To je kao kad se muškarac zaljubi u neku djevojku: vidi ono što želi vidjeti, a ne stvarnost. Stvarnost dolazi poslije neminovnom i skoro surovom realnošću. Vrijeme je tada pokore prijatelju.
Mnogo gore desilo se u Međugorju. "Ko, ma šta, ma jašta nego Gospa, niko drugi do Gospa. Ta vidiš koliko se ljudi moli, kruži oko crkve na koljenima, posti i sve ostalo. Ne može ništa biti drugo do Gospa... evo, ozdravio onaj, ozdravio taj, itd. Došli toliko odavde, a toliko odonud negdje...". I sve tako.
Na desetine, na stotine, na tisuće uletiše svom dušom u najobičniji i najkrutiji fanatizam kojeg je i sam autor bloga bio žrtva dobrih godina.
Međugorje je laž. Najobičnija i vrlo malo dotjerana laž. Trebalo budalama, našli se naivni, pa prihvatili ko mahniti. Otprilike tako.
Sjećam se kad bi netko pametan rekao par riječi, onako skoro kriomice nečeg nalik na kritiku ukazivanja i sl... ajme što bi skočili na takvog ko bijesne ose! A što da kažem o Biskupu Žaniću ili Periću? U razgovorima bi ih napadali ko da bi bila divlji kerovi što naiđu u tvoju baštu odnekud. To i ništa drugo bio je fanatizam međugorski. Oni bolji među nama su ih sažaljavali kao da bi se odnosili na slaboumne: "šta će, oni su 'duhovno nedozreli', nisu imali 'doživljaj' Boga" i sl. - ukazivačke i karizmatske formule kojima bi ih se etiketiralo na neki način i probalo uljudno izbjeći krvoločne, makar simbolične napade.
Taj štos u kojem smo bili ima bilo u psihologiji, kao i mistici s druge strane definiciju ideološkog zasljepljenja ili fanatizma. U drugim religijama pod sličnim psihološkim ili duhovnim procesom može se doći do ubojstava protiv "zabludjelih" itd.
Da ne duljim, ovakvo žalosno stanje u kojima nam je duh čamio zarobljen lažima činilo je da ne budemo u stanju čuti makar riječ pametnog čovjeka koja bi išla drugim smjerom. Mi smo bili k'o Savao koji je čuvao odjeću onih koji počeše kamenovati Sv. Stjepana, odobravajući taj čin.
Tako, na samom početku ukazivanja, još u jesen 1981., stiže pismo jednog nijemca, T. Kolberga biskupu Žaniću upozoravajući ga na nekoliko sumnjivih momenata koje je uočio u tek početom međugorskom fenomenu. Navodi: "U Međugorju je bilo ukazanje sa sivom haljinom. To pobuđuje sumnju. U svim pravim ukazanjima Majka Božja nosi svijetlu čistu, bijelu haljinu kao vidljivi znak svoje neokaljanosti i čistoće. Iskrivljenost od čistoga bijeloga prema prljavom sivom jest znakovito poniženje Bezgrješne." Ogledalo Pravde, 42-43.
Mimo svoje teološke izobrazbe o pitanjima ukazivanja. Primjetimo, da posebno u ono vrijeme, hercegovački kler je bio dosta konzervativan; da jednom riječju opišemo: svećenici "po starinski" u novom ruhu. Svakako da će modernizam i ovdje učiniti svoje, samo daj vremena, ali treba imati na umu da je komunizam doprinuo nečem pozitivnom: vjerni crkveni ljudi, kojih je bilo dosta, začahurili su se pred velikim promjenama koje su već harale Zapadom. Izvana su održavali privid uvođenja "promjena", ali su u biti djelovali "po starinski". Nešto u mnogo boljem izdanju može se vidjeti u Poljskoj. Makar, modernizam je crv koji je sposoban svako tijelo načeti ukoliko ga se odozgo, i autoritativno, ne satare.
Takav je bio Biskup Žanić, a sličan je njemu i njegov nasljednik, Perić. Općenito rekavši: tko imalo koristi glavu i pamet koju mu je Bog dao, na osnovu bazične vjerske formacije biti će u stanju vidjeti ogromna odstupanja od katoličkog načina razmišljanja i djelovanja u međugorskom fenomenu.
[Jedan od prvih teologa koji se kritično i ozbiljno posvetio ovom fenomenu, bio je upravo franjevac rodom iz Međugorja, fra Ivo Sivrić. Njegova knjiga "Skrivena strana Međugorja" objavljena je prvo na francuskom, a poslije i na engleskom. Inače misionar s našim ljudima u Kanadi i USA, napravio je osam dugih posjeta i istraživanja na licu mjesta, prikupljajući bezbroj podataka i konsultirajući ozbiljnu bibliografiju od 200 navedenih knjiga i istraživanja. Biskup Žanić je davno rekao da onaj tko želi govoriti o Međugorju prvo treba pročitati ovu knjigu i radove njegovih komisija.]
Ali... "ja sam žuti, hercegovac ljuti". Ko će sa nama na kraj? Ko će nas urazumiti kad se nama nešto zametne? Ništa, kao gluvi samo naprijed. A pred našim očima su se odvijali tako očiti paradoksi, koje nam je Bog dopuštao da ih vidimo, i sa samo malo zdrave pameti mogli smo izbjeći tolikom sljepilu. Umjesto toga, napravili smo jednu pseudoreligiju zasnovanu na "vijestima od vidioca". Jednostavno tako. Niti je nama bilo Učiteljstva da valja, ili savjeta, ili štiva Crkvenih Otaca, nauka ili slično. Ništa. Sve je trebalo proći kroz štembilj "potvrde ukazanja". To je bio "najuzvišeniji autoritet". Tu se "nebo sa zemljom spaja". Kako su se neki usuđivali govoriti: "Rim je centar Crkve, a Međugorje je centar svijeta".
I tako je bilo stvoreno fanatičko leglo. Leglo novih zelota, "katalibana" makar - to da -, bez oružja osim što bi sebi i sličnima naudili. A tko hoće "katalibane"? Katolike koji odvajaju same sebe od Vjekovnog Učiteljstva u ime ukazanja ovog ili onog? Tko hoće "karizmatsku Crkvu" umjesto hijerarhijske od Boga osnovane? Jedino đavao.
To je njegov veliki podvig u Međugorju: napraviti mentalitet koji će zasnivati svoju "vjeru" na osjećaju, umjesto na razumu kojeg vjera prosvjetljuje. Vjera koju smo primili preko propovijedanja Apostola i očuvanu i predanu Tradicijom. Tu, na tom principu, krije se gnostički korjen "mističnog iskustva" kojim se "prilazi Bogu" tako prisutan u karizmatskoj obnovi, toliko bliskoj međugorskom fenomenu.
Upravo zbog toga toliko "obraćenja" u Međugorju preko tako čudnih "doživljaja", "zanosa", i sl. Mnoga svjedočanstva mogu se svesti na "osjetio sam". Dok je naprotiv, katočki nauk solidna doktrina koja se na naravni način apsorbira svetim življenjem dan za danom, već jednom intelektom prihvaćena. Katolik "vjeruje" u pravom smislu riječi. Prihvaća pameću Deset Božjih Zapovijedi i živi ih dan za danom skromnim životom. Prihvaća i vjeruje u Sina Božjega i njeguje božju blizinu i čuva se u milosti pristojnim izvršavanjem svojih staleških obaveza, vježbajući se u svakodnevnoj pobožnosti kojoj je svrha čedan i svet život. Radnik radi i ne vara nikog, makar bio siromašan. Zadovoljan je svojom plaćom i u miru jede svoj kruh. Ako mu je potrebno više, već će pribaviti. Raditi će više i bolje, i Bog će već dati. Primjeran je na svom mjestu, i iza leđa dobri ga hvale a loši mu zavide. Ali on vrši svoje.
Studen uči marno i dobiva dobre ocjene. Ako može dobiti četvrticu, ne radi dobro ako dobije tricu. Mora iskoristiti svoje talente ali za Božje Kraljevstvo, na slavu Bogu i dobro svojim bližnjima, narodu i državi. I treba se potruditi uvijek biti bolji. Brakovi odgojiti djecu za Boga, i imati ih što je više moguće. Okupiti obitelj noći na molitvu, i ne klanjati se televizoru, nešto tako često a neshvatljivo kod našeg naroda. Inače, na Balkanu su tu svi negdje po tom pitanju. Uglavnom, dosta tako kako se živjelo u našim krajevima do pred kojh 50 godina.
Đavla interesira razbiti sve to i donijeti neki novi religiozni štimung i stil. Mudri ljudi i stabilni vjernici upozoravali su na to: u ovim stvarima đavo krije svoje papke. Pod prividom pobožnosti, zabija golove.
Neki su to primjetili još davno: navodna "Gospa" u Međugorju ima noge skrivene u oblaku. U svim priznatim ukazanjima Majke Božje vide se njene noge na podnožju. To je znak da je Bezgrješna ljudsko stvorenje uzeta sa ove zemlje za Božje Remek Djelo Utjelovljenja Sina Božjega. Sa zemlje je, ali je Žena i Bezgrješna.
Bacimo stoga pogled na nekoliko priznatih ukazanja. Lurd:
Fatima:
La Salette:
Guadalupe, lik odražen na plaštu Sv. Dijega, čak su ga i anarhisti napadali bombom ali je ostao neoštećen i mnogo drugih velikih i neobjašnjivih stvari vezanih za ovaj plašt:
Vidi se jedno obuveno stopalo, drugo je prikriveno:
Dok, interesantno, kod jednog drugog ne priznatog ukazanja u španjolskom Garabandalu:
Imamo sličnu situaciju kao i u Međugorju. Također, i tamo su četiri vidjelice sve izabrale bračni život, slično međugorskim. Navodno, "to im je Gospa rekla".
Opisani lik nije neki "dokaz" protiv Međugorja, ali jest indikacija. Uklapa se u ono što se sa teološke strane može zaključiti o ovom fenomenu. Mnoga, makar ne sva, teološka razmišljanja koja pobijaju međugorski fenomen mogu se naći u knjizi Biskupa Perića "Ogledalo Pravde".
A što reći o onom "SITNOM" detalju da je "gospa" rekla da su sve religije iste!?
OdgovoriIzbrišiPK
Takvih je na pretek.
Izbrišihttp://ourladysresistance.org/the-lady-of-fatima-and-the-unveiling-of-antichrist.html
OdgovoriIzbrišiOvo je vrlo dramatično štivo o "Fatimi". Prema navedenom mnogo veća, ako je to moguće, obmana od Međugorja.
Z.K.
Osobno imam rezerviran stav prema ukazanju u Fatimi. Ali ova stranica koju navodite ima velikih problema. Netočno interpretira neke - vrlo malo njih - tekstove papa od Benedikta XV pa do Pija XII, a sada vidim došli su i do Lava XIII i ne smatraju ni njega papom. Optužuju ga neispravno za izvjesne stvari, na primjer što je nazvao kao "djecu Božju" sve ljudi. Oni to jesu kao stvorenja, ljudske osobe sa stvorenom dušom od Boga, makar po naravi ali ne po milosti. Samim tim što svaki čovjek ima dušu, namjenjenu za vječno spasenje, govori dovoljno i u tom smislu o dostojanstvu svake ljudske osobe.
IzbrišiImam osobni kontakt s autorima portala i zajednički smo došli do nekih stvari glede Fatime i Lava XIII o čemu sam pisao na svojem blogu.
IzbrišiImate krivi stav po pitanj djece Božje, jer po vama su sva stvorenja djeca Božja, onda su i biljke djeca Božja, a zašto onda ne i neorganska stvorenja poput kamenja.
Ideja kako su svi ljudi djeca Božja je judeo-masonska i na toj ideji se temelji moderno humanističko društvo.
Kršćani pak imaju Božju objavu kako su djeca Božja samo oni ljudi koji se krste i koji vjeruju u Isusa Krista, koji pripadaju Njegovom mističnom tijelu - Crkvi.
Štoviše, mogli bismo reći kako posinstvo Božje po Isusu Kristu gubimo sa svakim smrtnim grijehom jer tada više u nama ne prebiva Duh Sveti i ako umremo bez ispovijedi i pokajanja završavamo tamo gdje završavaju oni koji nisu djeca Božja.
Po pitanju istraživanja povijesti moramo biti čim više objektivni, a ne pozivati se na emocije - 'ne želim vjerovati kako je apostazija započela još u 19.st.'.
Istina će nas osloboditi, rekao nam je naš Gospodin Isus Krist.
Božji blagoslov!
Usput bih molio autora da ukaže gdje se je krivo ne interpretirao, nego citirao Lav XIII, zatim Pio X, Benedikt XV (o ovom sam pisao na svojem blogu).
IzbrišiVolio bih da mi ukaže kako smo citirali falsificirane enciklike, kako u onim pravima Lav XIII ne kaže kako su svi ljudi djeca Božja.
Zaista, tko su djeca Božja, a tko stvorenja (Božja)?
IzbrišiBojim se da je badava to da su svi ljudi stvoreni (s dušom) na sliku Božju, ako ne priznaju, tj. ako ne vjeruju u Sina Božjega i ako ne vjeruju Sinu Božjemu, jer jedino po njemu ćemo se spasiti.
Iz toga razumski (a da ne kažem vjernički) proizlazi da se mogu spasiti samo oni koji su Isusovi, jer nemoguće je zamisliti da se mogu ne spasiti djeca Božja, i da li mi smijemo smatrati djecom Božjom one koji ne samo da ne priznaju Isusa Bogom (ne vjeruju u Njega i ne vjeruju Njemu), nego žive i rade kao djeca Djavolja (sve sa dušom i na sliku Božju).
Da, svjedoci smo da uzurpator i nametnik u Vatikanu propovjeda da su svi djeca bozja (i nije prvi koji to radi, jer to je počelo mnogo prije 2.VK). Ne znam samo na kojega boga on misli, jer se sprda i sa Isusom i sa Svetim Trojstvom) i "propovjeda" da će svi u raj, a posljednje što je izrigao je da niti nema pakla, čistilista pa ni raja. A što onda ima? Nirvana?
Kako ovaj totalni otpad nije došao niti od jučer, a niti od masonskog 2.Vatikanskog koncila, možemo samo da tražimo vidljive znake početka otpada od Crkve Božje.
Petar Damiani se prije 1000 godina borio protiv sodomita u Vatikanu; djavolji falusni simbol koji su okitili križem postavili su po sred Vatikana pred 500 godina; antipapa je bilo na gomile i svi ti znaci ne treba i ne smiju da poljuljaju našu vjeru (čak i sada kada je u Vatikanu jedan Bergoglio) jer Crkvu ni vrata paklena neće uništiti - za to nam je garant sam On, Isus Krist!
Nama ostaje da ostanemo djeca Božja (jer ako otpadnemo od Isusa prestajemo biti dijete Božje) i molimo da On dodje što prije.
Christis vincit,
Christus regnat,
Christis, Christus imperat!!!
V.I.K.
Striktno govoreći, samo su kršćani djeca Božja. Svi ljudi su stvoreni na sliku Božju. "Prilika", nakon pada, dobiva se krštenjem. Teološki preciznije se može reći da su samo racionalna stvorenja stvorena na naravnu sliku Božju. Kršteni na nadnaravnu sliku Božju.
IzbrišiPrema tome, postoji suštinska razlika između minerala, životinja i čovjeka. Sv. Pavao u Dj. Apostolskim, poganima u Listri (Dj. 14:16) govori "i mi smo ljudi iste naravi kao i vi". Makar ostaje nadnaravna razlika.
Upravo ova razlika je korištena za osuditi Lava XIII kao antipapu, što je netočno i apsurd.
U vezi Pija XII, napr., ovdje sam pisao o njegovoj tvrdni u Humani Generis za koju ga na toj stranici optužuju za krivovjerje. Nije točno, to sam tu dugo obrazložio, makar tu Pio XII napravio jedan propust ili nejasnoću u jednoj točci. Slično u drugim stavovima Benedicta XV ili Sv. Pija X. Osim toga, u ono vrijeme bilo je velike strogosti među teolozima i te stvari ne bi dopustili.
"Striktno govoreći, samo su kršćani djeca Božja. Svi ljudi su stvoreni na sliku Božju."
IzbrišiOvome ne treba pojašnjenje, ali postavlja se pitanje: da li je i dalje dijete Božje onaj tko se svjesno, namjerno, javno i bez pokajanja pred onima koje je do srži sablaznio i koji se svim tim bezbožnim činima odrekao svoga Oca na nebesima.
Npr. onaj koji je organizirao masonski koncil, onaj sodomita koji je desakralizirao sv. misu, onaj koji je poljubio knjigu koja negira da je Spasitelj razapet i uskrsnuo ili oni koji se mole u hramu čija je ta knjiga sveta i koja negira Spasitelja svijeta ili onaj koji priča paklene viceve o Spasitelju, Gospi i Presvetom Trojstvu ili oni koji su predvodili "vjerničke" hepeninge svih "religija" svijeta ili ... ?
Zaista, da li se uopće smijemo smatrati djecom Božjom ako se svim svojim umom, dušom i duhom svojim ne odričemo zlih djela i zlikovaca koji su otvoreni Božji neprijatelji?
V.I.K.
Objektivno sve je to opriječno Božjem zakonu. Svakim smrtnim grijehom gubimo milost, ali ostaje "žig" krštenja na primjer. To omogućava da uvijek ostaje prostora za pokajanje, jer nijedan naš grijeh može biti veći od Božjeg milosrđa ako se doista kajemo.
IzbrišiDa, ako dodje do pokajanja, ali mi nemamo niti jedan primjer da se itko od javnih mega hulitelja javno odrekao svojih zlih djela, što su bili dužni učiniti barem pred smrt (a za ovoga živoga mega heretika i bogohulnika ćemo još vidjeti), a nih proglašavaju blaženim i svetim.
IzbrišiPa zar je to normalno da rade djeca Božja?
V.I.K.
Mi možemo suditi samo vanjske čine. Svakako da se je trebalo javno odreći svih tih zabluda i lošeg učenja. To je činjenica, ali Bog sudi svaku pojedinu dušu. Što se događa u smrtnom času, mi to ne znamo. Ovim ne želim ništa ne opravdati, već jednostavno biti formalan po ovom pitanju. Ta, nije moje odrediti koji je konkretni Božji sud za ovog ili onog.
IzbrišiSvakako, nadaj Bože da počinim ili umrem u smrtnom grijehu, ja ili bilo tko drugi.
Što se tiče neurednih običaja - vrlo teških, sodomije - za koje je optuživan Pavao VI od par osoba, to je vrlo teško dokazati. Jedan svećenik je otvoreno tražio da se prekine proces proglašenja blaženim zbog skandala. Također ovaj sodomac Charamsa, svećenik koji je bio na službi u Kongregaciji za Nauk Vjere i koji je javno priznao svoju sodomiju, i vezu sa partnerom jednim kataloncem, on je dakle isto navodio da se "znalo da je Pavao VI gayfreindly", to jest, da je imao izvjesne privlačnosti prema drugim osobama istog spola. Sve je to "netko je rekao". Međutim, ono što je činjenica jest da je promaknuo u crkvenoj hijerarhiji nekoliko biskupa i kardinala koji su poslije bili upleteni u promicanje ili dopuštanje homoseksualnih bogoslova, neki su čak bili homoseksualci. Kako je mogao promicati takve ljude? Homoseksualni lobby nije mogao tek tako ustaniti se unutar crkvenih institucija. Imao je značajnu podršku.
Što se tiče da je "na koncilu bilo 99% modernista koji su napravili zaokret"; ne, nije ih bilo niti više od pola. Ali takvi se laktaju strahovito puno. Čak su na jednoj sjednici uskratili mikrofon tradicionalnom kardinalu Ottaviani ne dopuštajući mu da govori. Oni ne bi mogli ništa da nisu imali podršku Pavla VI.
S druge strane, masonerija se ušuljala u crkvene redove još u XIX stoljeću, što ne znači da je tada vrh bio zahvaćen. Dešava se ono što smo vidjeli toliko puta: dobri šute, previše su "vaspitani" i "uljudni" gdje takvima ne treba biti. Treba se oštro suprostaviti razbojnicima.
Jedan više nego simptomatičan primjer "svečanog" glasovanja na 2.VK (28. listopada 1965. god.) i to za dokument kojim se "Crkva" odriče poslanja koje joj je izričito naložio Isus, tj. misije spašavanja duša nekršćana - Nostra Aetate:
IzbrišiZa je glasovalo 2221 koncilski "otac", 88 je glasovalo protiv uz 3 uzdržana. Dakle nije bilo 99% nego ("samo") 96%!
V.I.K.
V.I.K., jedna mala digresija: u procesu za beatifikaciju jednog blaženika advocatus diaboli je bio pronašao da je pušenje grijeh koji sprječava da se dotični beatificira, jer pušenjem je štetio zdravlju koje je morao čuvati da bi mogao služiti Bogu.
IzbrišiOdavno je advocatus diaboli u mirovini, on više nije ni potreban, jer kako Jorge reče svi će u raj pa nam niti ne trebaju uzori kršćanskih vrlina da nas potiču i krijepe u ova zlokobna vremena.
P.P.
To što govori Jorge ne treba uzeti u obzir.
IzbrišiInače, đavolji advokat ukinut je neshvatljivo od Ivana Pavla II.
Nostra Aetate, jedan od najskandaloznijih saborskih dokumenata, imao je potporu od samog Pavla VI. Mislim da je to mnoge navelo potpisati ga jer su ga smatrali papom i da on stoga ne može upasti u takvu grešku. Ipak, to je bilo neshvatljivo. Tako malen otpor, zbilja je porazno.
Izbriši"To što govori Jorge ne treba uzeti u obzir.
IzbrišiInače, đavolji advokat ukinut je neshvatljivo od Ivana Pavla II."
Da, to je zaista fascinantna nedosljednost kod novus ordo družine.
Kada su izabrali Jorge-a za "papu" banda iz st.Gallena nije poštovala zakon koji je Woytila donio da ne smije biti zločinačkog logističko-lobističkog udruživanja kod izbora pape, ali kada je trebalo beatificirati Woytilu i druge novus ordo "pape" onda su poštovali njegov zakon da nema više djavoljeg advokata. Ta drukčije ih nisu ni mogli nagraditi za uspon novus ordo religije, jer zaista oni jesu novus ordo sveci.
P.P.
Velika je providnost našega svetog oca i samog vatikana kad kako čujem žele priznati samo prvih šest ukazanja . Što su ukazanja išla dalje , a i još traju , veća je vjerojatnost da se je u sve ovo upleo i onaj koji se i u anđela svjetla može pretvoriti. Njemu je dovoljno da u čašu vode ubaci kap otrova pa da se žedni napiju sa krivog izvora. Uz najveći napor ne mogu ponoviti ni jednu poruku iako sam ih dosta pročitao. Srećom imamo takve ljude pune duha asiza i dara razlučivanja koji nas vode ,da nakon trideset godina mogu razlučiti prvih šest ukazanja .Hej, karizmatičari su to. To je dovoljno da se Međugorje prizna. O ostalih dvanaest i nešto tisuća ukazanja crkva će dati svoj stav tokom vremena , imamo vremena , uostalom još nisu ni blizu kraja. Ne znam dal će me dragi Bog poživiti da dočekam i kraj tim ukazanjima jer me silno zanima što će biti kad će svih deset tajni biti objavljeno , tj. kad će fraPetar LJ. morati ih objaviti. Što ako i on prije toga umre. Vjerojatno će doći na vrijeme poruka da ih prenese nekom mlađem , recimo djetetu tako da nas ono drži u neizvjesnosti barem još pola stoljeća. Isto će biti i sa obećanim znakom koji će se trajno vidjeti na nebu. Inaće sa tim tajnama mi puno toga nije jasno. Ako je nešto tajna onda čemu ju objavljivati , osim ako je tzv. javna tajna. Ovako znam neku tajnu , reći ću ti jedan dio a drugi ti sam nagađaj i zabavljaj se s njom. Sumnjam da na taj način Blažena Djevica radi . Prije bi to bio scenarij nekog popularnog holivudskog pisca poput onog što je napisao Davinčijev kod. Tim tajnama Gospa ni kod jednog čovjeka koji bi ih znao ne bi mogla sačuvati poniznost , nego bi se uvelike razvila oholost , a znamo tko je njen začetnik. Koliko znam i tzv. gospa naroda i faustinin dnevnik i slika bili su zabranjeni . Ali ništa čudno stvari se mijenjeju ne iz dana u dan nego iz sekunde u sekundu. Oni što to rade , i dobro nazivlju zlim i zlo dobrim , pokušavaju promijeniti i Onog koji je isti jučer , danas i sutra i zauvijek. Hvala mu na tom.
OdgovoriIzbrišiRobelar
Problem je i u prvih šest dana. Na to se je već osvrnuo i Biskup Perić.
IzbrišiBiskup Perić u jednoj svojoj knjizi konstatira da osoba koja je imala toliku milost da već na zemlji vidi Majku Božju i sa Njom govori ne može više na drugo ništa misliti ni željeti. Nije mu jasno kako vidioci nakon susreta sa Gospom mogu željeti materijalne stvari poput kuća ,automobila , hotela, novca isl.
OdgovoriIzbrišiUsporedio bih duhovnu obnovu u subotu sa propovjedi u nedjelju.
Subota, duhovna obnova u samostanu Kčeri Božje Ljubavi. Tema: Ispovijed , sakrament Božjeg milosrđa. Uz red protestantskih pjesmuljaka i nekakvih srcedrapajućih filmića , naglasak na milosrđu i povratku izgubljenog sina. Opća euforija bakica koje su okupirale dvoranu. Slijedi klanjanje koje vodi časna sestra, ukljućujući da je sama donijela , izložila, molila , zazvala blagoslov i odnijela Presveto. Vrhunac obnove je NO misa koju predslavi poznati karizmatičar i redovnik . Na početku mise priča jedan od boljih viceva koje sam dosad čuo. Kao došao čovjek kod svećenika na ispovijed i ovaj ga upita šta je zgriješio? - Oženio sam se- odgovori mladić. Pa to nije grijeh ,reče svećenik. - Znam , ali ipak se kajem- odgovori mladić. Smijeh i euforija.
U nedjelju Sveta Tradicionalna Latinska Misa u kapeli Svetog Josipa kod FSSPXa. Ozbiljnost i neusiljenost , odnosno nikakva želja svećenika da se nazoćnima svidi i škaklja im uši. Propovjed najbolja koju sam do sad čuo , tabu tema modernista o znakovima koji će prethoditi posljednjim vremenima. Razloženo shvatljivo i jasno valjda i maloj djeci, bez uvijanja i kamuflaže. Prava duhovna obnova koja me drži od kad sam čuo ovu propovjed. Mogu o njoj razmišljati i žvakati ju do ponovnog Isusovog dolaska za razliku od gazirane obnove kod novoredaca poslije koje sam i nakon agapea ostao gladan.
Robelar
Isus je lijecio i pogane rimljane medzu kojima je bilo i opsjednutih i to je bila jedna od osuda sinedrija da je previse u kontaktu s poganima!zidovi su toliko bili prepotentni da su smatrali da jedini oni imaju dusu dok pogani imaju neku manje vrijednu i vi ste upali u zamku elitizma!
OdgovoriIzbrišiPo naravi sve su duše iste. To što su duše krštenih oprane u Krvi Isusovoj, to je zasluga Božja. Čovjek treba da vjeruje u Isusa Krista i živi shodno toj vjeri. Svi su po tom pitanju jednaki, ljudi bilo koje rase ili porijekla. Tu krv ne vrijedi ništa.
IzbrišiIsus je činio čudesa nad svima jer ih je ljubio i htio privući vjeri.
Vaš argument kako su svi ljudi djeca Božja je - svi ljudi su stvoreni na sliku i priliku Božju.
OdgovoriIzbrišiAli to nije istina, u Knjizi Postanka piše kako je Adam stvoren na sliku i priliku Božju, a zatim kasnije kako je Set bio rođen na sliku i priliku Adamovu, jer se htjelo naglasiti kako je Set bio pravednik u odnosnu na Kaina.
Međutim tu se nalazi jedna velika istina bez koje se ne može razumijeti nauk o istočnom grijehu i Božjoj milosti i predoređenju. Djeca se rađaju na sliku i priliku roditelja, a ne na sliku i priliku Božju, jer samo Adam je tako stvoren, a i on je tu sliku izgubio istočnim grijehom i tako prenio na svoje potomke ne više sliku Božju, nego sliku griješnog čovjeka.
Kad se danas u humanizmu kao i u novorednoj crkvi spominje dostojasntvo čovjeka radi se u laži, zato što je Adam izgubio diostojanstvo Božjeg dijeteta s grijehom i to je prenio na svoje potomke.
U grijehu to jest u svakom čovjeku koji nije kršten i ne vjeruje u Isusa Krista nema nikakvog dostojanstva Božjeg djeteta, te tvrditi kako su svi ljudi djeca Božja znači izravno suprostavljati se Knjizi Postanka i ostalim biblijskim knjigama to jest Božjoj Objavi.
Da Adam nije počinio grijeh, i da njegovi potomci nisu činili grijeha, tad bi se moglo reći kako su svi ljudi djeca Božja te kako svi ljudi imaju dostojanstvo djece Božje.
Lav XIII je sa svojom humanističko-masonskom izjavom iznio laž koju su već i tada u 19.st. manje više svi lako prihvatili jer su bili inficirani humanizmom.
Međutim istina je istina makar nitko u istu ne vjerovao.
Niste u pravu. Rekao sam da je čovjek nakon pada stvoren na SLIKU, a ne na priliku Božju. Prilika je preko krštenja. To je učenje crkvenih otaca. Bog i dalje stvara čistu dušu svakom čovjeku, jer Bog ne može stvoriti ništa prljavo ili defektno. Ali kad se sjedini s tijelom preuzme današnje stanje čovjeka koje se može oprati samo krštenjem. U tom pozivu je dostojanstvo čovjeka. Lav XIII ili Pio X nisu krivo učili.
IzbrišiU ono vrijeme postojali su eminentni teolozi poput Louisa Billota, koji je napisao encikliku Pascendi za Pija X, i u uskoj suradnji s njim. On je stavio tijaru na glavu Pija XI kad je bio izabran za papu 1922, ali je podnio ostavku kao kardinal 1927 istom papi zbog neslaganja zbog osude Action Française koju je donio Pio XI 1926. Kardinal je to smatrao greškom u upravljanju u Crkvi, ne s obzirom na učenje, i kao takav bio je dosljedan.
Ako su tako djelovali za stvar koja nije doticala doktrinalno učenje, kako bi tek uradili kad bi nauk bio u pitanju?
Ali osim ovog retoričnog pitanja, stav Lava XIII ili Sv. Pija X je potpuno u skladu s crkvenim učenjem.
Definicija sakramenta krštenja je - sakrament s kojim čovjek postaje dijete Božje.
IzbrišiTo je sadržano i u katekizmima 'papa' nakon Pia IX, vjerujem da i najnoviji katekizam novoredne crkve isto tako definira krštenje.
Bez obzira na vjeru, ona ako je prava ne može biti protiv zdravog razuma.
Tvrditi pak kako su svi ljudi djeca Božja i tvrditi istovremeno kako sa sakramentom krštenja ljudi postaju djeca Božja je očiti primjer kontradikcije budući znamo da se svi ljudi nisu krstili.
Iz životipisa pokojnog nadbiskupa Lefbvrea se može pročitati (pišem po sjećanju) kako ga nije majka nakon rođenja niti poljubila dok ga nije krstila. I to nije bilo ništa neuobičajeno onda jer su svi zdravo razumski znali da dijete nije dijete Božje dok se ne krsti, štoviše do tada je pod dominacijom Sotone.
Zato je obred krštenja istovremeno i egzorcizam.
I to što pišete kako Bog stvara čistu dječju dušu kao Adamovu koja postaje grešna tek kad se sjedini s tijelom je kontraktorno objavi kako je Bog pravedan.
Jer grijeh je u duši, tijelo ne može počiniti grijeha budući da čovječja volja koja je u duši upravlja s tijelom.
Ljudske duše nakon smrti dolaze pred Boga na osobni sud, a ne njihova tijela. Ljudske duše se osuđuju na Raj, Pakao ili na Čistilište, a ne ljudska tijela.
Ja sam ja, a vi ste vi ne radi vašeg tijela nego radi vaše duše.
Ako netko ostane bez nekog uda onda ne kažemo kako je komad nekog čovjeka ostao u tom udu.
Nije tako, jer Bog ne stvara ništa nečisto, svakako ne dušu koju stvara za svakog čovjeka. Čovjek ne rađa dušu, niti ona proizlazi od njega. Proizlazi od Boga, i mora biti čista.
IzbrišiTijelo nije zatvor za dušu, već tijelo pod posljedicom grijeha, uči Sv. Augustin. Kao i da je svrha blaženstva duše zajedno s tijelom nakon uskrsnuća mrtvih.
Kad se ujedini s tijelom, onda primi palo stanje.
IzbrišiNema nigdje u sv.Pismu teksta koji bi potvrdio vašu (ali i većine ljudi) tezu kako Bog stvara svaku ljudsku dušu ex nihilo (kao što je stvorio Adamovu dušu).
IzbrišiNema nikakvog opravdanja tumačiti stvaranje Adama sa našim stvaranjem.
Mi samo možemo definitivno znati da smo nastali od Adama to jest od naših predaka.
Napisao sam vam kako bi Bog bio nepravedan dok stvara nevinu ljudsku dušu znajući unaprijed da će ista biti zla zato što je ušla u fetus ili oplođenu jajnu stanicu.
To bi bilo kao da se vozite vlakom i onda vas netko proglasi krivim zato što je vlak s kojim ne upravljate prošao kroz neko ozloglašeno mjesto a vi niste ni kupili kartu da vas vlak tamo vozi.
Duša ne može nikako biti kriva što se je utjelovila, ponavljam Bog bi bio nepravedan i sličan sucu koja vas osuđuju jer ste se pasivno vozili vlakom.
Drugi argument (a ima ih još koja sam iznosio na blogu) je kako prema Božjoj objavi Bog je prestao sa stvaranjem nakon šest dana.
Bog ne stvara više niti kamenje, niti biljke niti životinje, ali niti ljude nego živa bića nastaju od svojih predaka (mi nismo kao anđeli ili Adam koji su stvoreni bez predaka, ali i prve biljke i životinje koje je Bog stvorio).
Bog koji je Život dao je svojim stvorenjima mogućnost razmnožavanja, dao im je sjeme, tako da je Mojsije mogao napisati - a sedmog dana Bog počinu od djela stvaranja, i život se je mogao nastaviti na Zemlji.
Naravno ne bez Boga koji kako napisah je Život.
Vaša teza može biti u skladu s Objavom samo ako je Bog šesti dan stvorio sve ljudske duše, a jednu dušu je utjelovio nazvajući je Adam.
Kako onda sve druge ljudske duše mogu biti krive za grijeh Adama?
I kakve onda te druge duše imaju veze s Adamom?
To bi bila nepravda, a znamo da Bog ne može biti nepravedan, pa prema tome vaša teza ne može proći (ponavljam, tako vjeruje većina kršćana).
Na koncu moram iznijeti jednu drugu vrst stvaranja koje nije materijalno i koje je temelj kršćanstva.
Krštenjem i vjerom u Isusa Krista koji je novi Adam, a Marija nova Eva, rađaju se krštenici koji su djeca Božja.
Upravo to, reći da su svi ljudi djeca Božja, znači negirati istinu Crkve kako je Isus novi Adam, a Marija nova Eva koja se spominje u knjizi Postanka (žena koja će zgaziti Zmiji glavu) kao i u Otkrivenju, prvoj i posljednjoj knjizi sv.Pisma.
Božji blagoslov!
Božja providnost jest kao konginuirano stvaranje. Bez toga ništa ne bi moglo opstati.
IzbrišiDirektno stvaranje duše nakon postojanja tijela je tradicionalni nauk Crkve, Sv.Toma i ostali.
Crkva je to prihvatila, i to je logično. Ulazite u ogromne probleme ne prihvacajuci to.
Već ću obrazložiti, ne mogu sada.
IzbrišiČovječja narav sastoji se od suštinskog jedinstva tijela i duše. Kao što je Bog stvorio dušu Adamu nakon stvaranja tijela od blata, tako i svakom čovjeku daje dušu već kad je stvoreno tijelo. Jer duša nije vječna, počinje postojati u vremenu. Ne može postojati bez već pripravljenog tijela. To je učenje Sv. Augustina i Sv. Tome između ostalih. Crkva je to uvijek prihvatila, i to je logično. To ne ide protiv stvaranja u prvih šest dana, jer je na početku stvoreno sve što treba da postoji u potenciji. Da Bog ne održava stvoreno svojom providnošću, sve bi nestalo.
OdgovoriIzbrišiUlazite u velike i opasne probleme odbacivajući vjekovni Magisterij. Ne mora sve biti dogma da bi se vjerovalo. Tako ni Presveto Trojstvo nije bilo dogma prvih stoljeća, ali kršćani su morali vjerovati u Trosjtvo da bi bili krišćani. Jednako za Djevicu Mariju i slično.
Tko je autor ovog bloga?
OdgovoriIzbrišiAnoniman.
OdgovoriIzbriši