Bez smrtne kazne, ne bismo bili otkupljeni Smrću Gospodnjom

Ova misao najbolje odražava koliko je Franjo protiv Duha Božjeg. Po njemu, budući je smrtna kazna nedostojna čovjeka, osuda Isusa Krista - makar nevina - na smrt, ne bi imala mjesto. Đavla prži Kristova Smrt, i Franjo naučava ne u duhu Evanđelja, kako bestidno laže, već u duhu đavolskom. Nastupa kao vikar đavliji, a ne Vikar Isusa Krista.

Neki citati iz Novog Zavjeta o pravedosti smrtne kazne su sljedeći:

"On im reče: Zašto vi sami prestupate zapovijed Božju zbog predaje svoje! Bog je zapovjedio: Poštuj oca i majku! i: Tko pogrdi oca ili majku, neka smrću umre!" Mt 15:3-4
"Tako Mojsije reče: Poštuj oca svojega i majku svoju, i: Tko opsuje oca ili majku, smrću neka umre!" Mk 7:10

Jedan od zločinaca, što su visjeli na križu, hulio je na njega govoreći: "Zar nijesi ti Krist? Onda spasi samoga sebe i nas!"
A drugi ga je korio i govorio: "Zar se ne bojiš Boga, kad i sam trpiš jednaku kaznu? Mi dakako s pravom; jer primamo pravednu kaznu za svoja djela, a ovaj nije ništa zlo počinio." Lk 23:39-41

Isus reče: "Ne bi imao vlasti nikakve nada mnom, kad ti ne bi bilo dano odozgo. Zato onaj ima veći grijeh, koji me predade tebi."  Iv 19:11

"A one moje neprijatelje, koji ne htjedoše, da ja kraljujem nad njima, dovedite ovamo i pogubite ih pred očima mojim!" Lk 19:27

Neprikosnoveno je s druge strane od Boga nadahunuto učenje Svetog Pavla - Riječ je Božja - o smrtnoj kazni:

"Svaka duša neka se pokorava višim vlastima, jer nema vlasti, da nije od Boga; a što su, od Boga su postavljene. Tko se dakle protivi vlasti, protivi se naredbi Božjoj. A koji se protive, navući će osudu na sebe; Jer vladaoci nijesu strah dobru djelu, nego zlu. A hoćeš li da se ne bojiš vlasti: čini dobro, i imat ćeš hvalu od nje; jer je sluga Božji tebi za dobro. Ako li zlo činiš, boj se; jer uzalud ne nosi mača, jer je sluga Božji, i kazni onoga, koji zlo čini." Rim 13:1-4

Također i zbog čega zakon i kazna:

"Znajući ovo, da pravedniku zakon nije postavljen, nego bezakonicima i nepokornima, bezbožnicima i grješnicima, zločincima i nečistima, ubojicama oca i majke, krvnicima ljudskim, bludnicima, muželožnicima, Ijudokradicama, lažljivcima, krivokletnicima, i ako što drugo ima protivno zdravoj nauci," 1 Tim 1: 9-10

U Starom Zavjetu, smrtna kazna nije bila rezervirana samo za ubojstva ili druge teže zločine, već i za one grijehe koji su po svojoj naravi mogli uništiti izabrani narod. Kažnjavali su se smrću ne samo blud ili oskrvnuće vlastite djece i druge rodbine, već i homoseksualnost i općenje sa životinjama, prostitucija kćerke svećenika, kao i teški prijestupi prema zajednici poput otmice:

"Tko ugrabi čovjeka pa ga je već prodao, ili je još u ruci njegovoj, ima se kazniti smrću." Izl 21:16

"Ako se tko nađe, da je ukrao koga između zemljaka svojih, kojeg Izraelca, i s njim kao s robom postupao ili ga prodao, taj kradljivac neka umre! Tako iskorijeni zlo iz svoje sredine!" PZ 24:7

Prema tome, smrtna kazna imala je, svakako u Starom, ali i u Novom Zavjetu odgojnu funkciju prema kojoj su se ljudi trebali plašiti zlodjela; trebali su biti užasnuti izvjesnim zastranjenjima i niti ih dovoditi u pamet. Tako se štitio red u društvu i čovjek. I mnogo više od toga: i sami Bog, jer nije dobro da iznimno teški grijesi ostanu bez ispravne presude.

Samo par komentara o navodnim današnjim mogućnostima efektivne kazne, i sukladno tome dovoljnosti njihovih mjera. Neki kažu da doživotna kazna ispunjava iste uvjete odbrane društva.

Čak i sa praktične strane, to nije istina. Veliki zločinci, ako nekad i došli u pritvor, u stanju su iz istog davati naređenja i zapovijedi za ubistvo ovog ili onog; svakako i onih izvan pritvora. I što govoriti o državama u kojima je zlo uzelo cijele institucije u svoje ruke? U Meksiku na primjer, samo u predizbornoj kampanji ubijeno je 135 političara.

Ali mimo svih tih praktičnih pitanja, ovdje treba potcrtati da Franjo ide direktno protiv samog principa smrtne kazne i katoličkog morala, jer definira istu kao "nedostojnu čovjeka".

Po svemu rečenom u ova dva zadnja članka vidimo da je smrtna kazna uistinu "dostojna čovjeka", tj. teškog zločinca preko pravednog suda (ne privatnog, ne na svoju ruku). I, svakako, da se ovaj puta možda Franjo na "najslužbeniji" način usprotivio katoličkom nauku mjenjajuči točku katekizma.

Biskupi šute. Vjernici se smućuju. Franjina družba ide na ruku masonskim zakonodavcima koji žele truljenje društva. Jer zločinci ostaju na životu, kvariteljima se daju krila, dok su zatvori rezervirani za one koji se usprotive LGBT ideologiji, multikulturnosti i slično.

No, najveća šteta nanosi se tolikim katolicima koji piju otrov a da i ne primjećuju. I cijelom svijetu jer ostaje bez potrebnog svjetla koje bi im trebalo doći iz Katoličke Crkve. Tako svijet tone sve više u mrak.