Veliki tursko-islamski utjecaj na mentalitet balkanskih katolika. Kako mu se oduprijeti?

Razgovaram s jednim poduzetnikom iz jedne od Balkanskih država koji radi u središnjoj Evropi. Navodi ono što smo čuli mnogo puta: "naši" ljudi vani u najvećoj mjeri ispravno i koreknto funkcioniraju. Nisu problem za ondađnje države, naprotiv. Uglavnom su dobri i efektivni radnici. Ono što im naložiš, urade po rečenom. I još: ne svađaju se među sobom. Dok... kod nas samo što oči ne vade jedan drugom. Ne mogu se složiti ni o čemu, i samo svađe iz dana u dan. U kavanama po satima, razgovarajući o svjetskim problemima. Daju više manje ispravnu dijagnozu, i nikakvo rješenje. Najmanje ono prema kojem bi oni nešto morali učiniti. Posebno prema drugima, ne dobivajući od toga nikakvu trenutačnu korist, ili barem u izgledno vrijeme.

Odakle ova nesreća među nama? Odakle ovo nepovjerenje, nepoštenje, varanje države, "parola je snađi se", "treba preživjeti" - čak dok mu kuća i kućište, alat kola i kamion nekad mogu vrijediti par milijuna maraka -, itd.? Čovjek izgleda čovjeku vuk, i samo ostaje gola potreba za preživljavanjem i ništavna želja za kompromisom prema općem dobru.

[Klupa 1: tek postavljena prije nekoliko godina u jednom mostarskom šetalištu. Koliko će izdržati od naših "Turaka"?]

Balkanski narodi su bili kojih pet stoljeća pod Turcima. Bili smo smatrani - i još uvijek smo to za njih - smećem i smradom, ništa drugo do za kmetstvo. Oduzimali su nam najbolju djecu i pravili od njih najbjesnije janjičare - džihadiste, šehide, koji će preko okrutnosti svake vrste podjarmljivati preostale i pronositi Islam do kraja svijeta, po naredbi. Oduzimali bi nam djecu da bi ih slali u pakao.

Turci muslimani, neradnici a tvorci zlog imperija, trebali su robove i kmetove za prljavi i zaostali imperij. Trebalo je davati trećinu od svakog prihoda i naši preci bi sakrivali vreću žita negdje u brdu da je aga ne bi uzeo. Samo je važio goli opstanak, koji je tjerao pretke na laž i nepovjerenje prema zloj vlasti: "nemam više", "sigurno da nemam, ma ost'o bez očiju ako bi imo". Agama i begovima se trebalo ulizivati da bi se opstalo. Stoga oponašati i poprimati njihovu nepovjerljivost prema općem. Tko će biti čist i uredan, kad sama vlast to nije?

[Klupa 2: evo koliko i kako izdržaje druga klupa na istom šetalištu, pod "turskim" nametom. Ispod nje opušci, na stotine. Limenke popijenog piva. Na istom šetalištu, jedan od vodećih hrvatskih političara pravi sebi vilu. Jedan od skojevića još iza 90-te. A sada vodi hrvatski narod u BiH. Tko je kriv?]

Dugo očekivano oslobođenje od Austrougarske je razočaralo mnoge: Austrija je dopustila Turcima u BiH održati njihove privilegije. Neka razočarana mjesta u BiH prelaze na Islam tek iza 1878! Onda, uza sve to, dolazi komunizam pred kojim nije bilo mnogobrojnih činova hrabrosti. Naučili podviti šiju, ne malo katolika Hrvata prihvaća biti članom KPJ - dok bi u tajnosti krštavali djecu. Naučeni na laganje i "snalaženje", takvi čini bili su tek puka posljedica već asimiliranog mentaliteta.

[Klupa 3: (iza klupe nije vila; teško da stane na sliku iz blizine). Vilu pravi čovjek koji potiče iz naroda koji ne čuva svoje klupe. Naroda koji govori o državi, ali ne zna ljubiti pojam Države. Čujem mlade Hrvate psovati Boga. Nema tih političara koji ti na takav način mogu pomoći. Ti to ne zaslužuješ, dok se ne obratiš. Inače, svi ćemo izginuti.]

To je naš narod. To je presjek praktično svih balkanskih naroda. Nezdrav način razmišljanja, nezdrav mentalitet nije "ušao u gene", kako se to obično i krivo kaže, već u običaje. Iz generacije u generaciju prihvaćalo se ono kako su živjeli stariji, i to se predavalo mlađim. Nije potrebno više, jer "magarcu je more do koljena". Ono što doživi u svom životu, to mu je. I teško to ispravlja, jer čovjek po naravi nije sklon dubljem razmišljanju. Skoro sva njegova psiha uvjetovana je razinom instinkta.

Lijepo to predočava Andrić, veliki poznavalac BiH i njenih naroda. U priči "Napast", opisuje na jednom mjestu gorčinu dobrog fra Stanka pred zajedljivim komentarima subraće: "Ispuni ga ogorčenje na fratre koji se smeju i podruguju svemu i koji su, osim svetog krsta na njima, Turci kao i ostali Turci." Makare fra Stanko istog časa kori samog sebe zbog takvog mišljenja prema braći, ipak nažalost opisuje naš teret koji nam je na plećima; kojeg toliki nisu ni svjesni.

A trebali bi.

Kako se izliječiti, kako prevazići ovaj negativni utjecaj koji se uvukao kod tolikih pod kožu? Rješenje je vrlo jednostavno: vjerovati Evanđelju. Samo ozbiljno treba primjeniti evanđeoske savjete. Kad sam bio momčić, makar hvala Bogu nikad nisam psovao Boga - okružje: škola, četvrt, bilo je teško zahvaćeno time -, ipak sam koristio dosta prljavih riječi i balkanskih psovki: "j... te,", i još gore. Bilo je dovoljno da kao srednjoškolac prvih godina, pročitavši riječi iz Evanđelja "bit ćete suđeni za svaku nepotrebnu riječ koju izustite", potpuno i u jednom jedinom danu prestanem sa takvim psovkama i sličnim "poštapalicama". Kao mladić nisam htio postati član partije, "jer tko se mene odreče pred ljudima, toga ću se ja odreći pred Ocem mojim nebeskim".

Zlo nema zadnju riječ. Potrebno je samo čisto i vjerno prihvatiti evanđeoski nauk. Primjeniti ga iskreno do zadnje sitnice. A život je sačinjen upravo od sitnica.

Nemoguće je da se društvo promjeni preko "političara". Ono se mjenja samo preko mene i tebe, ako se doista i ne gledajući cijenu odlučimo za živjeti svetu vjeru.