Teroristički napad u Londonu: i dalje isto

*Prevodim ovaj put članak jednog britanca koji živi u Španjolskoj i uglavnom piše na španjoslkom, Christophera Fleminga (blog: In Novissimis Diebus, Adelante la Fe). Christopher je laički član bratovištine SSPX. Na malo mijesta prijevod je malo slobodniji, ali zadržava suštinu rečenog. Upotpunjen s par slika.*

[Napomena: eeevidentna je policija SSSPX ovog autora. Ovdje ne mislimo tako, jer Petar ne može biti Juda. Može biti grešnik, ali ne tunačiti drugi nauk od Kristovog.]

Teroristički napad u Londonu 22 ožujka 2017, koji je prouzročio četvoro mrtvih i na desetke ranjenih, jest još jedan u dugom nizu kriminalnih čina napravljenih u ime Islama. Prikazujem moje molitve za umrle, njihove obitelji i za ranjene uz želju da se što prije oporave i nađu utjehu u Bogu. Ovaj napad u srcu moje nacije puni me tugome, misleći na žrtve i na ono što moraju pretrjeti njihove obitelji, ali također osjećam i jednu veliku srdžbu, i nije upravo protiv bezdušnog koji je izrvšio napad. Kada neki vuk napada i ubija janje, nitko nije ljut na vuka; jer to je ono što čine vukovi, to je u njihovoj naravi. Srdža koju osjećam jest jer se ovo moglo izbjeći. Srdim se na same političare koji su, ne pitajući narod, otvorili granice Velike Britanije milijunima muslikmana, nastavljaju nas učiti dobrotama Islama i potrebi da ih prihvatimo.

Nijedan političar islamofil će moliti za oprost obitelji ubijenog policajca nožem pred Parlamentom. Ipak, napad je bio ZBOG NJIHOVE KRIVICE jer su otvorili vrata ovim vukovima, jer su opravdavali kroz desetljeća njihovu barbarsku ideologiju i jer nisu učinili NIŠTA za zaštiti građane od islamske opasnosti.

Problem je jasan ako analiziramo reakcije na teroristički napad; sve je bilo predvidivo. Mediji, po običaju, prikrivali su identitet teroriste kroz nekoliko sati, da se ne bi znalo da se radi o najnovijem islamskističkom atentatu. Osobno sam mislio da ako još nisu rekli motiv napada, jest zbog toga što se radi o nekom muslimanu. O bilo čemu drugom odmah bi objavili. Kaže se: "Misli loše, i pogoditi ćeš". Gradonačelniku Londona, musimanu Sadiq Khan, tom istom koji je bio rekao da su teroristički napadi "postali dio svakodnevnog života jednog velikog grada", trebalo je PET SATI za dati prvu izjavu. Dosta ranije bloguer Paul Joseph Watson je bio podsjetio na tweet gradonačelnika od prošle godine:

"Trumpovo nepoznavanje Islama moglo bi učiniti manje sigurnim obje zemlje... London je dokazao da je u krivu".

Watson je napisao, s britanskom ironijom, "izgleda da ovaj tweet nije dobro ostario". Anti islamski aktivista, Tommy Robinson, rekao je brzo nakon prvih vijesti o atentatu da je bio siguran da se radi o napadu muslimanskog radikalca i da je njegova zemlja u ratu s Islamom. Došao je na mjesto zločina, ali njegovo samo prisustvo je razljutilo liberalne medije, kojima je više smetalo što se tamo nalazio Robinson nego činjenica okrvavljenih tjela na Londonskim ulicama. Shaun King, lider rasističke američke grupe Black Lives Matter, umjesto da se pobrine za mrtve i ranjene, izjavio je da su muslimani uvijek bili žrtve terorističkih napada. Sigurno, biće užasno sada muslimanima što znaju da je još jedan od njihovih počinio napad na civile u ime njihovog boga. Facebook Al Jazeere, najviše gledane TV u muslimanskom svijetu, odmah se napunio smiješećim licima zbog atentata. Nešto ne štima.

Jest u ovim momentima kada islamofili počnu ponavljati do sitosti riječice: "ogromna većina muslimana su miroljubivia". E Evropi istina je da su pacifični, ali nije istina da "velika većina" osuđuju terorizam. Skori studij u Francuskoj odražava da među muslimanskim učenicima njihovih srednjih škola, jedno do svako troje opravdava terorizam. U Velikoj Britaniji, udžbenik za potencijalne teroriste ISIL-a imao je 50.000 posjeta i spremanja. Ne izgleda tako malena manjina. Isti Tommy Robinson rekao je jučer:

"Muslimani su 4% pučanstva. Možete li zamisliti što će biti kad ih bude 20%?"

[Pisano na plakatu, sudeći po onoma koji ih drže, moglo bi se protumačiti kao: "Mi živimo u paklu, hoćemo to i za vas".]

U Kanadi vlada priprema projekt zakona za koji se pretpostavlja da bi trebao spriječiti islamofobiju, ali u praksi staviti će van zakona bilo koju kritiku prema Islamu. Već se zna, može se psovati Isusa Krista, Njegovu Presvetu Majku i Njegovu Crkvu apsolutnom slobodom. 

[Profanacija kapele na Madridskom Sveučilištu. Članice ljevičarske feminističke organizacije ušle su polugole za vrijeme mise, vrijeđajući prisutne. Na zidovima kapele drugog sveučilišta ispisano: "Laičko obrazovanje. Slobodan pobačaj". Dojnja slika: istaknuti ljevičarski političar Pablo Iglesias na slici sa feministkinjama od koje su neke suđene za profanaciju, ali puštene na slobodu uz malu novčanu kaznu - odmah do njega je jedna današnja . Poruka: katolike je  slobodno napadati.]

Ali ako ti padne na pamet kritizirati "religiju mira", Sustav ide po tebe. Neki naivci vjeruju da Islam može evolucionirati i pretvoriti se u jedno vjerovanje kompatibilno s evropskom civilizacijom. Varaju se. Islam i njegovi sljedbenici uvijek će slijediti primjer svog osnivača, Muhameda, koji je rekao: "preko utjerivanja straha Alah me je učinio pobjednikom" (Bukhari 4.52.220). Kako se može "reinterpretirati" ovo? Svakako, naivni nisu čekali puno s izjavom da ovaj Londonski atentat "nema nikave veze s Islamom".

Ipak, ono što me najviše ljuti i vrijeđa jest reakcija, ili njen nedostatak, sa strane Katoličke Crkve. Nekad, pred opasnošću invazije Evrope od turaka, Sveti Papa Pio V sazvao je Svetu Ligu; katoličke nacije starog kontinenta su se ujedinile da bi se suprostavile zajedničkom neprijatelju. Sada, turski predsjednik Erdogan, prijeti evropljanima da će im poslati 15.000 migranata mjesečno i da ne ćemo više hodati mirni našim ulicama. Što radi Papa Franjo na ovo? Do sada ništa, ali postoji nada da posadi Drvo Mira u svom vrtu. Fantastično!


Odbrana Islama i bogohulno poređenje islamskih zločina s poviješću kršćanstva, čine Franju suradnikom svakog masakra koji se događa na Zapadu u ime Alaha. Kad bi htio, mogao bi osuditi lažnu ilsamsku religiju za ono što jest: đavolska ideologija mržnje. Kad bi htio, mogao bi potaknuti neku zdravu reakciju među evropskim pučanstvom, velikom većinom anesteziranim tolikim liberalnom doktrinacijom. Kad bi htio, mogao bi imitirati Pio V i pozvati na borbu protiv Islama, s Križem kao zastavom i Svetim Ružarijom kao glavnim oružjem. Ali on više voli imati dobre odnose sa šeicima i posebno s globalistima, kojima je potreban Islam za uništiti ono što preostaje od Kršćanstva. Franjo je izdajnik. Ruke su mu isprljane krvlju mrtvih u Londonu.