To je jedan od razloga zašto su španjolski konkvistatori i uspjeli pokoriti divlje imperije koji su vladali onim zemljama u prekšćanskom periodu. Vrlo slično onom što se na mnogo puta spominje u Bibliji, u Starom Zavjetu: "ne povodi se običajima naroda koje tjeram ispred tebe, ne provlači svoju djecu kroz vatru žrtvujući ih lažnim bogovima...".
Narodi koji su stenjali pod sotonskim imperijem azteka i ostalih pridružili su se španjolcima kao osloboditeljima. Španjolski redovnici su ih tretirali kao ljudska bića koja su evangelizirali i krstili. Tu situaciju dosta dobro je odrazio Mel Gibson u filmu Apocalypto, zbog kojeg je bio vrlo kritiziran:
Moramo znati jednu stvar a ta je da tada još nije bilo ekumenizma. Danas kad ekumenizam cvate nije problem odobravati , makar i lažno , drugima ono što ih vodi u vječnu propast. Koliko je dalekovidan bio utemeljitelj zloduhaAsiza. I revolucionaran. Tko bi se sjetio sabrati u Rimokatoličku Crkvu pripadnike tolikih religija i sekti. A tek nadopuniti sveti Ružarij sa još pet otajstava . Papa Franjo sad samo žanje ono što su njegovi predhodnici posijali . Lako je živjeti na tuđim lovorikama. Treba biti nov , svjež , revolucionaran , supermoderan . Ovo je sve već viđeno.
OdgovoriIzbrišiPoštovani uredniče , koje je vaše razmišljanje o Isusovom stavu da ne sudimo. Kad se to upozorenje može doslovce primjenjivati . Pošto nemam duhovnika , a optrečuje me savjest , je li grijeh suditi nekoga ako on čini loše . Koja je razlika i kako upozoriti a da ne osuđujem . Ili se treba ponašati tako da prihvatimo tu osobu a da ju ostavimo da dalje griješi. Ne bih htio jednoga dana stati pred Gospodina pa da me pita zašto sam osuđivao Iveka kaj psuje , Željka kaj krade, Maricu što vara muža. Valjda me razumijete ...
Robelar
S obzirom na suđenje, ne treba praviti razliku među osobama, tj. dati nekome prednost jer je taj i taj, i obrnuto, već samo vanjska djela i posebno konkretnoj osobi.
IzbrišiNe samo da se ne treba ustezati upozoravanja nekoga, već je to u odgoju i ispravci brata pohvalno. "Ako te posluša, dobio si brata...".
Imamo pravo na ispravku, i dobro je da nas ispravljaju. Tako napredujemo. Svakako, to sve treba staviti sa "zrnom soli". Jer se lako može ići iz krajnosti u krajnost, bilo da kritiziramo previše, ili ne ispravljamo nikoga pod onim "nek svak živi kako hoće".
Ne možemo suditi dušu ili savjest nekoga, ali čine da, s nakonom ispraviti ih i izbjeći buduće zlo. Najbolje je uputiti korekciju samoj osobi, na najefktivniji mogući način. Nekad će to biti uz veliku ljubaznost, nekad će se morati povisiti glas ili uzdrmati dotičnog.
Javne osobe trebaju biti javno upozorene, ako je moguće od odgovarajućih osoba, one koje bi po rangu to trebalo učiniti. Sv. Toma komentira da u izvjesnim slučajevima i obični vjernik može ispraviti nekog sa velikim dostojanstvom u Crkvi. Slično u društvu.
Hvala na odgovoru. Mišljenja sam da se ne može nekoga upozoriti ako ga ne sudiš. Ako ga ne osuđuješ nego se sa njim slažeš nemaš ga zašto upozoravati . Također upozoravati bi trebalo upravo zato da dotični ne izgubi dušu jer se dragi Bog vrijeđa i da njegov grijeh ne padne na sve nas. Teško je danas živjeti okružen grijehom na svakom mjestu a ne osuđivati onog ko ga radi.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Nema nikakvog problema s obzirom na evanđeosku bratsku opomenu, i mislim da Vi govorite o tome. A zato je potrebno prosuditi i razmisliti. Cilj je ispravka dotičnog. Sv. Jakov (cf): "tko odvrati brata s grešnog puta, pokriva mnoštvo grijeha".
Izbriši