Vladimir Solovjov i njegovo predviđanje raskola u pravoslavlju

Solovjov je bio ruski filozof, pjesnik, teolog, pisac i književni kritičar krajem XIX stoljeća. Ne ulazeći u svu njegovu misao, ističemo samo njegovo duboko poznavanje pravoslavlja i predskazivanje vrlo mogućeg raskola, šizme u šizmi među njihovim nacionalnim crkvama. Čista posljedica suštinske koncepcije pravoslavlja. U djelu "Rusija i Sveopća Crkva", piše vrlo jasno:

"Očigledno je da postoje pitanja u vezi kojih Ruska Crkva bi mogla i trebala pregovarati sa majčinskom Stolicom (tj., Carigradom), i ako se ova pitanja pažljivo izbjegavaju to je zbog toga što formulirati ih precizno završilo bi neizbježno u formlalnoj šizmi. Mržnja i ljubomore Grka prema Rusima, na koja ovi zadnji odgovaraju s agresivnošću pomiješanom sa prezirom, sačinjavaju faktor koji vodi autentične relacije između ove dvije nacionalne Crkve, makar zvanično bile u zajedništvu jedna sa drugom. Ipak, čak i ovo službeno jedinstvo visi o jednoj niti i potrebna je sva diplomacija petrogradskih i carigradskih klerika za izbjeći raskidanje tanke niti.

Doista, želja za održati ovo himbeno jedinstvo nije inspirirano kršćanskom ljubavlju, već strahom užasne upozorenja, jer u onaj dan kad Ruska i Grčka Crkva raskinu jedna s drugom, cijeli svijet će shvatiti da je Ekumenska Istočna Crkva (tj., Pravoslavna Crkva), ništa drugo do fikcija i da na Istoku postoje samo izolirane nacionalne Crkve. Ovo je realni motiv koji nagoni našu (rusku) hijerarhiju primjeniti mjere predostrožnosti i umjerenosti prema Grcima, ili drugim riječima, izbjeći bilo kakav tretman sa njima.

I s obzirom na Carigradsku Crkvu, koja u svom arogantnom provincijalizmu, prihvaća naslov "Velike Crkve" i "Ekumenske Crkve", vjerojatno bi bila oduševljena kad bi se mogla osloboditi ovih sjevernih barbara koji su samo smetnja njihovim panhelenskim ciljevima. Nedavno, Carigradski patrijarhat je bio dva puta nadohvat ruke od anatemiziranja Ruske Crkve i samo se izbjegao raskid iz čisto materijalne perspektive."

Solovjov je imao veliko prijateljstvo i uticaj na Dostojevskog, i na ostale ruske mislioce. Kao mlađi pisac bio je pod utjecajem sinkretističnih poimanja, koja je kasnije skoro potpuno napustio. Zalagao se za jedinstvo Katoličke i Pravoslavne Ckrve, kao korisne sprege spram naletom modernih strujanja. Međutim, njegovo poimanje jedinstva nije zasnovano na teološkoj jedinoj istini sadržanoj bez sjene i greške u Katoličkoj Crkvi.

Ovaj tekst može se vidjeti kao jedna vrsta proročanstva u vezi nedavno izvršene šizme Ukrajinske, Ruske i Carigradske Crkve i boljeg spoznanja velikog strukturalnog nedostatka pravoslavlja, nešto čega je Soloviov poznavao dosta dobro.