Slava fratra i mučenika Nikole Tavelića, i bijeda fra ekumenskog Ike Skoke

Sveti Toma Akvinski o Muhamedu u Summa contra Gentiles:

"On (Muhamed) zaveo je ljude obećanjima tjelesnog užitka na koje ih potiče požuda strasti. Njegov nauk također je sadržavao naredbe koje su bile u skladu sa njegovim obećanjima, koja su otvarala vrata razvratu. U svemu ovom, kako se moglo očekivati, bio je poslušan od iskvarenih ljudi i kao dokaze istine njegove doktrine, dao je samo one koji bi mogli biti shvaćeni od onih slabog shvaćanja. Doista, istine koje je pokazivao bile su mješane sa mnogim fabulama i lažnim doktrinama.

...Muhamed je rekao da je bio poslan snagom svoje ruke - znak koji ne nedostaje i kod bandita i tirana. Štoviše, nitko od mudrih ljudi, poučenih u božjim i ljudskim stvarima, nije mu vjerovao. Oni koji mu povjerovaše bili su brutalni ljudi i pustinjske skitnice, potpuno ignorantni bilo koje pouke. Muhamed preko ovakvih, nasiljem svoje ruke, natjerao je druge obratiti se u svoje sljedbenike.

Jednako nije bilo božanskih uputa prethodnih proroka koji bi svjedočili za njega. Nasuprot, on izvrće skoro sva svjedočanstva Sarog i Novog Zavjeta predstavljajući ih ljudskom tvorevinom, kako može vidjeti bilo tko tko istraži njegov zakon. Zbog toga, bilo je lukavo s njegove strane zabraniti svojim sljedbenicima čitati knjige Starog i Novog Zavjeta, ne bili tako slučajno shvatili da ga ove knjige osuđuju kao varljivca. Jasno je, dakle, da oni koji vjeruju njegovim riječima, čine to iz ludosti."


Kao obuzeti nekim omamnin sinkretističkim plesom, fratri u BiH počeli su revnosno izvršavati "ekumenski" ritual posjećivanja džamija i čestitanja Bajrama. Prvo smo imali fra Julijana Madžara u Travniku početkom ovog ljeta, kad je srcem i dušom požurio svoje noge za odat počast i ljubav Muhamedovim sljedbenicima u Šarenoj džamiji u Travniku. Da ne bi slučajno Bajram prošao bez fratra:

[PRVI PUT NAKON RATA: SVEĆENIK U TRAVNIKU DOČEKAO   BAJRAM U ŠARENOJ DŽAMIJI]

Sada u Mostaru, krajem ljeta, eto ti našeg fra Ike Skoke hrabro, zdušno i velebno pohrliti na bajramski prijem, radovati se što muslimani slave oprvrgavanje Abrahomovog (Ibrahim) lika. Naime, po Kuranu ljubljeni Abrahamov sin nije bio Izak, već Ismael, suprotno Svetom Pismu.

[Ništa tako uspješno ne prezentira otomansko nazadno naslijeđe kao rentgentski snimak nasilne bahatosti njih Otomana jučer, a danas njihovih velikobošnjačkih i velikobosanskih nasljednika. Jednostavno uinat i u svakoj mogućoj prigodi drukčijim od sebe činiti sve one gnjusobe koje sebi nikad ne bi poželjeli samo zato jer znaju da je to najlošije što postoji, najponižavajuće, najbolnije i najpogibeljnije.

Sjećam se scene iz filma "Schindler liste" kada prolupali nacistički general mamuran uz vrhunsko vino i cognac s terase kuće, smještene u središnjem dijelu logora, sa snajperom neselektivno cilja i ubija zarobljene Židove koji su u logoru prisilno u neljudskim uvjetima radili. Schindler sjedi pored njega i glumi ravnodušnost, a kadija-general logora pita ga - zašto ti Schndleru među Židovima imaš veći autoritet od mene i više se plaše tebe, a ne ubijaš ih?

Schindler je znao kako kod Židova zarobljenih u loguru smrti njegov autoritet ne počiva na strahu već na želji Židova da nekog od njih stavi na svoju listu navodno neophodnih stručanjaka prijeko potrebitih za djelovanje fabrike što je bila jedina ulaznica za spašavanje. Schindler i Židovi znali su kako je ta fabrika utemeljena samo s jednim ciljem - spasiti što veći broj židovskih života - ali je zvjerskom kadiji-generalu upravo zbog toga pravu istinu sakrio i mudro mu odgovorio.

Ti nemaš autoritet i ne plašete se više jer svakodnevno neumjereno zlorabiš svoju moć. Evo, možeš ih sve do jednog ubiti oni te se ne plaše jer od tebe tu tvoju bahatost i očekuju. Mene se plaše jer znaju da imam moć ali je još nikad nisam izkoristio i ne znaju kolika je.

Nacistički kadija-general logora od tog dana sve manje je snajperima ubijao, a sve više potajno se divio Schindlerovom autoritetu.

Velikobošnjaci i Velikobosanci sa sarajevske terase smještene u središnjem dijelu bh logora snajperski precizno neselektivno tuku po svim obespravljenim Hrvatima i ta bahatost će ih stajati upravo onog što samo za sebe žele prisvojiti, navodno u ime ljubavi i multi-kulti ravnopravnosti, a u stvari poradi prisvajanje cijele BiH i uništenja onih koji im u bh logur najviše smetaju i mrze ih. Ta njihova naslijeđena otomanska bahatost - kao kada su za vrijeme otomanskog genocida na ovim prostorima lijeni i pataloškom mržnjom oplemeniti begovi, muftije, kadije pa i onaj obični tek poturčeni izrod - od silne osionosti i danas korz stisnute zube izbaci presjek svoje zvjerske zloćudnosti koja se zove sikter.]

Čestitati Bajram, dragi moji ako niste znali, a trebali biste, jest popljuvati no kršćanskoj vjeri, i prema tome po samom Iusu Kristu, začetniku naše vjere por riječima Sv. Pavla (ne da bi isus bio prvi vjernik, već je uzrok vjere, onaj koji je njen objekt). (Svakako bi te riječi trebao imati na pameti i taj "pravoslavni" pop što je do fra Ike, ako već kaže da je njima Sv. Pavao "nešto". A nisu više ni šizmatici da valja.)

Kažem "trebali biste", fratrino moja, jer i u vašem Časoslovu što u principu molite svakog dana, stoji čitanje o mučeništvu fra Nikole Tavelića, hrvata iz plemenite Šibenske obitelji koji je pošao stopama Sv. Franje u XIV stoljeću; nakon 12 godina propovijedanja među bogumilima u Bosni, kreće u Svetu Zemlju. Već tamo, služeći vjerno Bogu kao član svoje svete zajednice, odluči s dvojicom drugova, jednim italijanom i jednim francuzom, otići na sam Kurban Bajram kod Jeruzalemskog kadije i pozvati ga na obraćenje na pravu vjeru i nužno ostavljanje kobnog Muhamedovog puta. Taj istup prvo mu je zavrijedio okrutno mučenje kroz tri dana, te naknadni izlaz na "sud", pri čemu je pogubljen ne zatajujući još jednom vjeru, i svjedočeći ljubav i vjeru prema jedinom koji to zaslužuje.

Da čitate Sv. Tomu Akvinskog, kao što niste - već svakojako modernističko smeće koje vam stavljaju pred nos i još se nadimate time k'o paunovi -, trebali bi znati kako se ponašati i kako u istini ljubiti nevjernike. Zato vam moram podsjetiti na glavni dio čitanja iz Časoslova - ne onog prethondnog, već ovog "važečeg" za vas - 14. studenog na dan Sv. Nikole Tavelića, čitanja kojeg bi SVAKE GODINE trebali čitati i razmatrati i ovi današnji fratri:

"A njihova osobita vjera u Boga i postojanost duha zasjala je u onome času kada su odlučili otvoreno posvjedočiti za Krista, javno propovijedati i tumačiti njegovo evanđelje, u kojem se nalazi blago istine i put kojim ljudi mogu postići vječno spasenje (opaska: ovdje se već naslućuje novi ekumenizam Pavla VI. Kaže: "put kojim ljudi mogu postići vječno spasenje". Nije da "mogu", već "jedino mogu". Jer ljudi ne mogu po Muhamedu postići spasenje; ako se koji musliman spasi na osnovu, samo Bog to zna, "neznanja bez krivnje", to je uvijek usprkos Islamu, a nikako zahvaljujući toj teško pogrešnoj sljedbi. Da se ljudi "jedino mogu" spasiti samo po Isusu Kristu, to je podcrtao već prvi Papa, Sv. Petar, kad je u Djelima Apostolskim svečano izjavio židovskim prvacima: "Nije ljudima pod nebom dano drugo ime za spasiti se, osim po imenu isusa Krista.").

Vođeni takvom odlukom, tj. da služe dobru nevjernika, savjetovavši se prije dugo s razboritim i mudrim ljudima, da ne bi počini nešto što se protivi istini i dužnoj ljubavi prema svakome, pođu k najvećoj muslimanskoj, tzv, Omarovoj džamiji, a zatim do stana državnog službenika, pučki rečeno 'kadije', koji je vršio vjersku upravu u gradu, da u djelo provedu stvorenu odluku. Bio je to dan 11. mjeseca studenog god. 1391. Slavio se blagdan, pučkim jezikom nazvan 'Kurban Barjam', uz veliko sudjelovanje svijeta. Ušavši u kuću državnog službenika, sasvim slobodno i smelo stanu govoriti o uzvišenom i spasonosnom Kristovu nauku, kojem treba potpuno zapostaviti onaj koji je Muhamed uveo. Franjevce je u govoru jačala najbolja nada da će se slušatelji, obasjani Božjim svjetlom, konačno prikloniti štovanju jednoga Boga i njegova Sina, Otkupitelja Ljudi. Ujedno ih je vodio neki zanos i žar da za istinitost kršćanske vjere podnesu mučeništvo. I takvo ih očekivanje nije prevarilo.

Čuvši napad na svoj zakon, prisutni se silno rasrde na propovjednike evanđelja, osobito kadija, koje je odmah nastupio kao sudac i govorio Božjim ljudima da opozovu što su rekli, štoviše da odstupe od buntovne kršćanske sekte; ako to ne učine, morat će umrijeti. Kad su braća ostala postojana u Kristovoj vjeri, sudac ih je osudio na smrt. Nevjernici odmah divljački navale na njih i stanu ih tući. Tri su dana Kristovi borci trpjeli različite najstrašnije muke. Zatim su odvedeni pred građanski sud da, navodno, odgovaraju javno za zločonstva. Opet su izjavili da je Krist Sin Božji. Kad je bila izrečena smrtna osuda, mnoštvo, još žešće raspaljeno srdžbom i beskrajnom mržnjom, navali na njih mačevima, sasijeku ih, bace na lomaču i raznesu, da njihov pepeo kršćani ne bi možda sačuvali i štovali."

[Slika mučeništva Sv. Fra Nikole Tavelića u Županji. Imam osjećaj da ekumenski stil i ovdje vrši pritisiak da se na slikama ne prikaže vjerno pravi razlog smrti ovog velikog sveca. Nejasni prikazt onih koji ga gledaju liče na zbunjene promatrače koji su se tu slučajno našli. Šta će, ta nisu krivi oni krivi ni za što. Uostalom, ne trebamo insistirati na razlikama, već promicati ono što nas zbližava. To je izgleda poruka ove slike. Sveti mučeniče, isprosi nam svima hrabrost za posvjedočiti vjeru pred svima.]

U Časoslvu se navodi i izvor: "Iz Apostolskog pisma kojim se podjeljuju svetačke počasti Nikoli Taveliču i njegovim drugovima mučenicima. AAS LXIII (1971), str. 346-353. Hvali se i preporučuje za nasljedovanje krepost postojanosti.

Nikola Tavelić rodio se oko 1340. g. u našem gradu Šibeniku. Kao mladić stupio je u Franjevački red i postao svećenik. Radio je najprije 12 godina kao misionar u Bosni među hereticima, tzv. 'bogumilima'. Zatim je pošao u Svetu Zemlju. U Jeruzalemu je s tri druga, tj. s Deodatom iz Ruticinija, s Petrom iz Narbone i Stjepanom iz Cunea, zbog javnog propovijedanja kršćanske vjere, stekao palmu mučeništva 14. studenog 1391. Papa Pavao VI proglasio ga svetim 21. lipnja 1970."

Što dakle vidimo? Fra Nikola Tavelić je fratar i katolik, dostojan sin Sv. Franje, dok je fra Iko Skoko... BUDALA! Najobičnija budala koja gura još više katolike BiH u još veću opasnost pred vječitim neprijateljima. U prvom redu, i što je najvažnije i gore, jer zatajuje vjeru. Drugo, odatle proizlaze sve negativne posljedice i nikako Božji blagoslov. Treće, kad ćete več jednom, makar se radilo samo i iz interesa kad vas drugo ne zanima, spoznati što je upravo Islam i koji je njegov modus operandi? Zašto, kad već toliko trubite o "međureligijskom dijalogu", ne proučite što naučava Kuran i to javno u lice svime kažete, prvo onima koji se navodno diče njime i slijede tu "mudrost"? Što vi hoćete od muslimana? Da prijeđu preko Kurana kao što vi prelazite preko Biblije? Vi mislite da budući vi uzimate Bibliju kako vam prhne i već kojim pravcem vjetar puhao, da  što vi prelazite preko Biblije? Da ne govorim o crkvenim vjekovnim dokumentima s kojima se ophodite kao da biste bili neko mađioničar, sad je ovakav, sad je onakav, sad ga vidiš, sad ga ne vidiš; vi mislite dakle da će muslimani isto tako sa Kuranom? Musliman bez Kurana nije musliman, budalo jedna slijepa. Vaši prethodnici su to dobro znali, i zbog toga su žrtvovali svoj vlastiti život, slijedeći Isusa Krista, da bi njih doveli do spasenja. Preko svog mučeništva, ne preko vaše izdaje. Pogledajte barem dakle što uči Kuran o odnosu prema nevjernicima, šura 3:28:

"Neka vjernici (muslimani) ne uzme nevjernike (nemuslimane) za prijatelje i saveznike umjesto vjernika. Tko god to radio neće biti u prijateljstvu sa Alahom - osim ako ne čuvate same sebe protiv njih, iz predostrožnosti".

Ovaj redak daje povod islamskoj doktrini takije koja uspostavlja njihove principe u ratu. U biti, to je bijedna izdaja i varka navodnih saveznika koje jednostavno iskorištavaju. Kad su slabiji, pokunje glavu i predstavljaju se kao navodni prijatelji ili saveznici. Čim li su malo jači, ide nož u leđa. Zar nisi to vidio, fra Iko, u zadnjem ratu?

Nije ovo razmišljanje nekog izvana, koji dolazi do ovog zaključka na osnovu ponašanja muslimanskog življa. Već to ponašanje potvrđuje njihovu teoriju kojom su zadojeni, i u kojoj su poučeni. Tako Muhamed ibn jarir at Tabari (umro 923.), autor standardnog i autoritativnog komentara Kurana, objašnjava aleju 3:28 kao:

"Ako ste vi (muslimani) pod njihovom (ne muslimana) vlašću, plašeći se za same sebe, dajite izgled lojalnosti prema njima vašim jezikom, dok iznutra gajite neprijateljstvo prema nevjernicima... (znajte da) Bog je zabranio vjernicima da budu prijatelji ili da su bliski s nevjernicima - osim kad su iznad njih (kad su nevjernici na vlasti)."

Jednako Ibn Katir (umro 1373.), drugi veliki autoritet u interpretaciji kuranskih tekstova, piše: "Bilo tko (od muslimana), na bilo kom mjestu, bude strepio neko zlo (od nemuslimana) može zaštiti samog sebe vanjskim prikrivanjem". Kao dokaz za ovo, on citira Muhamedov napad na Abu Dardu, kad je rekao: "Smijmo im se u lice, dok ih naše srce bude proklinjalo". Drugi autorizirani interpet Kurana, poznat kao Al Hasan, nadodaje: "Takija je prihvatljiva do Sudnjeg Dana". Tj., uvijek.

Drugi uvaženi tumači Kurana i islamske tradicije, kao Abu Abdulah al Kurtubi (1214-71) i Muhji d-Din ibn al Arabi (1165-1240), protežu primjenu takije (u engleskoj transkripciji 'taqiyya') na same islamske dužnosti. Drugim riječima, makar je muslimanima zabranjeno štovati idole ili prignuti se pred križom, i svakako nositi ga na sebi; oni, prema ovim učiteljima, mogu ići i do te prijetvornosti da se klanjaju križu, dajući LAŽNO SVJEDOČANSTVO, pa čak i prijaviti neprijateljima svoju braću muslimane - pa ništa manje do i ubiti neke - sve u cilju zadobivanja povjerenja od strane svojih neprijatelja, te tako im moći zadati gori udarac: "Takija, pa čak i izvršena bez prinude, ne vodi u stanje nevjerstva - pa makar podrazumjevalo počinjavanje grijeha koji zaslužuju pakao".

Dakle i jednostavno: nijednom muslimanu ne možete vjerovati. Što je "pobožniji", to gore. Možete vjerovati onima koji se provejreno obrate na kršćanstvo, i u stanju su trpjeti za to, kao što ima dosta takvih slučajeva. Ali riječ je već o kršćanima, i to onima koji ozviljno i herojski brane svoje uvjerenje. Ne napadajući druge, već žrtvujući same sebe. Također, ljudski gledano, provjereno sekularni "muslimani", koji se godinama opiru islamskom fanatizmu i nametanju, druga su piča.

Assad bi mogao biti jedan od takvih. Na koncu, ima pokoji doista liberalniji hodža, i sami žrtve islamskog nasilja, koji u društvu mogu polagati pravo na potrebnu zaštitu. No Islam, pravi pravcati Islam, je rak rana za bilo koje društvo, kao što povijest i njihovo teorijsko učenje to pokazuju.

Ipak, sve ove stvari mogu se prvenstveno očekivati za znati od nekog političara. Možda neki svećenik ne mora biti specijalist o ovom pitanju, ali trebao bi znati puno toga više nego što to pokazuju djelima i činima. No, ono što jedan svećenik mora znati jest da je Krist Istina, Put i Život, a ne Muhamed ni Alah. Prema tome, SVEĆENIK NE MOŽE ČESTITATI BAJRAM. Barem toliko, ako već se ne usuđuje navijestiti Krista kao fra Nikola Tavelić. Nije svaki fratar obavezan učiniti ono što i fra Nikola, ali ono što NE SMIJE UČINITI to je čestitati nekom jer ne prihvaća Krista. Možete čestitati nekom jer mu se rodilo dijete, jer je sklopio brak i željeti mu sve najbolje u životu; što je dobio posao koji je tražio itd., bilo kojem čovjeku jer svima treba da želimo najbolje (nama uvijek to obuhvaća nadnaravnu dimenziju, ako netko nas priupita o tome, jednako mu to pojasnimo). Ali ne čestita se nekom tko niječe Presveto Trojstvo i djelo Sina Božjega.

Da zaokružimo, fra Nikola Tavelić imao je katolički stav kojeg trebamo imati u vidu i za primjer, a fra Iko nekatolički, i kojeg trebamo osuditi i ne oponašati. Kao i cijeli njihov pogubni "ekumenizam" koji je razlog ovog ponora i stida.

***

Ove stvari, kako znamo, zagadile su Crkvu, bolje reći tolike kršćane na Zapadu. Sada vidimo da je to uvelike zahvatilo i naše krajeve, nešto o čemu smo dosta već govorili. O stalnom i glupom naginjanju u zadnjih stotinjak godina barem, hrvatske politike prema muslimanima, na Balkanu stranom tijelu, dosta puta smo navodili razloge u naivnoj, neodgovornoj i povijesno promašenoj teoriji suradnje hrvata i muslimana, "hrvatskog cvijeća". Ček je Hrvatska bila prva pokrajina u Evropi koja je ozakonila Islam kao zvaničnu religiju odmah nakon prvog svjetskog rata.

Dramatično je ipak, da se uz sva krvava zbivanja vezana za Islam na evropskomm tlu, i ne samo krvava već i nakanska poniženja evropskih žena putem silovanja i sl., upravo iz redova Crkve, bolje reći "navodnih redova", ili "u ime Crkve" što sve nije istina, i dalje, i dalje, i dalje i zavrto nastoji promaći taj pakleni ekumenizam i rušenje vjere i Crkve. Nije samo riječ o Islamu, već i inače o drugim religijama svih mogućih vrsta i boja. Nedavno je vikar u Ceuti (španjolski grad na sjeveru Afrike, kojeg je ponovno došao u ruke katoličkih kraljeva početkom XV stoljeća, kao strateški potreban uvjet za pobjedu nad arapima u Španjolskoj 1492), dopustio nekom nazovi indijskom "bogu" - Bože užasa! - Ganešu (prikazan ljudskim trupom i slonovskom glavom) ući u svetiške Afričke Gospe kao da joj izrazi "poštovanje".

Sve odobreno od vikara. Zahvaljujući internetu, ovaj put stvar se pročula, te je i dotični biskup morao intervenirati. Bio je, vidi se, prinuđen osuditi vikarev čin i zatražiti mu da podstavi ostavku. Biskupija Ceute i Cadiza dala je priopćenje u kojem se izvinjava vjernicima za skandal, i da katolička crkva ne služi tim stvarima, ali u točki 3) priopćenja kaže i sljedeće, ne bili slučajno "prenaglili" u svom priopćenju:

"U nikojem slučaju se ne odobrava ljubav članova hinduske zajednice prema svojim vjerovanjima".

Kojim vjerovanjima? Da mu je neka surla bog? Kad se čovjeku pomuti vjera, da ne kažem kad je izgubi, onda izgubi i pamet. Pa zar ne vidite vi da i vjernici vaše biskupije plešu pred jednom surlom? Jeste li vi svi poludjeli? A biće da jete. U nekoj ste komi već pedeset godina, u nekom ste mamurluku opijeni od bluda Nostra Aetate, da više ne razlikujete ni slona od Boga, da vam je isto 8 k'o i 80, i još gore.

Opet moramo praviti poređenje s pravim svecima, da prikažemo u pravom svjetlu ovaj nekatolički mentalitet današnjih modernista. Upravo iz Španjolske pošao je put Indije, a docnije u Japan gdje je i umro, pravi isusovac Sv. Francisco Javier. (Koja je to plemenita duša bila, koja se znala žrtvovati za Crkvu i nevjernike da priđu Kristu, pokazuje i primjer kad je polazio u misije. Prolazio je ispod prozora svoje ljubljene majke s kojom se nije htio oprostiti, prikazujući to kao žrtvu za uspijeh misije na koju je krenuo. Jer htio je oteti duše nevjernika od đavlijih ruku.). Njegova misija i bila je doista preko mjere uspješna. Pobijajući zablude idolopoklonika (onih koji su vjerovali u idole Ganeša, Šivu - njen lik danas je ispred istraživačkog centra u Cernu, Švicarska, itd.), obraćao je na tisuće i tisuće indijaca na katoličanstvo. Kažu da muje ruka padala od umora dok bi krštavao nepregledne redove bivših idolopoklonika koji bi dolazili na krštenje bježeći od zablude idola. On isti donijo je svjetlo Evanđelja u Japan, u kojem su obični vjernici znali očuvati vjeru imajući samo krštenje kao sakramenat (i brak) kroz 300 godina. Naime, japanski imperator zapovijedio je pokolj svih svećenika misionara u Japanu koncem XVI stoljeća. Mnogi su umrli razapeti na križevima poput svog Učitelja.

I eto, sada katolički vjernici i sam vikar primaju u crkvu običnu surletinu, te plešu pred njom, ciče, vrte se k'o opsjednuti. Nije li to odraz katastrofe "koncilske vjere" koja se odvija pred našim očima.

A sad idemo par koraka naprijed. Zašto je biskup izdao ovo priopćenje? E pa zato, kazati ćete, jer su obeščastili crkvu, i mora se tako... Nije baš stvar tako idilična. Jer ovaj put ovo se pročulo zahvaljujući internetu! I prošlih godina ovo se događalo, kao što se vidi iz dojnjeg videa napravljenog prijašnjih godina (2015), a ima ih dosta. Jasno se vidi kako ulaze i izlaze iz crkve. Prema tome, to se već naveliko radilo bez ikakvih "skandala" i "paranja odjeće".

To je jedna stvar. Ali idemo još jedan korak dalje. Hindusi iz Ceute su izjavili da će pisati "Papi Franji" te izraziti svoju žalbu zbog ovakvog postupka , i tko zna šta su još stavili u tom pismu (prema izjavi predsjednika hinduske zajednice u Ceuti, ističe se da smatraju - sa svim poštovanjem - da i "Papa Franjo na neki način učestvuje u ovom smjenjivanju. Tvrde da je postupak neobjašnjiv, jer, jažu, "i sami Papa je učestovao u zajedničkim molitvama u kojima su imali učešće i naša božanstva! Zbilja, logično je zašto su iznenađeni. No, pitam se da li su i "vjernici" Ceute uputili kakvu žalbu svom biskupu. Jer kažu, ta već šest godina se radi isto!). Ne znamo da li je to pismo zbilja poslano; niti da li je došlo u Franjine ruke, ali znamo slijedeće. Manje od tjedan dana nakon biskupovog poziva vikaru da podnese ostavku, opet ga biskup stavlja za vikara!

Ah prijatelju moj, kako drugačije kad je sami Ivan Pavao II još daleke 1986. dopustio položiti lik Bude na svetohranište crkve Sv. Petra u Asizu?