Kralj Theoden, glasnogovornik Zmijskog Jezika, genijalna Tolkienova metafora pogrešno primjenjena na trenutno stanje u Crkvi

U članku «Zaštititi se od stvarnosti», jedan katolički pisac – nije bitno koji, zvaču ga slikovitim imenom: Autore, Pjesniče, Pišće,... ; inače iz redova Bratovištine SSPX – naš ti Umjetnik koristi pretpostavljenu sličnost genijalne metafore Tolkienovog Gospodina Prstenova na stanje u Crkvi. U njegovim samim riječima:

«Kraljevstvu Rohan prijeti najezda napadičkih hordi orka, dok se njihov vremešni kralj Theoden nalazi pod utjecajem čaranja zlog maga, Sarumana. Saruman je poslao na Rohanski dvorac svojeg slugu, Zmijski Jezik, da bi manipulirao kralja Theodena. Preko moći vračanja, ovaj samo izdaje naloge koje mu diktira Zmijski Jezik. Ratnici koji su i dalje vjerni kralju, ali nisu voljni slušati perverzne naredbe, vođeni od hrabrog Eomera, protjerani su iz kraljevstva. Bore se protiv orka kao i uvijek, ali bez službene kraljeve podrške.»

«Tko hoće praviti usporedbe između ove glave Tolkienovog djela i trenutne situacije u Crkvi i izvaditi odgovarajuće zaključke, nije mu teško. Ja izvlačim iz ovoga  barem tri pouke. Prvo, infiltracija samo jednog neprijatelja dobro situiranog čini više štete negoli cijele vojske.»

E pa u redu, očigledno je na koga se odnosi Autor: na Franju, kojeg zove «Papa». To jest, slijedeći stil i argumentaciju uobičajenog lefebvrističkog razmišljanja, bolje reći bratovštine SSPX, daje naslov «Vikar đavla» Vikaru Kristovom.

Jer to je to, poštovani Pišće, ono što vi i vaša škola kazujete. Vi stavljate u Vaš članak Franjinu sliku prema kojoj on uživa dok se ljudi strmoglavljuju u pakao (slika uzeta poput tolikih kojima obiluje Internet: Franjo Antikrist, Lažni Prorok, i sl.); Theoden je ovdje kralj, i kako se ova metafora primjenjuje na Crkvu, i Vi sami ističete: «Tko hoće praviti usporedbe između ove glave Tolkienovog djela i trenutne situacije u Crkvi i izvaditi odgovarajuće zaključke, nije mu teško...  infiltracija samo jednog neprijatelja dobro situiranog čini više štete negoli cijele vojske.», zaključuje se tko je ovaj dobro situirani neprijatelj: radi se o onome tko trenutno sjedi na Petrovoj Stolici, o onome kojeg Vi zovete «Zmijski Jezik», to jest, Đavlov i Kristov Vikar u isto vrijeme.

Autore, to je hula. Kristov Vikar po definiciji niti jest niti može biti Đavliji Vikar. Jedna te ista osoba ili je jedno, ili je drugo.

Paradoksalno, iako Vi simpatizirate sa sektorima koji su vrlo skloni antisedevakantizmu, Vaša metafora bliži se više – makar nije ni njihova -, onim sedevakantistima koji zastupaju Cassiciacum, to jest, tezu zasnovana na razlici koncepta materialiter-formaliter (netko je papa materijalno, jer je izabran na koklavi, ali ne i formalno, jer ne naučava katolički nauk; u trenutku u kojem odbaci svoje greške, postaje valjani papa).

To je što izgleda da hoće reći onaj “egzorcizam” koji vrši Gandalf oslobađajući Theodena od Sarumanovog opsjednuća.

Problem je što ta metafora može imati primjenu na bilo koji crkveni autoritet… osim u slučaju pape. Jer kad već jednom se radi o glasnogovorniku Zmijskog Jezika, gubi svaku jurisdikciju i milost, kad bi se već  mogao uopće dati takav slučaj  da valjani papa napusti pravi, i prihvati krivi nauk..

Najverojatnije je da u ovim slučajevima, to jest u kojima netko smješten na Petrovom Prijestolju daje proglase očigledno protivne vjeri, može primjeniti Bula Pavla IV, Cum ex Apostolatus Officio, drugim rječima: ovdje nikad nije bilo pape, jer već prije nije bilo materije da bi ga moglo biti.

Prema tome, ovdje nikad nije bio nikakav Theoden, i odatle slijedi da poređenje ne vrijedi.

<Cardinal Jorge Mario Bergoglio u Buenos Airesu: prima “blagoslov” od protestanata; upaljuje svijeću pri židovskom blagdanu Hanukkah. Gospodine, što ste Vi? Katolik, protestant, židov…? Član neke “sveopće svjetske religije” koja sve uključuje?>

Drugi katolički autori su se opredijelili za druge strategije, doista za svaku drugu zavzlamu doktrinalne inžinjerije bilo bi je bolje zvati.

Ali inžinjerije koja ne funkcionira. Bacimo pogled na ove pokušaje, kojih je uglavnom malo i lako ih je analizirati.

Opcija prekidača nepogrješivosti.  Kako očigledno viče prema Nebu da je Glava osma egzortacije Amoris Letal nemoguće za obraditi s katoličkog gledišta da bi se je spasilo... prelazi se na stav prema kojem to ustvari ne bi bilo Naučiteljstvo!

Predragi: netko je pritisnuo dugme na daljinskom upravljaču upravo kad se na televiziji pojavila Glava VIII! Koja je nesuglasnost ove pozicije? Jer dugme pritiska onaj koji gleda televiziju, i ne onaj koji govori na njoj. A zar ne bi to trebao nedvoznačno reći onaj koji je na ekranu? Sigurno, jest on, i samo on onaj koji može i ima pravo i obvezu izjasniti ono što tumači i jest i što se veže njegovim rječima.

I, ukoliko riječi koje izgovara trebaju pojašnjenje, samo je njegovo vrijedno. Jer ako ne bilo tako, onaj koji ima daljinski bio bi glumac, a na gledatelj, što nema smisla.

Opcija prijateljskog razgovora.

<Gdje je križ?>

To jest, jedna apostolska egzortacija poput AL, u suštini nije Naučiteljstvo! I opet: i tko to kaže? Sigurno ne Franjo, već samozvani autentični tumači pameti i pouke Franjine.

Ali Franjo dixit: «Napisao sam jednu encikliku, apostolsku egzortaciju Evangelii Gaudium, stalno dajem izjave i propovijedi, i to je učiteljstvo. To što je tu sadržano to je što ja mislim, ne ono što mediji kažu da ja mislim». (Intervju argentinskoj La Nación, 07/12/14.)

Te ne nudi nikakvo dodatno pojašnjenje, niti dokida nikvu pretpostavljenu «dvoznačnost», ni ništa. Oni koji ga tumače, bazirajući se na njegovim tekstovima, na način suprotan nauku Crkve, vrše svoju nevjerničku praksu i ništa im se ne događa... Je li tako ili nije?

Zadnja opcija: sve što kaže Franjo treba se shvatiti u kontinuitetu s iskonskim  Naučiteljstvom.

To je ekvivalentno za reći da rekao što rekao, svjedno je: to ćemo tumačiti – zbilja ne znam kako neki uspiju prevazići utisak besmisla kad govore u ovim terminima – u slozi s nepromjenjivim Naučiteljstvom. Dakle: manimo se ovih tekstova k'o lanskog snijega!

Ali gospodo, ne znam da li ste uopće došli dotle da mislite barem sekundu na to, na ovaj način implicitno podržavate i dajete vašu potporu bilo kojoj gluposti koja izađe iz njegovih usta. U biti, to je ono što činite.

I zdruge strane, povirite malo u salu za konferencije «naprednjačkih» listova i portala – ne malo značajne i za one koji se nazivaju katolicima: i zagluviti ćete od pljeskanja ušima koje se razliježe takvim dvoranama. Oni su ti koji baš razumiju Franjino naučiteljstvo! I slave što ga mogu provesti u djelo!

Eh tako je dragi moj Pjesniče, u jednoj stvari se slažemo: kao i Eomer, ne smijemo nikad poslušati jedan lažni nauk.

Ali te podsjećam: jer ovaj izlazi iz Glasa Zmijskog Jezika.

I iz nijednog drugog glasa.