[Nicejski Sabor]
Pojasnićemo ovo pitanje na najsažetiji mogući način. "Filioque" je latinska riječ iz Nicenskog
Vjerovanja koja znači "(proizlazi) i Sina", kada katolici ispovijaju da Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina. Pravoslavni vjeruju da Duh Sveti proizlazi JEDINO iz Oca, te tvrde da su katolici nadodali ovu riječ kasnije Vjerovanju. O čemu se radi?
Prvi Opći Koncil Crkve bio je u Niceji 325., sazvan od Cara Konstantina u vrijeme kad se trebalo suzbiti arijevsko krivovjerje protiv božanstva Isusa Krista. Od tih stoljeća pa do prodora muslimana u VII stoljeću, Mediteran nije bio tako slobodan za plovidbu skoro do XX stoljeća. Bio je to također prvi koncil za vrijeme slobode ispovijedanja kršćanstva. Vjernici su počeli slobodno razmišljati i dolazilo je do prvih hereza. Trebalo ih je suzbiti. U ovom slučaju cilj je bio suzbiti arijevsku herezu koja je nijakala božanstvo Sina Božjega, Isusa Krista, smatrajući ga samo čovjekom.
Nicejski Sabor dakle potvrđuje Kristovo božanstvo. Kasnije, na Saboru u Carigradu (Konstantinov Grad) 381., formulira se: "Duha Svetog, Gospodina i Životvorca, koji proizlazi iz Oca, koji skupa sa Ocem i Sinom se skupa časti i zajedno slavi, i koji je govorio po prorocima...", te je Vjerovanje nazvano "Nicejsko-Konstantinopolitansko".
Međutim, Vjerovanje ne tvrdi da Duh Sveti proizlazi SAMO IZ OCA, već "iz Oca", NE NIJEČUĆI DA PROIZLAZI TAKOĐER IZ SINA. Neki su počeli tvrditi upravo ovo zadnje, da Duh Sveti proizlazi JEDINO iz Oca, te je Crkva trebala odgovoriti na to. I zbog toga se nadodala riječ, i Papa to potvrđuje, "Filioque", "i Sina" u šestom stoljeću - makar treba naglasiti opreku katolika na interpretaciju "jedino iz Oca".
Ovaj nadodatak koji ne mjenja smisao Vjerovanja nije davao nikakvih problema nikome, sve dok Fotius nekoliko stoljeća kasnije ne počinje koristiti ovaj slučaj kao argument protiv "nevjerstva Rima" da bi osigurao vjersku nadmoć, i prema tome političku, Carigrada spram Rimom koje su smatrali selom. Od tada pa do danas, osim napuštanja tog stava od njihovih prvih teologa na Lateranskom i Florentinskom Saboru u XIII i XV stoljeću, pravoslavni tvrde da Duh Sveti proizlazi JEDINO iz Oca - makar ima ne malo slučajeva odstupanja od tog stava.
(Duh Sveti je) "Duh Krista" (Rim, 8:9),
"Duh Isusa Krista" (Fil 1:19),
"Duh Sina" (Gal 4:6).
Prema Evanđeljima Sin šalje Duha Svetoga:
"Evo, JA ĆU POSLATI obećanje svojega Oca na vas." (Lk 24: 49)
Po Svetom Ivanu:
"A kad dođe Branitelj, KOGA ĆU VAM POSLATI OD OCA, Duh istine koji izlazi od Oca, on će svjedočiti za me." (15:26)
"Ali ja vam istinu govorim: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj ne će doći k vama; ako li odem, POSLAT ĆU GA K VAMA." (16:7)
"Kad je to rekao, dahnu u njih i reče: 'Primite Duha Svetoga!'" (20:22)
Djela Apostolska 2:33 "Podignut dakle Božjom desnicom, primio je od Oca obećanog Duha Svetoga, i sad ga je izlio, kako vidite i čujete."
Titu 3:6 "Njega izli na nas obilato po Isusu Kristu, našemu Spasitelju".
Možda najupečatljivije se dojimaju riječi samog Gospodina na Posljednjoj Večeri, koje nam prenosi Sveti Ivan "koga ću vam poslati od Oca". Ne samo zapadni, već i istočni Crkveni Oci vidjeli su u tim riječima jasnu potvrdu proizlaska Duha Svetoga od Oca i Sina (Sveti Grgur Nacijanceno, Sveti Grgur Taumaturgo, Sveti Grgur iz Nise, Sveti Ćiril iz Aleksandrije, među drugima tvrdili su ovo isto).
Kratko, Fotius (IX stoljeće) i Caerularius - ne sveti ljudi niti teolozi - iskoristili su ovaj
slučaj za njihovu parnicu protiv Rima (u suštini, kontroverziju je izazvala Carigradska pretenzija nad kontrolom novobraćenih bugara). Činjenica je da i ne svi pravoslavni teolozi smatraju "Filioque" "herezom" ili nečim sličnim, već legitimnim teološkim razmišljanjem. Samo najzadrtiji među njima koriste ovaj slučaj za optužiti katolike za krivovjerje. Ali šizma je mnogo više od "podjele". To je nijekanje podvrgavanja legitimnom autoritetu Papi danom od Boga, što nadodaje težinu podijeli.
Prvo, u Nicejskom Vjerovanju kao ni u kasnijem Carigradskom se ne spominje filioque.
OdgovoriIzbrišiDakle to ste netočno naveli.
Drugo, u samom sv.Pismu kojeg citirate Isus Krist jasno kaže da Duh Sveti proizlazi od Oca, a ne od Njega kako to vi želite protumačiti.
Da, Gospodin Ga šalje apostolima za Pedesetnicu, jer to se događa u vremenu, ali ontološki u vječnosti Otac rađa Sina, i iz Oca proizlazi Duh Sveti kako Isus jasno kaže.
U članku je objašnjen razlog. Filioque se ne protivi Nicejskom Vjerovanju, već zaustavlja krivu interpretaciju da Duh Sveti JEDINO proizlazi iz Oca. (Jedno Vjerovanje ne mora SVE reći o nekom pitanju. Bitno je da ono što se kaže nakon toga ne proturječava već prijašnje. Plus, što se tvrdi u skladu je sa Pismom pa i sa ne malo orijentalnih otaca. Pogledati poveznicu.)
IzbrišiSin Božji se utjelovio u vremenu, ali nastavlja biti Sin Božji. I Duh Sveti se izljeva u vremenu, ali od vječnosti "uzima od Sina".
Vaš je jedini argument - nezabludivi Kristov vikar ne Zemlji je proglasio filioque dogmom i to je prvi puta ispovijedio u Vjerovanju 1040.g.
IzbrišiAli to nema temelja ni u sv.Pismu, u kojem jasno Gospodin kaže da Duh Sveti izlazi od Oca,. niti u jednom ekumenskom saboru Crkve, niti u pisanju pravovjernih kršćanskih otaca.
I to nekršćansko donošenje novine u vjeru htjelo se je politički iskoristiti tako da su njemački 'rimski' carevi zajedno s rimskim papom tvrdili da je pravo Rimsko carstvo, zajedno sa svim ostalim istočnim patrijarsima u zabludi, to jest da više nisu kršćani.
Dakle radio se je veliki pristisak da se ta novina na istoku prihvati i to je rezultiralo velikom shizmom 1054.g (koju je formalno učinio papin legat izricanjem anateme u sv.Sofiji za vrijeme sv.Liturgije što je samo po sebi blasfemično).
Inače mnogi na istoku tvrde kako je teološku podlogu za filique učinio sv.Augustin u svojoj raspravi o sv.Trojstvu u kojem je tajnu kršćanstva pokušao proniknuti sa svojim doumljivanjem (iako je iznio priču o dječaku-anđelu s kojim se je sreo na plaži i koji mu je poručio da nikad ne može shvatiti sv.Trojstvo) u kojem je dakako bilo tragova neoplatonizma (otud ideja o apsolutnoj jednostavnosti Boga koji nema izravnog vanjskog djelovanja, nema Božanske energije kako su je definirali istočni kršćanski oci).
Augustin nije znao grčki, a na grčkom je naposano sv.Pismo (Septuaginta i kompletni NZ, čak je i sv.Pavao Rimljanima pisao na grčkom jeziku koje je bilo jezik sv.Liturgije i u Rimu prije latinskog pučkog jezika) i nije znao za nauk starijih kršćanskih otaca s istoka koji su pisali na grčkom jeziku.
Ne, to nije jedini argument. Naveo sam Vam citate iz Pisma, i svatko tko ih želi jednostavno čitati vidi da Duh Sveti proizlazi i iz Sina.
IzbrišiNaveo sam također imena crkvenih istočnih otaca koja su jednako naučavali.
Koji se protive Filioque prave slijedeću grešku: tvrde da Nicejski koncil brani da Duh Sveti proizlazi JEDINO od Oca, a to se ne kaže u Nicejskom Vjerovanju, već IZ OCA, da bi se potvrdilo Kristovo Božanstvo protiv arijevaca. Nicejsko Vjerovanje dakle ne niječe da Duh Sveti proizlazi i iz Sina.
Ali pitanje Filioque jest pitanje vjere, jer Krist je dao Petrovim nasljednicima da vode kršćane u vjeri, i zato su katolici utvrđeni u vjeri papinim tumačenjem, potvrđujući se na Pismu i Crkvenim Ocima. "Pravoslavni" to ne čine, i tako su upali u mnoge greške. Niječu otvoreno Kristovu zabranu razvoda. Griješe o pitanju čistilišta, i još par stvari.
U vezi te zabrane razvoda. Jedno pitanje na koje dugo ne mogu izguglati odgovor.
IzbrišiZašto se katolici prave da riječi "osim zbog bluda" ne postoje?
"A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, čini preljub." (Mt 19,9)
Evina Kći, te riječi nitko ne niječe. Odnose se kad je brak nevaljan, kad već postoji druga veza i prema tome ta o kojoj se govori jest bludnost.
IzbrišiMeđutim, i u Kanonskom Pravu prije Drugog Vatikanskog Koncila dozvoljena rastava u slučaju bluda i sl. (ne razvod, tj. "dokinuće braka"), jer brak ne služi da se nekoga muči.
Ali, time nije dopuštena druga veza.
Dok kod bugarskih pravoslavnih, npr., dovoljno je pokazati potvrdu o civilnoj rastavi da ti dopuste "crkveno vjenčanje" s drugom osobom. Kod srba Patrijarh u specijalnom slučaju mislim da može dozvoliti čak i četvrti "crkveni brak"! Koje to veze ima s kršćanstvom? Ako to može, što ne može? "Ekonomija spasenja"!? Ma daj molim te! Reci: "Hokus, pokus, preparandus!", bolje služi.
No u doba kada je Isus izgovorio te riječi, i kada su ih slušali pogani od apostola, crkveni brak zapravo nije ni postojao, tj. ti pogani nisu bili u crkvenom braku, no ipak su se te riječi odnosile i na njih. A što smo mi od toga napravili, civilni brak uopće se ne smatra brakom, i eto skroz je legalno napustiti ženu iz civilnog braka i uskočiti u crkveni.
IzbrišiNije li to otklon od same biti koju je Isus htio poručiti?
Kada je sv. Pavao pisao da tko je razveden neka se ne ženi ponovo, je li tek obraćen kršćanin iz Efeza rekao: "Pa ok, ali ja sam bio u civilnom braku, to se na mene ne odnosi?"
Recimo, moji svekar i svekrva su u civilnom braku dugo godina. I sad, teoretski, moja svekrva bi mogla napustiti muža i legalno sklopiti crkveni brak. I ići na pričest. Što se tiče crkvenog prava, mogla bi. Što se tiče zdravog razuma, to bi bio užasan grijeh.
Nekako mi izgleda da se u svom tom kanonskom pravu negdje izgubio zdrav razum i ono esencijalno što je Isus poručio.
Evina Kći, malo miješate pojmove. Ne, civilni brak vrijedi. Samo je stvar malo kompliciranija. Ukoliko civilni brak podrazumjeva mogućnost razvoda, to nije naravni brak, već združenje. Makar i u takvim slučajevima ne može se tek tako pristupiti tom pitanju. Ako civilni brak podrazumjeva nerazješivost, ne može se raskinuti, niti poslije crkveno vjenčati sa drugom osobom.
IzbrišiMeđutim, krštena osoba ima obavezu vjenčati se pred Crkvom, tj. svećenikom kao predstavnikom Crkve. Što se događa ako to ne radi? To je blud, prije svega, ali makar i takav može imati moralnih obaveza. Ako je sklopljen pod uvjetom nerazješivosti, onda makar ne bio katolički brak, mora se održavati. Mislim da je ovo zadnje tako, trebao bih provjeriti. Ono što se ne može jest reći: "eto, sad sam katolik, pa se rastavljam od prijašnje veze". Zar sin prestaje biti sin, makar ga imao prije obraćenja?
Stvar se komplicira ako bi neki katolik rekao da se združio s nekom osobom u vrijem njegovog otpadništva od vjere. Ali ovo bi se moglo shvatiti kao igranje zakonima, koje se strogo mora provjeriti. U principu, izgleda loše i neozbiljno.
U vječnosti je oduvijek savršeno i potpuno jedinstvo. Duh oduvinek svoju bit ima i od Oca i Sina. Budući da je sve jedan jedini i jedinstveni božanski čin ljubavi, ona ne može ne biti osoba u punom i pravom, u odnosu na sve stvoreno, nadilazećem smislu. Duh izlazi i od Oca i Sina oduvijek suvječan i ni u čemu različit do li ondje gdje govorimo o razlikovanju osoba. Nikada nije bilo da nije bilo Oca i Sina i Duha Svetoga. Bilo u vječnosti, bilo u vremenu, sve tri božanske osobe djeluju u savršenom jedinstvu i jedinstvenoj savršenosti. Nikakve nesavršenosti ni opreke vjerovanju nema u izlaženju Duha od Oca i Sina baš kao ni izlaženje od Oca po Sinu. Pitanje je samo koji se teološki vid hoće naglasiti. Ne vidim nikakvu uspješnost u bogoslovlju koje hoće instrumentalizirati svoje poimanje misterija u jadne ljudske političke ciljeve. Ne donose ništa i ne koriste ničemu, a Bogu niti što daju, niti oduzimaju osim što sebe čine krivcima kreposti bogoštovlja i priječe dušama lakoću i ugodnost pristanka nebeskim nadahnućima. Łongin
OdgovoriIzbrišiKlasična zabluda Anselma, što znači papista, je kako je Sin spoznaja Oca o samom sebi, a ta spoznaja je beskonačna budući je Otac beskonačan, pa je ta spoznaja božanske naravi odnosno Bog Sin.
IzbrišiDalje teče to doumljivanje - između tih dviju Božanskih osoba vlada beskonačna ljubav, a kako je i to beskonačno, onda je ta ljubav treća Božanska osoba to jest Duh Sveti.
Zvuči zanimljivo i čak logično, samo je zabluda.
Jer sve tri Božanske osobe imaju istu Božansku bit koja je beskonačna, pa je greška reći kako je Duh Sveti ljubav za razliku od Oca i Sina, a Sin spoznaja za razliku od Oca i Duha.
Oni imaju istu Božansku narav koju nitko od stvorenja ne može spoznati, a kamoli raditi te izmišljene razlike koje je činio Anselmo.
Po nauci kršćanskih otaca i koncila, Boga se može jedino u stvorenom svijetu, dakle na Nebu i Zemlji i u Podzemlju spoznati po Njegovim nestvorenim Božanskim energijama (vječna vatra u Paklu nije stvorenje, nego beskonačna i nestvorena Božja energija koju oni koji su se deificirali osjećaju kao najveću blagost, a prokletnici u Paklu kao najveću muku), a nikako da anđeli i ljudi mogu proniknuti u Božju narav.
Gospodin Isus Krist je rekao da Boga nitko nije nikada vidio doli Sina koji je Božanska osoba.
Mojsije ili neki drugi proroci nisu vidjeli Boga Oca, nego Sina koji se je utjelovio tako da su Ga mogli vidjeti. Da, On se je u vremenu utjelovio kasnije, ali isto tako vjerujemo kako je sv.Liturgija ista žrtva na Kalvariji, pa prema tome Isus se mogao manifestirati posebno odabranim ljudima i prije nego što se je utjelovio odnosno u ljudskom obličju.
Na koncu dodati ću kako je neki ekumenski koncil Crkve, ako se ne varam, zabranio prikazivanje Boga Oca, a to je sasvim u skladu s Objavom kako Božju narav stvorenja ne mogu spoznati, niti stvorenja mogu vidjeti Boga Oca ili Duha Svetoga.
Nažalost zapad to nije poštivao te prikazuje Boga Oca kao nekog starca, i ubacio je u crkve skulpture umjesto ikona što je isto bilo zabranjeno jer je vodilo prema poganstvu.
Zapad uvijek teži novinama koje nemaju veze s Objavom i tradicijom.
Tako je i filioque ubačen u drugoj polovini prvog tisućljeća.
Ne govori to samo Anselmo, već se zasniva na razmišljanju Crkvenih Otaca. Postoji atanazijsko vjerovanje quicumque, koje je vrlo precizno. Vi olako prilazite ovom pitanju, i uz par citata želite preći preko učenja velikih katoličkih svetaca i teologa o ovome. Koje se sve proteže do prvih stoljeća. Jedan Bog, a tri Osobe. Niti jedna manja, niti jedna viša od druge. Razlika osoba je na osnovu odnosa koje imaju među sobom, dok je Bog isti.
IzbrišiAko odbacite katolički nauk od vjekova, izlažete se velikoj opasnosti.
Dođi Duše Sveti , Ti koji si Ljubav Oca i Sina . Željan sam Te. Zovem Te . Trebam Te. Odazovi se Duše Sveti. Duše Očev i Sinov. Duše Bože. Onaj koji si lebdio nad vodama. Koji si pisac Biblije. Koji si neizmjerno i beskrajno Svet. Koji si osjenio Djevicu Mariju, da rodi Boga i da ostane Djevica. Onaj koji si učitelj. Koji si liječnik. Koji si vječan. Dođi jer Te trebam. Jer Te hoću. Jer bez Tebe ne mogu. Ne znam . Neću. Nesmijem. Dođi i izlijeći me. Vodi me. Opoji me. Dobro došao . Ljubim Te . Amen.
OdgovoriIzbrišiDuh Sveti je Bog. On je Treća Božanska Osoba. Dakle Duh Sveti je Osoba. Duh Sveti je Ljubav Oca i Sina. On izlazi od Oca i Sina. Kad bi izlazio samo od Oca kao što tvrde pravoslavci onda bi značilo da Sin nema ljubavi. Bog je ljubav. On je i Duh. Oni su jedno. Nemoguće je da Duh Sveti ne izlazi i od Sina jer sam Ga je Sin dahnuo u svoje učenike. Rekao je da prime Duha Svetoga i dahnuo u njih. Ako tada Duh Sveti nije izašao iz Sina na učenike tada pravite Isusa lašcem. Tada tvrdite da Isus nije imao Ljubavi u sebi , odnosno Duha Svetoga , da Ga nije mogao dati jer Ga nema, da Ga nema ovlast dati pošto izlazi samo od Oca , da ih je varao a znamo da Bog ne vara i ne može biti prevaren. Sin radi ono što vidi da i Otac radi. Dakle Duh Sveti izlazi i od Sina. Kako je Otac rekao da na kog siđe Duh Sveti da Njega trebamo slušati , tako i Sin obečaje poslati Tješitelja i Branitelja. Duha Istine. A znamo da je Isus Put ,Istina i Život. Ako tražimo duha svijeta onda nemamo Božjeg Duha. Isus veli da je bolje da On ode jer će nam poslati Duha Svetog. I bude. I šalje Ga na Duhove. I Crkva bi rođena. I Duh Sveti nas poučava u svoj istini a istina će nas osloboditi. I glup je onaj koji veli da danas Duh Sveti više ne djeluje. Jer onda bi mi bili bez istine i ne bi bili poučavani u njoj. Bog nas neće ostaviti siroćad da budemo. Zato prebiva među nama. Uči nas , vodi , tješi , brani. Zato Duh Sveti dolazi , On je Živ. Kao što su Otac i Sin Živi. On je Život kao što su Otac i Sin Život. On je Životvoran kao Otac i Sin. On daje. On izlazi od Oca i Sina. Sa svojim darovima , plodovima , karizmama. Tko ne prianja uz Njega taj ne prianja ni uz Oca ni uz Sina . Taj pravi raskol .
Hvala Ti Duše Sveti . Hvala Vam Oče i Sine što Ga šaljete nama. Duše Sveti dobro došao. Hvala Ti Marijo što nam Ga prosiš. Bože Oče , Sine i Duše Sveti , Jedan Bože smiluj se. Doođi i budi s nama. Amen Aleluja. Amen.
Robelar
Valja razlikovati unutartrojstveno proizlazenje Duha od Oca od ekonomskog slanja Duha Svetog od Oca i Sina ljudima. U simbolu se govori o unutartrojstvenom slanju, a biblijski citati koje navodite odnose se na ekonomsko slanje.
OdgovoriIzbrišiKatolička Crkva je nakon 2VK revidirala svoj stav i sada zapravo ispovijeda ono sto je Pravoslavna Crkva cijelo vrijeme vjerovala. Dokaz: izjava Dominus Iesus iz 2000. g. u izvorniku donosi simbol na latinskom jeziku u kojem nema Filioque.
Mario
Svakako da je "poskoncilska Crkva" "revidirala" stavove. Stavove Katoličke Crkve i tako krenula drugim putem.
Izbriši"Ekonomija spasenja" je pravoslavni pojam, koji sam komentirao kao i njegove primjene - žalosne - na druga polja.
Sin Božji se utjelovljuje u vremenu, ali on je od vječnosti Sin Božji.
Usput, iz perspektive Nicejskog Vjerovanja nije protivno katoličkoj vjeri reći da Sin proizlazi iz Oca, već reči da proizlazi JEDINO iz Oca. Ali katolici vjeruju da Bog vodi Ckrvu (koja mora biti Katolička), i da je Krist Bog dao Petru i njegovim nasljednicima autoritet naučavanja. Prema tome, i imajući u vidu da tumačenje "i iz Sina" nije protivno vjeri, i da je naučavano od više papa, katolik je dužan prihvatiti ga.
In 1995 the Pontifical Council for the Promotion of Christian Unity published a learned and interesting paper which suggested that a lack of correlation between the Greek (ekporeuesthai) and Latin (procedere) terms for "proceedeth" is part of the problem. ekporeuesthai refers to the origin of the Holy Spirit within the eternal and glorious economy of the Holy Trinity. And, since the Father is the Source (pege, aitia) of the being of the other two Persons, clearly the Spirit ekporeuetai from the Father alone. To suggest that he might ekporeuesthai from the Son as well is to risk positing two sources of Divinity and thus, in effect, to believe in two Gods.
IzbrišiProcedere, on the other hand, is a broader term. As well as sharing the meaning of ekporeuesthai, it also encompasses the Sending (proienai), wthin time, of the Spirit by the Son. And it includes the possibility of asserting that the Spirit proceeds from the Father through the Son.When the Western Church was battling against Arianism, it seemed important to safeguard the full divinity of the Son by incorporating into the Creed His authentic Missio of the Spirit.
So you could argue that Filioque with ekporeuesthai is gravely erroneous because it is tantamount to polytheism, while procedere without the Filioque is dangerously suggestive of Arianism.
Nadam se da razumijete engleski.
Ovaj tekst lijepo objasnjava podrijetlo nesporazuma.
Katolicka Crkva ne vjeruje da Duh proizlazi iz Sina unutar Trojstva jer bi to znacilo da su dva izvora bića u Bogu, dakle dva boga, a nisu, već je jedan izvor - Otac.
Mario
Meni se čini da su neki u vrhu novoredne Crkve shvatili zabludu ne samo filioque, nego i papizma.
IzbrišiMario tako iznosi zanimljivu činjenicu kako novoredna Crkva objavljuje 2000.g. dokument koji je učiteljske naravi i u kojem se iznosi Vjerovanje bez filioque.
Doista, dovoljno je malo poznati povijest prvog tisućljeća pa znati kako filioque nema tradiciju i ne spominje se na ekumenskim koncilima Crkve i to je pretpostavljam presudno zašto je objavljen taj dokument novoredne Crkve bez filioque.
Međutim sam dokument implicitno negira papinstvo, jer rimski biskup ako je nezabludivi Kristov vikar na Zemlji, ne može jedno vrijeme dogmatski tvrditi kako Duh proizlazi iz Oca i Sina, pa nakon izvjesnog vremena to negirati i vratiti se nicejsko-carigradskom Vjerovanju onakvog kakvog su donijeli koncilski oci i Crkva prihvatila.
Rasprava o filioque je ustvari rasprava o tome tko je vrhovni učitelj u Crkvi.
IzbrišiCrkva kaže da je to ekumenski sabor Crkve, papisti kažu da je to papa.
Zanimljivost ovog spora je i u tome što je rimski papa izlio na srebrnim pločama izvorni tekst nicejsko-carigradskog Vjerovanja, koji je dakako bio bez filioque, da bi za otprilike jedno stoljeće, vjerojatno na pritisak franačkih teologa i njihovog kralja-cara koji se je predstavljao i kao rimski car, prihvatio (drugi papa) filioque i izgovorio ga prvi puta 1040. na sv.Misi.
Dakle, više su vremena rimski pape izgovarali Vjerovanje bez filioque, nego što su ga dodali u Vjerovanje.
"Poskoncilska Crkva" je promijenila katoličku misu, kako ne će sve ostalo?
IzbrišiDosta je dobra argumentacija Svetog Tome Akvinskog, staviti ću je na blog.
Katolici ne mogu prijeći preko tumačenja pape. Ako bi takva bila protivna učenju Crkve, onda to nije papa, kao što papa ne može promijeniti formu i materiju sakramenta, i slično.
The "Postonciliar Church" has changed the Catholic mass, how will not everything else?
There is plenty of good arguments given by St Thomas Aquinas, I'll put it on a blog.
Catholics cann't go over the interpretation of the pope. If such would be contrary to the teaching of the Church, then it's not a pope, as the pope cann't change the form and the matter of the sacrament, and so on.
Emile, to je još jedan od tolikih dokaza da se "Poskoncilska Crkva" udaljila od Katoličke. Ona stavlja "ekumenizam" na prvo mjesto. I, ako treba zaboraviti ili promijeniti što nam je volja, eh, onda bre ima da se menja.
IzbrišiEmile, rekao sam Vam već da reći "proizlazi od Oca" se ne protivi katoličkom učenju, makar katolik ne može reći da Duh Sveti ne proizlazi od i od Sina.
IzbrišiSvakako da je Papa prvi naučitelj u Crkvi, i iznad njega nije Koncil. Jer je Isus to pravo dao Papi, a ne skupini Apostola. Jer je Petru bilo rečeno "utvrdi svoju braću", a ne svima ostalima bez Petra.
To je Sveti Augustin dobro sročio rekavši u sporu sa Pelagiusom "Roma locuta est, causa finita est", "Rim je govorio, rasprava je svršena". Zato ga ne vole na Istoku. Svakako oni zadrti.
Kažete - Isus je rekao sv.Petru da učvrsti braću (nakon smrti Isusove na križu), a vi to tumačite kako je Isus time rekao Petru da je iznad svih apostola koji mu trebaju biti poslušni jer on je nezabludivi Kristov vikar na Zemlji.
IzbrišiI takav Petar je bio zabludiv jer nije osudio one koji su htjeli nametnuti Mojsijev zakon kršćanima nežidovskog podrijetla, te je sabor Crkve u Jeruzalemu osudio takav stav, a uskoro je Crkva zabranila kršćanima židovskog podrijetla da se drže Mojsijevog zakona.
Ako je dakle Petar bio zabludiv, kako možete vjerovati da netko tko se predstavlja njegovim nasljednikom (a nema nigdje spomena kako je niti jedan zaređeni biskup od apostola naslijedio nekog konkretnog apostola, pa tako nije niti rimski biskup naslijedio sv.Petra, štoviše prvi rimski biskup Lino bio je nekoliko godina na stolici dok je sv.Petar bio živ u Rimu) je nezabludiv?
Zgodu u Antiohiji treba shvatiti upravo kako je i bila: Petrova greška u ophođenju u lokalnoj crkvi; greška koja je povukla Bernabea u pogrešan potez, ali ne Pavla.
IzbrišiO čemu je riječ?
1. Ne radi se o nauku cijeloj Crkvi, već pogrešnom stavu u jednoj zgodi zbog pretpostavljene dobre nakane za izbjeći sablazan. Ali ta nakana nije bila opravdana jer je građena na pogrešnom stavu.
2. Sveti Augustin o ovome govori, ukazujući da je Petar ovdje napravio po svom izgledu laki grijeh, jer svjesno nije htio činiti zlo, ali da je pogriješio nalažeći pogrešan stav. Svakako, nešto u čemu Petar nije bio uporan.
3. Jer doista, čim mu je greška ukazana od Pavla, Petar mu daje za pravo.
4. Zbog toga se za herezu traži tvrdokornost, nastaviti držati jedan stav nakon upozorenja. Ali ovdje nije bila riječ, podsjetimo se, o naučavanju cijele Crkve. U svakom slučaju Petar je pogriješio, ali i ispravio svoju grešku. Dao je Pavlu za pravo; nešto što je on sam prethodno potvrdio na Jeruzalemskom Koncilu.
5. I imajmo na umu da je odluka Jeruzalemskog Koncila bila važeća tek kad je Petar odlučio poslati pismo kršćanima u Antiohiji. Jer, Isus je rakao, ponavljam, samo Petru da utvrdi braću. U Svetom Pismu divno se vidi ta vjernost Kristovoj Riječi.