Kako mediji koriste – i prešućuju – određene slike na korist Islama

<Donosim ovaj put  – uz mali dodatak – prijevod članka RaymondaIbrahima u PJ MEDIA.>

Zašto su glavni mas mediji na veliko prikazivali sliku Alana (ili Aylan) Kurdi – trogodišnjeg sirijiskog djeteta utopljenog u Mediteranu – dok nikad ne objavljuju slike druge djece Bliskog Istoka koja su, što je gore nego utopiti se u nekoj nesreći, bila ubijena s jasnom nakanom?

Da li ste vidjeli, na primjer, ovu dosta skoru sliku?

Ovo djete je bilo ubijeno na ovaj Uskrs u Pakistanu, pri islamskom samoubilačkom napadu koji je ciljao na kršćane. Atentat je izvršen u parku punom svijeta, ubijajući na desetke osoba, većinom žena i djece.

I što sa ovim djetetom u pelenama, koje leži mrtvo ispod klupe u crkvi?

Ono – s drugih 60 kršćana – bilo je ubijeno kada su islamski džihadisti napali vjersku službu u Bagdadu 2010-te (klikni ovdje za vidjeti što se desilo sa odraslima – uključujući i samoubojice).

Da li ste ikada vidjeli ovu sliku?

To je bio jedno od “najmlađih taoca” uhvaćenih od ISIS/Boraca za Slobodu, nakon što su ovi zauzeli većinsko kršćanski grad Kessah u Siriji, 2014. Bazirajući se na prethodnim događajima (pozvati ćemo se na opis Dostojevskog u Braća Karamazovi), najvjerojatnije je da je ovo djete mrtvo:

“Ovi turci su imali zadovoljstvo mučiti također i djecu; rezali bi majčin trbuh, vadili djete iz utrobe naočigled njegove majke, bacali bi djetešce u zrak i dočekivali bi ga na bajonete. To im je davalo dogođaj užitka. Ovdje možemo navesti jednu drugu zgodu koju nalazim vrijednom pažnje. Zamislite jednu drhtavu majku sa svojim čedom u rukama, i nekoliko turaka oko nje. Ovi planiraju zabavu: miluju dijete, smiju se da bi ga nasmijali. Postigli su što su htjeli, djete se smijalo. U tom trenutku, jedan turčin stavlja svoj pištolj na četiri palca pred djetetovim licem. Djete se smije od radosti, širi svoje malene ruke da uhvati pištolj, i turčin okida obarač pred djetetovim lišcem i raznosi mu mozak. Zbilja, nema li umjetnosti u ovome? Doista, turci su posebno dani na slatkiše.”

I što sa ovom koptskom djevojčicom od 12 godina?

Bila je oteta i ubijena u Libiji prošle godine, malo nakon američke pomoći džihadistima koji su skinuli Gadafija s vlasti. Ovi isti su objavili “nadoknadu” bilo kojem tko nađe i ubije kršćane. (Više slika njenog osakaćenog lica klikanjem ovdje.)

Što u vezi ove kršćanke iz Pakistana opet od dvanaest godina?

Bila je silovana i ubijena od jednog muslimana koji nije čak bio ni osuđen, kako obično se događa u Pakistanu kada neki musliman zlorabi ili ubije nekog kršćanina.

Kršćanska djeca nisu jedina koja su žrtvovana od džihadista muslimana kao niža ljudska bića i “nevjernici”. Dole prikazano dijete bilo je ubijeno u Siriji 2012. od “boraca za slobodu” – danas općenito poznatih kao ISIS – jer je jedno šitsko dijete (koji su viđeni kao nemanje nevjernici od kršćana)

Prema izvješćima, ova šitska djevojčica bila je zavezana lancima i osuđena za vidjeti kako joj ubijaju roditelja. Bazirajući se na drugu užasnu sliku, njeno srce je bilo izgleda kasnije izvađeno od “pobunjenika”.

Gornje slike su samo jedan mali uzorak kršćanske i druge djece “nevjernika”, ubijenih od islamskih nadrasista. Ima puno više slika ovdje (kaood jedne vrlo mlade budistkinje, sasječene i odrubljene joj glave u Tajlandiji).

Vraćajući se na početno pitanje: zašto mediji – o kojima znamo da obično ignoriraju slike ubijene djece jer su “nevjernici” ne-muslimani –objavljivaju i šire slike djete nesrećno utopljenog? Vrlo jednostavno: s ciljem za dobiti željeni efekat. Za političku agendu. O ovom slučaju, za tražiti “simpatiju i ogorčenje radi nedostatka akcije naprednihnacija u primanju izbjeglica”, tako i kako je potcrtano u jednom mediju.

I to radi.

Da ne idemo dalje, Francuski Predsjednik, Francois Hollande, zvao je određeni broj “evropskih lidera nakon što su slike (Kurdija) počele cirkulirati u medijima i rekao im da bi ove slike trebale podsjetiti na odgovornost svih prema izbjeglicama”. Britanski prvi ministar, David Cameron, rekao je da se osjećao “duboko potresen” slikom; Enda Kenny, prva ministarka Irske rekla je da ih je vidjela kao “absolutno šokantnim”, itd. “Stid na nas zbog smrti AylanaKurdi” – medijski naslovnici – bili su glavna tema.

Djela slijede riječi. Nakon široko objavljene slike onog nesretnog djeteta, nebrojivo mnoštvo muslimanskih inmigranata, u jop većem broju – uglavnom odraslih muškaraca, nekih ISIS-ovaca i njihovih simpatizera – bili su primljeni, u evropske nacije, čija je osjećajnost bila potpirena, kako nije moglo biti na drugi način.

Ovo je razlog – traženi efekt – kojeg su tražili mas mediji širenjem slike Alana Kurdi po svim meridijanima.

Da su mas mediji htjeli biti “pravedni i uravnoteženi”, slike koje ste upravo vidjeli, možda neke i po prvi puta, trebale bi biti s još većim pravom raširene od slike Alana. Nakon svega, one predstavljaju djecu koja su bila nakanski ubijena na osnovu mržnje nadahnute Islamom, dok je Kurdi preminuo nesretnim slučajem.

S ovim ubojicama još uvijek možemo nešto učiniti – ali u prvom slučaju mas mediji moraju govoriti jasno i naveliko – dok su tragedije kao ova što je pokosila Kurdijev život uvijek bile prisutne kao pošast u ljudskoj povijesti.

Još nekoliko bitnih pitanja.

Imajući u vidu rašireno ogorčenje i akciju provociranu Kurdijevom slikom, da li bi slike kršćanske ubijene djece jer su “nevjernici” – kad bi se naveliko učinile poznatim – iznudile opću “simpatiju i ogorčenje zbog nedostatka akcije razvijenih zemalja na polju solidarnosti” prema kršćanskim manjinama koje žive pod Islamom?

Da li bi sebi lomili ruke evropski lideri te izražavali biti “absolutno šokiranima” ili “duboko potresenima”? Da li bi objavljivali mas mediji kolumne u kojima bi nas se ružilo jer izbjegavamo naš humanitarni odgovor? Da li bi izvavio Hollande da “ova slika bi trebala biti podsjećanje na svjestku odgovornost” prema progonjenim kršćanima?

Umjesto da stave svoje odgovarajuće političare u sličnu situaciju, mas mediji jednostavno uopće ne objavljuju ove slike.

<Upravo suprotno: neki poput Chalie Hebdo rugaju se još više i na koncu hule protiv Našeg Gospodina i sve što je kršćansko. Koriste svaku priliku za mizerno najuritu prema kršćanima, i također prema zapadnom stilu života, ljigavo manipulirajući sjećanje na isto dijete čiju nesreću istiću suosjećati.>

Za one kojima se još uvijek treba govoriti slovo po slovo: glavna funkcija mas medija jest normalizirati i popularizirati izvjesne predstave koje popločavaju put određenim političkim projektima. Ova mišljenja nemaju često nikakve veze sa stvarnošću i postoje samo radi prozrokovanja podrške većinskog pučanstva službenoj politici.

U ovom slučaju, mišljena/politička agenda služe za održati farsu da je Islam suštinski miroljubiv i da je Zapad odgovoran za primanje milijuna muslimanskih inmigranata.

Gore prikazane slike kršćanske i druge “nevjerne” djece, osakaćene i ubijene od muslimana razaraju ove uredničke kolumne, i jest zbog toga što ih niste vidjeli prije.

Ali vi ih sada imate, kao i pristup socijanim medijama priopćenja; imate i kontakte uobičajenih medija. Vidjeti ćemo kako će odgovoriti.