[Mandela i židovska antivistkinja anti-Apartheid, Nadine Gordimer. Ova marksista je dobila 30 nagrada za svoje pisane agitacije. Bila je ta koja je rekla: "Bjele južnoafričke žene su niže od štakora, vrlo bliske biljkama, sposobne da budu silovane činom očuvanja vrste."]
Evropski pretendirani robovlasnici bili su u šoku zbog smjelog, hrabrog, u dobrom smislu bestidne eksplozije poljskog domoljublja povodom proslave državnosti njihove nacije prošlog studenog.
Iz Evrope su čak počeli prijetiti oduzimanjem prava glasovanja u evropskim institucijama. Kako to da odjednom nestade ta čuvena demokracija? Nije li demokracija plesana po njihovoj muzici, očito da im više ne vrijedi.
Također ovdje, u srcu Balkana, podigoše glas protiv drskog slavljenja u Poljskoj. Nermina Šulj - Kušljugić u "Selektivni (anti)fašizam: Šta Muslimanima sa Balkana znače fašističke poruke odaslane iz Poljske?", uvrijeđena samim tim što mora komentirati parolu "Poljska bijela i katolička", daje joj i muslimanski odgovor sa ideološke parcele koja je njima ostavljena unutar sklopa Novog Svjetskog Poretka. To je za Nerminu dakle "žig užasavajuće, narastajuće fašističke ideologije u Evropi, ni po čemu drugačije od Hitlerovog pokušaja novog svjetskog poretka čišćenog od nearijevske krvi u plinskim komorama. Pogotovo u Poljskoj."
Gospođa muslimanka u jednoj je rečenici sastavila i strpala sve moguće stereotipe o evropskom rasizmu, superiornosti nad drugim "rasama" i narodima, dovoljno nekazanoj "krivici kršćanskih naroda", sve do granice beskonačnosti pozivom na Hitlera. Eto, takvi ste vi, kao da hoće da kaže, čim se usudite govoriti o - zar to može postojati? - o zaštiti "bijele i kršćanske Evrope". Ne bi me čudilo da su joj i ruke drhtale dok je pisala ovaj komentar, toliko su odbrana Evropskog identiteta stavljeni na stub srama i pljuvanja. Te, ako se netko usudi prijeći tu ideološko zacrtanu granicu od onih koji oblikuju misli, mora odmah nestati s lica zemlje. A, budući u ovom slučaju to nije bilo moguće jer se radilo o nezavisnoj državi koja se otima, bujica riječi osude i prezira nije se mogla obustaviti.
Zadržimo se ipak na dvije osnovne misli koje napada gospođa muslimanka: pojam odbrane bijele i kršćanske Evrope.
Bijela Evropa (smatra se "pretežno" bijela, temeljno bijela, znakovito bijela; jer uvijek u svakom društvu lako je da postoje konkretna i pojedinačna odstupanja od predominantne linije, koja podrazumijevaju cjelinu). Danas se često govori i ističe o "pravima naroda", ne rijetko domorodaca Amazonskih prašuma ili Bornea ili slično. Mnogo puta ekolozi bi ih htjeli i ostaviti takvima: nagima, slabo ishranjenima, neukima, nekrštenima svakako. Negdje zabiti kraj neke močvare i čija će svrha biti da ih sociolozi uslikaju kraj ovog ili onog vodopada. Makar crkli od bolešćina sutradan, baš ove briga.
Slično sa crncima iz Afrike. Govori se o nekom poštivanju njihovog identiteta, a šalju ih na milijune prema Evropi ginući po putu bez broja. No, glavno je da oni u x % dođu do Evrope čije naličje trebaju promijeniti. Nije li lakše pomoći im gdje žive? 135 puta to je jeftinije učiniti na takav način, ističe jedan oksfordski profesor, ali džaba, oni su određeni da dolaze ovamo i izvrše zacrtani plan. U međuvremenu govoriti će se o njihovim "pravima", "identitetu", i sl.
A ako se bijelci odvaže govoriti o svojim pravima, istovremeno su napadnuti kao "rasisti". Uostalom, kao po običaju. Ako pisneš o muslimanskom teroru, čak i citirajući Kuran i hadise, odmah te opale sa "islamofob"; ako iznešeš najobičniju i evidentiniju istinu da djeca samo dolaze preko muškarca i žene, onda si "homofob", i sve tako redom. Prije svega, ontološki gledano niti je bijelac više od crnca ili azijca, niti je obratno. Upravo za kršćane ne postoji problem "rasizma" jer svi ljudi su Adamova djeca. Evolucionisti su pravi pravcati rasisti. Ta "socijalni darwinizam" je njihovo djelo.
Međutim, pravedno je braniti bijelce jer su nepravedno napadnuti i određeni za zamjenu. Upravo time što su "bijeli". Poslije ćemo vidjeti odakle ta mržnja i progon i projekat skoro uništenja. U najmanju ruku brisanja identiteta preko "multikulturnog" društva.
Budući da o tome nitko ne govori, morati ćemo mi izgovoriti koju riječ. Ako su bijelci doista loši, pa pogledajmo što to učiniše u kriminalnom rasnom društvu apartheida Južne Afrike dok je bila upravljana od bijelaca! I, ako je doista dobro da dođu toliki crnci i nadjačaju nas u broju, pogledajmo također što nas očekuje ako se bude ostvarila njihova većina.
Idemo redom, pozabaviti ćemo se malo sa svim mogućim "zločinima" apartheida. Sigurno da je bilo kakvih loših stvari, ali sada ćemo doista pogledati i podrobno upoznati one najgore. To su:
Apartheid prije svega je bio sustav rasne segregacije proveden u djelo u Južnoj Africi u XX stoljeću od strane boera nizozemskog porijekla, koji su osnivači južnoafričke zemlje. Boeri su se s vremenom pretvorili u rasnu manjinu zbog masovne migracije crnaca koji su dolazili iz cijele Afrike. Nazvan je "Apartheid", što znači "segregacija" u jeziku afrikanaca - bijelih boera.
Južna Afrika u doba Apartheida je uživala izuzetne društveno ekonomske standarde. Boeri su napravili jednu veliku naciju u koju su dolazili milijuni crnaca iz raznih krajeva Afrike. Razlike između onda i sad, tek malo više od par dekada od dokinuća Apartheida su evidentne:
1. Prije nego što je Afrički Nacionalni Kongres (ANC) preuzeo vlast, manje od 5% pučanstva je bilo nezaposleno. Trenutno postotak nezaposlenih je čitavih 50%.
2. Prije ANC, Južna Afrika je bila zemlja s velikom javnom sigurnošću bilo za bijelce, bilo za crnce. Govorimo o najsigurnijoj afričkoj zemlji. Danas naprotiv je među prvima na svijetu po broju ubojstava; Johanesburg se pretvorio u prijestolnicu silovanja, krađa i ubojstava. Od skončanja Apartheida ubijeni su više od 3000 bijelih vlasnika farmi i blizu 35000 bijelaca ne farmera u neviđenom genocidu protiv bjelaca, totalno prikriven u medijima.
3. Farme boera su proizvodile 90% potrošnje hrane u zemlji, ali nakon što je najveći broj ovih farmi bio konfisciran i prebačeno njihovo vlasništvo na crnce, samo proizvode 5% potrebne hrane. Crnci su imali plaće pet puta veće nego u Keniji, tri puta veće negou Kongu, i dva puta veće nego u Indiji.
4. 80% socijalne zaštite crnaca bilo je plaćeno od bijelaca.
5. Režim Apartheida je bio podigao deset sveučilišta za crnce, uključujući Medunsa, fakultet medicine u koji su se upisivali svake godine 200 novih crnih liječnika koji bi dobivali visoko kvalitetno obrazovanje, a da preskočimo bolničare. Sve plaćeno porezima bijelaca.
6. Navjeća bolnica na svijetu, Baragwanath, bila je u Johanesburgu. U njoj su se samno operirali crnci. Sa 3200 kreveta, 8000 radnika i 23 sale za operacije opremnljene na svijetu najnaprednijom liječničkom tehnologijom - vjerovali ili ne, ali tako je bilo. Bijelci su plaćali plaće liječnika koji su radili u ovoj bolnici. Budžet ove bolnice bio je veći od većine malih država UN. 1978. Baragwatath je raspolagaosa 450 liječnika koji su radili punom normom, liječio 112 tisuća smještenih bolesnika i 1.52 milijuna općih pacijenata. Stopa dječijeg mortaliteta bila je 34,8 po 1000: niža od stope Harlema demokratske i antirasističkog Njujorka. 1982. bolnica je izvršila 898 srčanih operacija svjetskog prestiža. 90% darivatelja krvi bili su bijelci, koji su davali krv dragovoljno i bez ikakve naknade radi spašavanja života crncima.
7. Ali bolnica Baragwadath nije bila jedina iznimna. Nakon nje tu je Bolnica St. John's Eye, čuvena po tretmanu glaukome, mrlja na očima, očnih traumatoloških rana i rijetkih tropskih bolesti. Na isti način kao i prije, tretman je bio osiguran porezima bjelaca.
8. Od 1970 budžet za odgoj crnaca povećao se 30% svake godine, više od bilo kojeg drugog ministarstva. Od 1955 do 1984 broj crnaca u školama uvećan je 31 put, od 35000 do 1096000. 65% crne djece je išlo u školu. Usporedi sa Nigerijom (57%), Ganom (52%), Tanzanijom (50%) i Etiopijom (29%).
9. U Južnoj Africi (nadalje: JA) bijelci su podizali prosječno 15 novih učionica radnim danom - tj. 600 novih učenika dnevno. 1985. bilo je 42000 crnaca u 5 različitih južnoafričkih sveučilišta.
10. 1965. ekonomski rast JA bio je najveći na svijetu: 7,9%. Inflacija se održavala na 2% godišnje i kamate na 3%. Domaća štednja i nacionalni budžet bili su tako veliki da država nije trebala tražiti kredite od međunarodnih financijskih institucija radi finansiranja ekonomskog rasta. Britanski novinar, časnik i političar Lord Deedes morao je priznati da "dok je JA rasla i pretvarala se u ekonomskog giganta kontinenta, drugi članovi Commonweltha su tonuli u siromaštvo". (JA je istupila iz Commonwelta 1961. kada se pretvorila u Republiku. Bila je ponovno primljena 1994. nakon Apartheida). 1987., bilo je u JA 4,8 milijuna bijelaca i 18,2 crnaca. Unatoč tome, bijelci su plaćali 77% poreza, crnci 15%, dok se nacionalni budžet trošio u svojih 56% za crnce. Za vrijeme vlade Dr. Vernoerd, kvalitet života crnaca se povećao 5,4% godišnje i bijelaca 3,9%.
11. 1978., na vrhuncu Apartheida, Soweto (crna radnička četvrt Johanseburga) je imala 115 nogometnih igrališta, 3 za rugby, 4 atletske piste, 11 igrališta za cricket, 2 za golf, 47 teniska, 7 olimpijskih bazena, 5 boćalica, 81 za bagmindton, 39 dječijih parkova i bezbroj sala za promidžbu kulture, sale za klubove i kina. Bilo je također u Sowetu 300 crkava, 365 dječijih škola, 2 tehničke škole, 8 klinika, 63 dječija vrtića, 11 poštanskih ureda i vlastita tržnica za voće i povrće. Bilo je 2.300 firmi čiji su vlasnici bili crnci 1.000 privatnih taksi poduzeća. 1978. bilo je 50.000 crnaca vlasnika osobnih automobila, od kojih su 3% bili marke mercedes.
12. Samo radnička četvrt Soweto imala je više automobila, taksija, škola, crkava i sportskih instalacija nego većina "nezavisnih" afričkih država. Crnci Južne Afrike imali su više privatnih kola nego cijela bijela populacija SSSR istog perioda.
13. U JA bilo je je više crnih milijunaša i naučnika nego u cijelom ostatku svijeta, uključujući USA i Karibe!
14. Režim Apartheida je toliko "ugnjetavao" crnce da je cijela podsaharska Afrika sanjala o migraciji u tu zemlju makar i ilegalno. Crnci s kontinenta su stizali preko Namibije i Mozambika.
15. Bilo je 80.000 ubojstava za vrijeme Apartheida. 95% od njih bilo je od crnaca prema crncima.
16. Unatoč komercijalnoj (i petrolejskoj) blokadi nametnutoj od međunarodne zajednice, JA je izvršila prvu operaciju zamjene srca u povijesti, razvila vlastiti nuklearni program, formirala moćni vojno industrijski kompleks (za oklopna vozila, lako naoružanje, helikoptere i rakete) i provele u djelo industrijsku sintezu nafte koristeći istu tehniku kao i nacionalsocijalistička Njemačka za prevazilaženje vojne blokade. Također su bili svjetska avangarda u zdravstvu i biologiji. Radilo se dakle o praktično samodostatnoj zemlji, prepunoj obučenih tehničara, kvalificiranih radnika, vojnika, pilota i naučnika.
Treba uzeti u obzir da su boeri počeli kao izolirana grupa pastira, zemljoposjednika i nizozemskih nomadskih lovaca, na tisućama kilometara od rodne zemlje i stalno pod udarom lokalnih plemena i Britanskog Imperija.
Razlozi ukidanja Apartheida
Motivi koji su imali London, Vašington i UN za nametanje bojkota, sabotaže, blokade i embarga Južnoj Africi nisu bili ni moralni ni rasni, već ekonomski. Posljedica nametanja neoliberalne filozofije svim zemljama, dok je JA bila antiliberalna, tj. štitila je svoje tržište. JA je provodila protekcionizam prema svojim proizvodima, znala je intervenirati u ekonomskim pitanjima; dakle značajno antiliberalna. Posljedično tome, njena ogromna bogatstva su ostajala u JA umjesto da povećavaju blagajne u Londonu i Wall Street. Glavni gubitnici su bile firme De Beers i Anglo American Corporation, kontrolirane od jednog židova zvanog Harry Oppenheimer, Rothschildov agent u JA i nasljednik projekta agenata Britanskog Imperija poput Cecil Rhodes i Lord Alfred Milner.
Prvi ministar JA, Dr. Hendrik Verwoerd je bio naručio jedno istraživanje ("Haek Report") "monopolija moći" u zemlji, stavljajujći pod lupu međunarodna rudna udruženja te ih primoravao platiti porez državnoj blagajni, tj. ne dozvoljavajući im da ih opljačkaju kao da bi se radilo o nekoj koloniji. "We shall oppose..." "Suprostaviti ćemo se centrima moći i monopolijima koji se gnijezde u našoj zemlji i koji predstavljaju realnu opasnost". To je bila prijetnja Anglo American Corporaciji, De Beersu i imperiju Oppenheimer uopće. A oni ne dozvoljavaju da im se prijeti. Dr. Verwoerd je bio ubijen 1966.
Kao što je ekonomija nacionalsocijalizma bila opasnost za međunarodni monetarni fond (Njemačka se nije zaduživala; pravila je bez interesa svoj vlastiti novac), južnoafrički model je predstavljao rizik zbog moguće želje za imitacijom te metode od strane drugih afričkih država, posebno Zimbabvea i Namibije (gdje je živjela vrlo značajna njemačka kolonija; i gdje je teroristička antibijela organizacija SWAPO bila financirana od Henry Kissingera). Imperij Oppenheimer je kontrolirao dobar dio južnoafričkih medija i subverzivnih elemenata poput ANC, financiranih iz Londona.
Zahvaljujući svojoj tehnologiji, naoružanju i plaćenicima, Južna Afrika je imala značajnu sferu utjecaja na cijelom kontinentu; jedan mali imperij koji je ozbiljno smetao Velikoj Britaniji, Francuskokj i USA.
Progon bijelaca u eri post-apartheid.
Od pada Apartheida i dolaska na vlast Afričkog Nacionalnog Kongresa (ANC) 1994., više od 38.000 bijelaca bili su mučeni, silovani i ubijeni u JA, osim konfiskacije njihovog vlasništva i negrianja državnih položaja. Ova situacija nema medijsko pokriće i međunarodna sredstva priopćavanja ušutkavaju ili minimiziraju zločine protiv bijelaca. Stopa ubojstava protiv bijelaca postigla je razinu od 16.259 godišnje, tj. 45 ubojstva dnevno.
Alarmantna stopa kriminala (50.000 ubojstava godičnje uključujući i crnaca protiv crnaca; osam puta više nego u cijeloj USA) i novi zakon donešenod ANC, koji zabranjuje bijelcima zauzeti mnoga radna mjesta (samim time što su bijelci!), sada rezervirana za crnce, tjeraju tisuće bijelaca na napuštanje domovine koju su podigli njihovi preci. Od kraja Apartheida 1994. do danas migriralo je skoro milijun bijelaca. Visoka stopa kriminala i rastući utisak da ANC ne zna vladati, ne čine drugo do pogoršati situaciju.
Od 1994., kojih 850.000 bijelih JA studenata je emigriralo (16% od ukupnog broja), posebno u Veliku Britaniju i Australiju pred povećanjem nesigurnosti i rasističkih antibijelih vladinih mjera.
Broj južnoafrikanaca evropskog porijekla spao je na pola (u odnosu na pred 94.). Vlasništva bijelaca smanjena su za 33% zbog konfikacije njihove zemlje i uručenja iste crncima. Danas su ta zemljišta neproduktivna.
Među crncima pjeva se jedna antibijela pjesma "Pucaj na boera!" koja ima stihove poput "ubij boera!, ubij farmera!" i koja poziva na ubojstvo južnoafričkih bijelih farmera - afrikanera. (Nelson Mandela, Jacob Zuma i Julius Malema pjevali su javno ovu pjesmu, za koju se vjeruje da je potakla na ubojstvo Eugena Terre' Blanche 3. travnja 2010). Situacija je bila uspoređena sa onom napravljenom od Petera Mokaba početkom devedesetih, kada je pjevao pjesmu nazvanu "Ubij boera!" i koja je bila definirana kao "govor mržnje2 od Komisije za Ljudska Prava JA. Nekoliko partija iz oporbe je tražilo od Malema da prestane pjevati tu antibijelu pjesmu. Na istoj konferenciji za tisak pjevao je drugu pjesmu o "prebijanju bijelih farmera". Mandela nikad nije javno osudio ubojstva izvršena protiv bijelaca.
Henk van de Graaf, vicepredsjednik Udruge Farmera Transvaala, uputio je cijelom svijetu SOS zbog napada na bijelce, optužujući, štoviše, da kad farmeri zovu policiju za prijaviti neki pokušaj napada, njihov nedolazak se "ispričava" ciničnim razlozima, kao npr. da "nemaju goriva". Također je osuđivao i prokazivao činjenicu da su 2010. za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u JA (kada je JA vlada vodila pažnju o dojmu koju daje svijetu - bolje reći koji se tada nije mogao prikriti -, nastojeći da je i dalje prikazuju kao "Zemlju Duge" i "Multikulturni Raj", ubojstva naglo prestala; svakako samo privremeno.
Mandela je bio vitez Malteškog Reda, što je postalo (zadnjih decenija, otprilike nakon statutarnih promjena Ivana XXIII koliko se može nazrijeti - mogli su biti počasni članovi svjetske poznate ličnosti; dobili su de facto tako mogućnost da među sobom nesmetano komentiraju što im drago) nešto poput Masonerije za aristokrate; isto društvo kojem pripada Kraljica Elisabet i drugi članovi svjetske oligarkije. Čak se tiskala jedna markica u JA sa likom Mandele obučenim kao Malteški Vitez.
Uglavnom, to je kratki prikaz krvave sadašnjice Južne Afrike o kojoj vam mediji ne će ni prozboriti.
Poanta je jasna, ne radi se o nikakvom rasizmu: ljudi i ljudske skupine trebaju biti efektivno odgojene za pravi napredak. Loše klice koje klijaju u izvjesnim skupinama trebaju biti dosljedno tretirane da bi društvo moglo ostati zdravo. Kao bilo koja druga ljudska institucija, Apartheid je mogao imati negativnih stvari, ali sve sagledavši bio je neizmjerno bolji od današnje situacije rasne mržnje prema bijelcima, i nastojanju njihovog istrebljenja.
A sad, s obzirom na Balkan, tu također imamo sustavno planiranje prekrojanja država. U kojem smislu? Oni koji žele razrušiti Evropu žele taj proces ubrzati svakim mogućim korakom. Balkan nema "izbjeglica" kao Evropa; Balkanu se sprema velika muslimanska država (čijem stvaranju se moramo apsolutno suprostaviti) koja bi obuhvaćala muslimane iz BiH, Crne Gore, Sandžaka, Makedonije, Kosova i Albanije. Srbija i Hrvatska postale bi male regionalne države - državice na kirurkškom stolu, bez ikakvog značajnog utjecaja. O drugim republikama da i ne govorimo.
[Neki izvještaji o pripremanju podjele BiH i moguće stvaranje novih političkih (države?) cijelina:
SERWER O PREKRAJANJU GRANICA NA BALKANU: Ne zagovaram, ali podjela BIH, Kosova, Makedonije i pripojenje Sandžaka Bosni jedna je od dvije logične opcije
Prvi je upozorio na taj momenat upravo Kardinal Vinko Puljić.]
I mi, gospođo muslimanko, ili ćemo umrijeti, ili ćemo se boriti.
A znate da ćemo se boriti.
Za kršćansku i bijelu Evropu. Hvaljen Isus i Marija!
Također ovdje, u srcu Balkana, podigoše glas protiv drskog slavljenja u Poljskoj. Nermina Šulj - Kušljugić u "Selektivni (anti)fašizam: Šta Muslimanima sa Balkana znače fašističke poruke odaslane iz Poljske?", uvrijeđena samim tim što mora komentirati parolu "Poljska bijela i katolička", daje joj i muslimanski odgovor sa ideološke parcele koja je njima ostavljena unutar sklopa Novog Svjetskog Poretka. To je za Nerminu dakle "žig užasavajuće, narastajuće fašističke ideologije u Evropi, ni po čemu drugačije od Hitlerovog pokušaja novog svjetskog poretka čišćenog od nearijevske krvi u plinskim komorama. Pogotovo u Poljskoj."
Gospođa muslimanka u jednoj je rečenici sastavila i strpala sve moguće stereotipe o evropskom rasizmu, superiornosti nad drugim "rasama" i narodima, dovoljno nekazanoj "krivici kršćanskih naroda", sve do granice beskonačnosti pozivom na Hitlera. Eto, takvi ste vi, kao da hoće da kaže, čim se usudite govoriti o - zar to može postojati? - o zaštiti "bijele i kršćanske Evrope". Ne bi me čudilo da su joj i ruke drhtale dok je pisala ovaj komentar, toliko su odbrana Evropskog identiteta stavljeni na stub srama i pljuvanja. Te, ako se netko usudi prijeći tu ideološko zacrtanu granicu od onih koji oblikuju misli, mora odmah nestati s lica zemlje. A, budući u ovom slučaju to nije bilo moguće jer se radilo o nezavisnoj državi koja se otima, bujica riječi osude i prezira nije se mogla obustaviti.
Zadržimo se ipak na dvije osnovne misli koje napada gospođa muslimanka: pojam odbrane bijele i kršćanske Evrope.
Bijela Evropa (smatra se "pretežno" bijela, temeljno bijela, znakovito bijela; jer uvijek u svakom društvu lako je da postoje konkretna i pojedinačna odstupanja od predominantne linije, koja podrazumijevaju cjelinu). Danas se često govori i ističe o "pravima naroda", ne rijetko domorodaca Amazonskih prašuma ili Bornea ili slično. Mnogo puta ekolozi bi ih htjeli i ostaviti takvima: nagima, slabo ishranjenima, neukima, nekrštenima svakako. Negdje zabiti kraj neke močvare i čija će svrha biti da ih sociolozi uslikaju kraj ovog ili onog vodopada. Makar crkli od bolešćina sutradan, baš ove briga.
[Nelson Mandela sa suprugom (drugom) i Nicky Oppenheimer, kriptožidovskim vlasnikom rudne kompanjije Anglo American.]
A ako se bijelci odvaže govoriti o svojim pravima, istovremeno su napadnuti kao "rasisti". Uostalom, kao po običaju. Ako pisneš o muslimanskom teroru, čak i citirajući Kuran i hadise, odmah te opale sa "islamofob"; ako iznešeš najobičniju i evidentiniju istinu da djeca samo dolaze preko muškarca i žene, onda si "homofob", i sve tako redom. Prije svega, ontološki gledano niti je bijelac više od crnca ili azijca, niti je obratno. Upravo za kršćane ne postoji problem "rasizma" jer svi ljudi su Adamova djeca. Evolucionisti su pravi pravcati rasisti. Ta "socijalni darwinizam" je njihovo djelo.
Međutim, pravedno je braniti bijelce jer su nepravedno napadnuti i određeni za zamjenu. Upravo time što su "bijeli". Poslije ćemo vidjeti odakle ta mržnja i progon i projekat skoro uništenja. U najmanju ruku brisanja identiteta preko "multikulturnog" društva.
Budući da o tome nitko ne govori, morati ćemo mi izgovoriti koju riječ. Ako su bijelci doista loši, pa pogledajmo što to učiniše u kriminalnom rasnom društvu apartheida Južne Afrike dok je bila upravljana od bijelaca! I, ako je doista dobro da dođu toliki crnci i nadjačaju nas u broju, pogledajmo također što nas očekuje ako se bude ostvarila njihova većina.
[Židov i komunista Joe Slovo, manipulator iza Mandele, vodio je kroz mnoge godine Afrički Nacionalni Kongres.]
Apartheid prije svega je bio sustav rasne segregacije proveden u djelo u Južnoj Africi u XX stoljeću od strane boera nizozemskog porijekla, koji su osnivači južnoafričke zemlje. Boeri su se s vremenom pretvorili u rasnu manjinu zbog masovne migracije crnaca koji su dolazili iz cijele Afrike. Nazvan je "Apartheid", što znači "segregacija" u jeziku afrikanaca - bijelih boera.
Južna Afrika u doba Apartheida je uživala izuzetne društveno ekonomske standarde. Boeri su napravili jednu veliku naciju u koju su dolazili milijuni crnaca iz raznih krajeva Afrike. Razlike između onda i sad, tek malo više od par dekada od dokinuća Apartheida su evidentne:
[Nelson Mandela sa svojim gazdom, Davidom Rockefeller]
2. Prije ANC, Južna Afrika je bila zemlja s velikom javnom sigurnošću bilo za bijelce, bilo za crnce. Govorimo o najsigurnijoj afričkoj zemlji. Danas naprotiv je među prvima na svijetu po broju ubojstava; Johanesburg se pretvorio u prijestolnicu silovanja, krađa i ubojstava. Od skončanja Apartheida ubijeni su više od 3000 bijelih vlasnika farmi i blizu 35000 bijelaca ne farmera u neviđenom genocidu protiv bjelaca, totalno prikriven u medijima.
[Horde crnaca pjevaju: Ubij boera, ubij farmera!]
3. Farme boera su proizvodile 90% potrošnje hrane u zemlji, ali nakon što je najveći broj ovih farmi bio konfisciran i prebačeno njihovo vlasništvo na crnce, samo proizvode 5% potrebne hrane. Crnci su imali plaće pet puta veće nego u Keniji, tri puta veće negou Kongu, i dva puta veće nego u Indiji.
4. 80% socijalne zaštite crnaca bilo je plaćeno od bijelaca.
5. Režim Apartheida je bio podigao deset sveučilišta za crnce, uključujući Medunsa, fakultet medicine u koji su se upisivali svake godine 200 novih crnih liječnika koji bi dobivali visoko kvalitetno obrazovanje, a da preskočimo bolničare. Sve plaćeno porezima bijelaca.
6. Navjeća bolnica na svijetu, Baragwanath, bila je u Johanesburgu. U njoj su se samno operirali crnci. Sa 3200 kreveta, 8000 radnika i 23 sale za operacije opremnljene na svijetu najnaprednijom liječničkom tehnologijom - vjerovali ili ne, ali tako je bilo. Bijelci su plaćali plaće liječnika koji su radili u ovoj bolnici. Budžet ove bolnice bio je veći od većine malih država UN. 1978. Baragwatath je raspolagaosa 450 liječnika koji su radili punom normom, liječio 112 tisuća smještenih bolesnika i 1.52 milijuna općih pacijenata. Stopa dječijeg mortaliteta bila je 34,8 po 1000: niža od stope Harlema demokratske i antirasističkog Njujorka. 1982. bolnica je izvršila 898 srčanih operacija svjetskog prestiža. 90% darivatelja krvi bili su bijelci, koji su davali krv dragovoljno i bez ikakve naknade radi spašavanja života crncima.
[Pad prosječnog životnog vijeka u JA nakon ukidanja Apartheida. Priznaje to čak i Svjetska Banka, ali ti to ne ćeš vidjeti na vijestima.]
7. Ali bolnica Baragwadath nije bila jedina iznimna. Nakon nje tu je Bolnica St. John's Eye, čuvena po tretmanu glaukome, mrlja na očima, očnih traumatoloških rana i rijetkih tropskih bolesti. Na isti način kao i prije, tretman je bio osiguran porezima bjelaca.
8. Od 1970 budžet za odgoj crnaca povećao se 30% svake godine, više od bilo kojeg drugog ministarstva. Od 1955 do 1984 broj crnaca u školama uvećan je 31 put, od 35000 do 1096000. 65% crne djece je išlo u školu. Usporedi sa Nigerijom (57%), Ganom (52%), Tanzanijom (50%) i Etiopijom (29%).
9. U Južnoj Africi (nadalje: JA) bijelci su podizali prosječno 15 novih učionica radnim danom - tj. 600 novih učenika dnevno. 1985. bilo je 42000 crnaca u 5 različitih južnoafričkih sveučilišta.
10. 1965. ekonomski rast JA bio je najveći na svijetu: 7,9%. Inflacija se održavala na 2% godišnje i kamate na 3%. Domaća štednja i nacionalni budžet bili su tako veliki da država nije trebala tražiti kredite od međunarodnih financijskih institucija radi finansiranja ekonomskog rasta. Britanski novinar, časnik i političar Lord Deedes morao je priznati da "dok je JA rasla i pretvarala se u ekonomskog giganta kontinenta, drugi članovi Commonweltha su tonuli u siromaštvo". (JA je istupila iz Commonwelta 1961. kada se pretvorila u Republiku. Bila je ponovno primljena 1994. nakon Apartheida). 1987., bilo je u JA 4,8 milijuna bijelaca i 18,2 crnaca. Unatoč tome, bijelci su plaćali 77% poreza, crnci 15%, dok se nacionalni budžet trošio u svojih 56% za crnce. Za vrijeme vlade Dr. Vernoerd, kvalitet života crnaca se povećao 5,4% godišnje i bijelaca 3,9%.
["Rasisti" dovode standard i kulturu među crncima na neviđeni nivo u Africi, i mnogo šire.]
12. Samo radnička četvrt Soweto imala je više automobila, taksija, škola, crkava i sportskih instalacija nego većina "nezavisnih" afričkih država. Crnci Južne Afrike imali su više privatnih kola nego cijela bijela populacija SSSR istog perioda.
13. U JA bilo je je više crnih milijunaša i naučnika nego u cijelom ostatku svijeta, uključujući USA i Karibe!
14. Režim Apartheida je toliko "ugnjetavao" crnce da je cijela podsaharska Afrika sanjala o migraciji u tu zemlju makar i ilegalno. Crnci s kontinenta su stizali preko Namibije i Mozambika.
15. Bilo je 80.000 ubojstava za vrijeme Apartheida. 95% od njih bilo je od crnaca prema crncima.
[Ali o sistematskim ubojstvima bijelaca ti ne ćeš biti informiran.]
Treba uzeti u obzir da su boeri počeli kao izolirana grupa pastira, zemljoposjednika i nizozemskih nomadskih lovaca, na tisućama kilometara od rodne zemlje i stalno pod udarom lokalnih plemena i Britanskog Imperija.
Razlozi ukidanja Apartheida
Motivi koji su imali London, Vašington i UN za nametanje bojkota, sabotaže, blokade i embarga Južnoj Africi nisu bili ni moralni ni rasni, već ekonomski. Posljedica nametanja neoliberalne filozofije svim zemljama, dok je JA bila antiliberalna, tj. štitila je svoje tržište. JA je provodila protekcionizam prema svojim proizvodima, znala je intervenirati u ekonomskim pitanjima; dakle značajno antiliberalna. Posljedično tome, njena ogromna bogatstva su ostajala u JA umjesto da povećavaju blagajne u Londonu i Wall Street. Glavni gubitnici su bile firme De Beers i Anglo American Corporation, kontrolirane od jednog židova zvanog Harry Oppenheimer, Rothschildov agent u JA i nasljednik projekta agenata Britanskog Imperija poput Cecil Rhodes i Lord Alfred Milner.
Prvi ministar JA, Dr. Hendrik Verwoerd je bio naručio jedno istraživanje ("Haek Report") "monopolija moći" u zemlji, stavljajujći pod lupu međunarodna rudna udruženja te ih primoravao platiti porez državnoj blagajni, tj. ne dozvoljavajući im da ih opljačkaju kao da bi se radilo o nekoj koloniji. "We shall oppose..." "Suprostaviti ćemo se centrima moći i monopolijima koji se gnijezde u našoj zemlji i koji predstavljaju realnu opasnost". To je bila prijetnja Anglo American Corporaciji, De Beersu i imperiju Oppenheimer uopće. A oni ne dozvoljavaju da im se prijeti. Dr. Verwoerd je bio ubijen 1966.
[Zašto želite tuđu zemlju koju vi niste podigli? Nakon što bude "vaša", zarasti će u korov. U međuvremenu i vi ćete se poubijati međusobno. Pad Apartheida je bio početak neviđene katastrofe. Zar je tako teško vidjeti da trebate biti civilizarani, da trebate vjerovati u Boga da ne pretvorite zemlju u pakao?]
Kao što je ekonomija nacionalsocijalizma bila opasnost za međunarodni monetarni fond (Njemačka se nije zaduživala; pravila je bez interesa svoj vlastiti novac), južnoafrički model je predstavljao rizik zbog moguće želje za imitacijom te metode od strane drugih afričkih država, posebno Zimbabvea i Namibije (gdje je živjela vrlo značajna njemačka kolonija; i gdje je teroristička antibijela organizacija SWAPO bila financirana od Henry Kissingera). Imperij Oppenheimer je kontrolirao dobar dio južnoafričkih medija i subverzivnih elemenata poput ANC, financiranih iz Londona.
Zahvaljujući svojoj tehnologiji, naoružanju i plaćenicima, Južna Afrika je imala značajnu sferu utjecaja na cijelom kontinentu; jedan mali imperij koji je ozbiljno smetao Velikoj Britaniji, Francuskokj i USA.
Progon bijelaca u eri post-apartheid.
Od pada Apartheida i dolaska na vlast Afričkog Nacionalnog Kongresa (ANC) 1994., više od 38.000 bijelaca bili su mučeni, silovani i ubijeni u JA, osim konfiskacije njihovog vlasništva i negrianja državnih položaja. Ova situacija nema medijsko pokriće i međunarodna sredstva priopćavanja ušutkavaju ili minimiziraju zločine protiv bijelaca. Stopa ubojstava protiv bijelaca postigla je razinu od 16.259 godišnje, tj. 45 ubojstva dnevno.
Alarmantna stopa kriminala (50.000 ubojstava godičnje uključujući i crnaca protiv crnaca; osam puta više nego u cijeloj USA) i novi zakon donešenod ANC, koji zabranjuje bijelcima zauzeti mnoga radna mjesta (samim time što su bijelci!), sada rezervirana za crnce, tjeraju tisuće bijelaca na napuštanje domovine koju su podigli njihovi preci. Od kraja Apartheida 1994. do danas migriralo je skoro milijun bijelaca. Visoka stopa kriminala i rastući utisak da ANC ne zna vladati, ne čine drugo do pogoršati situaciju.
Od 1994., kojih 850.000 bijelih JA studenata je emigriralo (16% od ukupnog broja), posebno u Veliku Britaniju i Australiju pred povećanjem nesigurnosti i rasističkih antibijelih vladinih mjera.
Broj južnoafrikanaca evropskog porijekla spao je na pola (u odnosu na pred 94.). Vlasništva bijelaca smanjena su za 33% zbog konfikacije njihove zemlje i uručenja iste crncima. Danas su ta zemljišta neproduktivna.
Među crncima pjeva se jedna antibijela pjesma "Pucaj na boera!" koja ima stihove poput "ubij boera!, ubij farmera!" i koja poziva na ubojstvo južnoafričkih bijelih farmera - afrikanera. (Nelson Mandela, Jacob Zuma i Julius Malema pjevali su javno ovu pjesmu, za koju se vjeruje da je potakla na ubojstvo Eugena Terre' Blanche 3. travnja 2010). Situacija je bila uspoređena sa onom napravljenom od Petera Mokaba početkom devedesetih, kada je pjevao pjesmu nazvanu "Ubij boera!" i koja je bila definirana kao "govor mržnje2 od Komisije za Ljudska Prava JA. Nekoliko partija iz oporbe je tražilo od Malema da prestane pjevati tu antibijelu pjesmu. Na istoj konferenciji za tisak pjevao je drugu pjesmu o "prebijanju bijelih farmera". Mandela nikad nije javno osudio ubojstva izvršena protiv bijelaca.
Henk van de Graaf, vicepredsjednik Udruge Farmera Transvaala, uputio je cijelom svijetu SOS zbog napada na bijelce, optužujući, štoviše, da kad farmeri zovu policiju za prijaviti neki pokušaj napada, njihov nedolazak se "ispričava" ciničnim razlozima, kao npr. da "nemaju goriva". Također je osuđivao i prokazivao činjenicu da su 2010. za vrijeme Svjetskog nogometnog prvenstva u JA (kada je JA vlada vodila pažnju o dojmu koju daje svijetu - bolje reći koji se tada nije mogao prikriti -, nastojeći da je i dalje prikazuju kao "Zemlju Duge" i "Multikulturni Raj", ubojstva naglo prestala; svakako samo privremeno.
Mandela je bio vitez Malteškog Reda, što je postalo (zadnjih decenija, otprilike nakon statutarnih promjena Ivana XXIII koliko se može nazrijeti - mogli su biti počasni članovi svjetske poznate ličnosti; dobili su de facto tako mogućnost da među sobom nesmetano komentiraju što im drago) nešto poput Masonerije za aristokrate; isto društvo kojem pripada Kraljica Elisabet i drugi članovi svjetske oligarkije. Čak se tiskala jedna markica u JA sa likom Mandele obučenim kao Malteški Vitez.
Uglavnom, to je kratki prikaz krvave sadašnjice Južne Afrike o kojoj vam mediji ne će ni prozboriti.
Poanta je jasna, ne radi se o nikakvom rasizmu: ljudi i ljudske skupine trebaju biti efektivno odgojene za pravi napredak. Loše klice koje klijaju u izvjesnim skupinama trebaju biti dosljedno tretirane da bi društvo moglo ostati zdravo. Kao bilo koja druga ljudska institucija, Apartheid je mogao imati negativnih stvari, ali sve sagledavši bio je neizmjerno bolji od današnje situacije rasne mržnje prema bijelcima, i nastojanju njihovog istrebljenja.
[Novi Predsjednik Južne Afrike obećaje oduzeti zemlju bijelcima bez nadoknade. Da li čuo ovu vijest?]
I zadnje: dogodi li se ovo sa Evropom, tj. planirana zamjena njenog pučanstva... imati ćemo i iste kriminalne posljedice. Ako uz ovo sve uvedemo i islamski element, sa onim što se događa svugdje i bilo gdje u svijetu gdje su muslimani u većini, lako i statistički definitivno je izvjesno koja katastrofa prijeti cijeloj Evropi.
[Neki izvještaji o pripremanju podjele BiH i moguće stvaranje novih političkih (države?) cijelina:
SERWER O PREKRAJANJU GRANICA NA BALKANU: Ne zagovaram, ali podjela BIH, Kosova, Makedonije i pripojenje Sandžaka Bosni jedna je od dvije logične opcije
Prvi je upozorio na taj momenat upravo Kardinal Vinko Puljić.]
I mi, gospođo muslimanko, ili ćemo umrijeti, ili ćemo se boriti.
A znate da ćemo se boriti.
Za kršćansku i bijelu Evropu. Hvaljen Isus i Marija!
Hvala na ovom tekstu.
OdgovoriIzbrišiMalo ljudi u svijetu zna istinu o JAR jer su u raljama medija.