610 u Meki po njemu ukazuje mu se arhanđeo Gabriel i govori mu da će (Muhamed) biti Alahov poslanik. Nakon 12 godina propovijedanja ima samo stotinjak sljedbenika. Tjeraju ga iz Meke u Medinu, 622. Naredne decenije do smrti, pokori cijelu Arabiju sa ne manje od 9 pohoda godišnje.
630. dolazi u Meku. Tamošnjem vođi, Abu Sufijanu, ponudi prihvatiti Islam (ili smrt). Muhamed je već bio vrlo moćan, i Sufijan prelazi na Muhamedovu stranu, recitirajući "šadadu": "Nema drugog boga osim Alaha i Muhamed je njegov prorok".
Tih godina šalje pismo caru Heraklitu s porukom "aslam taslam", tj. "podvrgni se Islamu i zadobij mir". Muhamed šalje 629. 3000 tisuće arapa koji idu u boj pjevajući "pobjeda ili mučeništvo" . Poraženi su od Rimljana (Istočno Rimsko Carstvo) na današnjem istočnom Jordanu.
633. neka arapska plemena su se htjela odvojiti od utjecaja Muhamedovog nasljednika, njegovog punca i kalifa, Abu Bakra. Ovaj odgovara terorom ubijajući na desetine tisuća arapa (muslimana), odrubljujući im glavu, razapinjanjem ili spaljujući ih žive. Ovi ratovi završavaju 633. i Abu Bakr umire 634. Nakon njega idući kalif, Omar bin al-Katab preuzima svu vlast i sve drži čvrsto pod rukom. Iste godine (634.) umire ali za života napada Siriju.
Vodeću ulogu u osvajanju Sirije ima bivši prvak Meke, Kalid. U svoje vrijeme rugao se Muhamedu, ali kad se ovaj vratio moćan, prihvatio je Islam i postao najljući neprijatelj svih nemuslimana. Muhamed mu daje crnu zastavu na kojoj je bijelim slovima bila ispisana šadada (ISIL-ova zastava je kopija).
Damask pada 635, gušeći se u krvi negdašnja prijestoljnica koja je čula propovijedanje Svetog Pavla.
Krajem ljeta 636. odvija se ključna bitka u dolini rijeke Yarmuk (blizu Tiberijadskog jezera), sa teškim porazom Rimskih snaga.
Rimski car Heraklit pada u malodušnost, makar je prije samo malo godina potukao herojski perzijance. Napušta Antiohiju i sklanja se u Carigrad. Antiohija i Jeruzalem padaju nakon šest mjeseci opsade, 637.
Onda dolazi red na Egipat, i konkretno najljepši grad klasičnog svijeta, Aleksandrija, gdje je Sveti Marko, evanđelista, ustanovio svoju stolicu. Nakon pola godina opsada, ne primajući pomoć iz Carigrada, pada Aleksandrija 641. Tadašnji kalif Omar naređuje s obzirom na Aleksandrijsku biblioteku, koja da je ostala sačuvana izmjenila bi u velikoj mjeri našu spoznaju o klasičnom svijetu: "Ako te knjige govore isto što i Kuran, ne trebaju nam. Ako govore suprotno, jednako ih spalite". Kronista Abdul Latif izvješćuje da su knjige paljene tokom šest mjeseci.
--------------
Zašto nije stigla pomoć iz Carigrada u Aleksandriju? Mnogi egipatski kršćani bili zahvaćeni herezom o samo jednoj (Božjoj) naravi Isusa Krista. Čemu onda truditi se za heretike?, mislili su određeni klerici u Carigradu.
Fatalna greška. Makar bili i zbunjeni, imaju neke veze sa kršanstvom (i dosta velike). U smrtnoj opasnosti, treba im pristupiti u pomoć da se i tako mogu uvjeriti da iznad osude greške postoji ljubav prema onima od kojih se očekuje ponovno vraćanje u puninu istine.
Ta greška ponavljala se nakon toga više puta. Uvijek sa istim posljedicama. Da li je Bog kažnjavao one koji su nas prethodili u vjeri? U smislu da je dopuštao da nas snađu posljedice našeg pogrešnog djelovanja. Bog nas čeka, ali nas ne sili. No, ako mi ne odgovorimo kako trebamo... posljedice su neminovne. I, vidimo, strahovito krvave.
Poslije su bili križarski pohodi katolika nastojeći osloboditi Svetu Zemlju. Istočno Rimsko Carstvo (koje se od 1857 pogrdno počelo nazivati iz zapadnih masonskih loža "Bizantija" da bi ih se odvojilo od njihovih kršćanskih korijena: vrlo bitan momenat, nije to bio njihov iskonski naziv, već ovih protivnika Božjih) nije surađivalo. Katastrofalna greška, kao što znamo iz povijesti idućih stoljeća.
Skraćujem: u XX stoljeću mi smo imali ljute i surove ratove promovorine na nacionalnoj bazi. Još jedna katastrofalna greška. Umjesto da se traži zajednički jezik spram dvoje velikih neprijatelja, Islama i Novog Svjetskog Poretka, Srbi i Hrvati zaboravljaju svoje prvenstvene vjerske korijene i ulaze u fatalne ratove, nevjerojatno teških posljedica.
Ponavljam: potrebno se je izdići iznad izvjesnih teoloških problema koji doista postoje (ja nisam bergoglianac niti koncilski ekumenista; jedina Crkva je Katolička, i "pravoslavni" su šizmatici... ali oni vuku duhovno porijeklo iz istog korijena, u čije ime treba tražiti zajedničku korist nasuprot velikim opasnostima), i oprijeti se onom što dovodi u opasnost za golu egzistenciju.
Poruka je dobra po mojem sudu, samo je neprovediva.
OdgovoriIzbrišiPovijest govori o tome.
Jer papizam se ne zaustavlja dok svi ljudi ne priznaju kako je rimski biskup nezabludivi Hristov zamjenik na Zemlji koji ima vlast nad svima (zato što je Hristov zamjenik), a njega nitko ne može suditi i osuditi (kao što se ni muhamedanci ne zaustavljaju dok cijeli svijet ne postane muhamedanski).
Da, današnji rimski biskupi ne pokazuju aroganciju koju su imali nekad srednjovjekovni njihovi predšasnici, ali je doktrina ostala ista i danas je pomiješana sa stvaranjem novog svjetskog pretka i jedne svjetske religije koja se opet okreće oko rimskih biskupa.
Nije bez razloga bila uzrečica 'bolje turski turban, nego papska trijara', jer niti jedan sultan nije žudio imati tako apsolutnu vlast nad svima kao 'nezabludivi Hristov vikar na Zemlji'.
Porediti Muhameda sa Papom pokazuje veličinu problema. Zar nije bilo dovoljno? Izgleda da nije.
IzbrišiPapa, da, ima doista autoritet, u istini, ne nalažući što je grijeh.
Nevjerojatno sljepilo kod "pravoslavnih".
Da, katolici išli preko mora za oslobađati Svetu Zemlju, a oni da se ne bi slučajno isprljali.
Bogu uvijek pomaže, i hoće pomoći, ali ljudsko sljepilo i oholost jest teško nadvladati. Čovjek može koristiti slobodu i za biti rob.
I da ga nema.
Tragedija.
Kaže bloger (koji se i dalje onako baš arogantno nedodirljivo bergoglianski ponaša kao bergoglianac) da nije bergoglianac, a radi isto što i Bergoglio: iskrivljuje i ruga se sv. Pismu, nagrdjuje kritičare kojima ili ne objavljuje komentate ili ne odgovara argumentirano na kritike nego kao sumanuti bergoglianac tjera po svome.
OdgovoriIzbrišiDobro se zamisli blogeru nad ovim činjenicama.
P.P.
Ravnozemljaši su bolesni ljudi. Sramota me da vam vide komentare, ali eto, pustiću jedan da vam odgovorim.
IzbrišiZašto bi bio čovjek bolestan ako je ukazao na istinu?
OdgovoriIzbrišiBlogeru isti si ko Franjo. Nema razlike.
Ignoriraš, obmanjuješ i manipuliraš.
Štopaš namjerno komentare jer bi ovo postao ravnozemljaški blog.
Nas je sve više jer istina se ne može skriti. Kamenje će da viče, tako je pisano!
Bolesni ste, i htio sam vam pomoći, polivajući vas vodom po licu ili šamarom kao onog koji ide slijepo u opasnost, a ne shvaća.
IzbrišiNo, možete srljati sami koliko vas volja. Od vas nikakve koristi. Kao oblaci ste što idu vamo tamo a ne daju kišu.
Jednostavno prestanes citat blog.
OdgovoriIzbrišiŠirok je internet. Može stati sva vaša glupost, kao što pokazujete bizarnom bajkom o ravnoj zemlji.
IzbrišiTreba vam se rugati u lice.