"Očigledno je da postoje pitanja u vezi kojih Ruska Crkva bi mogla i trebala pregovarati sa majčinskom Stolicom (tj., Carigradom), i ako se ova pitanja pažljivo izbjegavaju to je zbog toga što formulirati ih precizno završilo bi neizbježno u formlalnoj šizmi. Mržnja i ljubomore Grka prema Rusima, na koja ovi zadnji odgovaraju s agresivnošću pomiješanom sa prezirom, sačinjavaju faktor koji vodi autentične relacije između ove dvije nacionalne Crkve, makar zvanično bile u zajedništvu jedna sa drugom. Ipak, čak i ovo službeno jedinstvo visi o jednoj niti i potrebna je sva diplomacija petrogradskih i carigradskih klerika za izbjeći raskidanje tanke niti.
Doista, želja za održati ovo himbeno jedinstvo nije inspirirano kršćanskom ljubavlju, već strahom užasne upozorenja, jer u onaj dan kad Ruska i Grčka Crkva raskinu jedna s drugom, cijeli svijet će shvatiti da je Ekumenska Istočna Crkva (tj., Pravoslavna Crkva), ništa drugo do fikcija i da na Istoku postoje samo izolirane nacionalne Crkve. Ovo je realni motiv koji nagoni našu (rusku) hijerarhiju primjeniti mjere predostrožnosti i umjerenosti prema Grcima, ili drugim riječima, izbjeći bilo kakav tretman sa njima.
I s obzirom na Carigradsku Crkvu, koja u svom arogantnom provincijalizmu, prihvaća naslov "Velike Crkve" i "Ekumenske Crkve", vjerojatno bi bila oduševljena kad bi se mogla osloboditi ovih sjevernih barbara koji su samo smetnja njihovim panhelenskim ciljevima. Nedavno, Carigradski patrijarhat je bio dva puta nadohvat ruke od anatemiziranja Ruske Crkve i samo se izbjegao raskid iz čisto materijalne perspektive."
Solovjov je imao veliko prijateljstvo i uticaj na Dostojevskog, i na ostale ruske mislioce. Kao mlađi pisac bio je pod utjecajem sinkretističnih poimanja, koja je kasnije skoro potpuno napustio. Zalagao se za jedinstvo Katoličke i Pravoslavne Ckrve, kao korisne sprege spram naletom modernih strujanja. Međutim, njegovo poimanje jedinstva nije zasnovano na teološkoj jedinoj istini sadržanoj bez sjene i greške u Katoličkoj Crkvi.
Ovaj tekst može se vidjeti kao jedna vrsta proročanstva u vezi nedavno izvršene šizme Ukrajinske, Ruske i Carigradske Crkve i boljeg spoznanja velikog strukturalnog nedostatka pravoslavlja, nešto čega je Soloviov poznavao dosta dobro.
Istine radi treba reći kako se je raskol dogodio nakon prvog svjetskog rata, ali nije se Moskovski patrijahat odvojio od Carigradskog ili obrnuto, nego su oba patrijahata otpala od Crkve zbog uvođenje hereze ekumenizma. Kasnije su im se pridružili i ostali patrijahati.
OdgovoriIzbrišiTo su skoro političke udruge.
Izbriši..."bez sjene i greške"...: ljudi(pape)-bogovi, zemaljsko carstvo, inkvizicija, Bordzije, način pričešća (samo za sveštenike, dakle odabrane,a ne za sve članove Crkve)- na katoličkom tlu su nikli: protestantizam (svi oblici), anarhizam, socijalizam, marksizam, libelarizam i najveća laž humanizam!
OdgovoriIzbrišiNema sumnje da možda katolika ima bližih Bogu nego pravoslavnih, ali o ako govorimo o doktrini i postavci, to je neuporedivo! Gdje je mistika i duhovnost katolicizmu?!? A bez mističnosti nema spoznaje Njega!
Trebate upoznati katoličku vjeru. Što se tiče mistike, pogledajte spise Sv. Ivana od Križa ili Sv. Tereze Avilske.
IzbrišiKatolička tradicija je prepuna mističnih pojava, autentičnih ali i prije je bilo i lažnih, dosta njih je sam Sv. Ivan od Križa razotkrio. Između ostalih.
Mistici koji bi služili misu u ekstazi podignuti u zrak, i tome slično. Ali prava mistika jest ljubiti križ, živjeti jedinstvo vjere i razuma, ovo drugo podređeno pravoj vjeri.
No, danas posebno na zapadu postoji predanje "socijalnim" pitanjima, ali to je upliv masonerije i sličnih. Ne mojte misliti da ne postoje takva i slična uplitanja na istoku.