Izlazi već sa upaljenim svijećama:
Danski katolički teolog Niels Christian Hvidt krajem prošlog stoljeća izvršio je detaljno istraživanje o Svetom Ognju (recimo, s katoličke strane). Razgovarao je sa u ono vrijeme pravoslavnim Patrijarhom Jeruzalema, Diodorom I, Patrijarh u to vrijeme kroz dvadeset godina. Niels prenosi svjedočanstvo Diodora I:
"Pipam kroz tamu, prema unutrašnjoj prostoriji, u kojoj padam na koljena. Ovdje govorim određene molitve koje su nam predane kroz stoljeća, i nakon što ih izmolim, čekam. Nekada mogu čekati nekoliko minuta, ali obično čudo se događa odmah nakon izmoljenih molitva. Iz centra samog kamena, na kojem je Isus ležao, izlazi neopisivo Svjetlo. Normalno ima plavu nijansu, ali boja se može mjenjati i primiti razne nijanse. Ne može se opisati ljudskim riječima.
Svjetlo se diže sa kamena, kao magla sa jezera. Izgleda da je kamen pokriven oblakom, ali je Svjetlo. Svake godine, ovo Svjetlo djeluje na drugi način. Nekad prekriva samo kamen, dok drugih puta, osvijetli cijeli Grob, da osobe koje su vani mognu vidjeti ga punog ove Svjetlosti.
Svjetlost ne prži. Kroz šesnaest godina za vrijeme mog Patrijarhata, u Jeruzalemu, nikad mi se nije opekla brada. Svjetlo je kao druge naravi od obične vatre koja gori u uljanoj svjetiljci."
I donosi svoju interpretaciju:
"Ne vjerujem da je slučajnost da se Sveti Oganj spusti, upravo u ovom momentu. U Evanđelju po Mateju 28:3, navodi se da kad je Krist uskrsnuo od mrtvih, došao je jedan anđeo, okružen svečanim i strašnim Svjetlom. Vjerujem da je iznenađujuće Svjetlo koje je obavijalo anđela, pri Gospodnjem Uskrsnuću, isto koje čudom dolazi svake Subote noći za Uskrs. Krist nas želi podsjetiti da je Njegovo Uskrsnuće stvarnost, i ne mit. On je, doista, došao na svijet, za dati potrebnu Žrtvu, preko Svoje Smrti i Uskrsnuća, da bi se čovjek mogao združiti sa svojim Stvoriteljem."
Svjedočanstva o ovom fenomenu datiraju već iz IV stoljeća.
Crkveni Oci Grgur Niški (335-394) i Ivan Damašćanin (rođen krajem VII st. u Damasku, preminuo u Jeruzalemu 749; jedan od otaca kojeg ponajviše citira Sv. Toma Akvinski) govore nam o ovom fenomenu.
Obojica su bili u Jeruzalemu; prvi u drugoj propovijedi o Uskrsnuću, piše: "Petar je vidio svojim vlastitim očima, i dubinom apostolskog duha, da je Grob bio osvjetljen, dok je još bila noć. Vidio je tjelesnim očima koliko duhovnim". Drugi, "Petar, dotrčavši brzo do Groba, i vidjevši svjetlo u Grobu, uplaši se".
Euzebije iz Cezareje, također iz IV stoljeća, u svojoj "Crkvenoj povijesti", opisuje čudo Velike Subote iz II stoljeća za vrijeme Patrijarha Sv. Narcisa.
Francuski monah Bernard 865 je hodočastio u Jeruzalem, i ostavlja napisano: "U Veliku Subotu, za vrijeme Bdijenja, dok vjernici pjevaju 'Kyrie eleison' - Gospodine smiluj se, počnu se paliti svjetiljke u Svetom Grobu i Patrijarh prenosi oganj biskupu i ovaj svom narodu, da svaki od njih može odnijeti oganj svojoj vlastitoj kući."
Dok je pozivao na Križarske pohode, Papa Urban II na Saboru u Clermontu, 1095 potiče vjernike: "Doista, u ovom Hramu, Grobu Gospodnjem, Bog prebiva, do danas. Ne prestaje očitovati čuda jer, u vrijeme Njegove Muke, dok su sva svjetla ugašena u Grobu i crkvi, odjednom se upale ugašene svjetiljke. Koje srce može biti tako tvrdo za ne potaknuti se pred tom pojavom!"
Nakon zatezanja odnosa sa pravoslavnima, Papa Grgur IX zabranjuje franjevcima u Svetoj Zemlji biti na Svetom Grobu na Veliku Subotu jer su pravoslavni tada držali službu. Budući da je bio raskol, katolici nisu mogli biti na istoj službi. Neki tvrde da je Grgur IX izjavio da je Sveti Ogan ustvari varka, ali ne može se naći ta deklaracija u pouzdanim izvorima. Koliko znam, ne postoji crkveni dekret te naravi. Jedna je stvar da se ne dopusti franjevcima biti na službi sa nekatolicima, a druga dati deklaraciju o ovom fenomenu o kojem se pohvalno izjasnio Urban II.
To su činjenice. Što misliti o ovome?
1. Sveti Oganj datira iz prvog tisućljeća. Dakle, nije "pravoslavni" fenomen, već katolički, crkveni, koji se odvijao od vremena od prije raskola. Sakramenti pravoslavnih su valjani, i ako Bog ne odbija - makar ga raskol teško vrijeđa - spustiti se na oltar kad pravoslavni služe misu, zašto bi bilo nemoguće da ovo čudo, ako jest a meni osobno izgleda da bi moglo biti, ne bi i dalje bilo prisutno.
2. Jedna je interpretacija, po meni: Bog, Isus Krist, osnovao je Jednu Crkvu, ne dvije ili deset. Crkva treba biti Jedna, dakle. Jedna vjera, jedna Crkva. Kao što je i bila: Jedna, Sveta, Katolička, Apostolska, i svakako, Rimska.
Već sam ranije gledao snimke ovim povodom i svaki put (svake godine) narod se ponaša kao na Cvjetnicu, ne osjeća se sveti strah pred ovom misterijom, kao da grabe nešto ovozemaljsko.
OdgovoriIzbrišiVolio bih vidjeti ovaj narod u progonu koji nas čeka, da li će im ovaj oganj grijati dušu i koliko od njih neće vikati: raspni ga raspni.
S.P.
Drago mi je što je bloger stavio ovo prevažno, možda najveće čudo što se u kontinuitetu događa skoro dvije tisuće godina.
OdgovoriIzbrišiDok sam bio rimokatolik svakodnevno (skoro) čitao sam knjigu opata Guerangera "Liturgijska godina" napisanu u 19.st.
Kad se u toj knjizi obrađuje Velika Subota, onda je Gueranger napomenuo kako se 'grci' služe nekom prevarom 'svetog Ognja' u crkvi Hristovog uskrsenja da bi sebi i ostalima dokazali kako su oni prava Crkva.
Što sam mogao tada nego u to povjerovati, te nisam niti išao provjeravati činjenice.
Dakle, čudo sv.Ognja događa se kao prvo - samo onda kad Jeruzalemski patrijarh (ne trebam naglašavati - pravoslavni) za Veliku Subotu uđe u najznačajniju crkvu Crkve, crkvu Hristovog uskrsenja, ili što je neki drugi zovu crkvom Hristovog groba koju je dala sagraditi sveta Jelena Križarica, majka sv. Konstantina, prvog kršćanskog cara.
Drugo, čudo se ne događa prema novoj paskaliji prema gregurijanskom kalendaru, nego prema starom julijanskom kalendaru kojeg su još oci prvih ekumenskih koncila Crkve prihvatili.
Treće, zabilježena su dva pokušaja da su heretici pokušali umjesto jeruzalemskog patrijarha ući u crkvu Uskrsenja, ali oba puta čudo je izostalo.
Prvi put je bilo za vrijeme križara kad je latinski-papistički patrijarh to neuspješno pokušao, a nakon toga više nitko od papista to nije ponovno pokušao.
Za vrijeme Turaka, armenski monofizitski heretici su potkupili Turke htijući da se čudo sv.Ognja dogodi s njihovim patrijarhom.
Ne samo da je izostalo čudo, nego je neopisiva vatra spržila i oštetila stup crkve što se i dan danas vidi.
Dakle jasno je zašto je opat Gueranger htio sebi, čitateljima (i meni) sugerirati kako se radi o nekom triku 'grka'.
Posve je jasno da se tu događa nešto nadnavaravno, jer ne radi se o običnom ognjom, taj oganj se zna pojaviti i na svijećama vjernika bez da se prenese od drugih svijeća, zatim jedno 15-tak minuta oganj je samo nešto malo viši od temperature ljudskog tijela, tako da vjernici svoje brade, lice, ruke, odjeću stavljaju iznad ognja i ništa se od njihovog tijela ne zapali niti ih oganj opeče.
Na kraju, rimokatolici ne mogu niti da hoće razumiti o čemu se tu stvarno radi, jer radi se o epifaniji, dodiru Boga to jest nestvorenih Božanskih energija s ljudima u vremenu i stvorenom prostoru, a papisti u svojoj krivoj teologiji koja se temelji na starogrčkoj platonsko-aristotelovskoj filozofiji negiraju kako može u 'apsolutnoj Božjoj jednostavnost' postojati nestvorena Božanska energija.
Još jedno, svi pravoslavci su katolici u pravom smislu te riječi, dok papisti nisu niti pravoslavni (pravovjerni) niti katolici (da pripadaju katoličkoj-sabornoj-sveopćoj Crkvi koja ne može biti vezana uz neki grad pa da se zove rimokatoličkom).
Dakle u uvodu vašeg teksta ste korektno napisali da su jeruzalemski patrijarsi u prvom tisućljeću bili katolici, jer svi pravovjerni patrijarsi su uvijek katolici pa i u prvom tisućljeću.
No katolištvo nema veze s rimokatolištvom, jer kako napomenuh Crkva nije vezana ekskluzivno niti s gradom u kojem je Gospod Hristos bio mučen, umro, pokopan i treći dan uskrsnuo , a kamoli uz Rim.
I da, ne samo da je jeruzalemski patrijarh bio tada pravoslavan i katolik, nego je to bio i rimski patrijarh.
Malo sam svoj prvi odgovor na svom blogu korigirao i nadopunio.
OdgovoriIzbrišiA sad dodajem kako mi pravoslavni, u skladu s odlukama ekumenskih sabora Crkve negiramo blagodat svetih tajni koje daju heretici.
Povijesno to znači kako je Crkva dala za pravo sv.Kiprijanu (Ciprijanu), a ne rimskom papi koji je heretički tvrdio da je valjano krštenje koje daju heretici i što dan danas RKC naučava (ex opere operato).
U vašem tekstu velite kako su 'sakramenti pravoslavnih valjani', međutim Crkva apsolutno negira da su vaši sakramenti valjani.
To znači da je nemoguće da bi se čudo sv.Ognja dogodilo kad bi heretički rimski papa ili aleksandrijski ili armenski došao u crkvu Hristovog uskrsenja umjesto jeruzalemskog pravoslavnog patrijarha.
I upravo to se je dogodilo (odnosno čudo se nije dogodilo) dva puta kad je to prvi put pokušao za vrijeme križara heretički i raskolnički latinski jeruzalemski patrijarh, i drugi puta kad je to pokušao monofizitski armenski patrijarh.
Ne vjerujete meni, nego provjerite jesu li to povijesne činjenice.
Mješate mnoge stvari.
Izbriši1. Fenomen svetog ognja događao se za vrijeme katolika, prije šizme, za vrijeme križara - samo njih - i bez "pravoslavnih", i poslije za vrijeme "pravoslavnih". Prema tome, ne samo jednih.
2. Mišljenje O. Guerandera nije stav Crkve o tome pitanju. Ipak, on upozorava na jednu stvar koja jest istina: vjera se ne zasniva na osjećajnim fenomenima.
3. Euharistijskih čuda kod Katolika ima mnogo. Ipak, Crkva to ne uzima za dokaz vjere u Euharistiju. Napr. Sveti Lovro iz Brindisija je pri slavljenju mise lebdi satima. To je Crkva priječila, jer vjera se ne može zasnivati na takvim pojavama. Sveti Pavao podsjeća: "vjera je prihvatiti za istinu ono što se ne vidi, po Božjem obećanju".
4. Kod svete vatre može biti opasnosti za vjeru, jer se zasniva na osjećajnom fenomenu. Može dovesti do možda i do praznovjerja, a s druge strane i do zasljepljenja i fanatizma. Ukoliko se to koristi za opravdati šizmu, takva razmišljanja ne dolaze od Boga.
5. Ako koji "pravoslavni" patrijarh smatra da katolički, vjekovni obredi nisu valjani, ide potpuno protiv vjere. Kao što u ostolamo idu u slučaju tolikih pitanja.
I na koncu, vidim kod "pravoslavnih" jednu stvar: veliku oholost i zašiljenost, karakteristike sektarskog ponašanja. Diviniziraju svoje obrede, kad među njima ima razlika milijun. Koji su "pravoslavni"? Ukrajinski, ruski, bugarski... ? Apsurd. Crkva je jedna, i slobodna od političke moći kojoj tako podležu "pravoslavni".
Ne, nego nakon neuspjeha latinskog papističkog patrijarha i to u vrijeme kad su papisti i pravoslavni imali isti kalendar, za vrijeme križarske vladavine nad jeruzalemom, sv.Oganj se nije pojavio i više nikad nakon toga papisti nisu to pokušali iako su imali i dalje vlast u Jeruzalemu.
IzbrišiTo nije istina, ide protiv povijesnih svjedočanstva.
IzbrišiVrlo interesantno razmisljanje...na istom oltaru groba Gospodnjeg sluze Pravoslavni i sluze Latini.Sluze obadvoji povodom potpuno istog dogadjaja,Pasha Hristova,Pravoslavnima sidje blagodatni oganj a Latinima ne silazi nista....i autor izvodi zakljucak,eto,to je dokaz da su Pravoslavni Hristijani shizmatici...ne razumijem kakva je to logika???
OdgovoriIzbrišiAbdul Mesih el Misqin
Odgovorio sam Emilu prije. Nadopunjavam s obzirom na to da "pravoslavnima" silazi oganj, a katolicima ne, jednostavno nije istina. Povijesno je zabilježeno i kod jednih i drugih. Ponovno navodim razloge:
IzbrišiMješate mnoge stvari.
1. Fenomen svetog ognja događao se za vrijeme katolika, prije šizme, za vrijeme križara - samo njih - i bez "pravoslavnih", i poslije za vrijeme "pravoslavnih". Prema tome, ne samo jednih.
2. Mišljenje O. Guerandera nije stav Crkve o tome pitanju. Ipak, on upozorava na jednu stvar koja jest istina: vjera se ne zasniva na osjećajnim fenomenima.
3. Euharistijskih čuda kod Katolika ima mnogo. Ipak, Crkva to ne uzima za dokaz vjere u Euharistiju. Napr. Sveti Lovro iz Brindisija je pri slavljenju mise lebdi satima. To je Crkva priječila, jer vjera se ne može zasnivati na takvim pojavama. Sveti Pavao podsjeća: "vjera je prihvatiti za istinu ono što se ne vidi, po Božjem obećanju".
4. Kod svete vatre može biti opasnosti za vjeru, jer se zasniva na osjećajnom fenomenu. Može dovesti do možda i do praznovjerja, a s druge strane i do zasljepljenja i fanatizma. Ukoliko se to koristi za opravdati šizmu, takva razmišljanja ne dolaze od Boga.
5. Ako koji "pravoslavni" patrijarh smatra da katolički, vjekovni obredi nisu valjani, ide potpuno protiv vjere. Kao što u ostolamo idu u slučaju tolikih pitanja.
I na koncu, vidim kod "pravoslavnih" jednu stvar: veliku oholost i zašiljenost, karakteristike sektarskog ponašanja. Diviniziraju svoje obrede, kad među njima ima razlika milijun. Koji su "pravoslavni"? Ukrajinski, ruski, bugarski... ? Apsurd. Crkva je jedna, i slobodna od političke moći kojoj tako podležu "pravoslavni".
I nažalost, povijesne falsifikacije događaja su vrlo česte od strane grka, kako je navodio i Sv. Bellarmin, te ne uzimao njihove osvrte u obzir iz opravdanih i dokazanih razloga, nakon mnogig proturječnosti koje bi izlazile na vidjelo.
IzbrišiNe želim nikoga uvrijediti stavljajući "pravoslavni" pod navodnike, ali moram tako učiniti, jer istina je samo jedna, kao i pravovjernost. Razlikujem poštivanje prema osobi, od uvažavanja neke ideje, koja ako nije istinita ne može biti prihvaćena.
https://www.youtube.com/watch?v=UKwSz_XrIf8
IzbrišiEmile, prodaji te bizantinske laži negdje drugdje.
Marin
@Marin,
IzbrišiMa kako se samo latinski patrijarh ili armenski nije sjetio tog 'grčkog' trika s bijelim fosforom?
Doduše, bijeli fosfor je otrovan i koristi se za spaljivanje neprijatelja u ratu, pa bi svi oni koji koriste taj trik, a što znači vjernici dok stavljaju plamen ispod svojih brada i kose imali ozbiljnih opekotina, k tome kako može bijeli fosfor uzrokovati skoro taljenje stupa crkve kad je armenski heretički patrijarh pokušao s tim 'trikom'?
Ako ništa drugo, ovo je dobar znak da slutiš kako je posrijedi pravo čudo Božje, pa želioš vjerovati ateističkim (polu)znanstvenicima koji pokušavaju dokazati sebi i drugima kako se radi o triku.
Stvar je svakako izvan materijalnog objašnjenja.
IzbrišiAli ovaj fenomen se može koristiti za navodnu potvrdu "pravoslavlja", što je kontradikcija u samom korijenu, jer opipljive stvari ne mogu biti dokaz vjere, dok mogu s druge strane gurnuti i fanatizam.
Mi vjerujemo makar i ne vidjeli, na osnovu svjedočanstva Apostola. To je Bog htio, i to Bog hoće. Teologija se dalje razvoja, bez proturječnosti, iz tih izvora koristeći razum.
Doista, zbog toga ovaj fenomen može negativne posljedice ako mu se prilazi tim putem.
Negdje oko 2008 jedan ruski znanstvenik je proučavao fenomen i nije mu mogao dati racionalno objašnjenje za uzrok. Napravljena su mjerenja i zabilježen je nagli porast elektromagnetskog polja. A sad, koji je uzrok toga?
IzbrišiOdgovor daje samo vjera. Ali vjera u Uskrsnuće ne počiva na "svetom ognju". Kao što vjera u Euharistiju ne počiva na tome da Sveti Lovro Brindiski levitira za vrijeme mise. Katolička Crkva je tu vrlo stroga i precizna. Makar Bog može dopustiti čudo da potakne vjeru. Vjeru a ne nešto protiv toga. Tu lako može doći đavao da pravi pomutnju preko ljudskih strasti.