Slikovita predodžba migracije štetne za zemlje porijekla i primanja

Roy Beck je američki pisac i novinar, direktor organizacije NumbersUSA (web: numbersusa.com i numbersusa.org) posvećene istraživanju fenomena migracije. Prevodim ovdje jedan njegov slikovi video kojim slikovito predočuje nemogućnost pozitivnog utjecaja (posebno masovne) migracije bilo na zemlju primanja koliko i porijekla.

Autor dobro shvaća da je mogućnost poimanja i predodžbe velikih brojčanih vrijednosti praktično onemogućeno velikom postotku ljudi. Jer, po samoj psihologiji, broj je apstraktno poimanje i dok se određena količina osjećajno ili čak opipno ne približi našem poimanju, baratanje brojkama je skoro ne reći ništa. Na tom principu je i zasnovano "umaranje" ljudi brojkama i brojkama koje političari pa i ekonomisti ističu bez prestanka, a koje ne predstavljaju realnu predodžbu istraživanog fenomena.

Ali kad se određena količina "prevede" u jednu opipljivu percepciju, tada i malo dijete može shvatiti razlike između velikih i malih brojeva, i svega onoga što oni predstavljaju.

Tako u ovom videu Roy Beck predočuje milijun osoba jednom okruglom žvakaćom gumom, dok će milijarda (tisuću milijuna, devet nula) biti tisuću žvakaćih. Kad uzmemo u ruku jednu žvaku, i u drugu veliku bocu s tisuću jednakih kugli, moguće je lako imati savršenu predodžbu razlike između jednog milijuna i jedne milijarde.

Ali to je samo "alat" kojim se Beck služi. Ono što se hoće istaći ukratko jest slijedeće: migracija ne može pomoći najsriomašnijima; zemlje primanja su oštećene jer povećava broj nezaposlenih i smanjuju plaće; odlaze često oni među najsposobnijima potrebni svojoj zemlji ali će u budućnosti izgrađivati tuđu zemlju dok će njihova ostajati bez potrebnog potencijala za poboljšati svoje stanje. Slijedi video i ispod toga prijevod.

Kaže se da masovna emigracija u USA može pomoći smanjiti siromaštvo u svijetu. Je li to istina? E PA NE. Dopustite mi da vam pokažem zašto. Ova žvakaća kugla predstavlja milijun ilegalnih imigranata koje USA prima svake godine od 1990. Koji su oni, u svijetu, koji zaslužuju našu humanitarnu pomoć? Kriterij krajnjeg siromaštva Svjetske Banke jest imati manje od 2$ na dan, ili još manje. Koliko osoba, na svijetu, zarađuje manje od 2 dolara na dan? 

Počnimo od Afrike. Samo u Africi, ima 650 milijuna ljudi koji zarađuju manje od 2 dolara dnevno. 650 milijuna. U Indiji, drugih 890 milijuna u ekstremnoj bijedi. Kina nadodaje drugih 480 milijuna osoba koje ne dostižu 2 dolara dnevno. I na nesreću ostatak Azije ima drugih zapanjujućih 810 milijuna osoba koji prema Svjetskoj Banci ne dostižu 2 dolara po danu. I na koncu ima drugih 105 milijuna među žiteljima Južne Amerike u totalnom siromaštvu. Ukupno, prema Svjetskoj Banci, ima u svijetu 3 milijarde , tri milijarde ljudi u krajnjoj mizeriji; manje od 2 dolara dnevno. 3 milijarde kugli. I svake godine uzimamo 1 milijun... I dajemo naslutiti, da na neki način, ovo predstavlja humanitarnu razliku??? 

Ali, svakako, ne uzimamo emigrante iz ove najbjednije grupe ljudi; nije li istina? Ti ljudi su previše siromašni, bolesni i zaostali da bi bili sposobni emigrirati dovde. Imamo tendenciju uzimati naše imigrante između osoba koje nisu u tako lošem stanju. Meksiko predstavlja dosta dobro klasičnu vrstu emigranata koje primamo. Odatle nam dolazi puno svijeta i Meksiko je siromašna zemlja. Koliko ljudi, u svijetu, žive u zemljama čija su prosječna primanja manja od meksičkih? Prema Svjetskoj Banci, ovih 3 milijarde plus drugih 2 milijarde i 600 milijuna. Pet milijardi i šest stotina milijuna ljudi u svijetu žive u zemljama čija primanja su manja od meksičkih. Ovih 5.600 žvakaćih kugli. I što nam kaže naša elita? E pa kažu nam da kad primimo ovaj milijun imigranata, na neki način rješavamo siromaštvo u svijetu. I da to TREBAMO ČINITI, bio kakav bio efekt na našim nezaposlenima, pojedincima niskih primanja i bez potpore. Bilo što bilo s našim nacionalnim sredstvima. Čak i kad bi prihvatili najradikalnije prijedloge Washingtona, koji su u biti udvostručiti legalnu imigraciju do 2 milijuna osoba godišnje, nešto što bi potpuno prevazišlo našu infrastrukturu, prirodnu i društvenu, ne bismo postigli ništa značajno. 

I u biti bi štetili najsiromašnije na svijetu. Jer ovaj milijun koji primamo, izlazi od najsnalažljivijih, često i najizučenijih, svakako od onih koji su najmanje konformisti; oni koji, ako ne bi emigrirali, bili bi motor promjene i poboljšali bi život svog ovog mnoštva osoba. Pravi heroji, u globalnim humanitarnim terminima, su osobe iz ovih zemalja koje imaju sredstva za emigrirati ali umjesto toga ostaju u svojim zemljama, i posvećuje svoj talenat za pomoći svojim sunarodnjacima. Nažalost, naš sustav imigracije teži podržavanju upravo ovakvog tipa ljudi i njihovog napuštanja svojih sunarodnjaka. 

Nemogućnost za učiniti ništa značajno je još gora od onog što možemo prikazati ovdje.  Jer prošle godine, kada smo bili primili milijun imigranata, njihove zemlje su nadodale porastom pučanstva još 80 milijuna osoba u redove siromašnih. I ove godine Kongres dopušta ulazak 1 milijun ilegalnih imigranata, u isto vrijeme kad se prema UN očekuje da ove zemlje nadodaju drugih 80 milijuna. I možete biti sigurni da će dogodine Kongres, ukoliko ih glasovanja ne spriječe u tome, ponovno će dopustiti ulazak drugih milijun imigranata, dok će ove zemlje, nažalost (opaska prevoditelja: ovdje se jedino ne slažem s upotrebom ovog izraza), nadodati će još 80 milijuna pučana svojim zemljama. Mogli bismo primiti i 5 milijuna godišnje, ali nikad nećemo moći riješiti na ovaj način probleme tih zemalja. Nikad u ovom stoljeću. Zar ne vidite to? Emigracija nikad neće biti efektivni način prihvaćanja trpećih na svijetu. Treba im se pomoći tamo gdje žive. 99,9% njih nikada neće uspjeti emigrirati u neku bogatu zemlju. Nema nade za to. Trebaju cvjetati gdje su posađeni. Jedino mjesto u kojem 99,9% ovih ljudi mogu biti pomognuti jest tamo gdje žive. Pomozimo im TAMO.