. Ali mi nisu dirali u život i u profesiju. Nisam tada doticao ništa u društvu, samo bio u crkvi i pustili su me. Da sam im imalo smetao, lako bi me se riješili.

      Uza sve to, uza svu osudu ateističkog društva, danas sam možda u većem riziku. Jer ovo današnje društvo karakteriziram kao međunarodni komunizam.

      A što se tiče materijalnog statusa, izgleda da je bilo lakše. Mislim da dobrim dijelom zbog carinske politike. Bez daljneg neoliberalizam nije nikakvo rješenje.

      Izbriši
    2. Sve pohvale za rijetko korektan odgovor! Obično "istinu iz mračnog doba komunizma" pišu oni koji su preko partije ostvarili sve šta se moglo ostvariti ili oni "mučenici" koji su paralelno išli i u crkvu i u partiju, a ako su zbog toga dobili "drugarsku kritiku",e to je kao da su ovjenčani palmom mučeništva. Sloboda govora-prepisujem Orwella "svi su jednaki ali su neki jednakiji od drugih".
      Ma šta mislili o bivšoj državi-država bez vojske i carine je nešto kao udruga građana...
      Nešto sam mlađi od blogera pa govorim svoje dojmove. Neznam koliko je bitno,u to vrijeme nisam išao ni u crkvu ni u partiju.
      Neoliberalizam i njegovi derivati korporativni kapitalizam i "duboka država" su karcinom ljudskog društva.
      Ž

      Izbriši