Više puta su bizantski (ili istočni, grčki) teolozi, do tada u šizmi, svečano izjavili svoj pristanak na ujedinjenje sa Katoličkom Crkvom. Ali niži kler i nakostriješen puk tome bi se uvijek suprostavili. Ovaj put donosim deklaraciju grčkih teologa na Lionskom Koncilu 1272 (citat dostavljen u Katekizmu Tridentinskog Sabora):
"Sveta Rimska Crkva ima nad svom Katoličkom Crkvom vrhovni i puni primat i prvenstvo, koja uz puninu moći, iskreno i ponizno priznaje da je primila od istog Gospodina Blaženi Petar, prvak ili vođa apostola, čiji je nasljednik Rimski Pontifeks; i tako kako ovaj ima veću obavezu nego drugi braniti vjeru, tako trebaju po njegovom sudu biti definirana bilo koja pitanja u vezi vjere koja budu mogla nastati."
Sveti Pavao upozorava "Budite iste misli, neka ne bude podjela (šizmi) među vama". (“Idipsum dicatis omnes, et non sint in vobis schismata.” I, Kor 1:10).
Papa Lino, prvi nasljednik Svetog Petra, pripadao je krugu Svetog Pavla. O njemu govori Pavao u Drugoj Poslanici Timoteju, 4:21 "Pozdravljaju te Eubul, Pudent, Lino, Klaudija i sva ostala braća".
Prema tome, Lino je mogao biti zaređen možda još i od Sv. Pavla, ali to uopće nije bitno za izabranje za Papu. Jer biti Papa to je Božja institucija, te prema tome kandidat može biti, pa prema tome i izabran, bilo koji katolik, pri razumu; dakle i obični laik pa i oženjen. Kao što je bilo slučajeva Papa koji su bili izabrani kao laici. Čak i Julije II na prijelomu XV i XVI st. Svakako, nakon izabranja treba biti zaređen za svećenika i biskupa, da bi mogao služiti misu i zaređivati druge biskupe. Jer milost svetog reda ide "drugim kanalom", da tako kažemo.
Glavno je: Crkva izabire Papu; Papa je Božja institucija ustanovljena od samog Boga riječima izišlim iz Božjih usta: "... i na toj stijeni ću izgraditi Crkvu svoju... pasi ovce moje", dok je proces izabranja uređen crkvenim odredbama.
Tako se upravo na Lionskom Koncilu ustanovljava da izabranje mora biti "cum clavis", "sa ključem" - odakle riječ "konklava" - da se ne bi otezalo previše. U prvo vrijeme progonstva nije se moglo sazvati cijelu Crkvu, već je to pravo ostavljeno od Petra Crkvi u Rimu. U ono vrijeme nisu pisani ni liturgijski dokumenti da se ne bi izložili bogohuli od poganskih vlasti. Jer su ovi znali praviti parodije od kršćanskih običaja.
Jedan od prvih crkvenih otaca Irenej, piše o Papi Linu:
"Nakon što su blaženi apostoli Petro i Pavao podigli stupove i izgradili Crkvu u Rimu, naložili su episkopalnu službu Linu. Ovog Linu spominje Pavao u svojim pismima Timoteju. Linu nasljeđuje Anakleto i poslije ovog, na trećem mjestu nakon apostola, nasljeđuje episkopat Klement, koji je bio vidio blažene apostole i surađivao s njima, i čuvao sjećanje u svojim ušima apostolske propovijedi i tradiciju pred očima..." (Protiv hereza, III, 3,3)
Ima nešto u Crkvi što se zove Tradicija, Predanje, i to Predanje jest ISPRED Svetog Pisma, jer je Sveto Pismo u biti Predanje ostavljeno crnilom na papiru. Ali Pismo bez Tradicije ne vrijedi. Tako i Sv. Ivan apostol uči svoje učenike u pismu koje im šalje "a ostale stvari ću vam reći usmeno...". I tako govori više puta, jer je to ono što je bitno.
Ta Tradicija potvrđuje prvenstvo Pape, i ona je sačuvana. Tu Tradiciju iznosi Sveti Papa Grgur Veliki kad poučava o potrebnoj poslušnosti svakog pojedinog patrijarha sa istoka - posebno prema Carigradskom -, što su ovi izvršavali. I poučavao ih je da Prvenstvo Svete Stolice nije (samo) u časti, već i u realnom vrhovnom autoritetu nas Sveopćom Crkvom. U Pismima (Epp., XIII, 1) govori o "Apostolskoj Stolici, koja je glava cijeloj Crkvi", i u Epp., V, CLIV, piše: "Ja, makar nedostojan, stavljen sam na zapovijedno mjesto u Crkvi". Kao Petrov nasljednik Papa je primio od Boga samog prvenstvo nad svim crkvama (Epp., II, XLVI; III, XXX; V, XXXVII; VII, XXXVII). Samo njegovo odobrenje je to koje je davalo snagu koncilima ili sinodama (Epp., IX, CLVI), i njegov autoritet ih može poništiti (Epp., V, XXXIX, XLI, XLIV). Njemu je potrebno uteći se pri sporu protiv patrijarha ili kad ih se želi tužiti, i po njemu će biti suđeni i ispravljeni svi biskupi ako bude potrebno (Epp., II, l; III, LII, LXIII; IX, XXVI, XXVII).
Svakako, Pastir nije tiranin, niti je Crkva diktatura. Svi su podložni Jedinom Pastiru koji je Krist Gospodin, i njemu će polagati račun. Stoga, za pastire piše Sveti Grgur doista Veliki u "Pastoralnom Pravilu":
"Važno je da pastir bude čist u svojim mislima, bez mrlje u svojim djelima, diskretan u šutnji, koristan u riječima, s velikom sućuti prema svima, u kontemplaciji napredniji od ostalih; suradnik dobrima po poniznosti i čvrst u bdijenju za pravdu protiv poroka zločinaca. Da briga o vidljivim stvarima ne smanji pažnju prema unutrašnjima, i briga o nutrini neka ga ne omete u skrbi prema javnim aktivnostima".
No, na koncu, odakle "Pravoslavne Crkve" (od sada pa nadalje uvijek ću pisati bez navodnika, zbog praktičnih razloga, ali uvijek treba podrazumjevati navodnike, jer Gospodin je osnovao samo jednu Crkvu, i ta samo može biti Katolička. I jedna Glava traži na zemlji vidljivu glavu koja je Papa. Svakako, ta treba da bude jednog katolika jer ako netko nije dio Tijela Kristovog koji je Crkva, ne može mu biti ni vidljiva glava na zemlji. Prema tome, ovo što danas imamo to je uzurpator, jer ne tumači niti prenosi katolički nauk. Ali ja ga ne mogu smjeniti niti imenovati nekog novog; to prevazilazi moju moć. Ono što činim jest upozoriti bližnje da ne slušaju govor laži.)
Što se tiče pogreške Petrove u Antiohiji, koja nije stavljala pod uvjet Papinstvo; kao i o Papi Liberiju ili Honoriju, ovdje sam malo opsežnije pisao o tome (kliknuti na poveznicu).
I sad na koncu, što još reći odakle pravoslavni? Od oholosti, jer to stvara podjele i šizme. Ovo što danas vidimo između Ukrajinaca, Rusa i Carigrada to je posljedica oholosti koja je u svoje vrijeme napravila šizmu. Šizma u šizmi, dinamika je ista.
Dalje, kod njih se vidi očito utjecaj političke moći na crkvene ljude, pa i na njihove nacionalne "Crkve". Napr., ova Hrvatska Pravoslavna Crkva. To je najobičnija zafrkancija kao što je i Ukrajinska. Sve posljedica onog što je Carigrad napravio u svoje vrijeme. Papa je pisao u svoje vrijeme carigradskom patrijarhu: "nije moja moć odatle jer je Rim prije bio Prijestolnica, već od Petrovog nasljedstva onoga što je primljeno od Gospodina".
Rim naime u ono doba bio je Velika Kladuša spram Zagrebu, i Velika Kladuša svakako ne može upravljati Zabrebom. Jednostavno ta je logika bila. Ali vjera nadilazi zemaljske kategorije. I tu je naša kušnja gdje trebamo biti provjereni i čvrsti.
Međutim, kad smo nevjerni, eh tada dolazi kazna Božja. Kao što je današnji Egipat bio prvo kažnjen, kao i Sirija, zbog arijevske hereze koja se uvukla među njih u velikoj mjeri. Slično i na sjeveru Afrike. I slično u Carigradu kad nisu htjeli biti sa Rimom, pa postali su leđa pod jarmom turbana. Slično cijeli naš Balkan.
Kao što je danas cijeli Zapad (prvenstveno) kažnjen jer je odbacio vjeru; prvenstveno jer su uzurpatori došli na Svetu Stolici i počeli govoriti o "vjerskoj slobodi" za Islam i sl. Te počeli stavljati minarete u crkve, dovoditi hodže da pjevaju šure čak i u katedralama, itd.
Dao Bog da se svi poput Davida koji spozna svoj grijeh pokajemo i da Bog pohodi svoju Crkvu.
Bez i najmanje namjere da polemiziram glede samog teksta (i poruke) sada vas blogeru pitam: kako je moguće da sv. Pavao ni u jednoj svojoj poslanici pored silnih (više od dvije desetine) imena koje pominje nikad nije pomenuo da je sv. Petar bio u Rimu (bilo u isto vrijeme kad i on ili bilo koje drugo vrijeme)?
OdgovoriIzbrišiTo čak ni sam sv. Petar u svojim poslanicama izričito ne navodi!?
K.
Bez i najmanje namjere da polemiziram glede samog teksta (i poruke) sada vas blogeru pitam: kako je moguće da sv. Pavao ni u jednoj svojoj poslanici pored silnih (više od dvije desetine) imena koje pominje nikad nije pomenuo da je sv. Petar bio u Rimu (bilo u isto vrijeme kad i on ili bilo koje drugo vrijeme)?
OdgovoriIzbrišiTo čak ni sam sv. Petar u svojim poslanicama izričito ne navodi!?
K.
Ne mora biti sve zapisano. Postoje brojna svjedočanstva o njegovim posljednjim godinama u Rimu. Vjerojatno mu je to i Isus rekao: treba ići u ondašnji centar svijeta i odatle navjestiti Evanđelje u sve krajeve. Cijeli krvotok prolazi kroz srce.
OdgovoriIzbriši"Cijeli krvotok prolazi kroz srce." - Točno, i medicinski i duhovno, ali srce je valjda Jeruzalem?! Srce vjere i Crkve je valjda tamo gdje je Isus mučen, raspet i uskrsnuo. U Jeruzalemu je počelo i tamo će se i završiti ova drama silaskom Nebeskog Jeruzalema (a ne Rima), kada će (vjerujem) Rim biti u ruševinama, što ne treba čuditi kad vidimo što radi "papa" koji i (doslovno) dovlači buduće rušitelje zgrada dok on sam veoma prilježno uništava ono malo što je ostalo od Vatikana u smislu Crkve Kristove.
IzbrišiJa sam katolik (koji živi u spoznaji da jedan sotonist vlada Vatikanom) i nikad me nije privlačila želja da podjem u Vatikan, ali cijeli život želim proći kroz Via Dolorosa i probdjeti koji sat u Maslinskom vrtu i poći na mjesto gdje je Isus uskrsnuo.
K.
Mislim da ni biskup J.J.Strossmayer ne bi bio zadovoljan ovim odgovorom.
OdgovoriIzbrišiK.
K,
IzbrišiStrossmayer je bio najzadovoljniji svojim jugoslavenstvom koji je projekt masonerije. Stoga i ne čude njegove eskapade na I. Vatikanskom saboru.
Filip
"Cijeli krvotok prolazi kroz srce." - Točno, i medicinski i duhovno, ali srce je valjda Jeruzalem?! Srce vjere i Crkve je valjda tamo gdje je Isus mučen, raspet i uskrsnuo. U Jeruzalemu je počelo i tamo će se i završiti ova drama silaskom Nebeskog Jeruzalema (a ne Rima), kada će (vjerujem) Rim biti u ruševinama, što ne treba čuditi kad vidimo što radi "papa" koji i (doslovno) dovlači buduće rušitelje zgrada dok on sam veoma prilježno uništava ono malo što je ostalo od Vatikana u smislu Crkve Kristove.
IzbrišiJa sam katolik (koji živi u spoznaji da jedan sotonist vlada Vatikanom) i nikad me nije privlačila želja da podjem u Vatikan, ali cijeli život želim proći kroz Via Dolorosa i probdjeti koji sat u Maslinskom vrtu i poći na mjesto gdje je Isus uskrsnuo.
K.
K., zasto biskup J.J.Strossmayer ne bi bio zadovoljan ovim odgovorom blogera?
IzbrišiVN
Središte svjetovnog imperija, a odatle je bilo lakše ići na sve strane.
IzbrišiOsim toga, Jeruzalem je trebao biti kažnjen.
Najprije tvrdite kako je prvog rimskog papu Lina možda zaredio sv.Pavao, a onda nastavljate kako je Lino bio nasljednik Petrov, štoviše tvrdite kako je rimski papa Božja institucija.
OdgovoriIzbrišiNiti jedan episkop nije nasljednik niti jednog apostola, jer apostoli su bili puno više od episkopa kojih su oni rukopoložili.
Ne postoji Božja institucija rimskog pape, ona se ne spominje ni u Evanđelju, ni u Djelima apostolskim, ni u Poslanicama, ni u Otkrivenju, ni u pisanju kršćanskih otaca, niti u sazivanju i radu ekumenskih sabora Crkve.
Rimski biskup je samo jedan od biskupa, ali koji je imao najveću čast, ali ne i vlast nad drugim biskupima.
I ta čast se je temeljila na činjenici kako je Rim bio veliki, a prije Carigrada i najveći kršćanski grad s najvećim brojem kršćanskih mučenika koji su često tamo dovođeni u arene od svih krajeva Rimskog carstva.
Sama činjenica sedevakantizma, odnosno heretika koji je u rimskoj stolici morala bi vam otvoriti oči kako je papizam opasna zabluda koja je devastirala kršćanski zapad i stvorila sadašnji zapad kojeg vidimo i koji je otvoreni neprijatelj Crkve.
Ja sam odgovorio.
OdgovoriIzbrišiU posljednjim smo vremenima i samo zbog toga imamo ovog de facto sionistu.
Ne dajmo se uvuci u nepotrebne rasprave koje nkamo ne vode. Tako samo mozemo oslabiti svoju vjeru , a onome tko je otpao ne mozemo pomoci. Jednostavno tako mora biti da se ispuni Pismo. Vjera ce kod mnogih ohladnjeti. Takvima koji su jednom upoznali lijepi poklad vjere pa svojom zaslugom otpali nema vise pomoci. To su oni za koje Pismo veli da idu dalje od Kristovog nauka i zele biti iznad samog ucitelja pa ih vjetar ganja amo tamo. Takvi su doduse nesto spoznali ali im je njihova pamet veca jer nemaju poniznosti. Propadaju jer nisu cuvali svoje srce u svojoj oholosti. Pustili su da im u srce udje sve ono sto je vec davno proglaseno krivim a danas se tolerira zbog sve veceg slabljenja vjere. Mudre Izreke -A svrh svega , cuvaj svoje srce, jer iz njega izvire zivot. Imamo nauciteljstvo , imamo nauk , imamo hijerarhiju ma kakva god da trenutno bila, toga se drzimo u cistom obliku i necemo zabluditi. Sve novotarije iz proslosti il buducnosti treba odbaciti. U trenutku napasti izmolimo Credo uz razmatranje i mir Bozji ispunit ce nam srca jer je istina. A istina od Boga dolazi. Dokazivati nekom Marijino VazdaDjevicanstvo , ili Petrovo prvenstvo ne vodi nikuda jer tu vjeru imas ili nemas. Te se stvari ne spoznaju naukom niti povjesnim cinjenicama , nego vjerom. Pravom vjerom a ne heretickom. Zato pise da ce pravednik zivjeti od vjere , s ne mudrovanja ni svjetske pameti.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Bloger "O dosta toga i što dublje" u klinču s blogerom "Krug zemaljski"!
OdgovoriIzbriši"Sedevakantist" koji se poziva na sud budućeg autoriteta ako ga bude, zanemarujući crkvenu nauku koja kaže da javni heretici ne mogu biti članovi Katoličke Crkve i kako s javnom herezom automatski gube sve crkvene službe.
Bloger Emil Brusić je 'pravoslavni' sedevakantist koji je sam svoj crkveni naučitelj i suštinski je ostao sedevakantist, ali se prebacio krivoslavcima koji su također sedevakantisti, osim što su toliko bistri da, npr. ne znaju kako je Sveta Bogorodica morala biti izuzeta od istočnog grijeha kako bi se Isus Krist mogao utjeloviti u njenom krilu.
Koliko će boksački meč između dvojice blogera potrajati, toliko će biti zabavno, ali i poučno promatrati eksperiment koji otkriva debakl Istoka i Zapada. Nijedan od dvojice blogera ne znaju da je današnje vrijeme takve apostazije da je ostalo samo par desetaka tisuća pravovjernih: Tradicionalna Katolička Crkva koja je raspršena na sve četiri strane svijeta.
Danijel
Ja sam katolik prije svega, po milosti Božjoj. Ne bilo tako, Bog mi dao potrebnu milost. A to tko je u Katoličkoj Crkvi, vrlo je opasno pitanje. Izvjesni sedevakantisti tako su pali u bizarno izabranje "Pape".
IzbrišiNe smatram se u nikakvoj borbi, samo iznosim katolički nauk što vjernije mogu.
@Danijel
IzbrišiJa nisam nipošto sam svoj naučitelj nego se povinujem nauku Crkve, što treba dobro razlikovati od nauka tobožnjih nezabludivih Kristovih vikara na Zemlji iz Rima.
I kad smo kod nauka o istočnom grijehu, o čemu postoji tekst poznatog pravoslavnog bogoslova na mom blogu, onda ću ukratko dodati kako Crkva ne vjeruje u papistički nauk o naslijeđivanju krivice istočnog grijeha, samim time je i besmislena 'dogma' o bezgriješnom začeću BDM.
https://krugzemaljski.blogspot.com/2019/01/o-tzv-bezgrijesnom-zacecu-bdm.html
Da, doista vaša politički podređena "Crkva" naučava nešto potpuno drugo počevši od Sv. Pisma i nauka Sv. Pavla. Zanimljivo kako na tom pitanju duboko padaju i protestanti, i odatle vuku sve zablude.
IzbrišiEvo recentnog teksta NOW u kojem se lamentira o stanju RKC:
OdgovoriIzbrišihttps://novusordowatch.org/2018/12/like-sheep-without-shepherd-fatima-conference-2018/
RKC po svojoj definiciji ne može postojati bez rimskog biskupa, ali ne može postojati niti ako onaj tko sjedi na rimskoj stolici negira učenje prijašnjih papa koji su opet po RKC definiciji nezabludivi Kristovi vikari na Zemlji.
Sedevakantizam nije riješenje nego dijagnoza bolesti.
Samo ako bolest traje pola stoljeća, a po nekim sedevakantistima i duže, onda to više nije bolest, nego je bolesnik umro.
Pravoslavlje nije nikad imalo niti može imati takvih problema jer Crkva postoji makar u svim patrijahatima heretici zauzeli stolice, jer Crkva je postojala i prije ustanovljenja tih patrijarhija (od kojih je jedan Rim), postoji i postojat će dok je živ samo jedan valjano rukopoloženi episkop.
Stoga Crkva će dočekati Hrista kad drugi puta dođe, makar u njoj bio jedan episkop i šačica vjernika.
Imate ovdje na istoj stranici:
Izbrišihttps://novusordowatch.org/2018/07/father-berry-persecution-of-church-last-days3/
od Vlč. Sylvester Berry i dobrog teologa još početkom XX st. o vjerojatnom dugom trajanju prazne Svete Stolice kao đavolji udar na Crkvu.
I još jedan tekst koji govori o bezizlaznoj situaciji sedevakantizma i RKC:
OdgovoriIzbrišihttps://www.thesedevacantistdelusion.com/sedevacantist-disinformation
To su lefebvristi. Ne ću reći da izvjesni sedevakantisti ne ulaze u veliki rizik, dok su neke druge skupine napravile prave ludosti. Ipak, sve to potvrđuje nedostatak autoriteta.
IzbrišiLovom se bavi
OdgovoriIzbrišiCesto ga vide
S trista kopalja na juris ide.
I vuk i medo pa cak i ovca
Poznaju biskupa slavnoga lovca...
Eto umjesto da se drzi crkve i onoga sto treba , pastir po lovu hoda i krade dane.
Nije ni cudo sto su u samo desetak dana ovolike afere vezano uz crkvu kod nas. Dosla zetva onog sto su sijali. Misle da su ovce stvarno ovce . Podastiru nam globalizaciju misleci da se nece saznati sta doma rade. Jadna im majka.
Robelar
Protestanti su naslonjeni na nauk(krivi) bl.Augustina o sv.Trojici i o istočnom grijehu.
OdgovoriIzbrišiOni su se raskolili od zapadne RKC, a ne od pravoslavlja, pa nastavljaju s istim zabludama.
Nauk Sv. Augustina je potvrđen od Svete Stolice.
IzbrišiNa istoku ga ne vole upravo zbog njegove podrške papinstvu. Roma lucuta est, causa finita est (Rim je govorio, slučaj je svršen). Previše za preteški grijeh šizme.
Protestanti su se odvojili od kršćanstva. Jedan od prvih razloga je upravo njihovo pogrešno tumačenje o istočnom grijehu i ljudskoj slobodi. Protestantizam je sažetak svih hereza, kako bi rekao Sv. Pio X.
Nadalje, ako je RKC prihvatila nauk bl. Augustina, onda je prihvatila i njegov krivi nauk o predestinaciji.
IzbrišiUpravo su protestanti, naslonjeni na nauk bl.Augustina, vidjeli kako RKC tu vrluda, pa su oni potpuno prihvatili (uz kasnije iznimke) Augustinov nauk o predestinaciji.
Isto tako, kako napomenuh, bl.Augustin je bio prilično naslonjen na tada važeći neoplatonizam i nauk o apsolutnoj Božjoj jednostavnosti, pa je u skladu s tim tumačio sv.Trojicu i epifanije (Božje pojavljivanje na Zemlji u SZ i NZ) objašnjavao kao stvorene manifestacije (primjerice Preobraženje Hristovo na Gori pred apostolima), a ne kao Božje nestvorene energije preko kojih jedino možemo spoznati i živjeti u Bogu. Isto je nastavio kasnije i Toma Akvinski.
Slično je bilo i s umetanjem filioque u Simbol vjere.
RKC očito ima u svim tim točkama krivu teologiju.
Kad se kaže da je Crkva odobrila učenja nekog crkvenog oca, misli se na ono što je svima zajedničko. Crkva se ne udaljava od zajedničkog nauka otaca.
IzbrišiKod skoro svakog crkvenog oca ili naučitelja moći ćete naći poneko odstupanje od Magisterija, jer je Magisterij iznad svakog pojedinog, osim onoga što je zajamčeno Tradicijom.
Ne može se mnogo toga uzeti zaozbiljno iz spisa istočnih biskupa. Kao i u slučaju Honorija i u mnogim drugim bilo je falsifikacije tvrdnji sinoda i drugih dokumenata.
Međutim kad bi njihovi teolozi doista iskreno proučili crkvene dokumente i predaju, dali bi za pravo katolicima, kao što se dogodilo nekoliko puta nakon Lateranskog, Lionskog ili Florentinskog Sabora. Ali, ta njihova priznanja bila bi poništena u praksi preko tvrdoglavih popova koji bi pobunili narod.
Uostalom, koja Pravoslavna Crkva? Ruska, Ukrajinska, Carigradska, Srpska, Makedonstka, Bugarska... koja? Dok Katolička Crkva je samo jedna, kao što mora jedna biti Zaručnica Božja. Dinamika šizme vodi do novih šizmi, kao što vidimo ponovno kod ukrajinaca.
Pravoslavni teolozi koji su priznali katolički nauk na spomenutim saborima priznali su filoque.
Šizma je veliki grijeh i zasljepljuje.
Katolički nauk je savršeno sukladan. Vi brkate mnoge pojmove.
Ne, Crkva priznaje bl.Augustina kao kršćanskog oca, ali drži kako je bio u zabludi u nekim stvarima, triadologija, predestinacija, a to je zato što je bio pod utjecajem neoplatonizma i nije znao grčki jezik pa nije znao nauk istočnih kršćanskih otaca, dočim je i sv.Pismo bilo napisano na grčkom jeziku.
OdgovoriIzbrišiApropos te uzrečice, trebalo bi znati kako je isti Augustin zaprijetio tadašnjem rimskom papi ako bi nastavio s podrškom zabludi Pelagija, a predčasnik Augustinov sv.Kiprijan s ostalim afričkim ocima nije dozvoljavao da se Rim nameće kao biskupija nad biskupijama, štoviše sv.Kiprijan se je sukobio s rimskim papom po pitanju blagodati sakramenata heretika i shizmatika, i bio je u pravu (heretici i shizmatici nemaju svetotajinske blagodati) što mu je kasnije potvrdio Trulski ekumenski sabor Crkve.
Kad se kaže da je Crkva odobrila učenja nekog crkvenog oca, misli se na ono što je svima zajedničko. Crkva se ne udaljava od zajedničkog nauka otaca.
IzbrišiKod skoro svakog crkvenog oca ili naučitelja moći ćete naći poneko odstupanje od Magisterija, jer je Magisterij iznad svakog pojedinog, osim onoga što je zajamčeno Tradicijom.
Ne može se mnogo toga uzeti zaozbiljno iz spisa istočnih biskupa. Kao i u slučaju Honorija i u mnogim drugim bilo je falsifikacije tvrdnji sinoda i drugih dokumenata.
Međutim kad bi njihovi teolozi doista iskreno proučili crkvene dokumente i predaju, dali bi za pravo katolicima, kao što se dogodilo nekoliko puta nakon Lateranskog, Lionskog ili Florentinskog Sabora. Ali, ta njihova priznanja bila bi poništena u praksi preko tvrdoglavih popova koji bi pobunili narod.
Uostalom, koja Pravoslavna Crkva? Ruska, Ukrajinska, Carigradska, Srpska, Makedonstka, Bugarska... koja? Dok Katolička Crkva je samo jedna, kao što mora jedna biti Zaručnica Božja. Dinamika šizme vodi do novih šizmi, kao što vidimo.
Pravoslavni dozvoljavaju više brakova, i to crkvenih, u otvorenoj suprotnosti sa samim Kristovim riječima. To "opravdavaju" tobožnjom "ekonomijom spasenja". To je tolika proturječnost i apsurd da nema potrebe dalje o tome govoriti.
OdgovoriIzbrišiOd njih me stoga ništa ne čudi.
To je krivo i vrlo često razmišljanje rimokatolika o pravoslavnom braku.
IzbrišiU Pravoslavlju postoji samo jedno svetotajinsko (sakramentalno) vjenčanje, štoviše ono se smatra vječnim pa se udovcima ili udovicama preporuča da se ne žene ponovno (a drugi put se ne mogu sakramentalno ženiti).
Zbog ikonomije dopušta se da oni koji su stupili u drugi brak pristupaju Crkvi, ali kako rekoh, taj drugi brak nije sakramentalan.
S druge strane, poznato je kako RKC tobož ne dozvoljava drugo sakramentalno vjenčanje, ali ga u praksi sprovodi jer onda konstantira kako ovo prvo sakramentalno vjenčanje nije ni postojalo.
Pravoslavlje barem ne dozvoljava drugo sakramentalno vjenčanje.
Ne, oni se "crkveno" vjenčaju i po drugi, i po treći, i čak i po četvrti put kod nekih.
IzbrišiU Katoličkoj Crkvi postoji samo nulitet, prema tome prvi brak nije ni postojao. To je drugo. Druga stvar je zloupotreba tog principa. Kod katolika s druge strena, čak i danas, nema ni približno katastrofalnih situacija kao kod pravoslavnih.